REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3868/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja LM, vlasnik obrta za prijevoz i zemljane radove [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, Put Mostina 8, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Split I, Varaždinska 54, radi isplate osigurnine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-728/2022-25 od 16. srpnja 2024., 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-728/2022-25 od 16. srpnja 2024. u točki I. izreke u odnosu na iznos od 2.017,39 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. prosinca 2022. pa do isplate, te u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-728/2022-25 od 16. srpnja 2024. u točki I. izreke u preostalom dijelu i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu tužitelj zahtijeva naložiti tuženiku da mu isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 2.107,39 EUR za razdoblje od 18. rujna 2019. do 28. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, platiti tužitelju LM, vlasnik obrta za prijevoz i zemljane radove [obrt], [adresa], iznos od 2.017,39 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 18. rujna 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, platiti tužitelju LM, vlasnik obrta za prijevoz i zemljane radove [obrt], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.658,26 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 16. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.'“

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio budući da je u polici kasko osiguranja broj K06800088446 od 5. lipnja 2019. kao osiguranik upisan OTP Leasing d.d., dakle sukladno čl. 19. st. 1. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila 2019/03 (dalje: Uvjeti), te da s obzirom na okolnost da je tužitelj ugovaratelj osiguranja i da je osiguranik koji je ujedno vlasnik osiguranog vozila izdao suglasnost da se predmetni štetni događaj realizira izravno s tužiteljem, to je tužitelj, suprotno tvrdnjama tuženika, aktivno legitimiran u ovom sporu od tuženika kao osiguratelja potraživati naknadu štete temeljem police kasko osiguranja. Nadalje, budući da je čl. 24. st. 1. t. 1. Uvjeta propisano da je osiguratelj u obvezi naknaditi troškove vuče ili prijevoza oštećenog vozila do najbliže radionice radi privremenog popravka, a tužitelj je uz tužbu dostavio račun Gracin montaže d.o.o. na iznos od 14.000,00 kn za uslugu izvlačenja prevrnutog bagera pomoću auto-dizalice (list 51. spisa), kao i račun prijevozničkog obrta „[obrt]“ za uslugu prijevoza bagera u iznosu od 5.000,00 kn (list 52. spisa), te izvadak po računu (list 53. -54. spisa) iz kojeg je razvidno da su navedeni računi i plaćeni, te da tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, to je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti.

3. Tuženik u žalbi navodi da štetni događaj iz kojeg potječe potraživanje utužene osigurnine, sukladno ugovoru o osiguranju ne predstavlja osigurani rizik, dosljedno čemu nije bilo osnove dosuditi utuženi iznos; da ne postoji aktivna legitimacija tužitelja potraživati utuženu isplatu osigurnine, odnosno ona nije pravovremeno dokazana; da sama visina osigurnine kao takva (2.017,39 EUR) nije predmetom žalbe, no kad ju je sud već našao osnovanom za dosuditi, pogrešno je dosuđen tijek zatezne kamate; da se odluka o parničnom trošku osporava jer smatrajući ovu žalbu osnovanom tužitelj će biti u obvezi parnični trošak naknaditi tuženiku. Traži naknadu troška žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine u iznosu od 2.017,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju ugovora o osiguranju sklopljenim s tuženikom, koja se odnosi na trošak izvlačenja i vuče oštećenog stroja marke Caterpillar (CAT).

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da štetni događaj iz kojeg potječe potraživanje utužene osigurnine, sukladno ugovoru o osiguranju, ne predstavlja osigurani rizik. To iz razloga jer su u čl. 17. st. 2. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila AD 2019/03 kao osigurani rizici navedeni prevrnuće, ali i pad nekog predmeta, i to potonje neovisno o terminu „prometna nesreća'“, pa se ovdje nedvojbeno radi o osiguranom riziku pokrivenim predmetnom policom osiguranja. Osim toga, pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na čl. 24. st. 1. Uvjeta prema kojemu je osiguratelj, među ostalim, obvezan naknaditi troškove vuče ili prijevoza oštećenog vozila do najbliže radionice radi privremenog ili konačnog popravka.

10. Neosnovan je i žaliteljev navod da ne postoji aktivna legitimacija tužitelja potraživati utuženu isplatu osigurnine, kao i da ona nije pravovremeno dokazana jer da je izjavu osiguranika koja bi se odnosila na predmetno potraživanje tužitelj priložio tek uz podnesak od 15. lipnja 2023. To iz razloga jer je osiguranik iz predmetnog ugovora o osiguranju - OTP Leasing d.d., mogao prenijeti predmetnu tražbinu na tužitelja kao ugovaratelja osiguranja, a što, suprotno shvaćanju tuženika, nije protivno niti odredbama čl. 19. st. 1. i 2. Uvjeta koje prvenstveno određuju tko se upisuje u policu osiguranja kao osiguranik. Navedeni osiguranik je, izjavom od 2. studenog 2020., dao izričitu suglasnost da se tužitelj, umjesto njega, u pogledu predmetnog štetnog događaja, u potpunosti obešteti od tuženika, a koju je izjavu tužitelj i priložio uz tužbu (list 10. spisa), pa je neosnovano pozivanje tuženika na navodno zakašnjelu izjavu osiguranika od 2. lipnja 2023., priloženu uz podnesak od 15. lipnja 2023. (list 98. spisa), budući da je njome osiguranik, uslijed tuženikovog prigovora i na zahtjev tužitelja, samo pojasnio svoju izjavu od 2. studenog 2020.

11. Da je osiguranik mogao dati takav pristanak proizlazi iz odredbe čl. 929. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) kojom je propisano da je u slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obvezu plaćanja premije i ostale obveze iz ugovora dužan ispuniti ugovaratelj osiguranja, ali on ne može ostvariti prava iz osiguranja, čak i kad drži policu, bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj ona pripadaju.

12. Na tu se zakonsku odredbu pravilno pozvao i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, a takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 606/2023-2 od 10. listopada 2023.

13. S druge strane, valja dodati i da je u međuvremenu u povodu dopuštene revizije u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-468/2021 na kojeg se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu (kao na dokaz nemogućnosti prijenosa istovrsne tražbine kao u ovom predmetu), donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 137/2023-2 od 9. siječnja 2024. kojom je odbijena revizija tamo i ovdje tuženika, pa je time postao suvišan i taj prigovor tuženika.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na isplatu utužene osigurnine, posljedično čemu je neosnovan i žaliteljev navod da će zbog osnovanosti žalbe tužitelj biti u obvezi parnični trošak naknaditi tuženiku.

15. No, osnovano tuženik prigovara, pozivom na odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), datumu početka tijeka zatezne kamate jer da je tek podnošenjem tužbe saznao za svoju obvezu plaćanja predmetne osigurnine budući da tužitelj nije dokazao i da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj za predmetnu štetu prije podnošenja tužbe podnio odštetni zahtjev. Zato je osnovan žaliteljev navod da tužitelju, sukladno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe (a ne i od ranije).

16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. veljače 2025.

Sudac

Radovan Raduka