REPUBLIKA HRVATSKA

K-1001/2018-50

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šarić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika AC, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-2114/2017, nakon javno održane i zaključene rasprave 12. veljače 2025. i 14. veljače 2025., a objavljene 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženik AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UC i NC, rođene A, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u SCHILL ŠIL STRASSE SSE 95C U 86169 Ausburg, državljanin Republike Hrvatske, autolimar, otvoren stečaj obrta tj. bankrot od strane Njemačke, razveden, otac dvoje djece, pismen sa završenom srednjom stručnom spremom, lošeg imovnog stanja, bez imovine, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

1. što je u razdoblju od 11. svibnja 2017. do 1. rujna 2017., u Splitu, kao član uprave trgovačkog društva NANO TECTUM j.d.o.o. Slivnica, u nakani da tom društvu pribavi neosnovanu imovinsku korist u visokom iznosu, s GC dogovorio kupnju poslovnih udjela u društvu CAMARERO j.d.o.o. i kupnju inventara koji se nalazi u kafiću Venus, za ukupan iznos od 67.500,00 kuna, neistinito mu predočivši da će navedenu cijenu platiti, a unaprijed odlučivši tako ne postupiti, te mu kao osiguranje plaćanja predao i bjanko zadužnicu na iznos do 100.000,00 kn, iako svjestan da se ovaj neće moći naplatiti jer na računu trgovačkog društva NANO TECTUM j.d.o.o. i njegovom osobnom računu nije bilo sredstava za naplatu, pa kad mu je GC povjerovao, s njim zaključio ugovor o kupoprodaji inventara i ugovor o ustupu poslovnog udjela, te mu predao inventar, a ovaj mu cijenu za inventar i ustup poslovnog udjela nije platio, oštetivši time GC za iznos od 67.500,00 kuna, u kojem iznosu je pribavio neosnovanu imovinsku korist trgovačkom društvu NANO TECTUM j.d.o.o.,

dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a djelom je prouzročena znatna šteta,

2. što je tijekom lipnja i srpnja 2017. u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, u dva navrata od CC zatražio da mu pozajmi novac, lažno joj prikazujući da će novac vratiti u kratkom roku, a unaprijed odlučivši tako nepostupiti i novac zadržati za sebe, pa kad mu je CC povjerovala da će joj novac vratiti, dana 22. lipnja 2017. mu pozajmila iznos od 15.000,00 kuna, te mu početkom srpnja 2017. pozajmila i iznos od 5.000,00 kuna, koji novac je zadržao za sebe i do danas CC nije vratio, oštetivši je time za ukupan iznos od 20.000,00 kuna, u kojem iznosu je sebi pribavio neosnovanu imovinsku korist,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela i to pod toč. 1. jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po čl. 247. st. 2. u svezi sa st. 1. a kažnjivo po čl. 247. st. 2. KZ/11, te jedno kazneno djelo protiv imovine

-– prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po odredbi čl. 236. st. 1. KZ/11 sve u svezi čl. 51. st. 1. KZ/11.

II. Stoga se optuženiku AC prethodno utvrđuju pojedinačne kazne kako slijedi:

- za kazneno djela pod toč. 1. na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- za kazneno djelo pod toč. 2. na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega se po čl. 247. st. 2. KZ/11 i čl. 236. st. 1. KZ/11 sve u svezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku AC

i z r i č e

jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

III. Potom se po čl. 57. KZ/11 optuženiku AC izriče

djelomična uvjetna osuda

na način da će se dio kazne zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 nalaže se optuženiku AC posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da plati oštećeniku GC iznos od 8.958,79 EUR-a/67.500,00 kuna oštećenoj CC iznos od 2.654,46 EUR-a/20.000,00 kuna a u roku od 1 (jedne) godine jer će se u protivnom preostali dio kazne zatvora opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenem postupku („Narodne novine“ br.:152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08)dužan je optuženik GC AC naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 300 EUR-a (tristo eura) na ime paušalne svote.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem K-DO-2114/2017 od 25. svibnja 2018., protiv optuženika AC, zbog kaznenih djela iz 236. st. 2. i 1. sve u svezi čl. 51. KZ/11. Tijekom postupka zastupnik optužbe je na raspravi (list 338-339 spisa) izmijenio činjenični i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju kaznenog djela opisanog pod toč. 1) optužnice a obzirom na naknadno prikupljenu dokumentaciju tako da se optuženika sada tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, kao što je podneskom (list 347 spisa) ODO u Splitu izmijenio činjenični opis obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2) optužnice dok je u odnosu na zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela optužnica ostala neizmijenjena. Navedene izmjene sud je smatrao opravdanim, u odnosu na kazneno djelo pod 1) za navesti je kako se radi o istoj pravnoj stvari, u prethodnom činjeničnom opisu je bilo navedeno da je optuženik postupao u svojstvu odgovorne osobe trgovačkog društva NANO TECTUM j.d.o.o., ne radi se o kaznenom djelu za koje je nadležno vijeće u širem sastavu, izmjene činjeničnog opisa sud je smatrao opravdanim, jer svoje uporište ima u izvedenim dokazima.

2. Ovaj kazneni postupak vodi se iznova, obzirom je odgoda trajala dulje od 3 mjeseca. Suglasnošću stranaka je na temelju odredbe članka 19. b stavak 3. ZKP/08. ovaj kazneni postupak proveo sudac pojedinac.

3. Optuženik se očitovao o optužnici i izmjenama optužnice te je naveo kako se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret podignutom i izmijenjenom optužnicom.

4. Obranu je iznio na početku dokaznog postupka kada je naveo kako je dužan novac ali da nije točno da je on od CC tražio novac već da mu je ista sama ponudila novac i to prvih 15.000,00 kuna a kada je vidjela da je u teškoj situaciji te da mu nedostaje novaca za sređivanje kafića, drugih 10.000,00 kuna da je pitao CC a novac je uzeo kako bi mogao završiti sa uređenjem kafića, kako bi kafić mogao raditi, htio je početi s radom s tim kafićem kako bi CC mogao vratiti novac, a isto tako i GC plaćati dio po dio. Prilikom posuđivanja novaca da nije bilo svjedoka. GC da je odmah na početku rekao da nema pokrića za bjanko zadužnicu, da je bio iskren od samog početka s GC. U međuvremenu da je došao MC koji ga je obavijestio kako sav inventar nije u Matasovom vlasništvu već da je dio inventara u njegovom vlasništvu. Tražio je da se dogovori i nađe s MC i GC a sve kako bi se utvrdilo što je čije od inventara i kako bi mogao početi s vraćanjem. GC je znao da bianco zadužnica nema pokriće a isto da proizlazi jer je GC nikada nije aktivirao, zadužnicu da je dao na inzistiranje GC jer da je isti htio nekakvu sigurnost. Kada je MC rekao da to nije istina da je isto razumljivo jer da je na kraju sav inventar ostao njemu a da se i sam uvjerio kako inventar koristi sadašnji najmoprimac, primjerice i suncobran koji je platio 15.000,00 -20.000,00 kuna. Na kraju je naveo kako želi vratiti dug GC i CC, da je prethodno predložio telefonskim putem CC plaćanje u ratama što ista da nije prihvatila te mu nije dala broj računa. Zamolio je primjereni rok za vraćanje duga koji ne osporava. U Njemačkoj da ima proglašen osobni bankrot i bankrot firme te ima prihode u iznosu od 1.000,00 eura. Otac je troje djece od toga dvoje malodobne. Nije do dan danas vratio niti dio duga.

5. U dokazne svrhe pregledani i pročitani su: Ugovor o ustupu poslovnog udjela sklopljen između GC i AC od 15. svibnja 2017. (list 2-4 spisa), Ugovor o kupoprodaji sklopljen između GC i NANO TECTUM j.d.o.o. od 12. svibnja 2017. (list 5-7 spisa), zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine (list 8 spisa), preslik izlista SMS poruka upućenih od strane okrivljenika AC oštećenoj CC (list 27-53), iskaz svjedoka-oštećenika GC (list 78-81, 155-157 spisa), iskaz svjedoka-oštećenika CC (list 82-85, 157-159 spisa), iskaz svjedoka VC, (list 76, 173-174 spisa), iskaz svjedoka PC (list 86-88, 174-175 spisa), iskaz svjedoka ĐC (list 89-91, 175-176 spisa), dokumentacija dostavljena po traženju ovog suda dopisom od 4. svibnja 2023. (očevidnik o redoslijedu plaćanja, očevidnik o danima insolventnosti, izvadak iz jedinstvenog registra računa za optuženika AC, za t.d. Nano Tectum j.d.o. Posedarje, bianco zadužnica na listu 193- 321), iskaz svjedoka MC (list 326-327 spisa), iskaz svjedoka IC (list 327-328 spisa), povijesni izvadak za t.d. (list 330-336 spisa). Pregledava se i čita zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika AC s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 66-70 spisa), obrana optuženika koju je iznio na raspravi 4. svibnja 2023. (list 184-187 spisa).

6. Pregledan je izvadak iz kaznene evidencije prema kojem je optuženik kazneno osuđivana osoba i to presudom Općinskog suda u Zadru br. K-325/13 od 04.09.2013. pravomoćna 20.09.2013. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 5. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Zadru br. Kzd-13/15 od 16.03.2016. pravomoćna 05.05.2016. zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, presudom Općinskog suda u Zadru br. K-976/12 od 20.02.2015. pravomoćna 17.03.2017. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 102. KZ/97 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 4 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 1 godine, presudom Općinskog suda u Zadru br. Kzd-20/19 od 04.07.2019. pravomoćna 30.07.2019. zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 5 godina, presudom Općinskog suda u Zadru br. K-241/16 od 04.07.2019. pravomoćna 04.02.2020. zbog kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. i 6. u svezi čl. 51. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, presudom Općinskog suda u Zadru br. Kzd-83/2022 od 12.01.2023. pravomoćna 15.02.2023. zbog kaznenog djela povreda dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 5 godina.

7. Stranke nisu imale primjedbi na provedene dokaze niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Optuženik se na raspravi očitovao krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, međutim u svojoj obrani iako priznaje postojanje duga prema oštećenicima, optuženik negira prijevarnu namjeru. Naime, optuženik je u svojoj obrani na raspravi ostao kod negiranja postojanja prijevarne namjere, dok prethodno ispitan nije iznosio svoju obranu, branio se šutnjom. Pa tako u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 1. navodi da inventar nije platio jer je sav inventar kupio od oštećenog kupoprodajnim ugovorom, a sav inventar da nije bio oštećenikov već da je dio inventara bio u vlasništvu MC, bianco zadužnicu da je dao na inzistiranje oštećenog GC, GC da je upoznao da zadužnica nema pokriće i da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji. Ovakva obrana optuženika je u suprotnosti s provedenim dokazima posebice s iskazom svjedoka – oštećenika GC, svjedoka MC. Iz njihovih iskaza proizlazi kako je prodani inventar u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o kupoprodaji bio u vlasništvu oštećenika GC, čak i sam svjedok MC u svome iskazu izrijekom navodi kako nikada s optuženikom nije razgovarao o vlasništvu inventara u kafiću niti mu je ikada govorio da su njegove klime, stolice, caffe aparat, mlinac i zvučnici. Isto tako iz iskaza oštećenog GC proizlazi da mu je optuženik prikazao da društvo NANO TECTUM dobro posluje. Svjedok IC je iskazivala o tome da je optuženik proglasio prodaju inventara iz kafića, inventar je prodao, a oštećenom od kupoprodajne cijene nije ništa platio. Isto tako jasno je kako je optuženik znao da je društvo NANO TECTUM u trenutku zaključenja spornih ugovora bilo u lošoj financijskoj situaciji jer je bilo u blokadi od 25. travnja 2017. do 8. svibnja 2017. te od 11. svibnja 2017. do 31. svibnja 2017. te od 20. lipnja 2017. pa nadalje u neprekidnoj blokadi. Upravo zbog toga jer je optuženik znao da je u lošoj financijskoj situaciji bio je svjestan da se oštećeni GC neće moći naplatiti preko bianco zadužnice. O svojoj lošoj financijskoj situaciji je i sam optuženik govorio u svojoj obrani. Stoga sud nalazi nedvojbenim da je optuženik postupao prema oštećeniku GC s prijevarnom namjerom, oštećenog GC je doveo u zabludu da će mu dogovoreni iznos platiti iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti i da cijenu neće platiti. Ovdje je također istaknuti kako je ugovor o kupoprodaji s oštećenikom GC zaključilo trgovačko društvo NANO TECTUM, prema izdanoj bianco zadužnici dužnik je društvo NANO TECTUM dok je optuženik bio jamac – platac, radi čega je zaključak ovog suda da je optuženik postupao kao odgovorna osoba tog trgovačkog suda s ciljem pribavljanja neosnovane imovinske koristi tom društvu, koju imovinsku korist, u iznosu koji ni sam optuženik ne osporava, je i pribavio.

9. Što se tiče kaznenog djela pod toč. 2. optuženik također ne osporava da bi mu oštećena CC pozajmila iznos od 20.000,00 kuna. Navedeno proizlazi i iz iskaza same oštećene CC. Svjedoci PC i ĐC potvrdili su da je oštećena CC pozajmila i predala novac optuženiku. Iz preslika SMS poruka između oštećene CC i optuženika kao i dijelom iz iskaza svjedokinje OC proizlazi da je CC predala novac optuženom. Optuženik priznaje da taj iznos novca nije vratio oštećenoj. Međutim, ovdje optuženik također negira tzv. prijevarnu namjeru jer navodi kako je ponudio optuženoj vratiti dug u ratama na što da ista nije pristala jer mu nije dala broj računa a dio pozajmljenog iznosa da mu je sama dala oštećena kako bi mu pomogla. Ovakva obrana optuženika je u suprotnosti s iskazom oštećene CC koja je navela da je za lošu financijsku situaciju optuženika saznala tek naknadno, optuženik joj nije ništa vratio, a počeo ju je kontaktirati tek 2-3 mjeseca prije njenog svjedočenja na raspravi 21. srpnja 2022. što je pet godina nakon što je optuženik pozajmio novac. Optuženik je oštećenu tek tada kontaktirao i ponudio joj plaćanje u ratama, ali joj se poslije nije javljao. Nije sporno da je optuženik u vrijeme kada mu je oštećena CC pozajmila novac bio u lošoj financijskoj situaciji jer je i sam optuženik potvrdio da je bio u lošoj financijskoj situaciji u vrijeme pozajmljivanja novca, pa kada se k tome uzme u obzir kako optuženik do dan danas nije oštećenoj CC vratio niti dio duga iako je prošlo sada sedam i po godina, zaključak suda je da je optuženik i prema oštećenoj CC postupao s tzv. prijevarnom namjerom.

10. Cijeneći sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini ovaj sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude. Obranu optuženika u kojoj opovrgava da je postupao s prijevarnom namjerom, sud ocjenjuje potpuno iskonstruiranom i neuvjerljivom, takva obrana nema baš nikakvog uporišta u izvedenim dokazima, dok je sud iskaze ispitanih oštećenika GC, CC cijenio vjerodostojnim, detaljnim i okolnosnim, čije svjedočenje je potkrijepljeno kako materijalnim dokazima u vidu Ugovora o ustupu poslovnog udjela sklopljenim između GC i t.d. NANO TECTUM j.d.o.o., Ugovora o kupoprodaji sklopljenim između GC i t.d. NANO TECTUM j.d.o.o. te zahtjevom za izravnu naplatu novčane tražbine tako i personalnim dokazima u vidu iskaza ispitanih svjedoka PC, ĐC, kao i preslika SMS poruka između oštećene CC i optuženika, dijelom iz iskaza svjedokinje VC.

11. U odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 1. za navesti je kako je prijevara u gospodarskom poslovanju propisana kao kazneno djelo protiv gospodarstva u čl. 247. KZ/11 te ga ostvaruje onaj tko u gospodarsko poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini. Ovdje je nesporno kako je optuženik odgovorna osoba u t.d. NANO TECTUM j.d.o.o., kada je sklapao ugovore o prijenosu poslovnih udjela, kupoprodajni ugovor postupao je u svojstvu odgovorne osobe NANO TECTUM j.d.o.o. , prema izdanoj zadužnici dužnik je upravo t.d. NANO TECTUM j.d.o.o. a optuženik je jamac – platac, stoga je zaključiti kako je optuženik postupao kao odgovorna osoba s ciljem pribavljanja neosnovane imovinske koristi tom društvu a radilo se o imovinskoj koristi u iznosu od 67.500,00 kuna što sada iznosi 8.958,79 eura. Optuženik je za imenovano trgovačko društvo upravo u navedenom iznosu pribavio imovinsku korist. Sud je uzimajući u obzir visinu neosnovano pribavljene imovinske koristi utvrdio kako je ovim djelom prouzročena znatna šteta, budući šteta prelazi 7.963,37 eura, to je optuženik kriv zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

12. Što se tiče kaznenog djela opisanog pod toč. 2., prijevara je propisana kao imovinsko kazneno djelo u čl. 236. Kaznenog zakon, te ga ostvaruje onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Riječ je o kaznenom djelu koje karakterizira doprinos žrtve bilo zbog svoje naivnosti ili pohlepe, te inteligencija i maštovitost počinitelja. Stoga, optuženik je postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu korist, te je tako opisanim postupanjem počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 236. stavak 1. KZ/11.

13. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je optuženik oba kaznena djela počinio s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Optuženik je svjestan protupravnosti svoga postupanja, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Sud je zaključio da je optuženik baš takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo baš kako je opisano u izreci. Ubrojivost optuženika nije bila upitna tijekom postupka, stoga ga sud drži u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

14. Dakle, optuženik je ovakvim svojim ponašanjem postupajući kao odgovorna osoba trgovačkog društva NANO TECTUM j.d.o.o. s ciljem pribavljanja neosnovane imovinske koristi u iznosu od 67.500,00 kuna/8.958,79 eura oštetio GC kako je to i opisano pod toč. 1) kao što je optuženik oštetio CC za iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura, time pribavio protupravnu materijalnu korist u navedenom iznosu, te je ovakvim činom u cijelosti ostvario kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – iz čl. 236. st. 1. KZ/11 sve u svezi čl. 51. KZ/11.

15. Sud je materijalnu dokumentaciju pregledao i pročitao sukladno čl. 329. st. 3. ZKP/08, iskazi ispitanih svjedoka su pročitani obzirom su isti iskazivali na raspravi pred istim predsjednikom vijeća i u prisutnosti stranaka sukladno čl. 431. st. 1. toč. 7. i 8. ZKP/08.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

16. Prilikom donošenja odluke o sankciji sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, te na njegovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela. Optuženik je postupao pri počinjenju djela s izravnom namjerom prvog stupnja, ubrojiv je i svjestan protupravnosti. Svjestan je da je njegovo djelo zabranjeno, da se svojom radnjom sukobljava sa pravom i čini nešto pravno zabranjeno, motiv ili pobuda je materijalno se okoristiti. Kazneno je osuđivana osoba, oštećenicima nije podmirio niti dio duga ni nakon proteka niza godina.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašen krivim, sud je optuženiku za kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci. Potom je optuženiku na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 i čl. 236. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

18. Ovako izrečena kazna može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Kazna zatvora izrečena djelomičnom uvjetnom osudom predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djelima nanio društvu.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

19. Potom je optuženom na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da optuženom izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci izvršava dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 godine ne počini neko novo kazneno djelo.

20. Upravo je duljina trajanja izrečene kazne zatvora te duljina vremena provjeravanja u odnosu na dio uvjetne kazne zatvora, utemeljena na naprijed navedenim okolnostima, jačini ugroze zaštićenog društvenog dobra počinjenjem ovakvih vrsta kaznenih djela. Upravo temeljem naprijed navedenih zaključaka ovaj sud smatra kako je prethodno izrečena sankcija najprimjerenija optuženiku odnosno da će ista u konačnici polučiti svoju svrhu, odnosno da će se i tako izrečenom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tako izrečena kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja takvih i sličnih kaznenih djela.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

21. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 nalaže se optuženom posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelima oštećenicima GC i CC tako da im u roku od 1 godine isplati iznose navedene u izreci presude jer će mu se u protivnom opozvati dio kazne zatvora i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Visina nastale štete oštećenicima nije niti bila sporna, sukladna je postavljenom imovinskopravnom zahtjevu oštećenika, a i sam optuženik je naveo kako je voljan dužan iznos vratiti oštećenicima.

22. Dakle, sud je uz djelomičnu uvjetnu osudu optuženom odredio obvezu određenu u skladu s prirodom i težinom konkretnog kaznenog djela a s ciljem da se neizvršenje zatvorske kazne stavi ne samo u ovisnost o tome hoće li uvjetno osuđena osoba počiniti novo kazneno djelo, već i u ovisnost o reparaciji štete koju je takva osoba nekome prouzročila kaznenim djelom, čime se djeluje na svjest osuđene osobe u skladu s ciljevima specijalne prevencije kaznenih djela – djelovanju čija je svrha osvjestiti kod optuženika činjenicu da počinjeno kazneno djelo ima posljedice koje su realne, koje netko trpi i koje je dužan sanirati onaj tko ih je prouzročio.

U odnosu na odredbu pod točkom V.

23. Obzirom je sud optuženika proglasio krivim to mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupku na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08.

24. Optuženika obvezao je na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 300 eura na ime paušalne svote. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika, duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ga optuženik moći podmiriti a da time ne ugrozi uzdržavanje svoje obitelji i sebe.

U Splitu 14. ožujka 2025.

SUDAC

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku,

- branitelju optuženika

- ODO u Splitu

- pun.oštećenika,

- oštećenicima GC, CC,

- spis