Poslovni broj: Us I-3199/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], državnog službenika Kaznionice u Lipovcu – Popovači, zastupanog po opunomoćeniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lipovici – Popovači, Lipovečka 22, Popovača, zastupanog po opunomoćeniku VJ, dipl. pravniku i zaposleniku, radi ocjenjivanja državnog službenika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe i u odsutnosti tuženika, 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112- 07/23-01/339, Urbroj: 566-01/17-23-2 od 12. lipnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lipovici – Popovači, Klasa: UP/I-119-04/23-01/2030, Urbroj:514-10-05-03-01/4-23-01 od 21. veljače 2023. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužitelju iznos od 3.750,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora.

III. Odobrava se opunomoćeniku tužitelja Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Ivana Mažuranića 4, namirenje troškova delegacije u iznosu od 795,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev opunomoćenika tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se Republici Hrvatskoj iz sredstava Državnog proračuna opunomoćeniku tužitelja Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Ivana Mažuranića 4, isplati dosuđeni trošak delegacije u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-07/23-01/339, Urbroj: 566-01/17-23-2 od 12. lipnja 2023., te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-3404/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. predmet je ustupljen na rješavanje ovom sudu, na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23; dalje: ZS), te je formiran spis gornjeg poslovnog broja.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lipovici – Popovači, Klasa: UP/I-119-04/23-01/2030, Urbroj:514-10-05- 03-01/4-23-01 od 21. veljače 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj, državni službenik Kaznionice u Lipovici – Popovači, raspoređen na radno mjesto samostalnog nadzornika pravosudne policije – dežurni u Odjelu osiguranja, Odsjek dežurstva Kaznionice u Lipovici – Popovači, se ocjenjuje ocjenom „zadovoljava“ za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022.

5. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom iznosi obrazloženje prvostupanjskog rješenja, sadržaj žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje, te obrazloženje osporenog rješenja tuženika. Potom tužitelj ističe da prilikom odlučivanja o tome ima li osnove da laka povreda službene dužnosti iz veljače 2021. bude razlog za sniženje godišnje ocjene koja se odnosi na kasniju godinu tj. na razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2022. upravna tijela da su izgubila iz vida Uredbu o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (NN 133/11 - dalje u tekstu: Uredba) koja je podzakonski propis koji je donesen temeljem članka 85. stavka 5. Zakona o državnim službenicima (NN 92/2005, 107/2007, 27/2008, 49/2011), te zatim citira odredbe članka 82. i 85. navedenog Zakona, te navodi da stoga razlog za umanjenje godišnje ocjene može biti samo činjenica da je državni službenik, u godini za koju se ocjenjuje, počinio laku povredu službene dužnosti. Ne može biti razlog za umanjenje godišnje ocjene to što je u predmetnoj godini ne-izvršno rješenje o lakoj povredi službene dužnosti steklo svojstvo izvršnosti. Zbog navedenog nije bilo osnove da se visina tužiteljeve ocjene za 2022. limitira po članku 15. st. 1. Uredbe. Naime u 2022. tužitelj nije počinio povredu službene dužnosti. U 2022. je samo, u odnosu na tužitelja, ne izvršno rješenje o lakoj povredi službene dužnosti postalo izvršno, a ta činjenica ne može biti razlog za umanjenje ocjene. U vezi pozivanja na usmenu opomenu odnosno primjedbu na rad koja je navodno izrečena državnom službeniku, obrazloženje prvostupanjskog rješenja i pobijanog rješenja nema sadržaj propisan člankom 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku i nejasno je. S tim u vezi da je tuženo tijelo u osporenom rješenju pravilno ukazalo na propust neposredno nadređenog da uz prijedlog godišnje ocjene priloži podatke o primjedbi na rad usmeno izrečenoj 07.12.2022. Sukladno svemu navedenom, da nije bilo osnove za donošenje osporenog rješenja pa tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da pobija tužbu u cijelosti te ističe da je iz spisa predmeta razvidno da je tužitelju rješenjem Kaznionice u Lipovici-Popovači, Klasa: UP/I-114-06/21-01/03, Urbroj: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021. utvrđena odgovornost za počinjenu laku povredu službene dužnosti. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 15. stavka 3. i 5. Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine broj 133/11; dalje: Uredba). Iz navedenih odredaba da jasno proizlazi da se pri odlučivanju o ocjeni počinjena povreda službene dužnosti uzima u obzir u godini u kojoj je državni službenik proglašen odgovornim te mu je za isto izvršnim rješenjem izrečena kazna. Navedeno rješenje od 1. travnja 2021. je postalo izvršno dana 14. ožujka 2022. kada je tužitelju dostavljeno rješenje Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, Zagreb KLASA: UP/II-114-04/21-01/39 URBROJ: 514-10-02-03-02/01-22-02 od 11. listopada 2021. kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno navedeno rješenje Upravitelja, a koju činjenicu tužitelj ne osporava. Prema tome pogrešna je tvrdnja tužitelja da razlog za umanjenje godišnje ocjene ne može biti to što je predmetni događaj učinjen u 2021., a ne u godini za koju je donijeto osporavano rješenje. Slijedom navedenog, ostaje se kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužba se smatra u potpunosti neosnovanom te se ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju. U postupku je potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Iz navedenih razloga, ocijenjeno je da je osporavano rješenje na zakonu osnovano, pa tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Sud je pozvao Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lipovici – Popovači da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu, a koji odgovor nije dostavljen.

8. U sporu su održane rasprave 10. listopada 2024. i 16. siječnja 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik pa su iste održane u njegovoj odsutnosti, a na kojima je opunomoćenik tužitelja naveo da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnom ističe da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da je sporno pravno pitanje da li se događaj iz 2021., a o kojem je doneseno rješenje 1. travnja 2021., može uzeti u obzir prilikom ocjenjivanja i donošenja rješenja za 2022. Tuženik drži da se samo s osnove činjenice da je predmetno rješenje koje je doneseno 1. travnja 2021. postalo izvršno 14. ožujka 2022. te da se s obzirom na izvršnost tog rješenja može uzeti u obzir prilikom donošenja ocjene za 2022. Pored toga ističe da je navedeni događaj uzet u obzir za tužitelja i prilikom ocjenjivanja za 2021.

8.1. Opunomoćenik zainteresirane osobe je na raspravi naveo da je zainteresirana osoba kao donositelj prvostupanjskog rješenja postupio u cijelosti sukladno zakonskoj regulativi odnosno sukladno Uredbi o postupku i ocjenjivanju državnih službenika prema kojoj se prilikom ocjenjivanja državnog službenika uzima u obzir izvršnost rješenja za počinjenu povredu službene dužnosti, a kako je to i učinjeno u konkretnom slučaju. Nadalje ističe da je netočna informacija da je predmetni događaj uzet u obzirom i prilikom ocjenjivanja za 2021., obzirom da predmetno rješenje nije bilo izvršno. Pored toga ističe da je drugostupanjsko tijelo u postupku po žalbi utvrdilo istovjetno činjenično stanje te potvrdilo predmetnu odluku prvostupanjskog tijela.

8.2. Potom je opunomoćenik tužitelja očitujući se u odnosu na navode zainteresirane osobe naveo da na ovakav način zainteresirana osoba pokušava ozakoniti sporno postupanje pri donošenju rješenja glede povrede službene dužnosti i poduzimanja svih radnji u svezi istog.

9. Tužitelj je dostavio ovom sudu presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-648/2023-8 od 9. studenog 2023. kojom je poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, KLASA: UP/II-114-04/21-01/39, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-22-02 od 11. listopada 2021. i rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lipovici-Popovači, Klasa:

UP/I-114-06/21-01/04, Urbroj: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021. i protiv tužitelja obustavljen postupak, a koja presuda je postala pravomoćna 29. siječnja 2024.

10. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu za raspravu naveo da kako se osporeno rješenje temelji na činjenici donošenja rješenja kojim je tužitelj utvrđen odgovornim za laku povredu službene dužnosti a koje rješenje je poništeno navedenom presudom, to predlaže tužbeni zahtjev usvojiti, dok je opunomoćenik zainteresirane osobe naveo da je zakonito doneseno osporeno rješenje, da je tužitelj u tužbi prigovarao da je predmetna povreda mogla biti uzeta u obzir samo za ono razdoblje u kojem je i počinjena, a ne prilikom donošenja ocjene za 2022. Ističe da se pridružuje navodima iz podneska tuženika od 16. prosinca 2024., te da predmetna presuda, a koja nije bila donesena za vrijeme trajanja upravnog postupka ne može biti od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

11. U podnesku od 16. prosinca 2024. tuženik je naveo kako je u tijeku upravnog postupka na snazi bila izvršna odluka kojom je tužitelju utvrđena odgovornost za počinjenu povredu službene dužnosti. Naime, upravitelj Kaznionice u Lipovici Popovači je 1. travnja 2021. donio rješenje o tužiteljevoj odgovornosti za počinjenje lake povrede službene dužnosti te mu je izrečena pisana opomena. To je rješenje potvrđeno te je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, od 11. listopada 2021., koje je tužitelju dostavljeno 14. ožujka 2022. Dakle, u godini u kojoj je nastupila izvršnost rješenja o utvrđenoj povredi službene dužnosti tužitelj je ocijenjen ocjenom „zadovoljava", što po stajalištu tuženika opravdava primjenu odredbe članka 15. stavak 5. Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika („Narodne novine" broj 133/11 dalje: Uredba). Stoga, činjenica da je kasnije, u tijeku predmetnog upravnog spora donesena pravomoćna presuda Upravnog suda u Rijeci kojim se poništavaju naprijed navedena rješenja te kojim se obustavlja postupak lake povrede službene dužnosti po stajalištu tuženika ne može biti odlučna za donošenje odluke u ovom upravnom sporu. Naime, članak 15. stavak 5. Uredbe treba tumačiti na način da je za odluku upravnog tijela o nižoj ocjeni od ocjene „uspješan“ zbog utvrđene povrede službene dužnosti referentan onaj trenutak u kojem je odluka o utvrđenoj povredi službene dužnosti nadležnog tijela postala izvršna. Navedenom odredbom Uredbe nije propisano da takva odluka mora steći svojstvo pravomoćnosti da bi predstavljala valjani temelj za osnovano pozivanje na odredbu članka 15. stavka 5. te Uredbe te tuženik smatra da je upravo trenutak izvršnosti rješenja ( o utvrđenoj povredi službene dužnosti) odlučan za donošenje odluke o nižoj ocjeni od ocjene „uspješan“ u predmetu ocjenjivanja državnog službenika. Naime, žalba prema odredbi članka 112. stavka 1 Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj 47/09 i 110/21) ima suspenzivni učinak, stoga urednom dostavom u ovom slučaju rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstva pravosuđa, Zagreb kojim se odbija žalba službenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Upravitelja Kaznionice Lipovica-Popovača, smatra se da je utvrđena odgovornost za počinjenu laku povredu službene dužnosti, budući da rješenje proizvodi pravne učinke od trenutka uredne dostave stranci. Također, tuženik navodi da Zakon o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/5 107/07, 27/08, 49/11 , 150/11 34/12 37/13 38/13 1/15 , 138/15 61/17 70/19 98/19 i 141/22) primjenjiv u konkretnoj upravnoj stvari, upravo trenutak izvršnost rješenja veže za donošenje odluka u brojnim pitanjima za ostvarivanje prava državnih službenika (primjerice članak. 45 a toga Zakona koji propisuje da se kod prijma u državnu službu osobe iz stavka 1. ovoga članka donosi rješenje o prijmu u državnu službu, a po izvršnosti toga rješenja donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto; članak 52. stavak 4) propisuje da se po izvršnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka, za osobu primljenu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto; članak 88. stavak 2. toga Zakona koji propisuje da državnom službeniku koji je ocijenjen ocjenom ne zadovoljava" prestaje državna služba po sili zakona, danom izvršnosti rješenja o ocjenjivanju itd.) Odredba članka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" broj 36/24) definira predmet upravnog spora, pa je tako člankom 3. stavkom 1. toga Zakona propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Kod ocjenjivanja zakonitosti pojedinačne odluke mjerodavno je činjenično stanje koje je bilo u vrijeme vođenja upravnog postupka. Tako i dr.sc. KJ u svom znanstvenom radu „Utvrđivanje činjenica i dokazni postupak u upravnom sporu ističe: „U sva četiri slučaja iz čl. 3. st. 1. ZUS-a (zakonitost pojedinačne odluke upravnog akta, zakonitost postupanja, zakonitost šutnje uprave te zakonitost sklapanja. raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora), u upravnom sporu ocjenjuje se zakonitost u odnosu na činjeničnu i pravnu situaciju u vrijeme vođenja upravnog postupka, odnosno postupanja, te sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora. Odredbe o predmetu upravnog spora pritom logično slijede uređenje ustavnog prava na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata uprave (uvodno spomenuti čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske). Ukoliko akti ili postupanje javnopravnih tijela nisu bili nezakoniti u vrijeme svog donošenja, tj. ukoliko su vezano za ovo razmatranje, bili utemeljeni na onodobnome činjeničnom stanju, nema osnove za upravnosudsku intervenciju." Prema tome, tuženik smatra irelevantnim pozivanje tužitelja na pravomoćnu presudu Upravnog suda u Rijeci, kraj činjenice da ta presuda nije bila donesena za vrijeme trajanja postupka ocjenjivanja, niti u žalbenom dijelu predmetnog upravnog postupka, nego tek u tijeku predmetnog upravnog spora, te stoga tuženik nije imao zakonsku mogućnost niti pravnu osnovu za donošenje drugačije odluke. Tuženik smatra da takva pravomoćna presuda eventualno može biti od utjecaja u novom postupku koji bi bio pokrenut korištenjem odgovarajućem izvanrednog pravnog lijeka, no ne i u ovom u kojem je odluku o žalbi donio na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku. Tako i UJ i PJ u Komentaru Zakona o upravnim sporovima. Novi Informator", Zagreb, 2012., str. 200, ističu: „Upravni spor uvijek se rješava na temelju činjenica koje su postojale prije donošenja pojedinačne odluke odnosno postupanja javnopravnog tijela. Dakle, za rješavanje upravnog spora relevantno je činjenično stanje koje je postojalo u vrijeme donošenja pojedinačne odluke ili postupanja. Iznošenje činjenica koje su nastale nakon donošenja osporavane pojedinačne odluke ili postupanja nema utjecaja na rješavanje upravnog spora koji je u tijeku, ali to može biti osnova za ostvarivanje prava stranke u novom upravnom postupku." Sijedom navedenog, tuženik predlaže da Sud odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Tužitelj je po opunomoćeniku tijekom spora zatražio i popisao troškove upravnog spora i troškove delegacije, te je zainteresirana osoba zatražila i popisala troškove, dok tuženik nije zatražio i popisao troškove upravnog spora.

12. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj državni službenik Kaznionice u Lipovici – Popovači, raspoređen na radno mjesto samostalnog nadzornika pravosudne policije – dežurni u Odjelu osiguranja, Odsjek dežurstva Kaznionice u Lipovici – Popovači.

14.1. Isto tako nije sporno da je tužitelju rješenjem Kaznionice u Lipovici- Popovači, Klasa: UP/I-114-06/21-01/03, Urbroj: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021. utvrđena odgovornost za počinjenu laku povredu službene dužnosti, a koje rješenje je postalo izvršno 14. ožujka 2022., a što je sve razvidno iz podataka spisa predmeta.

15. Među strankama je prije svega sporno je li od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari nesporna činjenica da je nakon donošenja osporenih rješenja, dakle nakon provedenog upravnog postupka i u prvom i u drugom stupnju, pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-648/2023-8 od 9. studenog 2023. poništeno rješenje kojim je tužitelj utvrđen odgovornim za laku povredu službene dužnosti i protiv tužitelja obustavljen postupak.

15.1. Nadalje, sporno je i to je li se prilikom ocjenjivanja tužitelja, državnog službenika, za 2022. mogla uzeti u obzir laka povreda službene dužnosti iz 2021., odnosno je li ista može biti razlog za umanjenje godišnje ocjene za tužitelja za 2022., odnosno može li razlog za umanjenje godišnje ocjene državnog službenika biti laka povreda službena dužnosti koja nije počinjena u toj godini.

16. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni odredbi Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19; u daljnjem tekstu: ZDS) i Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine, broj 133/11).

17. Prema odredbi članka 82. stavak 1. ZDS državni službenici ocjenjuju se svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu kalendarsku godinu.

18. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZDS državni službenik ocjenjuje se ocjenom „uspješan“ ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive. Stavkom 3. istog članka propisano je da državni službenik može biti ocijenjen nižom ocjenom od ocjene iz stavka 1. ovoga članka i to: a) ocjenom »ZADOVOLJAVA«, ako pokazuje nižu razinu stručnosti i kompetencija od potrebne za uredno izvršavanje službenih zadataka, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete rada i preciznosti u obavljanju službe, koji ima pogreške u radu i postupanju, odnosno koji službene zadatke bez opravdanog razloga obavlja izvan rokova ili protivno pravilima struke, na čiji rad i postupanje nadređeni službenik ima primjedbe; b) ocjenom »NE ZADOVOLJAVA«, ako ne pokazuje potrebnu stručnost i kompetencije za ostvarivanje minimuma standarda kvalitete rada te pouzdanog i prihvatljivog obavljanja službe, koji ima značajne pogreške u radu ili postupanju, odnosno koji službene zadaće učestalo izvršava izvan rokova ili protivno pravilima struke te ne pokazuje interes za kvalitetu svog rada unatoč tome što nadređeni službenik ili čelnik tijela ima primjedbe na njegov rad i što ga upozorava na propuste i nepravilnosti, pod uvjetom da je najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja negativne ocjene te ni nakon toga nije otklonio propuste i nepravilnosti u radu.

19. Postupak ocjenjivanja uređen je odredbama članka 85. ZDS prema kojoj se državnog službenika ocjenjuje na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine (stavak 1.); prijedlog ocjene koje mora biti obrazložena daje neposredno nadređeni državni službenik (stavak 2.); prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku, koji ima pravo dati primjedbu nadređenom službeniku, koji je dužan primjedbu na predloženu ocjenu razmotriti zajedno sa službenikom (stavak 3. ); prijedlog ocjene dostavlja se po hijerarhijskom redu svima koji su državnom službeniku nadređeni, zaključno sa službenom osobom ovlaštenom za donošenje rješenja o ocjeni. Nadređeni službenici daju mišljenje o prijedlogu ocjene, a ako se ne slažu s prijedlogom, moraju navesti razloge za to i predložiti ocjenu državnog službenika (stavak 4.), dok sam postupak ocjenjivanja, kriterije za ocjenjivanje i sadržaj obrasca o ocjenjivanju službenika propisuje Vlada uredbom (stavak 5.).

20. Na temelju odredbe članka 85. stavak 5. ZDS donijeta je Uredba o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine, broj 133/11; u daljnjem tekstu: Uredba).

21. Prema odredbi članka 86. stavak 1. ZDS o ocjeni se donosi rješenje, a stavkom 2. je propisano da rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni, uzimajući u obzir prijedlog neposredno nadređenog državnog službenika, kao i mišljenja ostalih hijerarhijski nadređenih službenika, a stavkom 3. da državnog službenika kojem je čelnik tijela jedini nadređeni, ocijenit će čelnik tijela neposredno, dok je stavkom 4. propisano da ocjena mora biti obrazložena i stavkom 5. da službenik u žalbi protiv rješenja o ocjeni mora navesti razloge zbog kojih rješenje pobija i priložiti odgovarajuće dokaze na kojima žalbu temelji.

22. Odredbom članka 4. stavka 3. Uredbe propisano je da se uz Prijedlog godišnje ocjene prilaže Izvješće o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju državnog službenika/namještenika za kalendarsku godinu, kao i odgovarajuća dokumentacija o činjenicama i okolnostima koje, sukladno odredbama te Uredbe, bitno utječu na godišnju ocjenu, kako je određeno stavkom 6. istog članaka.

19. Nadalje, člankom 5. Uredbe je propisano da je neposredno nadređeni službenik tijekom kalendarske godine dužan kontinuirano pratiti rad i postupanje državnog službenika, poticati ga na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i primjereno ponašanje i ukazivati na propuste i nepravilnosti, a stavkom 2. da o primjedbama na rad i postupanje odnosno upozorenjima iz stavka 1. toga članka neposredno nadređeni službenik na prikladan način vodi odgovarajuće evidencije, a primjedbe i upozorenja koje bitno utječu na ocjenu unosi u Izvješće.

20. Odredbom članka 9. stavka 1. Uredbe propisano je da na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja planiranih i neplaniranih poslova, neposredno nadređeni službenik predlaže godišnju ocjenu državnog službenika, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine.

21. Prema članku 10. stavku 1. Uredbe neposredno nadređeni službenik dužan je omogućiti državnom službeniku uvid u prijedlog godišnje ocjene i sve priloge uz prijedlog ocjene, a prema stavku 3. toga članka državni službenik ima pravo dati primjedbu na prijedlog godišnje ocjene u roku tri dana od dana od kojeg mu je omogućen uvid u prijedlog. Primjedbu na prijedlog godišnje ocjene nadređeni službenik dužan je razmotriti zajedno sa službenikom najkasnije u roku tri dana od dana primitka primjedbe.

22. Člankom 15. stavka 1. Uredbe propisano je da se osobno ponašanje državnih službenika ocjenjuje primjenom kriterija odnosa prema radu (motivacija), odnos prema građanima, odnos prema nadređenim službenicima, odnos prema suradnicima, poštivanje radnog vremena, ispunjavanje obveza pohađanja programa izobrazbe, odnos prema izobrazbi.

22.1. Stavkom 3. istog članka propisano je da poštivanje službene dužnosti uzima se u obzir pri predlaganju ocjene i odlučivanju o ocjeni državnog službenika ako su državnom službeniku tijekom kalendarske godine učestalo upućivana upozorenja na propuste i nepravilnosti u poštivanju službene dužnosti ili mu je izvršnim rješenjem nadležnog tijela izrečena kazna za počinjenu laku ili tešku povredu službene dužnosti.

22.2. Stavkom 5. istog članka propisano je da državni službenik ne može biti ocijenjen ocjenom »uspješan« ili višom ocjenom ako su mu tijekom kalendarske godine više puta upućivana pisana upozorenja zbog nepoštivanja službene dužnosti koja bitno utječu na ocjenu ili je odlukom nadležnog tijela proglašen odgovornim za povredu službene dužnosti.

23. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je tužitelj ocjenjen ocjenom „zadovoljava“ za 2022., razvidno da je isto doneseno pozivom na odredbu članka 15. stavka 5. Uredbe obzirom da je iz podataka spisa predmeta razvidno, a što među strankama nije niti sporno, da je tužitelju rješenjem Kaznionice u Lipovici-Popovači, Klasa: UP/I-114-06/21-01/03, Urbroj: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021. utvrđena odgovornost za počinjenu laku povredu službene dužnosti, a koje rješenje je postalo izvršno 14. ožujka 2022. Dakle, počinjenja predmetna laka povreda službene dužnosti tužitelju je uzeta u obzirom prilikom ocjenjivanja za razdoblje 2022. obzirom da je rješenje kojim je utvrđena odgovornost tužitelja za počinjenu laku povredu službene dužnosti postalo izvršno tijekom 2022. (14. ožujka 2022.).

24. Stoga, kako je osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelj ocijenjen ocjenom „zadovoljava“ za 2022. doneseno iz razloga jer je tužitelj izvršnim rješenjem Kaznionice u Lipovici-Popovači, Klasa: UP/I-114-06/21-01/03, Urbroj: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021. utvrđen odgovornim za počinjenu laku povredu službene dužnosti, a kako je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-648/2023-8 od 9. studenog 2023. poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, KLASA: UP/II-114-04/21- 01/39, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-22-02 od 11. listopada 2021. i rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lipovici-Popovači, Klasa: UP/I-114-06/21-01/04, Urbroj: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021. i protiv tužitelja obustavljen postupak, to rješenje Kaznionice u Lipovici- Popovači od 1. travnja 2021. kao takvo više ne egzistira niti proizvodi pravne učinke, pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika, te s obzirom na prirodu upravne stvari u kojoj je potrebno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela poništiti i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

24.1. Kraj navedenog, po shvaćanju ovog suda, u cijelosti su neosnovani prigovori tuženika i zainteresirane osobe da u vrijeme provođenja upravnog postupka i donošenja osporenih rješenja nije bila donesena naprijed navedena pravomoćna presuda Upravnog suda u Rijeci, pa da kao takva nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

25. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će donijeti novo rješenje kojim će ocijeniti tužitelja za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. u skladu s naprijed citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama uz valjano i potpuno obrazloženje, pridržavajući se pri tome u cijelosti pravnih shvaćanja i primjedbi iznesenih u obrazloženju ove presude u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

26. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati kao opravdan trošak zatraženi i popisani trošak tužitelja zastupanog po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR-a i trošak pristupa na raspravu od 10. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a i raspravu od 16. siječnja 2025. (svaka radnja po 500 bodova), odnosno ukupno 3.000,00 EUR-a uvećano za pripadajući PDV 25%, a što ukupno iznosi 3.750,00 eura (Tbr. 27. točka 1. i toč. 2. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23).

22.1. Sud nije našao opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a popisani i zatraženi trošak sastava podneska od 4. studenog 2024., te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

23. Zainteresiranoj osobi, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

24. Kako je u konkretnom slučaju upravni predmet Upravnog suda u Zagrebu delegiran na odlučivanje ovom sudu valjalo je primijeniti odredbu članak 11. stavak 4. i 5. ZS-a sukladno kojoj odredbi u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, koji su troškovi određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Stavkom 5. istog članka je propisano da će se naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

25. U skladu s gore navedenom odredbom opunomoćeniku tužitelja je priznat zatraženi trošak puta na relaciji Zagreb-Split i obratno za pristup na ročište od 10. listopada 2024. u visini cijene autobusne karte za oba smjera 60 eura, te za pristup na ročište od 16. siječnja 2025. u zatraženoj visini cijene autobusne karte u iznosu od 35 eura. Nadalje, priznat je i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na dva ročišta u trajanju od 7 sati, a za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetniku pripada naknada od 25 bodova, odnosno 50,00 eura za svaki započeti sat sukladno Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), a što iznosi ukupno 700,00 eura (2x350,00 eura). Stoga je opunomoćeniku tužitelja priznat sveukupan trošak u iznosu od 795,00 eura, a sve sukladno odredbi članka 11. stavak 4. ZS-a.

25.1.Opunomoćeniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak PDV-a na troškove delegacije, odnosno troškove izbivanja iz pisarnice, budući da se obračun PDV-a ne može podvesti pod trošak delegacije u smislu odredbe članka 11. stavak 4. ZS-a. Stoga je zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova delegacije preko navedenog priznatog iznosa valjalo kao neosnovan odbiti.

25.2. Slijedom navedenog riješeno je kao pod točkom III. i IV. izreke rješenja.

U Splitu 14. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi,

- Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu,

- u spis.