REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-561/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kaćan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, nakon dana 21. siječnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnice tužitelja ČD, dipl. pravnice i zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 6.411,47 EUR uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje Hrvatske narodne banka, u roku od petnaest (15) dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegov osiguranik TD ozlijeđen u prometnoj nezgodi, koju je prouzročio osiguranik tuženika MD, upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Zbog ozljeda pretrpljenih u predmetnoj prometnoj nezgodi TD je vodio spor protiv tuženika te je presudom naloženo tuženiku da osiguraniku tužitelja isplati naknadu štete.

1. 2. Rješenjem tužitelja, broj IN-906778 od **.**.1995. TD je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede na radu u omjeru od 60% i 40% zbog bolesti. Tužitelj je naveo da isplatom navedene mirovine trpi štetu, koju mu je tuženik za prvobitna razdoblja namirio u mirnom postupku, a da je za razdoblje isplate od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2020. u tijeku parnični postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, pod brojem P-925/2021. Daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku TD tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 1. veljače 2020. do 30. travnja 2022. iznosi 48.307,19 kn, što je 60% od ukupno isplaćenog iznosa invalidske mirovine u utuženom razdoblju. Tužitelj je naveo da je 4. travnja 2022. tuženiku uputio odštetni zahtjev, kojim ga je pozvao da štetu podmiri u mirnom postupku, po kojem zahtjevu tuženik nije postupio.

1. 3. Tužitelj je temeljem odredbi čl. 161.-166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu: ZMO) tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži isplata iznosa od 48.307,19 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe do isplate. Tijekom postupka tužitelj je tužbeni zahtjev istaknuo u EUR-ima, potražujući od tuženika isplatu iznosa od 6.411,47 EUR.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da je tužiteljev osiguranik TD stradao u prometnoj nezgodi 21. svibnja 1992., koju je prouzročio tuženikov osiguranik MD i da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu s uzrokom invalidnosti ozljeda na radu od 60% i bolesti 40%.

2. 2. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da u smislu odredbi 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014 – u daljnjem tekstu ZOOP) tužitelju nije nastala stvarna štete isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, odnosno da bi ista mogla postojati u razlici između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovi ozljede na radu. Također je istaknuo da bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja ostvario pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine u utuženom razdoblju i to s navršenih 65 godina života i minulim radom (jer je rođen **.**.1944.), koju bi mu mirovinu tužitelj ionako bio dužan isplaćivati. Da nije bilo štetnog događaja, tužitelj ne bi imao obvezu isplate invalidske mirovine, ali bi imao obvezu isplate starosne mirovine, koja tužiteljeva obveza ne bi mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja. Tuženik je stoga predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je naveo da tuženik odgovara za naknadu štete prema odredbama ZMO-a, koji je lex specialis u području mirovinskog osiguranja, a koji u odredbama čl. 161.-167. propisuje slučajeve koji predstavljaju štetu za HZMO, od koga tužitelj ima pravo potraživati štetu, od kada teče zastara i sl. Smatra da je ZOOP zakon koji uređuje obvezna osiguranja u prometu i da je u primjeni od 1. siječnja 2006., a da je nasuprot tome ZMO zakon koji uređuje prava i obveze iz mirovinskog osiguranja, pa tako i naknadu štete kao institut obveznog prava. Naveo je da je čl. 27. ZOOP-a naslovljen kao subrogacijski zahtjev nositelja socijalnog osiguranja, a da tužbeni zahtjev nije subrogacijski, jer tužitelj ne isplaćuje mirovinu na temelju dobrovoljnog mirovinskog, već obveznog osiguranja. Smatra da isplatom mirovine svom osiguraniku trpi stvarnu i trajnu štetu, koja se utvrđuje prema ZMO-u kao specijalnog propisu, koji ima prednost pred načelom posterioteta, tim više što su odredbe ZOOP-a u nedovoljnoj mjeri definirane, u čemu je vidljiv propust zakonodavca prilikom donošenja tog zakona, zbog čega navedena dva propisa treba tumačiti gramatički, logički i teleološki.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na 6-18 spisa, izvršio je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije – Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb na stranicama br. 147-154 spisa te u dopunu financijskog vještačenja na stranicama br. 193-197 i 213-214 spisa.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. 1. U ovom predmetu je bila nesporna činjenica da je osiguranik tužitelja TD ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika MD te da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede na radu u omjeru od 60% i 40% zbog bolesti. Navedene činjenice potvrđuje i dokumentacija priložena tužbi.

6. 2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku TD u razdoblju od 1. veljače 2020. do 30. travnja 2022.

6. 3. Sporno je bilo pravno pitanje treba li na odluku o tužbenom zahtjevu primijeniti odredbe ZMO-a ili pak odredbe ZOOP-a, sporan je bio osnov te visina tužbenog zahtjeva, odnosno visina štete koju trpi tužitelj isplatom invalidske mirovine.

7. 1. Sud je na prijedlog tuženika na pripremnom ročištu 25. svibnja 2023. odredio financijsko vještačenje radi izračuna razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u utuženom razdoblju i starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da nije bilo štetnog događaja prema ostvarenom stažu do dana štetnog događaja te radi izračuna najniže starosne mirovine.

7. 2. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka – Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb od 4. kolovoza 2023. utvrđeno je da je iznos isplaćene invalidske mirovine osiguraniku TD u razdoblju od 1. veljače 2020. do 30. travnja 2022. iznosio 80.511,99 kn. Pod pretpostavkom da bi osiguranik iskoristio pravo na odlazak u starosnu mirovinu od dana kada je navršio 65 godina života te uz primjenu staža mirovinskog osiguranja u trajanju od 20 godina, 6 mjeseci i 11 dana, koliko je iznosio staž na dan priznavanja prava na invalidsku mirovinu, u razdoblju od 1. veljače 2020. do 30. travnja 2022. procijenjeni iznos starosne mirovine bio bi 41.322,96 kn. Stoga je više isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosu na procijenjenu starosnu mirovinu u tom razdoblju 39.189,03 kn, odnosno 5.201,29 EUR. Procijenjeni iznos najniže starosne mirovine bio bi 38.993,51 kn, pa je stoga više isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosu na tako procijenjenu najnižu starosnu mirovinu u predmetnom razdoblju za 41.518,48 kn, odnosno 5.510,45 EUR.

7. 3. Povodom prijedloga tuženika, sud je odredio dopunsko financijsko vještačenje u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, radi izračuna invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i radi utvrđenja postoji li ikakva razlika između takve mirovine i mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku.

7. 4. Iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 18. lipnja 2024. utvrđeno je da je iznos isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2020. do 30. travnja 2022. bio 80.511,99 kn. Pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u predmetnom razdoblju procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine bio bi 53.677,34 kn, pa je slijedom toga više isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu da je kod osiguranika došlo do povrede na radu, u iznosu od 26.834,65 kn, odnosno 3.561,47 EUR.

7. 5. Tuženik je iznio primjedbu na dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka tražeći da vještak obrazloži kako to da mirovina za izračun koje se uzima maksimalni staž od 40 godina iznosi manje od one koja je utvrđena za ostvareni staž od 20 godina, 6 mjeseci i 11 dana mirovinskog staža i uz navršenih 50 godina života.

7. 6. U očitovanju od 28. studenoga 2024. financijski vještak je naveo da je izračun izvršio prema čl. 87. st. 1. ZMO-a uz primjenu mirovinskog faktora za invalidsku mirovinu ostvarenu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti, a koji iznosi 0,6667. Rješenjem tužitelja od 29. studenoga 1995., broj IN-906778 utvrđeno je da je kod osiguranika nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti – povrede na radu te je utvrđen mirovinski faktor za invalidsku mirovinu koji iznosi 1,0. Razlika je stoga nastala zbog različitih mirovinskih faktora primijenjenih prilikom izračuna invalidske mirovine. U nastavku očitovanja vještak je dao usporedbu iznosa isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine po mjesecima u kunama i po fiksnom tečaju konverzije kune u EUR, pod pretpostavkom da bi se za utvrđenje invalidske mirovine koja bi se isplaćivala u slučaju da je priznata ozljeda na radu također primjenjivao mirovinski faktor 1,0, odnosno mirovinski faktor za invalidsku mirovinu koja bi se isplaćivala zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Vještak je na taj način utvrdio da je iznos isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2020. do 30. travnja 2022. bio 80.511,99 kn, dok bi iznos procijenjene invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti temeljem ozljede na radu u istom razdoblju iznosio 80.511,99 kn, odnosno radi se o istim iznosima invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i iznosa koji bi isplatio po osnovi procijenjene invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti temeljem ozljede na radu.

7. 7. Na posljednji dopunski nalaz i mišljenje, odnosno na očitovanje financijskog vještaka stranke nisu imale primjedbi, pa je sud istoga prihvatio jer je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu i u skladu sa postavljenim zadatkom.

8. 1. Prema odredbi čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. ZMO-a, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

8. 2. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZMO-a/18, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. 3. Prema odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. 1. Što se tiče primjene materijalnog prava, ovaj sud smatra da se primjenjuje materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku kada je tužitelju nastala šteta, a šteta za tužitelja je nastala prilikom isplate svake mjesečne obiteljske mirovine, odnosno u razdoblju od 1. veljače 2020. do 30. travnja 2022.

9. 2. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev za naknadu štete temelji na odredbama čl. 161. i 162. ZMO-a, a podnio ga je protiv tuženika kao osiguravajućeg društva po osnovi čl. 164. st. 1. toga zakona.

9. 3. Tuženik pak smatra da u ovom predmetu treba primijeniti odredbe čl. 27. ZOOP-a te smatra da tužitelj isplatom invalidske mirovine trpi štetu jedino ukoliko je iznos iste veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. 4. U predmetnom razdoblju isplate invalidske mirovine na snazi su bile odredbe ZMO-a te odredbe ZOOP-a, a koje su u pogledu visine predmetne štete sadržajno različite. Prema odredbama ZMO-a, naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok prema odredbama čl. 27. ZOOP-a, stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Napominje se da čl. 161. ZMO-a opisuje stvarnu štetu neovisno o ostvarivanju prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok čl. 27. ZOOP- a opisuje stvarnu štetu usporedbom isplaćene mirovine s invalidskom mirovinom koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, čl. 161. ZMO-a pravo na naknadu stvarne štete ne utvrđuje neovisno s ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, već neovisno s ostvarivanjem prava na prijevremenu i starosnu mirovinu, dok čl. 27. ZOOP-a navodi pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. 5. Kod donošenja odluke o primjeni materijalnog prava sud je prije svega utvrdio da predmetna šteta koju potražuje tužitelj izvorno potječe od prometne nesreće i da je tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu temeljem sklopljene police osiguranja za vozača koji je skrivio prometnu nesreću.

9. 6. Sud je stoga ocijenio da bi u ovom predmetu trebalo primijeniti odredbe čl. 27. ZOOP-a.

9. 7. Iz posljednjeg nalaza i mišljenja financijskog vještaka, odnosno iz očitovanja vještaka od 28. studenoga 2024. utvrđeno je da je iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku jednak iznosu koji bi isplatio po osnovi procijenjene invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti temeljem ozljede na radu.

9. 8. Sukladno takvom nalazu i mišljenju vještaka, ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, odnosno ne postoji stvarna šteta za tužitelja koji bi mu tuženik bio dužan naknaditi u smislu navedene odredbe ZOOP-a.

10. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), te je tužitelju, koji je izgubio parnicu naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

11. 2. Tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav podnesaka od 10. veljače 2023., 8. srpnja 2024. i 6. prosinca 2024. po tbr. 8./1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 300 bodova,

- za zastupanje na ročištima 19. rujna 2023. i 21. siječnja 2025. po tbr. 9./1. u visini od po 100 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 200 bodova,

- za zastupanje na ročištima 26. listopada 2023. i 22. veljače 2024. po tbr.

9./2. u visini od po 50 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 100 bodova,

- što ukupno iznosi 600 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 EUR, troškovi zastupanja tuženika iznose ukupno 1.200,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi do 25% ili 300,00 EUR, pa ukupni troškovi zastupanja tuženika iznose 1.500,00 EUR.

11. 3. Troškovima zastupanja tuženika dodani su troškovi uplaćenog predujma za dopunsko financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 EUR, pa njegovi ukupni troškovi postupka iznose 1.700,00 EUR.

11. 4. Sud tuženiku nije priznao troškove zastupanja za sastav podnesaka od 29. rujna 2023., kojim je predložio dopunsko financijsko vještačenje radi izračuna razlike sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a i to iz razloga što je na pripremnom ročištu 25. svibnja 2023. predložio financijsko vještačenje na nepotrebne okolnosti (radi izračuna razlike između isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja i starosne mirovine koju bi isti primao da nije bilo štetnog događaja, koju bi primao prema ostvarenom stažu do štetnog događaja i koja bi bila najniža starosna mirovine). Tuženik je na istom ročištu mogao predložiti financijsko vještačenje na okolnosti u smislu odredbi čl. 27. ZOOP-a, pa ne bi bilo potrebe za dopunskim financijskim vještačenjem koje je predloženo podneskom od 29. rujna 2023. Stoga podnesak tuženika od 29. rujna 2023. nije bio potreban za svrhovito vođenje postupka.

11. 5. Tuženiku također nisu priznati troškovi s osnova uplaćenog predujma za osnovno financijsko vještačenje na okolnosti predložene na pripremnom ročištu 25. svibnja 2023. jer isto nije bilo potrebno, s obzirom da tako predložen izračun nije u skladu s odredbama čl. 27. ZOOP-a.

11. 6. Slijedom navedenog, tuženiku su dosuđeni ukupni troškovi postupka u iznosu od 1.700,00 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 14. veljače 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3

2. Odvjetnik Mate Kačan, Zagreb, Ilica 116