REPUBLIKA HRVATSKA

P-734/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 CĆ pok. AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2 LĆ pok. AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3 SĆ pok. C, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po pun. Boro Rajić odvj. u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 24. siječnja 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja pod 1-pod 3 Boro Rajić odvj. u Splitu i zamj. z.z. tuženika TĆ dipl. iur., dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se da su tužitelji pod 1, pod 2 i pod 3 stekli pravo suvlasništva za po ⅓ dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 1294 m2 nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” označen kao poseban lik slovima H-I-J-K-L-F-G-H, te da su stekli pravo suvlasništva za po ⅓ dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 366 m2 nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” označen kao poseban lik slovima A-B- C-D-E-A, pa se ovlašćuju tužitelji pod 1, pod 2 i pod 3 da na temelju ove presude u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi izvrše parcelaciju ovih nekretnina na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje navedeni fizički i geometrijski realni dijelovi ovih nekretnina te da se ovi dijelovi sukladno skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” formiraju kao samostalne čestice zemljišta s novim brojevima tako da tužitelji pod 1, pod 2 i pod 3 novoformirane čestice upišu na svoje ime za po ⅓ dijela cjeline, uz istovremeno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske, za cijelo.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

„Utvrđuje se da su tužitelji pod 1/, pod 2/ i pod 3/ stekli pravo suvlasništva za po ⅓ dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 203 m2 nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” označen kao poseban lik slovima H-G-F-E-D-C-H, pa se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi izvrše parcelaciju ove nekretnine na način da se iz navedene nekretnine izdvoji navedeni fizički i geometrijski realni dio ove nekretnine te da se ovaj dio sukladno skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem tako da tužitelji pod 1-pod 3 novoformiranu česticu upišu na svoje ime za po ⅓ dijela cjeline, uz istovremeno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske, za cijelo.“

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, tužiteljima pod 1-pod 3 naknadi parnični trošak u iznosu od 1.612,75 Eur.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1- pod 3 su dana 27. studenog 2018. god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navode da su sukladno odredbi čl. 186 a ZPP-a, dana 04. kolovoza 2018. god., podnijeli Zahtjev za mirno rješenje spora sa zahtjevom za izdavanje tabularne izjave, a na koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu odgovorilo dana 07. rujna 2017. god., s obrazloženje da ne može udovoljiti zahtjevu tužitelja.

Tužitelji ukazuju kako je kod ovog suda, Stalna služba u Solinu, Poseban zemljišnoknjižni odjel Solin, za zemljište označeno sa čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pašnjak površine 221869 m2, Z. U. [broj ZK uloška], kao vlasnik upisana Republika Hrvatska. Ranije je u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za predmetnu nekretninu kao vlasnik bila naznačena Porezna Općina Dugopolje, a kasnije Općenarodna imovina.

Međutim, dio predmetne nekretnine je od prije 1950. god., u svom posjedu držao GĆ prednik tužitelja, nakon čije smrti je predmetni dio čest zem. 1044/3 u površini 1992 m2, nastavio posjedovati OĆ, koji je i prije katastarske revizije prilikom popisa posjeda upisan kao posjednik dijela čest zem. 1044/3 za 1.400 m2 u posjedovnom listu 400, koji je pohranjen u Državnom arhivu u Splitu.

Prednika tužitelja OĆ pok. GĆ su temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1675/81, naslijedila djeca: PĆ (otac tužitelja pod 1 i pod 2, te djed tužitelja pod 3, JĆ, te IĆ.

Tužitelji napominju kako su pok. PĆ AĆ, te IĆ i danas upisani kao posjednici dijela predmetne nekretnine u posjedovnom listu br. 400, K. O. [katastarska općina], dok je u istom listu iza JĆ, na temelju Rješenja o nasljeđivanju br. O-307/05, kao posjednik upisan njezin sin MĆ.

Nadalje tužitelji pojašnjavaju kako su iza PĆ, kao nasljednici za dio predmetne nekretnine temeljem Rješenja o nasljeđivanju br. O-1506/85, proglašeni ŠĆ, tužitelj pod 2 i ŠĆ A (pok. otac tužitelja pod 3). Naslijeđeni dio predmetne čestice, ŠĆ je Ugovorom o darovanju nekretnina od 05. studenog 1998. god., br. OU-269/98, darovala sinu tužitelju pod 1, a upisana posjednica HĆ je svoj dio predmetne čestice temeljem Ugovora o darovanju i dodatka Ugovora o darovanju od 20. siječnja 2005. god., te 02. ožujka 2005. god., darovala tužiteljima pod 1 – pod 3, što je učinio i nasljednik JĆ, te upisani posjednik MĆ Ugovorom o darovanju od 26. kolovoza 2010. god., br. OV-6306/10.

Navedeni prednici tužitelja su od revizije katastra evidentirani kao posjednici za 1300 m2 čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koja površina je manja od površine dijela predmetne nekretnine koja je stvarno u posjedu tužitelja i njihovih prednika, kako je to identificirano u skici lica mjesta tvrtke Razmjer d.o.o., i obilježeno likovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A, gdje je naznačeno kako površina dijela nekretnine kojeg tužitelji sa svojim prednicima drže u posjedu, iznosi 1992 m2.

Iz svega izloženog je razvidno kako tužitelji i njihovi prednici 170 godina drže u posjedu dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1992 m2, koji dio je identificiran u skici lica mjesta tvrtke Razmjer d.o.o. i obilježen likovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A, te je taj dio nekretnine u cijelosti omeđen suhozidom, i na tom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] je od strane prednika tužitelja izgrađen bunar za potrebe navodnjavanja vinograda i pašnjaka, pa je jasno kako su tužitelji nasljeđivanjem, građenjem stekli pravo vlasništva opisanog dijela nekretnine.

Slijedom navedenog, tužitelji pod 1 – pod 3 su predložili sudu da donese odluku kako slijedi;

„Utvrđuje se da su tužitelji pod 1 – pod 3 stekli pravo suvlasništva za po 1/3 dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 1992 m2 nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 221869 m2, K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u geodetskom snimku Razmjer d.o.o. za geodetsku djelatnost i usluge, Dinarska 1, 21 000 Split, kao poseban lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J.K.A, pa se ovlašćuju tužitelji pod 1-pod 3 da na temelju ove presude u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi izvrše parcelaciju ove nekretnine na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski realni dio nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te da se taj dio sukladno geodetskom snimku Razmjer d.o.o. za geodetsku djelatnost i usluge, Dinarska 1, 21 000 Split, formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, pa da tužitelji pod 1-pod 3 novoformiranu česticu upišu na svoje ime za po 1/3 dijela cjeline, uz istovremeno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske, za cijelo.“

U odgovoru na tužbu od 24. veljače 2020. god., tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti kao neosnovan. Navodi kako tužitelji tvrde da su stekli pravo suvlasništva svaki za po 1/3 dijela cjeline na fizičko i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 1992 m2 nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je prikazan u geodetskom snimku tvrtke Razmjer d.o.o. iz Splita, Dinarska 1.

Navodi kako tužitelji tvrde da su stekli pravo vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine temeljem dosjelosti, odnosno posjedovanjem putem svojih pravnih prednika kroz zakonom propisano vrijeme.

Tuženik ističe da površina predmetnog dijela nekretnine upisane u katastru na ime tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika ne odgovara površini za koju tvrde da su u posjedu, te za koju je izrađena spomenuta skica, odnosno geodetski snimak. Niti jedan dokaz u tužbi ne upućuje na osnovanost tvrdnje iz tužbe da su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima posjedovali predmetni dio nekretnine najmanje 40 godina prije 6. travnja 1941. god., čime bi se ostvarili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske.

Nakon što se održi očevid na licu mjesta, te izvede dokaz saslušanjem svjedoka, navodi da će se detaljnije očitovati na navode iz tužbe.

Svjedok KĆ u iskazu od 19. svibnja 2022. god., navodi da su mu tužitelji privi susjedi budući da su njihove kuće udaljene nekih 50 m. Poznato mu je tako o kojem se zemljištu u konkretnom slučaju radi. Mogu kazati da mu je poznato kako su pradjed tužitelja pok. OĆ i njegov sin AĆ, a isto tako i tužitelji na ovoj nekretnini radili vinograd, a bilo je i smokava, višanja, dok je dio predmetne nekretnine bio pašnjak. U zadnje vrijeme nije dolazio na predmetno nekretninu zbog svojih godina i bolesti, a poznato mu je da se i danas na predmetnoj nekretnini nalazi čatrnja i jedna kamenica gdje se je topila modra galica za zalijevanje vinograda. Ova nekretnina je nekada bila uz mali put, a sada je to prošireno tako da mogu prolaziti i kamioni, i cijelo ovo zemljište je ograđeno suhozidom.

Na posebno pitanje navodi da njemu nije poznato kako i na koji način je ovu nekretninu dobio pradjed tužitelja pok. OĆ. Sve što je kazao događalo se je za njegovog života, a što je bilo prije toga njemu nije poznato.

Na daljnje pitanje navodi da njemu nije poznato da bi još netko drugi radio bilo što na ovom zemljištu, i da bi u vezi ovog zemljišta bilo nekakvih sporova. Poznato mu je da zemljište istočno od predmetnog zemljišta radi UĆ, a još dalje prema istoku je zemljište od DĆ.

Svjedok MĆ, rođak tužitelja u iskazu od 19. svibnja 2022. god., navodi da mu je poznato o kojem se zemljištu u konkretnom slučaju radi, pa tako može kazati da je na njemu bio vinograd, te da je i sam pomagao u vinogradu djedu tužitelja OĆ, a radio je u vinogradu i njegov sin AĆ, koji je njegov ujak. Danas na predmetnoj nekretnini više nema loze, a ostalo je nešto smokava i višanja. Može isto tako kazati da je ovo zemljište uz cestu ograđeno suhozidom i uz zapadnu stranu i sa južne strane, a do ovog zemljišta je zemljište ĆĆ. Na ovom zemljištu se i danas nalazi jedna čatrnja gdje je djed tužitelja pok. OĆ pripremao vodu za polijevanje vinograda.

Na posebno pitanje navodi da njemu nije poznato na koji način je djed tužitelja pok. OĆ stekao ovo zemljište. Pretpostavlja da ga je stekao od svojega oca.

Na daljnje pitanje navodi da nije siguran da li su ovu čatrnju na predmetnom zemljištu sagradili djed tužitelja OĆ ili otac ĐĆ. Nije mu poznato kako se pradjed tužitelja zvao.

Nadalje upitan navodi da je pok. djed tužitelja OĆ imao tri brata. Nije mu poznato da li je imao sestara. Na predmetnom zemljištu nitko od braće pok. OĆ nije ništa radio, odnosno na ovom zemljištu su radili vinograd samo OĆ, njegov sin AĆ i kasnije njegova djeca. Ovaj vinograd se ne radi već nekih 10-ak godina. Po njegovoj procjeni vinograd je bio u površini nekih 500 m2, ali je iznad njega bila još neka neobrađena površina.

Svjedok VĆ u iskazu od 19. svibnja 2022. god., navodi da mu je poznato predmetno zemljište budući da i sam ima svoje zemljište na udaljenosti od predmetnog zemljišta od nekih 200 metara prema zapadu. Tako mu je poznato da su djed tužitelja pok. OĆ i njegova žena RĆ na ovom zemljištu radili vinograd, pa tako i danas na njemu postoji čatrnja i kamenica gdje su pripremali tekućinu za prskanje loze. Koliko se sjeća obzirom da slabo posjećuje ovo područje, može kazati da se i danas na ovom zemljištu nalazi smokva i višnja. Ovo zemljište je sa svih strana ograđeno suhozidom jednako kao i susjedna zemljišta UĆ pok. L i DĆ.

Na posebno pitanje navodi da njemu nije poznato na koji način je djed tužitelja pok. ČĆ stekao ovo zemljište. Koliko mu je poznato, ovo zemljište je bilo u vlasništvu još njegovog oca pok. GĆ.

Na daljnje pitanje navodi da je njemu teško procijeniti površinu ovog zemljišta. Može kazati da bi po nekakvoj njegovoj procjeni mogla imati 1.000 m2.

Svjedok EĆ, rođak tužitelja u iskazu od 19. svibnja 2022. god., navodi da kao prvi rođak tužitelja može kazati da je od malih nogu dolazio na predmetno zemljište na kojem danas postoji jedna smokva i nekoliko višanja koje su se osušile. Može kazati da je na ovom zemljištu tužitelj CĆ radio vinograd, a prije njega je vinograd radio i njegov otac AĆ, a prije njega i djed OĆ. Ovo zemljište je ograđeno suhozidom. Može kazati da on i danas koristi čatrnju koja se nalazi na predmetnom zemljištu, a tu se nalazi i jedna kamenica gdje se je pripremala voda za prskanje vinograda.

Na posebno pitanje navodi da je njemu poznato samo to da je ovo zemljište vlasništvo tužitelja, a nije mu poznato tko je i na koji točno način stekao ovo vlasništvo. Kako je već kazao, i ja koristim vodu iz čatrnje i nitko mi nikada to nije osporavao. Na daljnje pitanje navodi da je ova čatrnja sa poklopcem postojala na predmetnom zemljištu još kada je on bio dijete od 5 godina, a nije mu poznato točno tko ju je i kada sagradio. Može kazati da tužitelje nikada nitko nije smetao ili im osporavao bilo kakva prava na predmetnom zemljištu.

Nadalje upitan navodi da braća pok. OĆ nisu nikada obrađivala ili radila što na predmetnoj nekretnini. Kako su se oni dijelili i da li su njegova braća imala u vlasništvu neke druge nekretnine, njemu nije poznato.

Presudom ovog suda posl. br. P-5582/18 od 04. studenog 2022. god., tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-192/2023-3 od 15. veljače 2023. god., ukinuta je presuda ovog suda posl. br. P-5582/18 od 04. studenog 2022. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora od 03. kolovoza 2017. god., Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora br. N-DO-2720/2017 od 07. rujna 2017. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 25.11.2018. god., Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], Rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O-1675/81 od 15. srpnja 1981. god., Prijepis Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1506/85 od 30. lipnja 1986. god., Ugovor o darovanju nekretnina od 05. studenog 1998.god., Ugovor o darovanju nekretnina od 20. siječnja 2005. god., Dodatak Ugovora o darovanju od 01. ožujka 2005. god., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O-307/05 od 17. ožujka 2005. god., Ugovor o darovanju nekretnina od 26. kolovoza 2010. god., Popis posjeda P.L. 400, Kotar Split M.N.O. Dugopolje, K. O. [katastarska općina], Geodetski snimak Razmjer d.o.o., Split, Dinarska 1, Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], Izvadak iz zemljišne knjige, Posebni izvadak kat. čestice [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], sa stanjem na dan 21.04.2022. god., Povijest promjena na katastarskim česticama Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Solin Kl. 930-04/22-05/281, Ur.br. 541-28-04/8-22-2 od 15. srpnja 2022.god., Izvod iz posjedovnog lista Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Solin Kl. 938-07/22-01/469, Ur.br. 541-28- 04/8-22-2 od 15. srpnja 2022.god., izveo dokaz saslušanjem svjedoka KĆ, MĆ, VĆ i EĆ na raspravnom ročištu dana 19.svibnja 2022. god., očevidom na licu mjesta dana 15. rujna 2023. god., te pregledom vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mihael Darko Burazin dipl. geod. od 06. studenog 2024. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 114 ZV-a, propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (st.1). Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. (st.2).

Među parničnim strankama nisu sporni navodi tužitelja pod 1-pod 3 o pravnom slijedu nasljeđivanja iza njihovih pravnih prednika, i to pok. GĆ, potom njegovog nasljednika - sina pok. OĆ, te njegovog nasljednika - sina PĆ (otac tužitelja pod 1 i pod 2, i djed tužitelja pod 3), te kćeri JĆ i FĆ, kao i sadržaj priloženog Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1675/81 od 15. srpnja 1981. god., Prijepisa Rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1506/85 od 30. lipnja 1986. god., i Rješenje o nasljeđivanju ovog suda br. O-307/05 od 17. ožujka 2005. god., a isto tako i sadržaj priloženog Ugovora o darovanju nekretnina od 05. studenog 1998. god., Ugovora o darovanju nekretnina od 20. siječnja 2005. god., Dodatka Ugovora o darovanju od 01. ožujka 2005. god., i Ugovora o darovanju nekretnina od 26. kolovoza 2010. godine.

Pregledom priloženog Popisa posjeda, posjedovni list 400, Kotar Split, M.N.O. Dugopolje, K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja pod 1-pod 3 pok. OĆ pok. GĆ bio upisan kao posjednik dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 1.400 m2, od čega 600 m2, u naravi vinograd, i 800 m2, u naravi pašnjak.

Nadalje je pregledom pribavljene Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Solin Kl. 930-04/22-05/281, Ur.br. 541-28-04/8-22-2 od 15. srpnja 2022. god., utvrđeno da je u posjedovnom listu 400, pravni prednik tužitelja pod 1-pod 3 pok. OĆ pok. [adresa]. godine bio upisan kao posjednik dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 1.300 m2, da su potom od 1981. godine kao posjednici ovog dijela predmetne nekretnine površine 1.300 m2 upisni pravni prednici tužitelja pod 1-pod 3 pok. PĆ pok. OĆ za 2/4 dijela, JĆ ž. S za ¼ dijela i FĆ rođ. PĆ za ¼ dijela, te da je potom od 2005. god., upisan kao posjednik saslušani svjedok MĆ iz [adresa] umjesto JĆ.

Svi saslušani svjedoci redom iskazuju da je predmetna nekretnina od davnina bila u vlasništvu pravnih prednika tužitelja pod 1-pod 3, i to pok. ZĆ (pradjeda tužitelja pod 1 i pod 2 i šukundjeda tužitelja pod 3), potom pok. ĐĆ (djeda tužitelja pod 1 i pod 2 i pradjeda tužitelja pod 3), a potom pok. NĆ (oca tužitelja pod 1 i pod 2 i djeda tužitelja pod 3). Nadalje iskazuju da su pravni prednici na predmetnoj nekretnini zasadili i obrađivali vinograd, kao i stabla smokve i višnje, sagradili čatrnju i jednu kamenicu za potrebe obrađivanja i održavanja vinograda, i sa svih strana predmetnu nekretninu ogradili suhozidom. Potvrđuju i to da su vinograd obrađivali i tužitelji pod 1–pod 3 do prije nekih 10-tak godina.

Pritom je sasvim razumljivo da tužitelji pod 1-pod 3, kao i saslušani svjedoci nakon proteka više od 170 godina, više nemaju spoznaja o tome temeljem kojega pravnog osnova je pok. GĆ (pradjed tužitelja pod 1 i pod 2 i šukundjed tužitelja pod 3) stekao vlasništvo predmetne nekretnine, a zacijelo ih uslijed proteka vremena više nije imao niti pravni prednik pok. PĆ (otac tužitelja pod 1 i pod 2 i djed tužitelja pod 3).

Naime, ono što je tužiteljima pod 1-pod 3 poznato, jeste to da je od davnina (od prije 1850 god.) predmetna nekretnina u posjedu njihovih imenovanih poravnih prednika, koji su je obrađivali kao svoju, te da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem i darovanjem od svojih pravnih prednika.

Slijedom navedenog, ovaj sud je cijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću od strane imenovanih pravnih prednika tužitelja pod 1 – pod 3, a potom i nasljeđivanjem i darovanjem od strane tužitelja pod –pod 3.

Naime, u odredbi čl. 388 st. 2 ZV-a, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu ovoga Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku, stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Među strankama nije niti sporno da je da je predmetna nekretnina nakon 1945. god., bila u režimu tzv. društvenog vlasništva, pa je tako u konkretnom slučaju, a sukladno odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god., (N.N. br. 73/91), valja procijeniti jesu li se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, a sukladno tada važećem Općem građanskom zakoniku (Austrijski građanski zakonik OGZ).

Opći građanski zakonik (u daljnjem tekstu OGZ), u paragrafu 1472, propisivao je da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragrafi 287, 289 i 1456 – 1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz šest godina. Prava pomenute vrste koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od četrdeset godina.

U paragrafu 1493 OGZ-a, bilo je propisano da tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika (paragraf 1463). To isto valja također za vrijeme zastare. Glede dosjelosti od trideset ili četrdeset godina, može se ovo uračunanje učiniti i bez zakonitog naslova, a glede zastare u pravom smislu može se učiniti i bez dobre vjere ili nevinoga neznanja.

U paragrafu 1460 OGZ-a, bilo je propisano da se kroz dosjelost stječe nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 309, 316, 326 i 345).

Naime, u paragrafu 309 OGZ-a, bilo je propisano da tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili sahrani, zove se njezin držalac. Ako držalac koje stvari ima volju zadržat je kao svoju, tad je njezin posjednik.

U paragrafu 316 OGZ-a, bilo je propisano da posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu, to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se što steći može. Inače zove se nezakonit.

Nadalje je u paragrafu 326 OGZ-a, bilo propisano da tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. S toga, što se tko prevario u samom djelu, ili što ne zna propisa zakonitih, takav može biti nezakonit (paragraf 316) a pri svem tom pošten posjednik.

U paragrafu 345 OGZ-a, bilo je propisano da ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlači potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, što mu je dopušteno od jedne uslužnosti, bez obveze istu uslugu dalje mu činiti; posjed po sebi nezakonit i nepošten postaje suviše neistinit; inače smatra se kao istinit. U paragrafu 1463 OGZ-a, bilo je propisano da posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

Konačno, u paragrafu 1477 OGZ-a, bilo je propisano da tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni stečenjem pomenutog duljeg vremena.

Kada se imaju u vidu citirane odredbe OGZ-a, i iskazi saslušanih svjedoka, ovaj sud je cijenio razvidnim da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, odnosno da su imenovani pravni prednici tužitelja pod 1 – pod 3 bili u posjedu predmetne nekretnine više od 90 godina u razdoblju do 1941. god., te da je njihov posjed bio zakonit, pošten i istinit. Osim toga, valja napomenuti da je kasnije donijetim Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (N.N. 53/91), ukinuta odredba iz čl. 55 ZOVO-a, ali i čl. 29 ZOVO-a, koje su isključivale mogućnost stjecanja stvarnih služnosti i vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

Europski sud za ljudska prava u odlukama Trgo (Zahtjev br. 35298/04), u predmetu Jakeljić (Zahtjev br. 22768/12), i u predmetu Radomilja i dr. (Zahtjev br. 37685/10), protiv RH, zauzeo je pravno stajalište da u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme do 08. listopada 1991. godine, te utvrđuje da i u situacijama kada su tužbe podnesene nakon ukidanja odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a iz 1996. god., stranke koje su dovršile dosjedanje i time stekle stvarno pravo prije ovog ukidanja predmetne odredbe od strane Ustavnog suda, imaju pravo na sudsku zaštitu tog prava, jer se radi o stečenom pravu. Prema stajalištu ESLJP-a izraženom u tim odlukama, prvenstveno proizlazi da tužitelj koji je pošteni posjednik, posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a, stupanjem tog zakona na snagu 01. siječnja 1997. god., postaje vlasnik ili ovlaštenik stvarnog prava služnosti na nekretnini, te da za stjecanje prava vlasništva u smislu citirane odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe za utvrđivanje postojanja stvarnog prava, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenog 1999. god., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda br. U-I- 58/97 i dr. od 17. studenog 1999. godine,

Iz naprijed navedenog stajališta ESLJP-a, na jednoznačan način proizlazi i stajalište da se stečena prava, kao u ovom slučaju, kvalificiraju kao imovina zaštićena uz čl. 1 Protokola broj I uz Europsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a što posljedično dovodi i do obveze suda da tužitelju u ovom slučaju pruži zaštitu, ne samo temeljem navedene Konvencije, nego i temeljem odredbe čl. 48 st. 1 Ustava RH.

Osim toga, Vrhovni sud RH u je u svojoj odluci br. Rev-2776/2016 od 29.01.2019. god., zauzeo stajalište da u vrijeme dosjelosti treba uračunati vrijeme do 08. listopada 1991. god., te je zaključio da je drugostupanjski sud u tom postupku pogrešno primijenio materijalno pravo, kada nije sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, primijenio shvaćanja izražena u odlukama Trgo protiv RH br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv RH br. 37685/10 i Jakeljić protiv RH br. 22768/12/10.

Konačno, u tumačenju i primjeni prava vezanog za ovo pravno pitanje u svezi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i odredbom čl. 388 ZV-a, a u svjetlu primjene Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Županijski sud u Splitu u svojoj odluci br. Gž-2724/2017-2 od 22. svibnja 2019. god., zauzeo je sljedeće stajalište: "Odlučne činjenice po iznijetoj činjeničnoj osnovi (dosjedanje) predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u kojoj se uračunava i posjed prije 08.studenog 1991. god., (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava. Da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe čl. 388 st. 4 ZV-a, ukinute odlukom Ustavnog suda br. U-I-58/97 od 17. studenog 1999. god., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), s obzirom na stečena subjektivna građanska prava",

Imajući u vidu izneseni prigovor tuženika glede manje površine predmetne nekretnine, u naravi materijalnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ukupne površine 221869 m2, ovaj sud je cijenio da isti nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, ovaj sud je smatrao kako je iznimno teško izmjeriti točnu površinu određene nekretnine koja je izrazito nepravilnog položaja, kao što je slučaj sa predmetnom nekretninom, te da će se uostalom, točne granice predmetne nekretnine prema jasno vidljivoj međi na terenu u vidu suhozida, kao i točna površinu predmetne nekretnine, utvrditi tijekom postupka parcelacije predmetne nekretnine, a na koju će tužitelji pod 1-pod 3 biti ovlašteni temeljem donijete presude.

Kako je već navedeno, presudom ovog suda posl. br. P-5582/18 od 04. studenog 2022. god., tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, ali je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-192/2023-3 od 15. veljače 2023. god., ukinuta donijeta presuda ovog suda, i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

U obrazloženju ukidne odluke suda drugog stupnja se između ostalog, navodi da je predmet spora je utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 1992 m2, koja ima ukupnu površinu 221869 m2, K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u geodetskom snimku Razmjer d.o.o. za geodetsku djelatnost i usluge, Dinarska 1, 21 000 Split, kao poseban lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J.K.A, te ovlaštenje tužitelja 1. do 3. da na temelju presude u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi izvrše parcelaciju ove nekretnine na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski realni dio nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te da se taj dio sukladno geodetskom snimku Razmjer d.o.o. za geodetsku djelatnost i usluge, Dinarska 1, 21 000 Split, formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem te da tužitelji pod 1. - 3. novoformiranu česticu upišu na svoje ime svaki za po 1/3 dijela cjeline, uz istovremeno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske, za cijelo.

Iz dokaza izvedenih tijekom postupka, posebno iskaza saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji 1., 2. i 3. dio sporne nekretnine stekli dosjelošću, posjedovanjem kroz period od 40 godina računajući do 6. travnja 1941.godine. Na predmetnoj nekretnini koja je ranije bila državna imovina da se moglo steći pravo vlasništva dosjelošću uz uvjet da je ona posjedovana po prednicima tužiteljice u periodu od najmanje 40 godina računajući do 6. travnja 1941., a da su prednici tužiteljice ovu nekretninu posjedovali kroz zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, kako je to tada propisivao paragraf 1472. Općeg građanskog zakonika – OGZ-a, koja pravna pravila se primjenjuju temeljem članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), prema odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV). Kada se radi o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Prema odredbi članka 388. st. 4. ZV-a bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991. godine.

O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.".

Međutim, iako se prvostupanjski sud pravilno poziva na važeća pravila i zakonske odredbe, u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer se iz izvedenih dokaza ne može utvrditi kolika je površina dijela predmetne nekretnine za koju tužitelji tvrde da su je stekli dosjelošću, na što s pravom ukazuje tuženica u žalbi. Naime, tužitelji su u tužbi predložili očevid na predmetnoj nekretnini, ali prvostupanjski sud taj dokaz nije izveo niti je za njegovo odbijanje dao valjane razloge. Jedino očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika može se utvrditi o kojoj površini dijela nekretnine koju traže tužitelji se radi.

Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženice su osnovani jer prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za predmet spora te su ostvareni žalbeni razlozi iz odredbe članka 355. ZPP-a.

Radi toga je, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku pravilno utvrdi činjenično stanje i raspravi sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.

Na očevidu dana 15. rujna 2023. god., prisutni sudski vještak Mihael Darko Burazin dipl. ing. geodezije pristupio je pregledu i identifikaciji predmtne nekretnine, te spornog dijela predmetne nekretnine ograđenog suhouzidom koji je u geodetskom snimku Razmjer d.o.o. za geodetske djelatnosti i usluge, Dinarske 1, Split, kao poseban lik označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,A.

Tužitelj pod 2 je pokazao sudu i vještaku predmetnu nekretninu, pa je utvrđeno da se radi o zapuštenom zemljištu na kojem se nalazi jedna smokva, a vidljivi su i ostaci vinograda – divlja vinova loza.

Utvrđeno je da se na predmetnoj nekretnini nalazi i jedna gustirna sa vidljivim rezervoarom i kamenica koja je služila polijevanju nekad postojećeg vinograda.

Stalni sudski vještak Mihael Darko Burazin dipl. ing. geodezije u vještvu od 06. studenog 2024. god., navodi da je dana 15. 09. 2023. god., izašao u svojstvu stalnog sudskog vještaka na očevid na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a temljem rješenja ovog suda.

Izvršio je geodetsko snimanje dronom za potrebe izrade skice vještva, te uvid u službenu katastarsku mapu i arhivu PUK-a Split.

Geodetski snimak za potrebe vještačenja je izvršen snimanjem iz zraka – dronom, te je na taj postojeći snimak uklopljena originalna katastarska mapa.

Na spornoj nekretnini je vidljiva jedna smokava, te ostaci bivšeg vinograda (vidljiva je divlja vinova loza), a nalazi se i jedna gustirna sa vidljivim rezervoarom i kamenica koja je služila polijevanju nekad postojećeg vinograda. Cijela parcela koja je predmet spora je omeđena kamenim suhozidom i sastoji se od slijedećih dijelova katastarskih čestica;

-Lik H-I-J-K-L-F-G-H predstavlja dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i ima površinu P=1294 m2,

-Lik H-G-F-E-D-C-H predstavlja dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i ima površinu P=203 m2,

-Lik A-B-C-D-E-A predstavlja dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i ima površinu 366 m2.

Tužitelji pod 1-pod 3 u podnesku od 22. studenog 2024. god., navode da im je dostavljeno vještvo sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.”

Navode da im nije poznato radi čega i na koji način je došlo do promjena u katastarskom operatu glede oblika nekretnine označene s čest. zem. [katastarska čestica], odnosno zašto skica koju je izradila tvrtka Razmjer d.o.o., Split, dana 16. 08. 2012. godine i na temelju koje je podnijeta predmetna tužba, ne odgovara skici koju je izradio sudski vještak Mihael Darko Burazin.

U slučaju potrebe, tužitelji pridržavaju predložiti da se od Ureda geodetske uprave Solin zatraži podatak o razlozima radi kojih je došlo do ove neusklađenosti i promjena.

S obzirom na vještvo sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.”, tužitelji navode da je nekretnina označena s čest. zem. [katastarska čestica] put Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uknjižena kao Općenarodna imaovina, ali da u naravi ne predstavlja nikakav put, što je vidljivo iz priložene skice imenovanog sudskog vještaka.

Isto tako, nekretnina označena s čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uknjižena je kao vlasništvo Republike Hrvatske.

Radi navedenog tužitelji navode da uređuju tužbeni zahtjev u skladu s vještvom sudskog vještaka Mihaela Darka Burazina, “U Splitu 06. 11. 2024.”, tako da isti sada glasi:

„1/ Utvrđuje se da su tužitelji pod 1/, pod 2/ i pod 3/ stekli pravo suvlasništva za po ⅓ dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 1294 m2 nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” označen kao poseban lik slovima H-I-J-K-L-F-G-H, zatim da su stekli pravo suvlasništva za po ⅓ dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 203 m2 nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” označen kao poseban lik slovima H-G- F-E-D-C-H, te da su stekli pravo suvlasništva za po ⅓ dijela cjeline na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu površine od 366 m2 nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” označen kao poseban lik slovima A-B-C-D-E-A, pa se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi izvrše parcelaciju ovih nekretnina na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje navedeni fizički i geometrijski realni dijelovi ovih nekretnina te da se ovi dijelovi sukladno skici vještva sudskog vještaka Mihaela Darka Burazin dipl.ing.geod. “U Splitu, 06. 11. 2024.” formiraju kao samostalne čestice zemljišta s novim brojevima tako da tužitelji novoformirane čestice upišu na svoje ime za po ⅓ dijela cjeline, uz istovremeno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske, za cijelo.

2/ Nalaže se tuženoj, da u roku od 15 dana, tužiteljima naknadi parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom koja se primjenjuje u ostalim odnosima od donošenja prvostupanjske presude do isplate.“

Na raspravnom ročištu dana 18. prosinca 2024. god., tuženik u odnosu na rezultate provedenog očevida, navodi kako je očito da na utuženoj nekretnini nisu vršeni nikakvi posjedovni čini koji bi ukazivali na kontinuitet posjeda kroz Zakonom propisano vrijeme.

Na raspravnom ročištu dana 24. siječnja 2025. god., tuženik u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 13. prosinca 2024. godine, ističe kako je istim preinačena tužba, sve kod činjenice da su tužitelji svoj zahtjev proširili i na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja nije bila obuhvaćena ni zahtjevom za mirno rješenje spora. U tom smislu tuženik se protivi ovakvoj preinaci tužbe, te iz navedenih razloga u tom dijelu istu predlaže odbaciti. Nadalje ističe se kako uređeni tužbeni zahtjev nije niti u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka od 06. studenog 2024. godine s obzirom na to da lik označen slovima A-B-C-D-E-A predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja isto tako nije bila obuhvaćena niti zahtjevom za mirno rješenje spora niti tužbom. Ako bi sud dopustio preinaku tužbe dodatno ističe i da je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Općenarodne imovine i kao organ upravljanja mjesni narodni odbor Dugopolje pa se iz tog razloga za sada ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na predmetnu nekretninu. Svakako naglašava da je ovako uređeni tužbeni zahtjev u nesuglasju s ranije označenim predmetom spora, pa da se upravo na ranije označeni predmet spora odnose dokazi i to prvenstveno dokazi saslušanjem svjedoka koji su izvedeni u ranijem postupku, dok je u odnosu na ovako uređeni predmet spora izveden tek dokaz očevidom na licu mjesta.

Tužitelji pod 1- pod 3 su na istom ročištu ispravili tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na lik označen slovima A-B-C-D-E-A, na način da navode da je taj lik dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

U odnosu na ostale navode tuženika, tužitelji ističu da je samo pregledom skice lica mjesta, kao i očevidom na terenu utvrđeno i jasno da se radi o dijelu zemljišta kojeg je "netko" obrađivao posljednjih 500 godina i stvorilo na terenu tzv. vrtače kao uređeni dio dalmatinskog krša i kamenjara. Navod da su dokazali da su upravo oni ti koji su upisani kao posjednici predmetne nekretnine, a njihovi prednici su u krajnjem slučaju plaćali i porez na taj dio nekretnina koje su koristili, i to u svim bivšim državama na ovim prostorima. Nadalje činjenica da se tužitelji nisu obratili tuženiku za mirno rješenje spora glede čestice 8334/3 i 643 ne mijenja stav tuženika jer je iz njegovog protivljenja u predmetnoj tužbi jasno kakav bi stav tuženik zauzeo, a u krajnjem slučaju do pogreške nije došlo zbog tužitelja jer tužitelji nisu geometri, nego je greška nastala negdje u sustavu ili u vještačenju koje je prethodilo podnošenju prethodne tužbe, odnosno izmjeri geometra na temelju čije izmjere je podnijeta predmetna tužba. Tužitelji su predložili zaključenje raspravljanja i donošenje odluke prema stanju u spisu.

Tuženik u odnosu na netom izneseno, potom ističe kako se ne radi o nikakvom ispravku ili uređenju tužbenog zahtjeva, već o preinaci tužbi na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa tuženik i dalje ustraje u prijedlogu za odbacivanje tužbe u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Isto tako ističe kako je upravo na tužiteljima teret dokaza, odnosno isti su dužni označiti predmet spora, a što isti čine tek podneskom od 13. prosinca 2024. godine, kao i na današnjem ročištu, a što su bili dužni učiniti u zahtjevu za mirno rješenje spora, pa u tom smislu ukazuje na odredbe članka 186 a, u svezi članka 186 i članka 109 ZPP-a.

Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da je na očevidu utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini nalazi jedna smokava, te ostaci bivšeg vinograda (vidljiva je divlja vinova loza), a nalazi se i jedna gustirna sa vidljivim rezervoarom i kamenica koja je služila polijevanju nekad postojećeg vinograda, kao i to da je cijela parcela koja je predmet spora je omeđena kamenim suhozidom.

Tuženik stoga nije u mogućnosti u odnosu na rezultate provedenog očevida, s uspjehom isticati prigovor navodeći kako je očigledno da na utuženoj nekretnini nisu vršeni nikakvi posjedovni čini koji bi ukazivali na kontinuitet posjeda kroz Zakonom propisano vrijeme, a ovo stoga što vinograd koji se je nekada obrađivao na predmetnoj nekretnini nije niti bilo moguće obrađivati do današnjih dana, budući da vinograd ima svoj vijek trajanja.

Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da je skica lica mjesta, odnosno skica predmetne nekretnine sačinjena od strane društva Razmjer d.o.o. Split, a temeljem koje skice lica mjesta je i podnesena predmetna tužba, identična sačinjenoj skici vještva od 06. 11. 2024. god., koju je nakon održanog očevida sačinio stalni sudski vještak Mihael Darko Burazin dipl. ing. geod., te da je izvornik sačinjene skice lica mjesta, odnosno skice predmetne nekretnine sačinjene od strane društva Razmjer d.o.o. Split, između ostalog, dostavljen z.z. tuženika kao prilog podnesenom Zahtjevu za mirno rješenje spora koji je kod z.z. tuženika zaprimljen dana 04. kolovoza 2017. godine.

Tuženik stoga nije u mogućnosti s uspjehom isticati niti prigovor navodeći da nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] nisu bile obuhvaćene podnesenim Zahtjevom za mirno rješenje spora od 04. 08. 2017. god., a niti tužbom od 27. 11. 2018. god., pa je prijedlog tuženika rai donošenje rješenja o odbačaju tužbe uz dijelu koji se odnosi na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], odbijen kao neosnovan.

Osim toga, a imajući u vidu da je skica lica mjesta, odnosno skica predmetne nekretnine sačinjena od strane društva Razmjer d.o.o. Split, a temeljem koje skice lica mjesta je podnesen Zahtjev za mirno rješenje spora od 04. 08. 2017. god., kao i predmetna tužba podnesena dana 27. 11. 2018. god., identična sačinjenoj skici vještva od 06. 11. 2024. god., koju je nakon održanog očevida sačinio stalni sudski vještak Mihael Darko Burazin dipl. ing. geod., a temeljem koje skice vještva su tužitelji konačno postavili tužbeni zahtjev podneskom od 13. 12. 2024. god., razvidno je da je predmet tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom tužitelja pod 1 – pod 3 od 13. 12. 2024. god., identičan predmetu podnesenog Zahtjeva za mirno rješenje spora od 04. 08. 2017. god., kao i predmetu tužbenog zahtjeva postavljenog tužbom od 27. 11. 2018. godine.

Radi navedenog, podneskom tužitelja pod 1 – pod 3 od 13. 12. 2024. god., tužba nije preinačena, već je istim podneskom samo ispravljena pogrešna identifikacija predmetne nekretnine od strane društva Razmjer d.o.o. Split, prilikom izrade priložene skice predmetne nekretnine temeljem koje je podnesen Zahtjev za mirno rješenje spora od 04. 08. 2017. god., i predmetna tužba od 27. 11. 2018. god., a budući da predmetna nekretnina u naravi suhozidom ograđeno zemljište ukupne površine 1.863 m2, nije dio isključivo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], već je u svojim manjim dijelovima i dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

Stoga je bespredmetno tuženikovo protivljenje preinaci tužbe podneskom tužitelja pod 1 – pod 3 od 13. 12. 2024. godine.

Iz istih razloga su u potpunosti promašeni i prigovori tuženika kada navodi da je ovako uređeni tužbeni zahtjev u nesuglasju s ranije označenim predmetom spora, pa da se upravo na ranije označeni predmet spora odnose i provedeni dokazi, i to prvenstveno dokazi saslušanjem svjedoka koji su izvedeni u ranijem postupku, te da je u odnosu na ovako uređeni predmet spora izveden tek dokaz očevidom na licu mjesta.

Međutim, tuženik osnovano ističe da je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo Općenarodne imovine, a kao organ upravljanja upisan mjesni Narodni odbor Dugopolje, pa iz tog razloga tuženik osnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a budući da je ista nekretnina sada u vlasništvu Općine Dugopolje.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen u dijelu koji se odnosi na predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] (toč. I izreke presude), te odbijen kao neosnovan uslijed promašene pasivne legitimacije u dijelu koji se odnosi na predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (toč. II izreke presude).

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužiteljima pod 1-pod 3 su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 60 bod., pristup na pet ročišta po 60 bod., pristup na očevid 60 bod., sve sa povišenjem tarifnih stavki od 20% za zastupanje više osoba, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 210,00 eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima pod 1-pod 3 su priznati i troškovi geodetskog vještačenja u iznosu od 500,00 eur, troškovi suda u iznosu od 49,48 eur, te troškovi za sudske pristojbe, i to za pristojbu tužbe iznos od 13,27 eur, sve sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23).

U Splitu, 14. veljače 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA: - pun. tužitelja pod 1-pod 3

- z.z. tuženika