Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1451/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Karpati Duvnjak, odvjetnica iz Osijeka, protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-289/2018-27 od 29. srpnja 2021., na sjednici vijeća 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-289/2018-27 od 29. srpnja 2021. u točkama I. i III. izreke, te u dijelu točke IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.592,67 eura sa zateznim kamatama.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odredba članka 11. st.1. Ugovora o radu, koji su dana 23.10.2011.g. sklopili tužitelj i tuženik HŽ, ništetna i da ne proizvodi pravne učinke, da tužitelju pripada pravo na plaću radnog mjesta solidarnosti 6015 Voditelj centralnog skladišta, platni razred 24 te da se naloži tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati iznos od 305.334,09 kn/40.524,80 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose pobliže opisane u toj točki izreke.

1.1. Točkom II. izreke usvojen je alternativni tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati iznos od 33.075,89 kn/4.389,93 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznose pobliže opisane u toj točki izreke, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

1.2. Točkom III. izreke odbijen je u preostalom dijelu alternativni tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 2.583,95 kn/342,95 eura sa zateznim kamatama, te u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke II izreke ove presude, kao neosnovan.

1.3. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.000,00 kn/1.592,67 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv presude suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke, te u dijelu točke IV. izreke kojom nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 1.592,67 eura, žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl.11. st.1. Ugovora o radu kojeg su stranke sklopile 23. listopada 2012. i da tužitelju pripada pravo na plaću radnog mjesta solidarnosti 6015 Voditelj centralnog skladišta, platni razred 24, te za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 40.524,80 eura (305.334,09 kn) s kamatama, kao i eventualni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 342,95 eura (2.583,95 kn) sa zateznim kamatama na ime razlike plaće za razdoblje lipanj 2013.-listopad 2013.

5.1. Tužitelj glavni zahtjev temelji na tvrdnji da je 1. srpnja 2011. sklopio ugovor o radu s tuženikom za radno mjesto "putnički blagajnik" u ..., da je člankom 11. istoga ugovora utvrđeno da radniku s osnova stečenog prava na solidarnost pripada plaća radnog mjesta poslovođa centralnog skladišta (šifra 6015) te da mu je za vrijeme važenja ovog ugovora, kao i prethodnog ugovora obračunavana plaća za radno mjesto solidarnosti P 6015, poslovođa centralnog skladišta, da je Aneksom IX KU od 11. srpnja 2007., a koji je Aneks stupio na snagu 15. srpnja 2011., ovo radno mjesto svrstano u 24. platni razred s cijenom sata rada od ... kn te da je za to radno mjesto ostala ista cijena sata rada i isti platni razred temeljem novog KU od 6. prosinca 2011. Stoga smatra da je trebao zadržati plaću platnog razreda 24., da je tuženik sukladno odredbi čl. 145. KU od 6. prosinca 2011. i čl. 3. Aneksa KU koji je stupio na snagu 29. listopada 2012. trebao nastaviti isplaćivati plaću za radno mjesto solidarnosti pod šifrom P- 6015, a umjesto toga da mu je isplaćivao plaću za nepostojeće radno mjesto solidarnosti zam.koor.nab. i sklad.posl navedeno u čl. 11. Ugovora o radu od 23. listopada 2012., a da navedeno radno mjesto ne postoji u popisu radnih mjesta u prilogu 2. KU ... od 6. prosinca 2011. i zbog toga smatra da je ta ugovorna odredba ništetna.

5.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je čl. 145. Kolektivnog ugovora HŽ Holding d.o.o. objavljenog u Službenom vjesniku broj 30 od 12. prosinca 2011., a koji je istovjetan čl. 127. st. 2. važećeg Kolektivnog ugovora tuženika, Službeni vjesnik broj 21 od 20. prosinca 2013. u stavku 1. je propisano da ako se plaća radnog mjesta (iz prethodnog ugovora o radu) prema kojemu je radnik ostvario pravo na solidarnost promijeni, radnik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija, dok je u stavku 2. propisano da ako je radno mjesto po kojemu je radniku utvrđena plaća po osnovi solidarnosti ukinuto, radniku se tada plaća po toj osnovi utvrđuje usporedbom s drugim po sadržaju i prirodi posla i platnom razredu najbližem radnom mjestu ili grupi radnih mjesta iz ovog Kolektivnog ugovora, osim ako je plaća iz ugovora o radu povoljnija od plaće radnog mjesta s kojim se uspoređuje. Utvrđuje da je čl. 3. V. aneksa Kolektivnog ugovora, koji je stupio na snagu 29. listopada 2012. ugovoreno da radnici koji su prije donošenja Pravilnika o organizaciji HŽ – Putnički prijevoz d.o.o. od 1. rujna 2012. bili raspoređeni u viši platni razred, a nakon stupanja na snagu ovog Pravilnika su raspoređeni na iste ili slične poslove, zadržavaju plaću platnog razreda u koji su bili raspoređeni prije 1. rujna 2012., sukladno prilogu 2. KU od 6. prosinca 2011.

5.3. Nadalje, na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da je nakon restrukturiranja prednika tuženika HŽ d.o.o. 2006. tužiteljev ugovor o radu prenesen u neizmijenjenom obliku i opsegu na tuženika, kod kojeg je tužitelj nastavio svoj radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu putnički blagajnik u ... s cijenom sata rada od ... kn, da kod tuženika nije postojalo radno mjesto prometnik vlakova drugog ranga, a po novom ugovoru da bi imao manju plaću te da je sukladno odredbi čl. 142. Kolektivnog ugovora tužitelju plaća s osnova solidarnosti utvrđena usporedbom s drugim po sadržaju i prirodi posla, satom rada i platnim razredom najbližem radnom mjestu te da je najbliža cijena sata rada na radnom mjestu prometnika vlakova, na kojem je tužitelj ranije radio, cijena sata rada poslovođe centralnog skladišta s cijenom sata rada od ... kn, te da je tužitelju priznato radno mjesto solidarnosti P 6015 poslovođa u centralnom skladištu, te da mu je tuženik odredio plaću u visini cijene sata rada u iznosu od ... kn. Utvrđuje da je nadalje ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 7. rujna 2011. u čl. 4. ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta putnički blagajnik u jedinici ..., te da je u članku 11. navedeno da mu za iste poslove cijena sata rada iznosi ... kn, a s osnova stečenog prava na solidarnost pripada mu plaća radnog mjesta poslovođa centralnog skladišta s cijenom sata rada ... kn, te da mu je rješenjem o plaći od 7. listopada 2011. određena plaća prema priznatom radnom mjestu solidarnosti P6015 poslovođa u centralnom skladištu s cijenom sata rada od ... kn uvećana za radni staž od 0,5% za svaku navršenu godinu što ukupno iznosi ... kn te nastavno rješenjem o plaći od 16. siječnja 2012. određena mu je plaća za radno mjesto solidarnosti P 6015 poslovođa u centralnom skladištu s cijenom sata rada od ... kn, a uvećana za radni staž od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža iznosi ... kn. Konačno, utvrđuje da je ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 23. listopada 2012. u čl. 4 ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta putnički blagajnik u jedinici ..., dok je u članku 11. navedeno da za iste poslove cijena sata rada iznosi ... kn, a s osnova stečenog prava na solidarnost tužitelju pripada plaća radnog mjesta zamjenik koordinatora nabave i skladišnog poslovanja, s cijenom sata rada od ... kn, te da je nastavno rješenjem o plaći od 3. prosinca 2012. određena plaća za radno mjesto solidarnosti P6351 pomoćnik voditelja s cijenom sata rada od ... kn.

5.4. Prvostupanjski sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja da mu pripada pravo na plaću radnog mjesta solidarnosti 6015 Voditelj centralnog skladišta, koje sada ulazi u 24. platni razred i za koje je potrebna visoka stručna sprema, s obzirom na shvaćanje da plaća po osnovi solidarnosti nije u vezi s primjenom platnog razreda, nego s cijenom sata rada koje je tužitelj ostvarivao po ranijem ugovoru o radu, te da se na tužitelja ne može primijeniti plaća visoke stručne spreme 24. platnog razreda koja iznosi ... kn na sat jer to pravo nije ni prenio iz bivšeg društva HŽ Zagreb d.o.o. i nije ni mogao steći solidarnost na satnicu 24. platnog razreda, cijeneći da se u međuvremenu nisu promijenile okolnosti da bi tužitelj sa srednjom stručnom spremom stekao plaću visoke stručne spreme i da tužitelj ni ne tvrdi da je na takvom radnom mjestu radio, već na radnom mjestu prometnika vlakova (SSS), a nakon prelaska kod tuženika da je radio na radnom mjestu putničkog blagajnika (SSS), kada mu je za radno mjesto solidarnosti priznata šifra 6015 poslovođa centralnog skladišta s cijenom sata rada od ... kn, rješenjem o plaći od 2. prosinca 2008.

5.5. Cijeneći da je ugovorom o radu od 23. listopada 2012. određeno da tužitelju po osnovi stečenog prava na solidarnost pripada plaća radnog mjesta zamjenik koordinatora nabave i skladišnog poslovanja, s cijenom sata rada od ... kn, koja pripada u 18. platni razred, te da je naknadno Pravilnikom o II. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Putnički prijevoz d.o.o. od 3. siječnja 2013. navedeno radno mjesto ukinuto, prvostupanjski sud otklanja prigovor tužitelja da je s tuženikom sklopio ugovor o radu za nepostojeće radno mjesto.

5.6. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je u cijelosti odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

5.7. U odnosu na eventualni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za radno mjesto P6351-pomoćnik voditelja centralnog skladišta prema satnici propisanoj Kolektivnim ugovorom tuženika od 29. listopada 2013., prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje lipanj 2013. - studeni 2013., s obzirom da se taj KU primjenjuje od 1. studenog 2013. i da stoga nema osnova da tužitelj ostvari razliku plaće određenu tim KU u visini od ... kn po satu uvećanu za minuli rad za radno mjesto solidarnosti P 6351 – pomoćnik voditelja centralnog skladišta.

5.8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 3., čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 –dalje: Tarifa), te odmjerava tužitelju troškove nastale u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena ni jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužitelj u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Osporavajući pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da mu ne pripada pravo na plaću radnog mjesta pod šifrom 6015 jer u trenutku kada je tužitelj stekao pravo na plaću prema radnom mjestu solidarnosti za to radno mjesto nije bila predviđena visoka stručna sprema, već da je tek kasnije to radno mjesto premješteno u viši platni razred, a tužitelju temeljem odredbi Kolektivnih ugovora pripada pravo na plaću koja je za njega povoljnija. Ukazuje da je čl. 145. KU od 6. prosinca 2011. i čl. 127. KU od 31. listopada 2013. određeno da ako se plaća radnog mjesta (iz prethodnog ugovora o radu) prema kojemu je radnik ostvario pravo na solidarnost promijeni, radnik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija pa okolnost da je tuženik premjestio radno mjesto 6015 u znatno viši platni razred ne može ići na štetu tužitelja kao radnika. Nadalje, ističe da u trenutku kada se plaća radnog mjesta prema kojemu je tužitelj ostvario pravo na solidarnost promijenila stupanjem na snagu Aneksa KU 15. srpnja 2011. tužitelj je stekao pravo na plaću koja je za njega povoljnija, a to da je plaća za radno mjesto solidarnosti 6015 platni razred 24. Također, navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o radu 23. listopada 2012. na snazi je bio Kolektivni ugovor od 6. prosinca 2011. u kojem nije postojalo radno mjesto naziva zam.koord.nab.i sklad.posl. te da u ugovoru o radu nije navedena šifra radnog mjesta pa da bi se mogle pratiti eventualne izmjene naziva radnih mjesta te upravo iz tih razloga tužitelj smatra ništetnom odredbu čl. 11. st. 1. ugovora o radu od 23. listopada 2012. Ukazuje da su tek naknadno promijenjeni nazivi radnih mjesta pod šiframa 6015 i 6351, a Pravilnikom o II. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ putnički prijevoz d.o.o. ovim radnim mjestima su samo vraćeni raniji nazivi, voditelj centralnog skladišta (6015) i pomoćnik voditelja centralnog skladišta te da je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je došlo do ukidanja ovog radnog mjesta solidarnosti jer je evidentno da se samo radi o vraćanju prijašnjeg naziva. Tvrdi da je neosnovano i bespredmetno pozivanje prvostupanjskog suda na sudsku praksu da se plaća po osnovi solidarnosti ostvaruje na temelju cijene sata rada te da se na osnovi solidarnosti ne priznaje platni razred, već najbliža plaća koju je tužitelj imao na ranijem radnom mjestu jer tužitelj u ovom sporu zahtjeva primjenu odredbi važećih Kolektivnih ugovora u kojima se ne govori o platnim razredima, nego o promjeni plaće neovisno o promjeni platnog razreda. U konkretnom slučaju nesporno je da je tužitelj ostvario pravo na solidarnost u odnosu na radno mjesto 6015-poslovođa centralnog skladišta i da je upravo ta plaća povoljnija za njega na koju ima pravo temeljem citiranih odredbi Kolektivnih ugovora, jer to pravo nije uvjetovano ispunjavanjem formalnih uvjeta za rad na radnom mjestu solidarnosti.

7.1. Protivno žalbenim navodima, tužitelj pravo na plaću po osnovi solidarnosti u utuženom razdoblju za radno mjesto 6015 Voditelj centralnog skladišta nije stekao na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. rujna 2011. jer su stranke nakon toga sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 23. listopada 2012. u kojem je u čl. 11. st. 1. utvrđena plaća tužitelja za radno mjesto zamjenik koordinatora nabave i skladišnog poslovanja, s cijenom sata rada od ... kn, uvećanom za minuli rad. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja da je tom ugovornom odredbom tužitelju određena plaća po osnovi solidarnosti za nepostojeće radno mjesto i da je stoga ta ugovorna odredba ništetna, kraj činjenice da je to radno mjesto brisano nakon sklapanja predmetnog ugovora o radu donošenjem Pravilnika o II. izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji HŽ Putnički prijevoz d.o.o. od 3. siječnja 2013. Osim toga, u toj ugovornoj odredbi određena je cijena sata rada u iznosu od ... kn te je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je time tužitelj po osnovi solidarnosti svrstan u 18. platni razred, kako je to navedeno u Prilogu I. Kolektivnog ugovora od 6. prosinca 2011. (list 118 spisa), pa je neosnovana žalbena tvrdnja tužitelja da nije bilo moguće pratiti eventualne izmjene naziva radnih mjesta prema pravu solidarnosti samo zbog toga što sporna ugovorna odredba ne sadrži šifru radnog mjesta. Pri tome je za napomenuti da ni u prethodno sklopljenom ugovoru o radu od 7. rujna 2011. u čl. 11. st. 1. nije bila navedena šifra radnog mjesta po osnovi solidarnosti, već naziv radnog mjesta i cijena sata rada. Nadalje, tuženik je sukladno čl. 11. st. 3. ugovora o radu od 23. listopada 2012. za navedeni platni razred donosio rješenja o plaći, u koje isprave je prvostupanjski sud izvršio uvid, te je tužitelju priznato mjesto solidarnosti P6351- zamjenik koordinatora s cijenom sata rada od ... kn uvećanom za radni staž prema rješenju o plaći od 3. prosinca 2012., te nadalje prema rješenjima o plaći od 4. prosinca 2013., 27. studenog 2014., 30. studenog 2015., 30. studenog 2016., 4. prosinca 2017., tužitelju je priznato mjesto solidarnosti P 6351 pomoćnik voditelja s cijenom sata rada od ... kn, a koja se povećavala za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U postupku nije utvrđeno, niti tužitelj tvrdi da je u sudskom postupku pobijao navedena rješenja o plaći u smislu čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 ) te čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17), pa je za zaključiti da je visina plaće tužitelja u utuženom razdoblju određena konačnim odlukama tuženika i zbog toga je zahtjev tužitelja za isplatu predmetne razlike plaće neosnovan.

8. Kako je glavni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenog parničnog troška u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev u iznosu od 1.592,67 eura sa zateznim kamatama. Tužitelj neosnovano osporava pravilnost primjene čl. 155. ZPP-a i u dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev kojim mu nije priznat trošak sastavljanja podneska od 29. ožujka 2021. budući da prvostupanjski sud pravilno nije odmjerio tužitelju nagradu za sastavljanje predmetnog podneska jer je tužitelj u većem dijelu tog podneska ponovio navode iz tužbe i dotadašnjeg tijeka postupka, te i prema ocjeni ovog suda nije riječ o potrebnom trošku.

9. Iz navedenih razloga je na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

10. Presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 14. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović