Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž Ovr-33/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-Plin d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, Osijek, Cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-1308/2024-2 od 30. listopada 2024., dana 14. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-1308/2024-2 od 30. listopada 2024. pod točkom II. izreke na način da se nalaže ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju (i daljnji) trošak postupka u iznosu od 18,75 EUR (slovima: osamnaest eura i sedamdesetpet centi) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR (slovima: šezdesetdva eura i pedeset centi), u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak izravne naplate u iznosu od 28,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u preostalom dijelu.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom ovrhovoditelj pobija navedeno rješenje u dijelu pod točkom II. izreke zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koju ukazuje ovrhovoditelj, jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, slijedom čega se ista može ispitati.
5. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), pa žalba ovrhovoditelja zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.
6. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate u preostalom dijelu.
7. Naime, prema članku 14. stavku 4. OZ, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
8. Postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave je specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, prije svega člankom 2. stavkom 14. OZ koji Financijsku agenciju označava kao pravnu osobu koja provodi ovrhu prema odredbama toga Zakona i zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, dok je postupak pred Financijskom agencijom propisan člankom 209. OZ i dr. Stoga je postupak izravne naplate zakonodavno uređen postupak ovrhe, u kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za takvu ovrhu na teret ovršenika.
9. Prijedlogom za naknadu troškova izravne naplate ovrhovoditelj je tražio (i) naknadu troška za sastav zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 EUR, dok mu je prvostupanjski sud pozivom na Tbr. 11. točka 6. u vezi Tbr. 11. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), s ove osnove obistinio iznos od 12,50 EUR, a u preostalom dijelu njegov zahtjev odbio kao neosnovan.
10. Međutim, osnovanom se ukazuje žalba ovrhovoditelja u pogledu odluke o trošku za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe – tj. zahtjeva za izravnu naplatu, jer u konkretnom slučaju s obzirom na visinu glavne tražbine od 271,26 EUR čija se naplata traži u postupku izravne naplate, nema mjesta primjeni Tbr. 11. točke 2. Tarife, već se ima primijeniti Tbr. 11. točka 6. u vezi Tbr. 11. točke 1. Tarife po kojoj odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 4. i 7., tj. u konkretnom slučaju 12,50 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46.), čini sveukupan trošak u iznosu od 31,25 EUR, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava ovrhovoditelju pored priznatih 12,50 EUR valjalo s te osnove obistiniti i daljnjih 18,75 EUR.
11. Ovrhovoditelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ovršni trošak od dana kada je o pravu na trošak odlučeno ovom odlukom i to temeljem članka 151. stavka 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, koji propisuje da o zateznim kamatama na iznos troškova sud odlučuje na zahtjev stranke.
12. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
13. Kako je dakle, ovrhovoditelj uspio sa žalbom, valjalo mu je dosuditi trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 13. točka 1. Tarife kojom je propisano da za sastavljanje pravnih lijekova odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. točke 1., 4. i 7. te Tbr. 46., što čini sveukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR, a ne u iznosu od 75,00 EUR kako to pogrešno smatra ovrhovoditelj, pa je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, zahtjev ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke ovog rješenja).
14. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Šibeniku, 14. veljače 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
