REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-477/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska c. 23, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Gorana Gašparona, odvjetnika, i punomoćnice tuženika LHA, zaposlenice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), dana 14. veljače 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, OIB: 87311810356, isplatiti tužitelju LH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22,56 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim od 17. svibnja 2020. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da mu isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 187,50 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. ožujka 2022. navodi da je zaposlen kod tuženika te da na temelju važećeg Kolektivnog ugovora od 8. prosinca 2017. ostvaruje pravo na posebne naknade. Prema članku 44. stavak 1. citiranog Kolektivnog ugovora poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Prema stavku 2. citiranog članka, iznimno za vrijeme korištenja slobodnog dana s osnova rada (preraspodjela radnog vremena), radniku se isplaćuju troškovi prehrane kao da je na radu, a prema stavku 3. radniku koji ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak iz članka 56. ovog Ugovora, neovisno o njihovoj visini, ne isplaćuju se troškovi prehrane za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak.

Dana 12. svibnja 2020. godine sklopljen je Aneks br. 2 Kolektivnog ugovora za radnike HP Hrvatske pošte d.d. kojim se briše čl. 44. Kolektivnog ugovora, a dodaje se čl. 53.a te se njime utvrđuje da poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kuna neto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Člankom 6. st. 2. Aneksa br.2 Kolektivnog ugovora propisano je da se isti primjenjuje od dana potpisivanja, znači od 12. svibnja 2020. godine. Obzirom na navedene članke Kolektivnog ugovora i Aneksa br. 2. tužitelj smatra da je tuženik morao kod isplate participiranja u troškovima prehrane za mjesec travanj 2020. godine primijeniti čl. 44. Kolektivnog ugovora koji je bio na snazi do dana 12. svibnja 2020. godine i isplatiti tužitelju iznos od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, odnosno odgovarajući dio za manji broj sati. Međutim tuženik je neosnovano primijenio odredbu iz Aneksa br. 2. Kolektivnog ugovora te je tužitelju za mjesec travanj 2020. isplatio odgovarajući dio iznosa od 280,00 kn neto, iako Aneks br. 2. Kolektivnog ugovora tada nije bio na snazi niti se mogao primjenjivati. Tužitelj navodi da je na ovaj način tuženik uskratio tužitelju za mjesec travanj 2020. iznos od 170,00 kn bruto. Naime, tužitelj navodi da je u mjesecu travnju 2020. godine puni mjesečni fond sati bio 176 sati, te da je u istom mjesecu tužitelj radio 176 sati, pa je prema čl. 44. Kolektivnog ugovora izračun satnice za 176 sati 2,556818182 kn po satu, stoga je u za travanj 2020. tuženik trebao isplatiti tužitelju naknadu za prehranu u visini od 450,00 kn bruto (176 sati x 2,556818182 kn = 450,00 kn). Nadalje prema odredbi iz Aneksa br. 2. Kolektivnog ugovora, izračun satnice za 176 radnih sati je 1,590909091 kn po satu. Tužitelj navodi da je tuženik neosnovano primijenio odredbu iz Aneksa br. 2 i tužitelju za 176 sati isplatio iznos od 280,00 kn neto (176 sati x 1.590909091 kn = 280,00 kn), te nije obračunao nikakve iznose koji bi ušli u bruto obračun. Tužitelj zaključuje da je ključna okolnost to što je tuženik primjenom pogrešne odredbe iz Aneksa br. 2 Kolektivnog ugovora isplatio ukupnu novčanu masu u iznosu od 280,00 kn / 37,16 eura neto, a trebao je temeljem važeće odredbe iz čl. 44 KU isplatiti ukupnu novčanu masu u iznosu od 450,00 kn / 59,72 eura bruto. Tužitelj stoga ovom tužbom traži da mu tuženik isplati još 170,00 kn / 22,56 eura bruto, jer mu je taj iznos tuženik primjenom pogrešne odredbe KU neosnovano uskratio iz ukupne novčane mase koju je trebao isplatiti 450,00 kn / 59,72 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), te tužitelj traži da mu se sukladno važećem KU taj iznos isplati u brutu. Tužitelj je podneskom od 29. listopada 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 22,56 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama te naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 5. travnja 2022. navodi da se protivi tužbi te u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da je dana 12. svibnja .2020. godine sklopio Aneks. br.2. Kolektivnog ugovora za radnike HP d.d. (dalje u tekstu: Aneks) kojim se briše članak 44. Kolektivnog ugovora, a dodaje se čl. 53.a. kojim se utvrđuje kako tuženik kao poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kn / 37,16 eura neto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu. Člankom 6. st. 2. Aneksa br. 2. propisano je da se isti primjenjuje od dana potpisivanja, znači od dana 12. svibnja 2020. godine. Nadalje odredba čl. 92. Zakona o radu propisuje kako plaća i naknada plaće za prethodni mjesec dospijevaju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga, prema mišljenju tuženika plaća za mjesec travanj 2020. godine dospijeva dana 15. svibnja 2020. godine. Kolektivnim ugovorom tuženika propisano je kako radnici imaju pravo na dodatak na plaću za prehranu koji se isplaćuje zajedno s plaćom. Gore navedenim Aneksom br. 2. Kolektivnog ugovora izmijenjen je način na koji će poslodavac isplatiti dodatak na plaću za prehranu, stoga je tuženik 15. svibnja 2020. godine tužitelju za travanj 2020. zajedno sa plaćom isplatio dodatak na plaću za prehranu i to u skladu s gore navedenim Aneksom koji je stupio na snagu 12. svibnja 2020. godine. Tuženik stoga smatra da je dodatak na plaću je isplaćen u skladu s važećim Kolektivnim ugovorom. Tuženik je podneskom od 24. listopada 2024. dostavio vlastiti matematički izračun potraživanja tužitelja, prema kojem visina potraživanja tužitelja iznosi 22,56 eura bruto, te na ročištu 14. siječnja 2025. ističe da visina tužbenog zahtjeva tužitelja konačno uređena podneskom od 29. listopada 2024. nije sporna, niti tijek zatezne kamate u istome, ali da je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u platne liste tužitelja za travanj i svibanj 2020. (str. 5 – 6 spisa), u izvod iz Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. od 8. prosinca 2017. (str. 7 spisa), u Aneks br. 2 Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. od 12. svibnja 2020. (str. 8 – 9 spisa), platnu listu za ožujak 2020. za tužitelja (str. 14 – 15 spisa), platnu listu za rujan 2024. (str. 23 – 24 spisa), u simulirani izračun potraživanja tužitelja od strane tuženika (str. 25 – 27 spisa), sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu razlike bruto plaće koja se odnosi na neisplaćenu naknadu za prehranu za mjesec travanj 2020. godine na temelju važećeg Kolektivnog ugovora, u iznosu od 22,56 eura bruto.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika. Nije sporno da se na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike Hrvatske Pošte d.d. od 8. prosinca 2017. (dalje u tekstu: KU), te da se od 12. svibnja 2020. na tužitelja primjenjuje Aneks br. 2. Kolektivnog ugovora (Dalje u tekstu Aneks. br. 2. KU). Nije sporno da je tuženik tužitelju 15. svibnja 2020. na ime naknade za prehranu za travanj 2020. isplatio 280,00 kn / 37,16 eura neto, primijenivši čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva, niti tijek zatezne kamate u istome. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za prehranu za travanj 2020. u visini određenoj čl. 44. KU ili u visini određenoj čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU.

7. Prema dokumentaciji priloženoj spisu utvrđeno je da je tuženik isplaćivao tužitelju naknadu za prehranu do ožujka 2020. u visini od 450,00 kn / 59,72 eura bruto na temelju čl. 44. KU, što proizlazi iz isplatne liste tužitelja za ožujak 2020. (str. 14-15 spisa). Nadalje dana 15. svibnja 2020. tuženik je tužitelju uz plaću za travanj 2020. isplatio naknadu za prehranu u visini od 280,00 kn / 37,16 eura neto, što proizlazi iz priložene platne liste za travanj 2020. (str. 5 spisa), te je tužitelju nastavio isplaćivati naknadu za prehranu u tom iznosu, na temelju čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU, što proizlazi iz platne liste za svibanj 2020. (str. 6 spisa), te navedeno između stranaka nije sporno.

8. Prema članku 8. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'': 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR) u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9. Prema članku 90. stavku 3. ZR-a plaća radnika sastoji se od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Prema stavku 4. istog članka ZR-a dodaci iz stavka 3. točke 2. istog članka ZR-a, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i drugi. Nadalje prema stavku 5. članka 90. ZR-a poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. članka 90. ZR-a obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a prema stavku 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka ZR-a, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

10. Prema članku 44. stavak 1. citiranog Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske Pošte d.d. (dalje u tekstu KU) od 8. prosinca 2017. koji se primjenjuje na radni odnos tužitelja kod tuženika do 12. svibnja 2020. poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 450,00 kn bruto za puni mjesečni fond sati, a koji se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu, prema stavku 2. istog članka KU, iznimno za vrijeme korištenja slobodnog dana s osnova rada (preraspodjela radnog vremena), radniku se isplaćuju troškovi prehrane kao da je na radu, a prema stavku 3. radniku koji ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak iz članka 56. ovog Ugovora, neovisno o njihovoj visini, ne isplaćuju se troškovi prehrane za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu ili dodatak. 11. Dana 12. svibnja 2020. Između tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. i Hrvatskog sindikata pošte i Republičkog sindikata radnika Hrvatske sklopljen je Aneks 2. KU. Prema članku 3. Aneksa br. 2. KU članak 44. briše se, te se prema čl. 4. Aneksa br. 2. KU ispod naslova glave ''XI – Ostala materijalna prava radnika'' i iza članka 53. dodaje članak 53.a. Prema stavku 1. članka 53.a. KU poslodavac participira u troškovima prehrane radnika u iznosu od 280,00 kn / 37,16 eura neto za puni mjesečni fond sati, a koji dodatak se obračunava i isplaćuje samo za sate nazočnosti na radu, prema stavku 5. Istog članka radnici ostvaruju pravo na participaciju u troškovima prehrane prema uvjetima propisanim odredbama stavka 1-4 ovog članka tri mjeseca od dana potpisivanja ovog aneksa br. 2., a nakon isteka toga roka ugovorne strane mogu ponovno regulirati ovo pravo. Nadalje prema članku 6. Aneksa br. 2 ovoga kolektivnog ugovora sve ostale odredbe Kolektivnog ugovora ostaju nepromijenjene, te se Aneks br. 2. KU primjenjuje od dana potpisivanja.

12. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da se čl. 44. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatska pošta d.d. primjenjuje od 8 prosinca 2017., pa do dana 12. svibnja 2020., odnosno do donošenja Aneksa br. 2. KU kojim je brisan članak 44. KU., prema kojem se naknada na prehranu utvrđuje u visini od 450,00 kn / 59,72 eura bruto, odnosno kojim se dodaje članak 53.a. KU, kojim je visina naknade za prehranu utvrđena u visini od 280,00 kn / 36,17 eura neto, što u postupku nije sporno.

13. S obzirom na navedeno, u travnju 2020. na radni odnos tužitelj kod tuženika primjenjuje se čl. 44. KU, prema kojemu je visina naknade za prehranu određena u visini od 450,00 kn / 59,72 eura bruto, što jasno proizlazi i iz čl. 6. Aneksa br. 2. prema kojemu se Aneks br. 2. KU primjenjuje od dana potpisivanja, dakle od 12. svibnja 2020.

14. Sud neosnovanim ocjenjuje navode tuženika da se prilikom isplate plaće i naknade za prehranu za mjesec travanj 2020. treba primijeniti Aneks br. 2. KU, odnosno čl. 53.a. Aneksa br. 2. KU, jer da prema čl. 92. ZR-a plaća i naknada plaće za prethodni mjesec dospijevaju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa da je u vrijeme dospijeća i isplate plaće tužitelju za travanj 2020. valjalo primijeniti Aneks br. 2. KU, s obzirom da je isti stupio na snagu 12. svibnja 2020. Naime predmet spora je isplata naknade za prehranu tužitelju za travanj 2020., u kojem razdoblju je na snazi KU od 8. prosinca 2017., odnosno članak 44. KU, prema kojemu naknada za prehranu iznosi 450,00 kn / 59,72 eura bruto za puni mjesečni fond sati. Radi se dakle o materijalnom pravu tužitelja na dodatak na plaću ostvarenom u mjesecu travnju 2020., odnosno o obvezi tuženika za travanj 2020., stoga se na visinu istoga ima primijeniti Kolektivni ugovor koji je na snazi u vrijeme kada je radnik stekao pravo na navedeni dodatak, dakle članak 44. KU, s obzirom da se isti primjenjuje sve do 12. svibnja 2020., neovisno od toga što je sukladno čl. 92. ZR-a obveza isplate plaće i navedenoga dodatka za prehranu dospjela 15. svibnja 2020., odnosno da je taj dan isplaćena. Nadalje primjena Aneksa br. 2. KU i na razdoblje prije njegova stupanja na snagu 12. svibnja 2020., na prava radnika ostvarena u travnju 2020. predstavljalo bi retroaktivnu primjenu navedene odredbe Kolektivnog ugovora koja je u suprotnosti ustavnom načelu zabrane povratnog djelovanja zakona i drugih propisa državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti, propisano odredbom čl. 90. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

15. S obzirom da je tuženik tužitelju naknadu za prehranu za travanj 2020. isplatio u visini od 280,00 kn / 37,16 eura neto, a da prema čl. 44. st. 1. važećeg KU u istom razdoblju naknada za prehranu iznosi 450,00 kn / 59,72 eura bruto za puni mjesečni fond sati koje je tužitelj u tom mjesecu ostvario, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku naknade za prehranu do iznosa od 450,00 kn / 59,72 eura bruto, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće po osnovi naknade za prehranu kao u izreci.

16. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 17. svibnja 2020., kako je zatražio tužitelj, a tuženik tijek zateznih kamata nije sporio, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. Zakona o radu. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

17. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

19. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu manja od 100,00 eura, prema Tbr. 7/8 OT neovisno o odredbi Tbr. 7/1, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. S obzirom da je sukladno Tbr 54 OT vrijednost jednog boda 2,00 eura, tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 100,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 25,00 eura, ukupno 125,00 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a i Tbr. 7/8 OT dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 187,50 eura zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

21. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku