Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-322/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sutkinji toga suda Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici BČ, dipl.iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 13. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 2.484,60 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 24.12.2023. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, da isplati tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica CČ teško ozlijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi 1. travnja 2011. koja je priznata kao ozljeda na radu. Za navedenu nezgodu odgovoran je ŽČ koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] koji je u vrijeme nezgode bio osiguran kod tuženika policom broj: [broj police], a čija je odgovornost utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini broj: K- 476/11 od 14. studenog 2011. Osiguranici tužitelja je rješenjem broj: 491149 od 14. prosinca 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja i to u omjeru od 40% zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti i 60% kao posljedicu ozljede na radu. Tužitelj navodi da je za ranija razdoblja vodio postupke za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-330/14 i P- 364/16 te Trgovačkog suda u Osijeku broj: P-576/18, dok su postupci kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-1603/20 i P-1725/2022 i dalje u tijeku. Tužitelj je za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 30. studenog 2023. s osnova invalidske mirovine isplatio ukupno 9.938,38 EUR, od čega 60% s osnove ozljede na radu iznosi 4.969,19 EUR. Budući da je u sudskim postupcima vođenim povodom istog štetnog događaja i između istih stranaka, samo za ranija razdoblja utvrđen omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja CČ od 50%, to iznos od 2.484,60 EUR predstavlja štetu za tužitelja u tom razdoblju. Kako je tuženik otklonio zahtjev tužitelja za naknadom navedene štete u mirnom postupku, traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu isplati iznos od 2.484,60 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu od 24. prosinca 2023. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije osporava pasivnu legitimaciju. Dalje navodi da je postojanje i opseg odgovornosti tuženika, kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje štetnikom, regulirana odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Odredbom članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, a šteta bi bila samo razlika između razmjerne mirovine za slučaj povrede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu. Kako se radi o ozljedi na radu, razlike koja bi predstavljala štetu, nema. Tuženik osporava istinitost, vjerodostojnost i pravomoćnost dokumentacije dostavljene uz tužbu te ističe prigovor zastare i prekluzije prava. Osporava i točnost i istinitost činjenica navedenih u rješenju kojim se kod osiguranika tužitelja utvrđuje profesionalna nesposobnost za rad. Osporava točnost i istinitost obračuna tužitelja o razmjernom iznosu mirovine, a kojim pokušava dokazati visinu štete te istog naziva „javnom ispravom“. Osporava da su iznosi koje tužitelj traži zaista i plaćeni. Na kraju tuženik navodi da osporava visinu zahtjeva i traženi tijek kamata.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-108/2024-4 od 26. travnja 2024. Općinski sud u Kutini određen je kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu od 11. travnja 2011. (str. 3-4 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, Policijska Postaja Dugo Selo od 6. svibnja 2011. (str. 5-8 spisa), presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj: K- 476/11 od 14. studenog 2011. (str. 9-10 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 23. svibnja 2012. (str. 11-13 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 24. rujna 2012. (str. 14-15 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, KLASA: 141-02/12-01 OB: 03307062434, URBROJ: 341-25-05/3-12-065758 od 14. prosinca 2012. (str. 16- 18 spisa), obračun isplaćene mirovine CČ od 1. prosinca 2021. do 30. studenog 2023. (str. 19 spisa), banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 20-34 spisa), dopis HZMO od 4. prosinca 2023. s povratnicom (str. 35-36 spisa) i utemeljeni odgovor tuženika od 4. siječnja 2024. (list 37 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zagrebu, KLASA: 141-02/12-01 OB: 03307062434, URBROJ: 341-25-05/3-12- 065758 od 14. prosinca 2012. utvrđeno je da je osiguranici tužitelja CČ, kod koje je zbog ozljede na radu 60% i profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti 40%, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. svibnja 2012. Rješenje je postalo pravomoćno 12. siječnja 2013.

7. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj: K-476/11 od 14. studenog 2011., utvrđeno je da je ŽČ proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće koju je prouzročio 1. travnja 2011. u Božjakovini, upravljajući osobnim automobilom marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka] na štetu pješakinje CČ koja je pri tome zadobila tjelesne ozljede, dok iz zapisnika o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, Policijske Postaje Dugo Selo od 6. svibnja 2011. koji predstavlja javnu ispravu proizlazi da je osobni automobil marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku prometne nezgode bio osiguran kod Euroherc osiguranja d.d. policom broj: [broj police]. Slijedom navedenoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare treba reći da sukladno odredbi članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 102/98.,71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13., 157/13. – dalje: ZOMO/98), koji je bio na snazi do 1. siječnja 2014., te odredbi članka 165. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZOMO), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rok zastare potraživanja naknade štete određen je odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine (tada mu je imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje štetu s osnove isplaćenih mirovina u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. studenog 2023., a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. travnja 2024., razvidno je da nije protekao zakonom propisani zastarni rok te stoga nije osnovan istaknuti prigovor zastare.

9. Uvidom u obračun isplata tužitelja od 29. studenog 2023. utvrđeno je da je tužitelj svojoj osiguranici CČ, na ime invalidske mirovine, u razdoblju od od 1. prosinca 2021. do 30. studenog 2023. isplatio iznos od ukupno 9.938,38 EUR, pri čemu 50% od isplaćenog iznosi 4.969,19 EUR, a od čega 50% iznosi 2.484,60 EUR. Spomenuti obračun predstavlja javnu ispravu sukladno članku 230. stavak 1. ZPP. Naime, tužitelj je javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama te ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Odredbom članka 230. ZPP propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U konkretnom slučaju tužitelj je kao javna ustanova u svrhu dokazivanja visine isplaćene mirovine izdao obračun koji predstavlja ispravu koju tužitelj izdaje u vršenju svojih ovlasti, odnosno javnu ispravu. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, no, u ovom slučaju tuženik je samo osporio činjenicu plaćanja utuženog potraživanja. Stoga je, po ocjeni ovog suda, a protivno navodima tuženika, obračun koji je dostavio tužitelj, valjan dokaz o isplati invalidske mirovine kao i visini isplaćene mirovine.

10. Među strankama je prije svega sporna primjena materijalnog prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama ZOMO, dok tuženik smatra da je odluku o visini obveze potrebno donijeti primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).

11. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.

12. Mišljenje je ovoga suda da je za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv tuženika, osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako: Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr.) 13. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena odredbama ZOOP, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

14. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

15. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. toga zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

16. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje su predmet ovog postupka, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. navedenog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP). Odredbom članka 27. stavak 3. ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Tako obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. U tom smislu je bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem. Kako tužitelj, na kojem leži teret dokaza osnovanosti i visine štete, izvođenje tog dokaza nije predložio pa nije niti dokazao činjenice odlučne za donošenje odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu, isti je valjalo odbiti (točka I. izreke).

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarifa).

19. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i trošak sastava podneska od 13. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak PDV-a u iznos od 100,00 EUR, u skladu s Tbr. 7/1 i Tbr. 8/1 Tarife te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR, odnosno ukupno 500,00 EUR. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP

20. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Kutina, 14. veljače 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3

2. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba