REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-16213/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Tonki Grgičević, uz sudjelovanje Jadranke Povoljnjak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NF, zastupanog po branitelju odvjetniku Željku Damjanac, zbog prekršaja iz čl. 149.st.1.t. 49. i st.3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi, nakon održane glavne i javne rasprave, 14. veljače 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl.182. točke 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2017., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.)

Okrivljenik: FF, vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]", [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nekažnjavan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi u razdoblju od 01.01.2023. do inspekcijskog nadzora obavljenog 24.01.2023., u ugostiteljskom objektu caffe bar " [obrt]" u [adresa], vl. FF, prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristio nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl.33., 34., 35., čl.38. i čl.39.t.3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/2022., u daljnjem tekstu ZZP) koju je koristio u odnosu prema potrošačima na način da je na dan 31.12.2022. za ugostiteljske usluge naplaćivao cijene

- kava (mlijeko) maloprodajna cijena na dan 31. prosinca 2022. iznosila je 8,00 kn (1,06 eura, te maloprodajna cijena nakon 31. prosinca 2022., odnosno od 01.siječnja 2023. do dana nadzora 21. veljače 2023. iznosila je 1,20 eura (9,04 kn), što je povećanje od 13,21%,

- coca cola 0,25 l maloprodajna cijena na dan 31. prosinca 2022. iznosila je 14,00 kn (1,86 eura), te maloprodajna cijena nakon 31. prosinca 2022. odnosno od 01. siječnja 2023. do dana nadzora 24. siječnja 2023. iznosila je 2,20 eura (16,58kn), a što je povećanje od 18,28%,

- pivo ožujsko 0,5 l maloprodajna cijena na dan 31. prosinca 2022. iznosila je 14,00 kn (1,86 eura), te maloprodajna cijena nakon 31 prosinca 2022. odnosno od 01. siječnja 2023. do dana nadzora 21. veljače 2023. iznosila je 2,20 eura (16,57 kn), a što je povećanje od 18,27%,

neopravdano je povećao cijene usluga nakon 31. prosinca 2022., pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje EUR-a 01. siječnja 2023. kao službene valute, te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji usluga

dakle, okrivljenik se koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,

- čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 149.st.1.t.49. i st.3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22)

II. Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi Klasa: 336-02/23-01/1850, Urbroj: 443-02-01-17-23-5 podnio je 07. ožujka 2023. optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani poricao izvršenje djela prekršaja, te je naveo da je razlog neznatnog povećanja cijena taj što je došlo do povećanje troškova poslovanja, nabavnih cijena dobavljača i povečanja režijskih troškova, a kako je to prilikom inspekcijskog nadzora izjavio i na zapisnik. Također je naveo da do sada nije nikad kažnjavan, te da se radi o caffe baru s minimalnim dnevnim prometom.

3. U dokaznom postupku sudac je pročitao i razgledao dopis-pisana obavijest Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava u Požegi Klasa: 336-02/23-01/1850, Urbroj: 443-02-01-17-23-6 od 08. ožujka 2023., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Klasa: 336-02/23-01/1850, Urbroj: 443-02-01-17-23-3 od 06. veljače 2023., uz nalaz, obavijest o poreznom nadzoru Klasa: 471-01/23-20/579, Urbroj: 513-02-1985/3.23.1 od 20.01.2023., specifikacija gotovog novca u blagajni, potvrda o privremenom oduzimanju gotovinskih sredstava Klasa: 371-01/23-20/579, Urbroj: 513-02-1985/3-23-3, zapisnik o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa Klasa: 471-01/23-20/579, Urbroj: 513-02-1985/3-23-5 od 20.01.2023., račune, obavijest Klasa: 336-02/23-01/1850, Urbroj: 443-02-01-17-23-4 od 07. ožujka 2023., te izvod iz prekršajne evidencije, iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije kažnjavan.

4. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, prihvaćajući sve provedene personalne i materijalne dokaze vjerodostojnim i relevantnim, Sud je utvrdio kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu je stavljeno na teret.

5. Naime, iz činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu, u bitnom proizlazi da Državni inspektorat, PU Zagreb, Služba za nadzor trgovine i usluga smatra da je okrivljenik neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, a iz obrazloženja istog optužnog prijedloga proizlazi da tužitelj smatra da su maloprodajne cijene kontrolirane

robe prilikom uvođenja eura kao službene valute nakon 31. prosinca 2022. godine povećane prema potrošačima bez opravdanog razloga. Državni inspektorat, PU Zagreb, Služba za nadzor trgovine i usluga okrivljeniku stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno, nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. Zakona o zaštiti potrošača.

6. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također, niti jedna od spomenutih zakonskih odredaba, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijene nakon 31. prosinca 2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1. siječnja 2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija “neopravdano povećanje cijene” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Stoga, iako Državni inspektorat, PU Zagreb, Služba za nadzor trgovine i usluga okrivljeniku stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, ovaj Sud smatra potrebnim, uvodno osvrnuti se na odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

7. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisana su u članku 6. temeljna načela uvođenja eura. U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti. Sukladno stavku (2) članka 7., preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Zbog preračunavanja iz stavka (1) članka 7. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. U devetom dijelu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propisane su prekršajne odredbe, koje u vezi s neopravdanim povećanjem cijene ne uređuju prekršajnopravnu odgovornost poslovnih subjekata.

8. Nadalje, nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga. U provedenom postupku Sud je utvrdio, da je povećanje maloprodajne cijene od strane okrivljenika, uslijedilo nakon što su povećane nabavne cijene od strane dobavljača i režijskih troškova , troškova plaća, te ostalih resursa koji se koriste prilikom obavljanja djelatnosti okrivljenika. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima propisanim Zakonom, a u tijeku postupka sudac nije mogao isključiti obranu okrivljenika o tome da je povećanje cijena bilo opravdano upravo iz razloga koje je okrivljenik naveo, a vezane su za njegovo poslovanje. Ovlašteni tužitelj je činjenični

opis prekršaja doveo u izravnu vezu s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iako za to ne postoje nikakvi dokazi niti je to sudac u postupku utvrdio. U optužnom prijedlogu nije navedeno pod koji oblik nepoštene agresivne poslovne prakse treba podvesti postupanje okrivljenika odnosno neopravdano povećanje cijena usluga nakon 31. prosinca 2022. godine.

9. Ovaj Sud je stoga, prilikom utvrđivanja odgovornosti okrivljenika, iako to nije bio dužan učiniti, s obzirom da je Državni inspektor trebao točno i precizno kvalificirali djelo, razmotrio moguće oblike agresivne, zavaravajuće i nepoštene poslovne prakse propisane Zakonom o zaštiti potrošača u odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35, čl. 38. i čl. 39. toč. 3. te potom cijenio, može li se neopravdano povećanje cijena usluga nakon 31. prosinca 2022. koje se okrivljeniku stavlja na teret podvesti pod biće prekršaja iz članka čl. 149. st. 1. toč. 49. kažnjivo po čl. 149. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača.

10. Člankom 4. Zakona o zaštiti potrošača definirani su pojedini pojmovi u smislu tog Zakona pa je tako u stavku 1. točki 14. definirana „odluka o kupnji“, između ostalog, kao svaka odluka koju donosi potrošač, a koja se odnosi na to hoće li, kako i pod kojim uvjetima, kupovati. Točkom 19. definirana je „poslovna praksa trgovca prema potrošaču (poslovna praksa)“, kao svaka radnja, propuštanje, način ponašanja ili predstavljanja, poslovna komunikacija, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište, koju je poduzeo trgovac, a izravno je povezana s promidžbom, prodajom ili isporukom proizvoda potrošaču.

11. Sukladno čl. 33. Zakona o zaštiti potrošača, nepoštena poslovna praksa je zabranjena. Članak 34. propisuje da je poslovna praksa nepoštena, ako je - suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Prema stavku (4), nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

12. Članak 35. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U stavku (2) članka 35. Zakona propisane su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi, uključujući, u točki 4. cijenu proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu. Povećanje maloprodajne cijene nije posebno navedeno kao okolnost na koju se zavaravajuća poslovna praksa može odnositi.

13. Ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz stavka (2) čl. 35. Zakona se odnosi zavaravajuća poslovna praksa niti je povećanje maloprodajnih cijena od 1. siječnja 2023.g. na način opisan u izreci ove presude podveo pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz točke 4. stavka (2) članka 35. Zakona niti je objasnio u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje trgovca odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje trgovca moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača.

14. Uvidom u Zaključke blagajne od 20.1.2023., ovaj Sud je utvrdio da se u ugostiteljskom objektu caffe bar [obrt] u [adresa] vl. FF prilikom pružanja ugostiteljskih usluga okrivljenik nije koristio u svom poslovanju praksom koja je nepoštena i zavaravajuća, jer je konkretne maloprodajne cijene ugostiteljskih usluga za navedeni proizvod označio točnom informacijom o cijeni koja je u primjeni od 1. siječnja 2023. godine. Takvim predstavljanjem cijene svoje usluge okrivljenik nije doveo prosječnog potrošača u zabludu i nije ga poticao na donošenje odluke o kupnji iste usluge, a niti je ostvaren važan utjecaj na njihovo ekonomsko ponašanje s ciljem znatnog umanjivanja njihove sposobnosti da donesu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti pa prema tome iz navedenog ne proizlazi takva poslovna praksa okrivljenika u vezi cijene usluga, za koju je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i navesti ga da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a niti je to tužitelj naveo u činjeničnom opisu djela prekršaja.

15. Prema članku 38. Zakona o zaštiti potrošača poslovna praksa smatra se agresivnom, ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

16. Prema članku 39. stavak (1) točka 3. Zakona o zaštiti potrošača, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

17. Razmotrivši optužni prijedlog kao i obranu okrivljenika te u dokaznom postupku provedene dokaze Sud nije utvrdio da bi ponašanje okrivljenika – konkretno povećanje maloprodajnih cijena ugostiteljske usluge za navedene proizvode na način kako je opisano u optužnom prijedlogu bilo podvedivo pod gore citiranu odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja zabranjuje agresivnu poslovnu praksu.

18. Iz materijalnopravnih dokaza, i to cjenika Zaključaka blagajne od 1.1.2023. do 20.1.2023., odnosno računa koji su izraženi u eurima s naznakom 1 EURO=7,53450 kuna, a izdaju se na blagajni elektroničnim putem, te su potrošači imali mogućnost, prije odabira kupnje usluge, upoznati se s cijenom usluga, pri čemu su potrošači imali mogućnost neometano odabrati drugog ugostitelja odnosno drugi caffe bar koji prodaje iste usluge kao i okrivljenik, te stoga okrivljenik ni sa čime nije utjecao na izbor potrošača pri odabiru ugostiteljskog objekta. Nadalje, ovlašteni tužitelj, u optužnom prijedlogu nije činjenično opisao na koji bi način od strane okrivljenika eventualno bili korišteni u odnosu s potrošačima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušten utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse.

19. Ovaj Sud smatra, da se uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ne može podvesti pod “nesretne ili druge okolnosti” iz točke 3. stavka (1) članka 39. Zakona o zaštiti potrošača, a na temelju kojih treba ocijeniti je li od strane okrivljenika u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Naime, kao što je to prethodno ovaj Sud već utvrdio, informacije o cijeni usluga, bile su iskazane na cjeniku, te na računima na jasan način. Tim informacijama je svaki potrošač mogao pristupiti neometano uvidom u cjenik, te pregledom cijena na računima okrivljenika. Iz

činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je okrivljenik prema kupcima ugostiteljskih usluga koristio bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnja ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri kupnji ugostiteljskih usluga od okrivljenika.

20. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovog Suda, ne može se smatrati da je podizanje maloprodajnih cijena usluga nakon 1. siječnja 2023. agresivna poslovna praksa, s obzirom da sastavnice agresivne poslovne prakse (nesretne ili druge okolnosti na strani potrošača te uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj) nisu dokazane u ovom postupku.

21. Kako je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno uvidom u materijalnopravnu dokumentaciju, Sud je donio presudu bez daljnjeg provođenja dokaza, jer smatra da se istim ne bi utvrdile nikakve nove činjenice, te bi samo došlo do odugovlačenja postupka.

22. Imajući u vidu sve navedeno, Sud je okrivljenika oslobodio od optužbe na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, na način kako se okrivljeniku stavlja na teret, po propisu nije prekršaj.

23. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 14. veljače 2025.

Zapisničar

Sudac

Jadranka Povoljnjak

Tonka Grgičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagreb, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Dostavna naredba:

1. okrivljenik FF,

[adresa],

2. odvjetnik Željko Damjanac,

Požega, Sv.Florijana 9

3. tužitelj – Državni inspektorat, Područni ured Osijek

Ispostava u Požegi

4. spis