REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-213/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u parničnom predmetu tužitelja ŽE, vlasnika obrta „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Otok Korčula, Žrnovo 724, kojega zastupa punomoćnik Ivan Kapor, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kapor i partneri u Zagrebu, Ljudevita Gaja 2a, protiv tuženika TE, vlasnika obrta „Prijevoz osoba čamcem i podvodni radovi“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate iznosa od 1.990,84 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2021 od 1. prosinca 2022., 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2021 od 1. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-94/2021 od 1. prosinca 2022. održan je na snazi nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donijela Javna bilježnica Ivna Kaliman iz Korčule, Kovački prolaz 25, poslovni broj Ovrv-61/2021 od 22. ožujka 2021. kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 15.000,00 KN / 1.990,84 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 26. srpnja 2018. do dana plaćanja, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 250,00 KN / 33,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 22. ožujka 2021. do dana plaćanja (točka I. izreke). Tuženik je obvezan da u roku od osam dana tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 KN / 398,17 EUR (točka II. izreke).
2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da se tužitelj ugovorom obvezao obaviti uslugu rezanja fuga na rivi u gradu Korčula. S druge strane, tuženik je sklopio ugovor sa Županijskom lučkom upravom, a dio ugovorenih poslova tuženik je povjerio tužitelju. Tužitelj je izdao predmetni račun na iznos od 15.000,00 KN te je dokazao da je obavio uslugu, a tuženik nije dokazao plaćanje naknade pa je sud zahtjev za plaćanje utvrdio osnovanim primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) i održao na snazi nalog za plaćanje iz predmetnog rješenja o ovrsi u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP). Odluku o zateznim kamatama sud je donio na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, zateznu kamatu po stopi utvrđenoj na odnose iz trgovačkih ugovora. Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23). Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).
3. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a te zbog bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a. Žalitelj nije osporio poslovni odnos stranaka, kao ni činjenicu da je angažirao tužitelja kao podizvođača na čišćenju kamenih fuga na istočnoj i zapadnoj obali grada Korčule, a što je bio preduvjet za uklanjanje kamenih blokova. Tuženik je Županijskoj lučkoj upravi fakturirao u cijeloj 2018. godini iznos od 8.264,00 KN, pa nije logično da tužitelj fakturira tuženiku vrijednost radova u iznosu od 15.000,00 KN. Udio radova koje je obavio tužitelj iznosi oko 35% od iznosa 8.264,00 KN koji je tuženik naplatio od Županijske lučke uprave. Predložio je da drugostupanjski sud uvaži žalbu, presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presuda na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je zaključio da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je pobijana presuda zakonita i pravilna.
7. Prije svega, u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što žalitelj čini u predmetnoj žalbi. Zbog navedenog razloga drugostupanjski sud presudu nije ispitivao zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a suprotno navodima žalitelja te imajući u vidu odlučne činjenice, ocjena je ovoga suda da je sud pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima te Zakona o parničnom postupku.
9. U tijeku postupka među strankama nisu sporne činjenice:
- da je tuženik s naručiteljem Županijska lučka uprava Korčula sklopio dva ugovora o djelu u 2018. godini radi sanacije oštećenih kamenih poklopaca na istočnoj i zapadnoj obali u gradu Korčula,
- dio ugovorenih radova (čišćenje i rezanje fuga) tuženik je povjerio tužitelju kao podizvođaču,
- stranke nisu sačinile pisani ugovor o djelu,
- tužitelj je radove obavio,
- tuženik nije platio niti dio izvedenih radova.
10. Među strankama je sporna vrijednost radova.
11. Tužitelj tvrdi da je ugovorena cijena od 15.000,00 KN u koju je uključen i PDV, a tuženik tvrdi da je ugovorena cijena radova u iznosu od 3.000,00 do 3.500,00 KN.
Tuženik se pozvao na račun koji je izdao Županijskoj lučkoj upravi Korčula 5. veljače 2018. broj: 01/1/1 za radove na istočnoj obali u iznosu od 72.158,17 KN, a u kojem je iskazana i stavka „skidanje oštećenih poklopaca na 4 lokacije u dužini od 13,2 m u iznosu od 10.330,00 KN. Upravo za tu stavku tuženik tvrdi da je radove obavio tužitelj pa smatra da ne može tužitelj zahtijevati veći iznos od iznosa koji je tuženik platio naručitelju.
Međutim, u spisu postoje dva ugovora koje je tuženik sklopio sa Županijskom lučkom upravom Korčula i to Ugovor broj 1/18 od 5. veljače 2018. za radove na zapadnoj obali u vrijednosti od 70.803,87 KN i ugovor broj 2/18 od 5. veljače 2018. za radove na istočnoj obali u vrijednosti od 72.158,87 KN. Nije sporno da su svi radovi izvedeni što je potvrdio i svjedok GE ali i Zapisnici o primopredaji radova i za istočnu i za zapadnu obalu oba sačinjena 20. travnja 2018. Budući da je i naručitelj radova Županijska lučka uprava Korčula u dopisu od 7. rujna 2022. potvrdila da su svi ugovoreni radovi izvedeni i plaćeni izvođaču (tuženiku) u ukupnom iznosu od 142.962,74 KN jasno je da je netočan tuženikov navod da je za radove koje je izveo tužitelj izdao samo jedan račun na iznos od 8.264,00 KN. U spisu je i drugi račun koji je izdao tuženik Županijskoj lučkoj upravi Korčula broj: 02/1/1 od 5. veljače 2018. u kojoj je također stavka radova koje je izveo tužitelj iskazana u vrijednosti od 8.975,00 KN.
12. Slijedom izloženoga, može se zaključiti da je tuženik za radove koje je povjerio tužitelju izdao dva računa Županijskoj lučkoj upravi Korčula na ukupan iznos od 19.305,00 KN, a ne, kako je tvrdio tijekom postupka i u žalbi, jedan račun na iznos od 8.264,00 KN. Budući da je i tužiteljev iskaz u skladu sa svim ispravama u spisu neprihvatljiv je žalbeni navod da su stranke ugovorile naknadu za radove koje je izveo tužitelj u iznosu od 3.000,00 do 3.500,00 KN. Radovi koje je izveo tužitelj bili su nužni da bi se obavili i drugi ugovoreni radovi (podizanje oštećenih poklopaca). Radove koje je izveo tužitelj tuženik je obračunao i naplatio naručitelju Županijska lučka uprava Korčula u iznosu od 19.305,00 KN. S ekonomskog aspekta jasna je tuženikova želja da zadrži za sebe iznos od 16.000,00 KN, a tužitelju plati naknadu od 3.000,00 KN do 3.500,00 KN. Međutim, tuženikov izračun nije u skladu s izvedenim dokazima, a ne bi bilo ni pravično da izvođač radova naplati naknadu u iznosu od 3.500,00 KN, a posrednik (tuženik) naplati naknadu u iznosu od 16.000,00 KN.
13. U obrazloženju pobijane presude sud je izložio razloge o odlučnim činjenicama, a koji su prema utvrđenju ovoga suda uvjerljivi i logični, te je jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na kojima temelji donesenu odluku te su utvrđenja i zaključci suda o neosnovanosti tuženikovih prigovora jasno obrazložena. Obrazloženje suda prvog stupnja prihvaća i drugostupanjski sud.
14. Zakonita je i pravilna odluka o zateznim kamatama kako u odnosu na stopu zateznih kamata (članak 29. stavak 2. ZOO-a) tako i na tijek kamata od dana dospijeća do dana plaćanja.
15. Zakonita je i pravilna odluka o parničnom trošku u smislu članka 154. ZPP-a u odnosu na osnovu dosuđenog troška, tako i u odnosu na visinu dosuđenih i odmjerenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a.
16. Navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi presudu.
Zagreb, 14. veljače 2025.
Sudac
Željko Šimić
