Poslovni broj: UsI-2796/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1) UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zainteresirane osobe pod 2) ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i zainteresirane osobe pod 3) RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, nakon javne rasprave održane i zaključene 16. siječnja 2025., objavom odluke na temelju članka 114. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-944-01/22-01/07 Urbroj: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 6. rujna 2023. i rješenja Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-943-05/21-01/01 Urbroj: 2117-11/8-22-24 od 15. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranim osobama trošak upravnog spora u iznosu od 4.500,00 eura (četiritisućepetstotina), u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

III. U ostalom dijelu odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-944-01/22-01/07 Urbroj: 514-04-02-01- 01/07-23-02 od 6. rujna 2023. (dalje: osporeno rješenje):

- odbija se tužiteljeva žalba u odnosu na točku 1. izreke rešenja Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-943-05/21-01/01 Urbroj: 2117-11/8-22-24 od 15. veljače 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje);

- poništava se točka 2. prvostupanjskog rješenja i predmet u tom dijelu vraća na ponovni postupak.

2. Prema prvostupanjskom rješenju na ime naknade za deposedirano zemljište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1126 m[2] tužitelj je dužan isplatiti UŠ za 7/12 dijela iznos od 1.861.640,53 kn, ZŠ za 2/12 dijela iznos od 531.897,29 kuna i RŠ za 3/12 dijela iznos 797.845,94 kune, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate (točka 2.); te na ime troškova UŠ iznos od 430.704,27 kuna, ZŠ iznos od 173.201,51 kuna te RŠ iznos od 234.702,06 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog i prvostupanjskog rješenja navodima da se ista temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a time i posljedično nepravilnoj primjeni prava. Tužitelj smatra da je zahtjev ovlaštenika naknade trebalo odbiti zbog razloga koji u nastavku tužbe obrazlaže. Zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 1126 m[2] deposedirano je bivšim vlasnicima ĐŠ i dr. rješenjem Skupštine Općine Dubrovnik broj: 05/5729/1-1964 od 14. kolovoza 1964. u korist Općine Dubrovnik, radi izgradnje zgrade. Naknada je određena rješenjem Skupštine Općine Dubrovnik, Odjela za komunalne poslove, Imovinsko – pravne službe br. 05/5729/2-1964 od 10. prosinca 1965. koje ima snagu ovršnog naslova, što da je tuženik propustio uzeti u obzir. Zbog toga smatra da se ovdje ima primijeniti članak 46. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12) u svezi s člankom 62. stavak 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, br. 74/14, 69/17, 98/19). Poziva se na rješenje tuženika Klasa: UP/II-943-05/20-01/10 Urbroj: 514-04-02-01-01/8-22-02 od 19. rujna 2022. u kojem je izražen stav da u slučaju da bivša Općina Dubrovnik nije izvršila isplatu naknade, ovlaštenik odnosno njegovi nasljednici mogli su putem suda tražiti prisilno izvršenje novčane obveze.

3.1. Pored toga, tvrdi da je sama naknada isplaćena. Iz rješenja Skupštine Općine Dubrovnik, Odjela za komunalne poslove, Imovinsko – pravne službe broj: 05/5729/2-1964 od 10. prosinca 1995. proizlazi da se ukupan iznos od 225.200,00 dinara ima isplatiti ranijim vlasnicima (ĐŠ, U, FŠ, JŠ) odjednom, kao i da je Fond za izgradnju Općine Dubrovnik dužan navedeni iznos uplatiti kod Narodne banke SFRJ. Iz dopisa Fonda broj: I-2319 proizlazi da je navedeni iznos doznačen 27. prosinca 1965., a da je Skupština Općine Dubrovnik 17. siječnja 1966. dopisom broj 05-5729/2-1964 dala nalog za isplatu naknade za nacionalizirane nekretnine Narodnoj baci, filijala Dubrovnik, s računa označenog kao "sredstvo za isplatu naknade za nacionaliziranu imovinu". Navedeni nalog datiran je s 17. siječnja 1966. i to nakon izjava uzetih na zapisnik Odjela za komunalne poslove Skupštine Općine Dubrovnik od 31. prosinca 1965. Prema tom zapisniku od 31. prosinca 1965. pristupila je ĐŠ i izjavila da želi da se naknada isplati njezinom sinu FŠ, kako je to evidentirano na nalogu od 17. siječnja 1966. u napomeni (FŠ. Š isplaćuje se iznos N.Din. 563 za njega, te iznos N.Din 563 za EŠ). Nadalje, iz zapisnika Odjela za komunalne poslove Skupštine Općine Dubrovnik od 29. siječnja 1966. (nakon naloga danog banci) proizlazi da su pristupile ĐŠ i JŠ te im je priopćeno da im se naknada ne može isplatiti jer duguju porez, kada su dale izjavu da se iznos naknade upotrijebi za isplatu dužnog poreza. Iz toga da proizlazi da je naknada U FŠ isplaćena prema nalogu od 17. siječnja 1965., dok je u odnosu na JŠ i ĐŠ upotrijebljena za naknadu poreza. Kod donošenja rješenja nije uzet u obzir sustav naplate poreza prema kojem se porezna davanja podmiruju prije svih drugih obveza, kao i propisi o izlučivanju i uništavanju arhivske građe nakon proteka određenog vremena. Zaključak o neisplati naknade temelji se isključivo na tvrdnjama ovlaštenika naknade, dok tužitelj tvrdnje o isplati temelji na navedenoj dokumentaciji. Štoviše, tuženik zaključuje da dio naknade koji je trebao pripasti ĐŠ ide njezinom sinu FŠ, zanemarujući spomenuti zapisnik na kojem ĐŠ pristaje da se iz naknade podmiri porez.

3.2. Tužitelj spori i utvrđenje prema kojem je označen obveznikom naknade, jer je on samo jedan od sljednika Općine Dubrovnik, dok ostale sljednice Općine Dubrovnik uopće nisu dobile priliku sudjelovati u postupku. Kako pravni sljednici nekadašnje Općine Dubrovnik nisu sklopili sporazum o diobi zajedničke imovine, navedeno pitanje riješeno je odlukom Vlade Republike Hrvatske, Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županije Klasa: 940-01/95-01/302 Urbroj: 515-02/97-15 od 6. prosinca 1997. pa je tako u točki IV. navedene Odluke određeno da naknadno pronađene nekretnine s pravom korištenja bivše Općine Dubrovnik pripadaju onoj jedinici lokalne samouprave na čijem se području nalaze. U konkretnom slučaju da se ne radi o nekretnini i njezinom preuzimanju, već o novčanoj obvezi Općine Dubrovnik, kao tadašnjeg korisnika oduzete nekretnine. Zato se tuženik i prvostupanjsko tijelo pozivaju na primjenu teritorijalnog principa, jer spomenutom Odlukom nije regulirano preuzimanje novčanih sredstava, dugovanja i potraživanja proračuna nekadašnje Općine, zbog čega, smatra, da se ovdje treba primijeniti institut solidarne odgovornosti dužnika na način uređen Zakonom o obveznim odnosima. Stav da se u slučaju više solidarnih dužnika ovlaštenici naknade moraju izjasniti od kojeg obveznika traže naplatu, sam tuženik izrazio je u brojnim odlukama (primjerice rješenju Klasa: UP/II-943-05/14-01/13 Urbroj: 514-04-02-01-01-17-02 od 6. ožujka 2017.). Ovakvim postupanjem ostale sljednice Općine Dubrovnik onemogućene su u zaštiti svojih prava i dovedene u situaciju da tužitelj od njih može zahtijevati naplatu razmjernog djela, bez da su upoznati s ranijim postupkom.

3.3. Smatra da je i visina naknade utvrđena u previsokom iznosu, jer su prilikom procjene uzete u obzir nekretnine za koje još nije bila provedena evaluacija (poredbena nekretnina 2 i 4). Prilikom određivanja visine naknade da nije proveden očevid s novim vještakom građevinske i geodetske struke. U konkretnom slučaju da postoji dvostruka identifikacija nekretnina (k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri vodi se u zemljišnim knjigama, k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri vodi se u katastru, a iste se ne preklapaju). Prilikom određivanja cijena nekretnina vještak se vodio podacima katastra, a ne podacima iz zemljišnih knjiga, kako to proizlazi iz prikaza poredbenih nekretnina. Isto, tako, da su uspoređivane nekretnine koje su komunalno opremljene i priključene na komunalnu infrastrukturu, dok procijenjena nekretnina nije bila komunalno opremljena, zbog čega je faktor umanjenja nedovoljno određen. Sve su to razlozi zbog kojih tužitelj predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

4. U podnesku od 8. prosinca 2023. tužitelj dodaje da su ovlaštenici imali izvršnu ispravu (rješenje Odjela za komunalne poslove, Odsjeka imovinsko – pravni broj: 05- 5729/2-1964 od 10. prosinca 1965.) temeljem koje su mogli naplatiti svoja potraživanja. Činjenica da prisilna naplata nije tražena, govori u prilog tvrdnjama da je s naknadom određenom rješenjem od 10. prosinca 1995. podmiren dugovani porez.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

6. U spor su kao zainteresirane osobe pozvani sudjelovati UŠ, ZŠ i RŠ koji se u zajedničkom odgovoru na tužbu pozivaju na stajalište izraženo u presudi ovog suda pod poslovnim brojem UsI-882/12 od 12. lipnja 2013. prema kojem naknada za deposedirano zemljište ovlaštenicima naknade nije isplaćena, kao i da je tužitelj kao pravni sljednik Općine Dubrovnik pasivno legitimiran u postupku. U odnosu na tužiteljeve navode da uz druge jedinice lokalne samouprave može biti samo solidarno odgovoran, ističu da tužiteljeva obveza prema ovlaštenicima naknade ne otklanja naknadnu refundaciju obveze, jer međusobni odnosi između solidarnih dužnika nisu relevantni za upravni spor.

7. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 23. veljače 2024., 16. siječnja 2025.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo, u kojem su donesena osporena rješenja te dostavljenu tijekom spora, dok je odbio od tužitelja predloženo izvođenje dokaza (pribavljanje dokaza na okolnost plaćanja poreza), jer isti nisu od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

9. Opunomoćenica tužitelja smatra da je od Ministarstva financija, Porezne uprave službenim putem trebalo zatražiti podatke o dugovanom porezu odnosno podatke o podmirenju porezne obveza za razdoblje od 1965. – 1966., kao i podatke o načinu plaćanja poreza odnosno je li bilo moguće dobiti naknadu od Općine u slučaju da je postojalo dugovanje poreza.

10. Za potrebe spora od Državnog arhiva u Dubrovniku zatražena je dostava arhivske dokumentacije vezano za predmet ovog spora kojem traženju je udovoljeno te je tražena dokumentacija dostavljena uz podnesak od 19. travnja 2024.

11. Opunomoćenik zainteresirane osobe napominje da je tijekom postupka već razmatrana dokazna snaga Državnog arhiva, kao i da se tužitelj uz žalbu od 28. siječnja 2009. bezuspješno pozivao upravo na zapisnike od 31. prosinca 1965. i 29. siječnja 1966. Zato zainteresirane osobe takve navode tumače kao odugovlačenje postupka, jer je u postupku nesporno utvrđeno da ovlaštenicima naknada nikada nije isplaćena.

12. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Među strankama nije sporno da je rješenjem Skupštine Općine Dubrovnik, Odjela za komunalne poslove, Imovinsko – pravne službe broj: 05/5729/1-1964 od 14. kolovoza 1964. ranijim vlasnicima ĐŠ, LŠ, FŠ i JŠ naložena predaja u posjed nacionaliziranog zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Z. U. [broj ZK uloška], površine 1126 m[2] Fondu za stambenu izgradnju općine Dubrovnik. U točki II. istog rješenja određeno je da će se za naknadu koju ima isplatiti Fond za stambenu izgradnju ranijim vlasnicima donijeti posebno rješenje.

15. Rješenjem Skupštine Općine Dubrovnik, Odjela za komunalne poslove, Odsjeka za imovinsko – pravne poslove broj: 05-5729/2-1964 od 10. prosinca 1965. određena je naknada za oduzeto zemljište ranijim vlasnicima te je naložena isplata naknade Fondu za stambenu izgradnju Općine Dubrovnik. To rješenje ima snagu ovršne isprave.

16. Tužitelj tvrdi da nezakonitost rješenja proizlazi iz pogrešnog utvrđenja a) da ovlaštenicima treba isplatiti naknadu koja nije isplaćena; b) glede obveznika isplate naknade, kao i c) same visine iznosa naknade.

17. Donošenju osporenog rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku ukratko iznosi:

- 14. veljače 1995. podnesen je zahtjev za ponovno određivanje naknade predmetnog zemljišta;

- prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP-I-944-07/95-01/14 Ur.br: 2117-09/2-96- 6 od 22. veljače 1996. naloženo je sljednicima ranije Općine Dubrovnik (županiji Dubrovačko – neretvanskoj, Gradu Dubrovniku, Općini Konavle, Općini Ston, Općini Orebić i Općini Mljet) ovlaštenicima isplatiti naknadu za oduzeto zemljište kao i troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama;

- rješenje je poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-944-01/96-01/71 Ur.br: 514-02-03/04-2-96-2 od 15. travnja 1996., uz obrazloženje da je u postupku potrebno utvrditi je li ranijim vlasnicima naknada isplaćena;

- prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-944-07/95-01/14 Urbroj: 2117-04/2-09- 26 od 13. siječnja 2009. naložena je isplata ovlaštenicima naknade, sada samo tužitelju. U ponovljenom je postupku knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da postoji nalog za plaćanje, ali ne i nalog da se ranijim vlasnicima doznači novac. Vještakinja je do takvog zaključka došla nakon što od Grada Dubrovnika, Ureda za gospodarenje nekretninama, Državnog odvjetništva, FINE Dubrovnik nisu pronađeni dokumenti temeljem kojih bi se moglo utvrditi da je naknada isplaćena;

- i to je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-944-07/09-01/6 Urbroj: 514-04-02-03/1-09-2 od 9. rujna 2009., jer prema utvrđenju tuženika, izjavu ĐŠ i JŠ od 29. siječnja 1966. treba tumačiti kao odreknuće od naknade. U nastavku postupka da je potrebno odrediti naknadu samo u odnosu na oduzete dijelove predmetne nekretnine FŠ i LŠ;

- rješenje tuženika poništeno je presudom ovog suda 3 UsI -882/12-17 od 4. lipnja 2013. uz zaključak suda da prema spisu priloženim dokazima naknada za deposedirano zemljište ovlaštenicima nikada nije isplaćena i izraženo stajalište da se izjava IŠ ne može smatrati odreknućem od naknade;

- prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I-944-07/95-01/14 Urbroj: 2117-04-01- 17-58 od 21. veljače 2017. određuje se naknada za pravomoćno izvlaštenu nekretninu zainteresiranim osobama iz ovog spora;

- i to je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-944-07/17-01/10 Urbroj: 514-05-02-01/15-20-07 od 25. studenog 2020., zbog pogrešno utvrđene visine naknade prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, br. 78/15) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine, br. 105/15) koji nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja odnosno određivanja naknade;

- konačno, ovdje osporenim rješenjem priznaje se zainteresiranim osobama naknadama za deposediranu nekretninu u iznosima koje osporenim rješenjem priznaje i tuženik.

18. Iz navedenog proizlazi da se od samog početka postupka pokrenutog na zahtjev ŽŠ, FŠ i JŠ (djeca pok. ĐŠ) proteže pitanje je li ovlaštenicima isplaćena naknada za deposedirano zemljište te s tim u vezi povezano pitanje pripada li to pravo IŠ odnosno njezinim nasljednicima.

19. S jedne strane, tužitelj tvrdi da su ĐŠ i JŠ dale izjavu da se naknada upotrijebi za isplatu dužnog poreza, dok je LŠ i NŠ isplaćena prema nalogu od 17. siječnja 1965. S druge strane, tuženik i zainteresirane osobe brane stav da nema dokaza da je takva isplata izvršena te se priznaje pravo na naknadu pravnim nasljednicima osoba od kojih je nekretnina oduzeta.

20. Tijekom postupka preminuli su:

- NŠ čiji suvlasnički dio pripada njegovim nasljednicima LŠ, KŠ i ŠŠ;

- ŽŠ (prijašnji suvlasnik predmetne nekretnine i nasljednik NŠ) čiji suvlasnički dio pripada zainteresiranoj osobi UŠ;

- JŠ čija je nasljednica zainteresirana osoba RŠ. 21. Ključno je pitanje treba li pok. ĐŠ (a nastavno i njezinom sinu NŠ) priznati pravo na naknadu. Prema pribavljenoj arhivskoj građi i stanju spisa proizlazi:

- rješenjem broj: 05-5729/2-1964 od 10. prosinca 1965. utvrđuje se naknada ĐŠ, LŠ, FŠ i JŠ, svakome za po ¼;

- na zapisniku Odjela za komunalne poslove Skupštine Općine Dubrovnik od **.**.1965. ĐŠ (umrla 1973.) izjavila je da se naknada koja joj se ima isplatiti, isplati njezinom sinu FŠ;

- Odjel za komunalne poslove Skupštine Općine Dubrovnik 17. siječnja 1966. izdao je nalog broj: 05-5729/2-1964 za isplatu naknade FŠ (uključujući i pripadajući dio ĐŠ), LŠ i JŠ;

- prema zapisniku od **.**.1966. ĐŠ i JŠ izrazile su svoju suglasnost da se iznos naknade upotrijebi za isplatu dužnog poreza.

22. Prema ocjeni suda izjava ĐŠ kojom pristaje da se naknada za zemljište prebije za dugovani porez bez pravnog je učinka, jer je ista svojim udjelom već ranije raspolagala na način da ga je ustupila sinu FŠ, na kojeg je tako nalogom za isplatu naknade za nacionalizirane prenesen njezin dio. Dakle, u vrijeme davanja izjave 29. siječnja 1966. svojim suvlasničkim dijelom ĐŠ više nije mogla raspolagati. Pored toga, u spisu nema nikakvog pisanog traga o iznosu dugovanog poreza kao ni poreznom obvezniku u čije ime je navodno prebijanje učinjeno. Zbog toga se u postupku od prava na naknadu ne mogu izuzeti ĐŠ i JŠ koje su takvu izjavu dale, a posljedično ni njihovi pravni slijednici.

23. Tijekom postupka (u kojem je na tu okolnost provedeno knjigovodstveno vještačenje), kao i ovog spora (u kojem je od Državnog arhiva u Dubrovniku zatražena dostava sve raspoložive arhivske građe) nije pribavljen nijedan dokaz da je ovlaštenicima naknada isplaćena. Osim Naloga za isplatu naknade broj: 05-5729/2- 1964 od 17. siječnja 1996., ne postoji dostupna isprava iz kojeg bi proizlazilo da je isplata doista i izvršena. Prema stavu suda, teret dokaza o izvršenoj uplati je na obvezniku isplate naknade, a kojem zahtjevu ovdje tužitelj u tom svojstvu nije udovoljio. 24. Tužitelj smatra da ovdje nije bilo prostora za donošenje odluke kojim se utvrđuje jedinim obveznikom naknade. Protivno takvim tvrdnjama, prema ocjeni suda, to tužiteljevo svojstvo proizlazi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske Klasa: 940-01/95- 0/302 od 6. prosinca 1997. prema kojoj imovinu bivše Općine Dubrovnik čine nekretnine u k. o. [katastarska općina]. Ovdje se radi o financijskoj obvezi koja proizlazi i vezana je za nekretninu koja se nalazi na području koje pripada tužitelju, i nema razloga da se takva obveza prenosi na druge jedinice lokalne samouprave.

25. Tužitelj problematizira i iznos naknade koji se ovlaštenicima ima isplatiti. Prema odredbi članka 33. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12) ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

26. Naknada za deposedirano zemljište određena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke CŠ iz društva Supervision d.o.o. br. 56-11/2021 od 12. studenog 2021. Procjena je vršena provedbenom metodom koristeći četiri usporedne nekretnine koje u naravi predstavljaju građevinsko zemljište u Dubrovniku, predio Gruž, mješovite namjene M1 2, srednja gustoća uzimajući kupoprodajne cijene koje su postignute na tržištu. Tako dobivene kupoprodajne cijene korigirane su koeficijentima na način kako je to prikazano u tablicama sadržanim u vještvu. Sve poredbene nekretnine razvrstane su u I kategoriju zemljišta pretežito stambene namjene.

27. Na usmenoj raspravi 24. siječnja 2022. strankama je omogućeno preispitati i zatražiti pojašnjenje nalaza i mišljenja vještaka koje smatraju spornim. Tom je prilikom, odgovarajući na pitanja opunomoćenika tužitelja i zainteresiranih osoba, vještak pojasnio način na koji su odabrane usporedive nekretnine, korišteni koeficijenti prilagodbe te u konačnici utvrđena kupoprodajna cijena. Pored toga, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo poduzelo više radnji i prikupilo podatke iz kojih bi se utvrdila tržišna cijene zemljišta s obzirom na lokaciju, namjenu prema prostornoplanskoj dokumentaciji, dopuštenoj iskoristivosti, pristupu, komunalnoj opremljenosti. Analizom pribavljenih podataka prvostupanjskim je rješenjem prihvaćen vještački nalaz i pojašnjenja dana tijekom rasprave i prihvaćena tržišna vrijednost utvrđena vještačkim nalazom kao temelj za određivanje naknade. U samom obrazloženju prvostupanjskog rješenja dano je iscrpno obrazloženje razloga prihvaćanja utvrđene cijene. Iznos tržišne cijene zemljišta ne oslanja se samo na sudsko vještvo, već su tijekom postupka prikupljeni i drugi podaci pomoću kojih je prvostupanjsko tijelo moglo donijeti ocjenu o kvaliteti nalaza i mišljenja izrađenog po ovlaštenom vještaku. Takvo utvrđenje svojim paušalnim navodima tužitelj nije doveo u pitanje. Identifikacija samog zemljišta tijekom postupka nije bila sporan niti je u tom pravcu tužitelj posebno prigovarao tijekom postupka. Na zapisniku o usmenoj raspravi 24. siječnja 2022., odgovarajući na pitanja opunomoćenika tužitelja, vještak je dao razumna objašnjenja glede pitanja koji je ovaj smatrao spornim. Po logici stvari, sudskim vještvo nije moguće utvrditi točnu cijenu koju bi određeno zemljište postiglo na tržištu, već se vještvom treba utvrditi prikaz prosječnih cijena zemljišta sličnih individualnih karakteristika s približno istog područja u isto vrijeme, a kojem zahtjevu je u ovom slučaju udovoljeno.

28. Stoga sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

29. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema odredbi članka 144. stavak 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

30. Prema Tbr. 27. točka 1 i 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje odgovor na tužbu i zastupanja na ročištu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

31. Prema Tbr. 40. točka 1. kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 % - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50 %.

32. Podneskom od 16. siječnja 2025. zainteresirane osobe popisale su trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanje na raspravi od 23. veljače 2024. i raspravi od 16. siječnja 2025., sastav podneska, izbivanje iz kancelarije i trošak uporabe vlastitog automobila, ukupno 7.354,20 eura.

33. U smislu prethodno navedenih odredaba zainteresiranim osobama priznaje se trošak sastava odgovara na tužbu i zastupanja u sporu, uvećano za zastupanje više osoba, s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 4.500,00 eura.

34. Zainteresiranim osobama ne priznaje se sastav podneska uloženih tijekom spora. Priznavanje troška za sastav podneska kojeg je opunomoćenik uložio prije ročišta i troška zastupanja na ročištu značilo bi u suštini priznavanja troška po dvije osnove (zastupanja i sastav obrazloženog podneska), iako se u suštini radi o identičnoj procesnoj radnji. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak s osnova sastava podneska nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija kao neosnovan.

35. Isto tako, zainteresiranim osobama ne priznaje se trošak izbivanja iz kancelarije ili korištenja osobnog automobila jer prema ustaljenom stajalištu sudske prakse stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih uz zastupanje po odvjetniku koje bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda.

U Splitu, 14. veljače 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- zainteresiranim osobama po opunomoćeniku

- u spis