REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-8684/2019-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa OD Mičin & Partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50 OIB 02535697732 kojeg zastupa odvjetnica Maja Čuljak iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 14. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50 OIB 02535697732 isplatiti tužitelju TJ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 895,77 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i to na iznos od:
4,24 eura od 1.9.2007.
4,16 eura od 29.9.2007.
4,15 eura od 31.10.2007.
4,22 eura od 30.11.2007.
4,16 eura od 29.12.2007.
4,26 eura od 1.2.2008.
9,85 eura od 1.3.2008.
10,02 eura od 1.4.2008.
9,74 eura od 1.5.2008.
9,66 eura od 30.5.2008.
9,77 eura od 1.7.2008.
9,59 eura od 1.8.2008.
9,62 eura od 30.8.2008.
9,68 eura od 30.9.2008.
10,60 eura od 1.11.2008.
10,00 eura od 30.11.2008.
10,64 eura od 1.1.2009.
10,59 eura od 31.1.2009.
10,78 eura od 28.2.2009.
10,65 eura od 1.4.2009.
Posl. broj: P-8684/2019-44
10,67 eura od 1.5.2009.
10,50 eura od 30.5.2009.
10,34 eura od 1.7.2009.
10,42 eura od 31.7.2009.
10,46 eura od 1.9.2009.
10,46 eura od 1.10.2009.
10,35 eura od 31.10.2009.
10,51 eura od 2.12.2009.
10,64 eura od 31.12.2009.
10,77 eura od 17.2.2010.
10,81 eura od 17.3.2010.
10,97 eura od 7.4.2010.
10,96 eura od 1.5.2010.
11,34 eura od 21.6.2010.
11,61 eura od 25.7.2010.
11,47 eura od 4.8.2010.
12,04 eura od 1.9.2010.
11,84 eura od 16.10.2010.
11,93 eura od 17.11.2010.
12,47 eura od 17.12.2010.
12,41 eura od 27.1.2011.
12,25 eura od 16.2.2011.
12,34 eura od 29.3.2011.
12,29 eura od 30.4.2011.
12,29 eura od 30.4.2011.
13,25 eura od 4.6.2011.
13,04 eura od 5.7.2011.
13,04 eura od 5.7.2011.
13,36 eura od 5.10.2011.
13,07 eura od 18.11.2011.
13,23 eura od 3.12.2011.
13,46 eura od 14.1.2012.
13,58 eura od 18.2.2012.
13,60 eura od 27.2.2012.
13,48 eura od 18.3.2012.
13,52 eura od 10.5.2012.
13,50 eura od 26.7.2012.
13,50 eura od 26.7.2012.
13,50 eura od 26.7.2012.
13,47 eura od 4.9.2012.
13,47 eura od 4.9.2012.
13,34 eura od 2.10.2012.
13,47 eura od 6.11.2012.
13,45 eura od 15.12.2012.
13,55 eura od 6.1.2013.
13,23 eura od 1.2.2013.
13,46 eura od 2.3.2013.
13,51 eura od 3.4.2013.
13,40 eura od 1.5.2013.
Posl. broj: P-8684/2019-44
13,19 eura od 2.6.2013.
13,11 eura od 5.7.2013.
13,18 eura od 10.8.2013.
13,28 eura od 3.9.2013.
13,44 eura od 5.10.2013.
13,37 eura od 6.11.2013.
46,20 eura od 6.11.2013.
sve do isplate i to po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. g. određuje Uredbom o visini stope zatezne kamate, nadalje od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 02535697732 isplatiti tužitelju TJ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.224,09 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi na iznos od:
0,21 eura od 31.3.2007.
0,19 eura od 1.3.2008.
2,54 eura od 1.4.2008.
10,61 eura od 1.11.2008.
2,24 eura od 30.11.2008.
11,18 eura od 1.1.2009.
10,45 eura od 31.1.2009.
13,02 eura od 28.2.2009.
11,26 eura od 1.4.2009.
11,56 eura od 1.5.2009.
9,16 eura od 30.5.2009.
7,01 eura od 1.7.2009.
7,96 eura od 31.7.2009.
8,69 eura od 1.9.2009.
8,55 eura od 1.10.2009.
7,14 eura od 31.10.2009.
9,37 eura od 2.12.2009.
11,19 eura od 31.12.2009.
12,99 eura od 17.2.2010.
13,36 eura od 17.3.2010.
Posl. broj: P-8684/2019-44
15,70 eura od 7.4.2010.
15,54 eura od 1.5.2010.
20,77 eura od 21.6.2010.
24,61 eura od 25.7.2010.
22,67 eura od 4.8.2010.
30,49 eura od 1.9.2010.
27,77 eura od 16.10.2010.
28,97 eura od 17.11.2010.
36,45 eura od 17.12.2010.
35,57 eura od 27.1.2011.
33,35 eura od 16.2.2011.
34,69 eura od 29.3.2011.
34,01 eura od 30.4.2011.
34,01 eura od 30.4.2011.
47,29 eura od 4.6.2011.
44,39 eura od 5.7.2011.
44,39 eura od 5.7.2011.
48,74 eura od 5.10.2011.
44,81 eura od 18.11.2011.
46,89 eura od 3.12.2011.
50,11 eura od 14.1.2012.
51,77 eura od 18.2.2012.
52,09 eura od 27.2.2012.
50,46 eura od 18.3.2012.
50,98 eura od 10.5.2012.
50,76 eura od 26.7.2012.
50,76 eura od 26.7.2012.
50,76 eura od 26.7.2012.
50,24 eura od 4.9.2012.
50,24 eura od 4.9.2012.
48,53 eura od 2.10.2012.
50,33 eura od 6.11.2012.
49,96 eura od 15.12.2012.
51,34 eura od 6.1.2013.
46,98 eura od 1.2.2013.
50,09 eura od 2.3.2013.
50,80 eura od 3.4.2013.
49,27 eura od 1.5.2013.
46,41 eura od 2.6.2013.
45,25 eura od 5.7.2013.
46,25 eura od 10.8.2013.
47,61 eura od 3.9.2013.
49,86 eura od 5.10.2013.
48,92 eura od 6.11.2013.
194,53 eura od 6.11.2013. sve do isplate,
i to po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. g. određuje Uredbom o visini stope zatezne kamate, nadalje od 01.01.2008. g. do 31.07.2015. g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
Posl. broj: P-8684/2019-44
postotnih poena, zatim od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. do 29.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužitelju TJ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.568,54 Eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 9012273190 dana 8. veljače 2007. godine koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta pod brojem OU-259/2007 kojim je tužitelju odobren kredit od 15.896,25 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita na rok otplate od 84 mjeseca, time da je definirana početna kamatna stopa od 5,10% koja je "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora". Tuženik je tijekom trajanja ugovornog odnosa jednostrano povećao kamatnu stopu, a također je i glavnicu kredita izrazio u CHF time da je plaćanje anuiteta vezao uz promjenu tečaja švicarskog franka, čime je ugovorio nepoštene ugovorne odredbe na štetu tužitelja. Tužitelj je u tužbi naveo da će ukupan novčani iznos koji potražuje biti preciziran nakon provođenja financijskog vještačenja.
Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev tek nakon izrade nalaza i mišljenja financijskog vještaka i to podneskom od 7. siječnja 2025. godine, na način kako je navedeno u izreci ove presude. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj postavio konkretni kondemnatorni tužbeni zahtjev u novčanom iznosu nakon nalaza vještaka, za što ovaj sud nalazi da ne predstavlja preinaku tužbe.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava i tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare, ističući da se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 jer da tužitelj neosnovano zaključuje da bi navedenom presudom odredbe o promjenjivosti kamatne
Posl. broj: P-8684/2019-44
stope bile utvrđene ništetnim pa da bi se njegov kredit zbog presude u predmetu "Potrošač" trebao smatrati kreditom s fiksnom kamatom. Mišljenja je da je sporan samo način da bi se bankama omogućavala promjena kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija, tj. parametara za promjenu kamatne stope. Mišljenja je da je u ovom postupku potrebno utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da li je tužitelju nastala šteta. Tuženik je mišljenja da sporne odredbe ugovora nisu protivna načelu savjesnosti i poštenja niti su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno navodi da je promjena kamatne stope rezultat objektivnih tržišnih okolnosti, odnosno tuženik ju je mijenjao zbog opravdanih razloga a u skladu sa svojim javno objavljenim i pristupačnim općim aktima, te smatra da je takvo postupanje u skladu s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu.
3. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Prema odredbi članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno, i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi stavka 2. ovog članka interesi iz stavka 1. mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralni, etički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe protiv koje se tužba podnosi.
5. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni btoj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine.
6. Po primitku nalaza i mišljenja financijskog vještaka tužitelj je uredio kondemnatorni tužbeni zahtjev.
7. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i pribavom nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka za financije (list 272-279), a sud je izveo i uvid u ugovor o kreditu (list 7-9), otplatni plan po kreditu (list 11 - 14) i uplatnice (list 15-29). Potrebno je istaknuti da je Vrhovni sud RH u sudskoj praksi istaknuo pravni stav da u navedenoj vrsti predmeta nije potrebno izvoditi personalne dokaze saslušanjem svjedoka.
8. Predmet spora u ovom predmetu je kondemnatorni zahtjev za isplatu, odnosno povrat stečenog novčanog iznosa bez pravne osnove, na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o vezivanju valutne klauzule uz tečaj švicarskog franka, kao i
Posl. broj: P-8684/2019-44
preplatama po osnovi promjenjive kamatne stope koja je povisivana jednostranim aktima tuženika.
9. Prema odredbi članka 186. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.
10. Stranke u postupku ne osporavaju da su sklopile ugovor o kreditu broj 9012273190 dana 8. veljače 2007. godine koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta pod brojem OU-259/2007 dana kojim je tužitelju odobren kredit od 15.896,25 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita na rok otplate od 84 mjeseca, time da je definirana početna kamatna stopa od 5,10% koja je "promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora".
11. Radi utvrđenja da li je tužitelj postupao s pažnjom prosječnog potrošača sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja. U svojem iskazu tužitelj je istaknuo da je za svoje osobne potrebe sam zaključio potrebe u TRC u Sesvetama radi kupnje osobnog vozila Ford Focus rabljenog radi privatnih potreba, odlaska na posao i slično. U predmetnom autosalonu je prvo gledao vozila i zainteresirao se za ovo vozilo pa je prvo trebao ostaviti kaparu u autosalonu i onda su mu rekli da mora ići u poslovnicu tuženika u Sesvetama ukoliko je zainteresiran za kupnju, te je tamo otišao i ponudili su mu ugovor u švicarskom franku kao najpovoljniji kredit. On je gledao s obzirom na svoje prihode da li može otplaćivati i prihvatio je taj ponuđeni ugovor. Nije mogao pregovarati niti o jednoj odredbi ugovora na način da bi predložio svoju odredbu ugovora. Prilikom razgovora mu je objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa i objašnjeno mu je što znači valutna klauzula. U vlasništvu nemam ni obrt niti trgovačko društvo. Nadalje, objašnjeno mu je da će se nakon nekog vremena kamatna stopa promijeniti, a na slijedeće pitanje da li su mu objašnjeni parametri za promjenu odgovorio je da nisu, te mu nisu objašnjeni ni pod kojim uvjetima i kada bi to bilo niti metode koje bi dovele do promijene. Nadalje, rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit. Na nastavno pitanje da li mu je spominjan termin "valuta utočišta" odgovara da nije. Na daljnje pitanje da li je upozoren na rizik kredita u švicarskog franaka s obzirom na skori ulazak Republike Hrvatske u EU, odnosno da li mu je spominjalo da eventualno HNB ne bi štitio tečaj švicarskog franka u odnosu na kunu, odgovorio je da mu to nije spominjano. Na daljnje pitanje kako je išla otplata kredita, odgovorio je kako je na početku imao kamatnu stopu od 5,10% a onda se nakon par mjeseci povisila na 6 i nešto a poslije i 7,45%. Na daljnje pitanje što je bilo s tečajem franka i kako se to odrazilo na anuitet, odgovorio je kako se povisio na način da je prvi anuitet bio oko 1.000,00 kn a kasnije je otišao na 1.500,00 kn. Na daljnje pitanje kako mu je to bilo u smislu otplate, odgovorio je da mu je bilo teško otplaćivati. Na daljnje pitanje da li bi sklopio takav ugovor da je na početku znao kako će se situacija razvijati, odgovorio je da ne bi. Na daljnje pitanje kako je izgledao razgovor, odgovorio je da su prvi puta razgovarali o samom ugovoru a drugi put u banci su mu dali ugovor koji je već bio napisan. Na daljnje pitanje što su mu u banci rekli nakon toga, odgovorio je da je išao solemnizirati kredit kod javnog bilježnika i morao je ostaviti knjižicu vozila u banci kao zalog. Na daljnje pitanje da li mu je javni bilježnik nešto pričao o kredita odgovorio je da mu je samo rečeno da ukoliko kredit neće biti otplaćen da će ići ovrha putem zadužnice, ali mu ništa nije pričao o kamatnim stopama niti o valutnoj klauzuli. Na daljnje pitanje da li je u tijeku otplate kredita paralelno povećavala kamatna stopa i valutna klauzula odgovorio je da jesu. Na pitanje pun. tuženika da li je sam vršio uplate rata kredita ili netko drugi odgovorio je da je sam plaćao kredit, odnosno ako bi koji put bio odsutan zbog puta, dao je novac supruzi ili sestri da one uplate s njegovim novcem. Ugovor je pročitao.
Posl. broj: P-8684/2019-44
12. U odnosu na saslušanje tužitelja sud je utvrdio da je nedvojbeno da tužitelj ulazi u kategoriju prosječnog potrošača koji ne može ulaziti u ekonomske analize kretanja tržišta kapitala na svjetskom tržištu, za što je potrebno daleko veće stručno i specijalizirano znanje, koje ne može imati ni diplomirani pravnik ili ekonomist, pa stoga nalazi da je isti postupao s pažnjom prosječnog i savjesnog potrošača jer je pročitao ugovor i isti u rokovima i otplatio unatoč činjenice da su ugovorom uneseni u pravni posao i dijelovi koje nije moguće predvidjeti, a to se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Ovdje sud nalazi potrebnim istaknuti i da iz iskaza tužitelja proizlazi da se o tri navedene sporne ugovorne odredbe nije pregovaralo između ugovornih strana, a niti je to tuženik osporio.
13. Analizom ugovora o kreditu razvidno je da je istim u čl. 1. ugovoreno da se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15.896,25 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Također u čl. 4. je ugovoreno da na se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,10% godišnje. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.
14. Dakle u odnosu na kamatnu stopu ugovorena je redovna kamatna stopa 5,10%, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
15. U svojem financijskom vještačenju od 20. rujna 2022. godine Centar za financijska vještačenja d.o.o. po vještaku Petri Blašković je naveo da je ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita ukupno 6.768,70 kuna a ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa) uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 16.752,25 kuna. Stoga ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 23.520,95 kuna.
16. Na predmetni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik istaknuo prigovor.
17. Sud je ocijenio navedeni pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke, uvjerljivim, stručnim i nepristranim, te utemeljenim na dokumentaciji predmetnog spisa, a posebno je cijenio dugogodišnje vještačko iskustvo u brojnim sudskim postupcima, te kraj činjenice da je vještak bio vrlo jasan, i precizan sud nije našao nikakve sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja.
18. U ovom predmetu pravno su relevantne: pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, potom Odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, Rev-2245/17, Rev-221/18 od 3. rujna 2019. godine, Rev-18/18 od 26. svibnja 2020. i Rev-2868/18. U odnosu na pravo Suda Europske unije mjerodavne su: Odluke C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, C-51/17 od 20. rujna 2018. g. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine. Naime, sve navedene odluke reguliraju pravno pitanje promjenjive kamatne stope, koje je posebno utvrđeno povodom pravomoćne odluke o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, sve u smislu članka 502.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Posl. broj: P-8684/2019-44
19. Kao logični slijed iza pravomoćnih odluka o zaštiti kolektivnih interesa i prava proizlazi ovaj sudski postupak u kojem se radi o pojedinačnom restitucijskom zahtjevu u kojem se tužitelj pozvao na ista pravna utvrđenja koja su već pravno riješena u odlukama po kolektivnoj tužbi, pa je ovaj sud vezan za ista utvrđenja, pri čemu ima u vidu i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, i 110/15, dalje: ZZP/14) o vezanosti za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom navedenog i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate, zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, koju je kreditor (banka) jednostrano mijenjao, nije potrebno ponovno utvrđivati činjenice jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer je Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. br. Rev-3142/18- 2 od 19. ožujka 2019. godine zauzeo takvo pravno shvaćanje. Naime, sud je ovdje ocijenio da utvrđenje o ništetnosti točno određene ugovorne odredbe pojedinačnog ugovora o kreditu ima samo deklaratorni učinak, jer se tužitelj ima pravo pozivati na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u složenom postupku odlučivanja o kolektivnom sporu.
20. Nadalje, predmetni ugovor o kreditu sadrži odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te o jednostranom podešavanju promjenjive kamatne stope zaključen je 8.2.2007. g. Stoga je riječ o ugovoru koji se i ratione materiae (odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ugovaraju primjenu valutne klauzule u CHF9 i ratione temporis (od 1. lipnja 2004. do 31.8.2008. u odnosu na valutnu klauzulu u CHF) i ratione personae (tužitelj je potrošač, a tuženik je obuhvaćen tužbom radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača) obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i koja je postala pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018. g.
21. Nije osnovan prigovor zastare koji je istaknuo tuženik jer je tužba podnesena 12. lipnja 2019. godine, a kako je zastarni rok 5 godina, to je ista unutar zastarnog roka od presude VTS RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine.
22. Sud zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika auto kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu Banka koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa kao promjenjiva, koja je tijekom trajanja ove ugovorne obveze mijenjana (kao promjenjiva) i to u skladu s jednostranim odlukama tuženice kao banke, time da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga navedena ugovorna odredba ništetna.
23. Sud nalazi da je visina kamatne stope bitni element ugovora o kreditu, pa je stoga bilo potrebno za svaku njezinu promjenu sklapati dodatke ugovora, a za što je nužna suglasna i prava volja obje ugovorne strane. Tuženica je jednostranim odlukama o promjenama redovne kamatne stope, za cijelo vrijeme trajanja ovog ugovornog odnosa, postupala na štetu tužitelja odnosno protivno načelu savjesnosti i poštenja.
24. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, a nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica nije tužitelja kao potrošača informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti odluka o
Posl. broj: P-8684/2019-44
promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, jer tuženica nije dokazala da se o istome posebno pregovaralo niti je predložila izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi isto dokazala. Stoga sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan ne samo u dijelu deklaratornog utvrđenja ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nego i u dijelu deklaratornog utvrđenja ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Na temelju članka 322. i članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) odlučeno je kao u točkama I i II o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
25. U odnosu na navedene kondemnatorne tužbene zahtjeve potrebno je istaknuti da je sud dopustio uređenje tužbenog zahtjeva jer je konačni izračun ovisio o nalazu i mišljenju vještaka.
26. Sud je primijenio članak 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisana posljedica djelomične ništetnosti ugovora (u ovom slučaju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule) pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti unatoč prigovora tuženika.
27. Naime, sud nalazi i da je tužbeni zahtjev osnovan ne samo u dijelu preplate po ništavoj promjenjivoj kamatnoj stopi nego i u dijelu koji se odnosi na preplaćeni iznos anuiteta u pogledu vezanosti svakog anuiteta uz tečaj švicarskog franka u trenutku plaćanje po dospjelosti svakog anuiteta, pa sud zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i korisnika auto kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe u kojima se isplata anuiteta (rate) vezuje uz tečaj CHF na dan dospijeća anuiteta prema tečaju Kreditora, kao i ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.
28. Sud također nalazi da je protivno načelu savjesnosti i poštenja vezivanje glavnice uz tečaj CHF na dan dospijeća a sve kako je o valutnoj klauzuli u CHF već odlučio Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH.
29. Nastavno, prema odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja i tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je posljedično i dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana kao i ništetnosti vezivanja isplate anuiteta uz rast tečaja CHF u odnosu na hrvatsku kunu tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa. Sud je prihvatio da se radi o stjecanju bez pravne osnove temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana kad je nesavjesni stjecatelj stekao svaki pojedini preplaćeni anuitet, a sve jer je tako potraživao tužitelj, sve po čl. 1115. ZOO-a u svezi članka 29. stavka 1. i članka 183. stavka 1. ZOO-a, a po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
30. U odnosu na prigovor tuženika na nalaz i mišljenja vještaka sud je izveo dokaz usmenim iskazom vještaka na glavnoj raspravi dana 17. svibnja 2023. godine kada je vještak Petra Blašković istaknula da vezano za podnesak tuženika od 31.10.2022. g. u kojem se navodi kako vještak nije trebao fiksirati tečaj i kamatnu stopu navodi kako je isto bilo naloženo zadatkom vještačenja, a u odnosu na prijedlog tuženika da se izvrši izračun primjenom parametara navodi kako nisu bili ugovoreni mjerljivi parametri za promjenu kamata, stoga se takav izračun u tom smislu niti ne može izraditi. Vezano za metodologiju ista je opisana na strani 2 nalaza a u tabeli 1 u retku ispod naziva stupaca dalje su formule. Nadalje, pozitivna razlika odnosno preplata po osnovi
Posl. broj: P-8684/2019-44
promjene kamata iskazana je u tabeli 1 stupac 17 a pozitivna razlika tečaja u tabeli 1 stupac 18.
31. U dopunskom nalazu i mišljenju od 12.12.2023. g. financijski vještak je naveo da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: 1. ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 3.119,86 eura od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 895,77 eura te je pretplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 2.224,09 eura i 2. ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 45,23 Eura. Stoga je ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope 895,77 eura i više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF ukupno 2.178,86 eura.
32. U odnosu na tzv. "negativne razlike" sud otklanja navedeni prigovor tuženika jer sud nalazi kako prema prirodi ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik, tužitelj nikako nije mogao nešto "steći" pa da bi se prijeboj vršio na temelju tražbina koje tužitelj i tuženik imaju jedan prema drugome. Naime, tužitelj je potrošač, a potrošač plaćanjem prema nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj, već je to bio isključivo tuženik. Nadalje, tražbina kredita s osnova nižeg tečaja je u zastari. Naime, čak i kada bi tuženikov prigovor "prijeboja" bio osnovan, a što nije, treba uzeti u obzir da prijeboj nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga. S obzirom na to da niži tečaj datira iz perioda ugovaranja nastupila je zastara potraživanja i prijeboj ne nastaje. Zastara na tražbinu tuženika s osnove nižeg tečaja tekla je cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije, te nije došlo do prekida tijeka zastare podnošenjem kolektivne tužbe. Dakle, za tuženika tijek zastare nije bio prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, jer je tuženik kao kreditor tužitelja te kao pasivno legitimirana strana ne može imati koristi od podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo tužitelju kao potrošaču u čiju korist i radi čijeg interesa je tužba podnesena. Također, je potrebno dodati da je za nepoštenost navedenih odredbi odgovoran isključivo tuženik, pa isti ne može imati nikakve benefite (blagodati) uslijed svojeg nepoštenog postupanja, i ugovaranja spornih odredbi. Čak ako bi se uzelo u obzir da je tužitelj naplatio dospjeli anuitet u manjem iznosu nego li je trebao, svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine, pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora, sve sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 29/18) koji propisuje: "Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radio o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja." Slijedom iznesenog sud niti jedan prigovor tuženika nije našao utemeljenim.
33. Odluka o trošku utemeljena je na činjenici da je tužitelj uspio u cijelosti i na članku 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT). Sud je tužitelju priznao s obzirom na VPS: trošak sastava tužbe po Tbr. 7. 1. OT u visini od 100 bodova, potom zastupanje na ročištima dana 22.1.2021., 15.10.2021., 17.5.2023., 13.12.2024. i 24.1.2025. g. svaki po 100 bodova po Tbr. 9.1. OT kao i sastav podnesaka od 2.6.2021., 9.5.2023., i 7.1.2025. svaki po 100 bodova, odnosno ukupno 900 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznao 1.800,00 eura i trošak
Posl. broj: P-8684/2019-44
PDV-a od 25% odnosno 450,00 eura, kao i predujam za vještačenje od 265,45 eura, i sudsku pristojbu za tužbu od 53,09 eura, što ukupno iznosi 2.568,54 eura. Ostale podneske sud nije priznao jer ih ne smatra potrebnim. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja ove presude pa do isplate jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem supsidijarne primjene članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a sve kako je odlučeno u izreci ove presude.
U Zagrebu, 14. veljače 2025. godine
SUDAC
Silvija Sunčana Stubičar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
