Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-28/2024-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici EJ, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika Luka Ploče d.d. Ploče, Trg kralja Tomislava 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-266/2019-21 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-266/2019-21 od 20. prosinca 2023. u odbijajućem dijelu točke I. i II. izreke, te u točki III. izreke u cijelosti i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

2. Ostavlja se o naknadi žalbenog troška tužitelja odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 929,06 eura / 7.000,00 kn[1] s zateznom kamatom od 30. prosinca 2019. do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.025,15 eura / 68.000,00 kn (s zateznom kamatom) odbijen kao neosnovan.

1.1. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplati tužitelju na ime tuđe pomoći i njege iznos od 41,81 eura / 315,00 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 290,00 eura / 2.185,00 kn (s zateznom kamatom) odbijen kao neosnovan.

1.2. Točkom III. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 402,75 eura / 3.034,52 kn s zateznom kamatom.

2. Protiv te presude u odbijajućem dijelu u točkama I. i II. izreke, te u točki III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno preinači i tužitelju dosudi naknada štete u zatraženom iznosu, uz naknadu žalbenog troška.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke kojima je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 929,06 eura, te iznos od 41,81 eura s zateznom kamatom za troškove tuđe pomoći i njege, postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tuženika.

6. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj 15. travnja 2019. kao radnik tuženika zaposlen na poslovima lučko-transportnog radnika doživio ozljedu na radu, nije sporno da do nastanka štete nije došlo isključivom ili djelomičnom krivnjom tužitelja, odnosno da tuženik kao poslodavac tužitelja u cijelosti odgovara za naknadu štete iz ovog štetnog događaja.

7. Sporan je opseg i visina štete, pri čemu je sud u do sada provedenom dokaznom postupku na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Igora Borića i dr. FJ od 21. rujna 2023. u bitnom utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenja s oguljotinama kože lijevog koljena i potkoljenice, da je kao komplikacija ozljeđivanja došlo je do burzitisa tzv. "pes anserinusa" koljena, odnosno boli u medijalnom (unutarnjem) dijelu koljena i gornjoj tibijalnoj (goljeničnoj kosti), da navedeno stanje može nastati kao rezultat direktne traume, da je stoga isto moguće uzročno posljedično povezati s štetnim događajem, da je liječenje tužitelja dovršeno u lipnju 2019., da je tijekom obrade tužitelju postavljena dijagnoza ozljede lijevog n. peroneusa u predjelu glavice fibule, što prema mišljenjima vještaka nije moguće uzročno-posljedično povezati s predmetnim ozljeđivanjem, a da to nije potvrđeno niti recentnim neurološkim i EMNG pregledom, a prisutne neurološke tegobe da su uzrokovane težom kroničnom radikulopatijom (L4)L5Sl lijevo i blažom L5 desno, slijedom čega da su vještaci zaključili da predmetna ozljeda nije dovela do smanjenja životne aktivnosti tužitelja. Utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju trpio fizičke bolove jakog intenziteta u vremenu trajanja ozljeđivanja, srednjeg intenziteta 1-2 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 1-2 tjedna,te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera oko 1-2 tjedana, dok da je strah jakog intenziteta primarnog karaktera, trajao koliko i samo ozljeđivanje, nakon čega je zaostao sekundarni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja, koji je bio jakog intenziteta nekoliko sati, srednjeg intenziteta do tjedan dana i slabog intenziteta oko mjesec dana.

8. Također je utvrđeno da su vještaci mišljenja da je tužitelju zbog ozljeđivanja bila potrebna tuđa njega i pomoć zbog bolne pokretljivosti koljena do oko tjedan dana (7 dana) po 1 sat dnevno.

9. Sud je dalje utvrdio da je tužitelj imao primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka, da je sud na ročište od 29. studenoga 2023. pozvao vještaka dr. Igora Borića, radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, da je spomenuti vještak u cijelosti ostao kod datog pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na primjedbe tužitelja da se izjasnio kako tijekom liječenja tužitelja postavljenu dijagnozu ozljede peronealnog živca nije moguće uzročno-posljedično povezati s predmetnim ozljeđivanjem, kako s obzirom na mehanizam ozljeđivanja, lokalizaciju ozljeđivanja, kliničku sliku, a niti provedenim pretragama, pri čemu je vještak objasnio da bi prema njegovom mišljenju da je došlo do ozljede navedenog živca, udarac morao uslijediti na suprotnoj strani potkoljenice, da se javlja u pravilu kod prijeloma glavice lisne kosti, zatim odmah po ozljeđivanju živca da se pojavljuju smetnje i nervacije, a ukoliko je došlo do ozljede živca, tada da ista postaje trajno stanje oko dvije godine od ozljeđivanja, zatim da vještak smatra kako pretragom EMNG-om se može odrediti razina na kojoj je živac oštećen, što da ne odgovora nalazima neurologa iz 2019., pa da stoga nije moguće uzročno- posljedično povezati isti nalaz s štetnim događajem, dok da su objektivno ustanovljene ozljede, vrednovane onako kako je to navedeno u nalazu i mišljenju.

10. Također je utvrđeno da je vještak na postavljeno pitanje punomoćnika tužitelja da li tegobe koje tužitelj danas ima su posljedice predmetne ozljede na radu, naveo da to ne proizlazi iz njemu dostupne dokumentacije, međutim da se ne može isključiti ta mogućnost, ukoliko dokumentacija koja mu je predočena nije vjerodostojna, a ozljeđivanje da se dogodilo na drugačiji način, te da je dijagnostika krenula pogrešno, kada se to teoretski ne može isključiti. Vještak se očitovao i u odnosu na nalaz fizijatra od 19. kolovoza 2019. te naveo da se u tom nalazu navode znakovi ozljede nervus peroneusa koji se ne navode po prethodnim pregledima ortopeda i fizijatra, te da s obzirom na to nedostaje vremenski kontinuitet da se tri mjeseca nakon ozljeđivanja pojavljuje novi simptom. Prema mišljenju vještaka ovaj simptom ne može biti posljedica ozljede koja je nastala tri mjeseca ranije. Vještak je također naveo da tegobe koje tužitelj ima dovode do umanjenja njegove radne sposobnosti, međutim da te tegobe nije moguće dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnom ozljedom, a isto tako je naveo da te ozljede ne dovode do bolova u koljenu već dovode do mišićne slabosti potkoljenice i ispada osjeta, a ne boli, pri čemu je vještak utvrdio da u zdravstvenom kartonu tužitelja nije pronašao dijagnozu kroničnu radikulopatije, kao niti da bi tužitelj imao neku drugu ozljedu u razdoblju 1. siječnja 2019. od kada postoje podaci u kartonu.

11. Prvostupanjski sud je propustio navesti da je punomoćnik na održanom ročištu nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještaka i dalje ustrajao kod svih prigovora na nalaz i mišljenje i predložio da se vještačenje obnovi po drugim vještacima, što sud uopće ne spominje u obrazloženju presude, a niti obrazlaže zbog kojih je razloga ovaj dokazni prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan.

12. Utoliko je u pravu tužitelj kada u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude propustio obrazložiti zbog čega je dokazni prijedlog tužitelja za obnovom vještačenja odbio, pa presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. U takvim okolnostima, a budući da tužitelj u žalbi ustraje kod dokaznog prijedloga za obnovu vještačenja, činjenično stanje s obzirom na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, te usmeno očitovanje vještaka, ostalo je nepotpuno utvrđeno, na što tužitelj osnovano u žalbi ukazuje, pa je u takvim okolnostima prvostupanjski sud trebao prihvatiti dokazni prijedlog tužitelja za obnovu vještačenja kako bi se sve navedene okolnosti dodatno razjasnile, te utvrdilo je li kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti zbog ozljeđivanja u štetnom događaju, u čemu se konkretno sastoji smanjenje životne aktivnosti tužitelja, uvažavajući okolnost da je tužitelj nakon ozljeđivanja raspoređen na lakše radno mjesto.

14. Za sada su osnovani i žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud prilikom dosuđenja pravične novčane naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova i straha, nije imao u vidu nove Orjentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojima je visina naknade za neimovinsku štetu povećana za 50 % što je potrebno imati u vidu prilikom ponovnog odlučivanja o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za koji je pobijana presuda ukinuta.

15. U odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, za sada su osnovani žalbeni navodi tužitelja o tome da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, što uz omjer uspjeha u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva također treba imati u vidu prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

16. Nakon što prvostupanjski sud otkloni citiranu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pritom imajući u vidu ukazane primjedbe i dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog medicinskog vještačenja, ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, donijeti će novu zakonitu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti kako bi se ista mogla ispitati, a uz to, odlučiti će i o troškovima cjelog postupka.

17. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

18. Prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 14. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravke Butković Brljačić