REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-110/2022-14

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Marisi Matić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Bedalov, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŠO zbog kaznenih djela iz članka 118. stavak 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona (KZ/11) i čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11), a sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu: KZ/11) nakon održane rasprave, dana 14. veljače 2025.g. u nazočnosti okrivljenika osobno, branitelja okrivljenika Joška Mikulića, odvjetnika u Splitu te zastupnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, DO,

p r e s u d i o  je :

Temeljem čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22; dalje u tekstu ZKP/08)

OKRIVLJENIK: ŠO – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i D rođ. K, rođ **.**.1960. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], građevinar po zanimanju, oženjen otac dvoje djece, neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I.da bi dana 14. rujna 2015. oko 20,30 sati u Podstrani, u Ulici kralja Zvonimira 12 s ciljem da teško tjelesno ozlijedi KO, istu sačekao u dvorištu njene obiteljske kuće pa kada je imenovana došla do ulaznih vrata kuće, prišao oštećenici te je udario šakom u čelo i šakam po tijelu, zbog kojih udaraca je KO pala na tlo, licem okrenuta prema tlu, nakon čega je istu nastavio udarati jedan put nogom i više puta šakama po tijelu, a potom KO odvukao do odsječene trstike i njenu glavu gurao u trstiku nakon čega je istu podigao s tla i rukama joj zatvorio usta i nos tako joj onemogućavajući disanje, a potom u imenovanu usmjerio torbicu na način da oštećenica pomisli da je u torbici pištolj, a sve kako bi prestrašio te na koncu, a nakon što je KO odbila ući u kuću i pokazati mu dokumentaciju kojom raspolaže vezano za sudski postupak koji se vodi između njega kao tuženika i imenovane kao tužiteljice te napisati izjavu koju okrivljenik izdiktira, u nakani da prestraši KO, istoj rekao da će je ubiti, da neće živjeti i da će zapaliti njenu kuću ako ne napravi ono što od nje traži, što je kod imenovane izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti, dok je KO uslijed udaraca zadobila lake tjelesne ozljede u vidu prijeloma prednjeg kratka 10 i 11 rebara lijevo,

dakle, da bi s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede te drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti i da će mu nanijeti zlo podmetanjem požara,

II. pa da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede- opisan u čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu: KZ/11) te kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – opisano u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona /11, a sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona/11.

III. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. – 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenog i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu pod poslovnim brojem K-DO- 1632/2015 od 15. prosinca 2015. g. protiv okrivljenika TO zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede- opisan u čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona /11 te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju – opisano u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona /11, a sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 u daljnjem tekstu: KZ/11) a koja djela da bi okrivljeni počinio na način kako je to činjenično i pravno opisano u optužnici.

2. Sukladno ukidnom rješenju Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Kž-435/2021-6 od 18. siječnja 2022. temeljem čl. 407. st. 3. ZKP-a rasprava je počela iznova.

3. Okrivljenik pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe izjavio je kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivim te iskazuje istovjetno kao na zapisniku od 30. siječnja 2020. godine. U svojoj obrani je naveo da je te večeri 14. rujna 2015. godine krenuo je u posjet jednom od svojih rođaka koji stanuju pokraj nje te ugledao KO kako izlazi iz kuće. Zazvao ju je u namjeri da ponovo pokušava postići dogovor, pogotovo što su se desetak dana prije sreli i dogovarali kada će se naći za dogovor. KO ga je pozvala da uđe u dvorište da ne razgovaraju na cesti i tako je došao u njeno dvorište i iz razgovora shvatio da dogovor nije izvjestan te se iznervirao te uzeo od nje njenu torbu koju uvijek nosi sa sobom i bacio je , međutim ona ju je uhvatila , a on ju je opet želio uzeti jer ju je baš želio baciti. U tom natezanju on je nogom ugazio u zemlju "parapet" gdje su posađene male palme, a ona je držeći svoju torbu de facto "klekla" – naslonila se prednjim dijelom tijela na taj zidić. Nije primijetio da je te prigode zadobila bilo kakve ozljede niti se ona na ništa potužila. Nakon toga ona se digla te su zajedno otišli prema izlazu iz dvorišta gdje su sreli jednog njenog susjeda koji je u biti cijelo vrijeme bio tu i to mogao vidjeti pa ga čudi kada je vidio da tako zlostavlja njegovu susjedu nije reagirao, u svakom slučaju rastali su se u dogovoru da će ga ona naknadno nazvati, trebali su se naći sa njenim rođakom koji je tvrdio da je ta zemlja u stvarnosti njegovo vlasništvo, međutim to se nije dogodilo jer je ona otišla na policiju i prijavila događaj. Istaknuo je da se sve ovo dogodilo u 19,30, a ne u 20,30 kako se navodi u prijavi, a nejasno mu je zašto. Napomenuo je da je njoj osim ovih 7.000,00 eura, bez potvrde dao još 1.000,00 Eura te joj nikada nije prijetio. Također, da je ovaj susjed bio tu cijelo vrijeme ali mu on ne zna ime.

4. U dokaznom postupku suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani radiološki nalaz KBC Split sačinjen u pogledu KO od dana 15. rujna 2015. (list 10), radiološki nalaz KBC Split sačinjen u pogledu KO od dana 15. rujna 2015. (list 11), liječnički nalaz sačinjen u pogledu KO od 15. rujna 2015. (list 12), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika ŠO (list 16), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka prim. prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića sačinjen u pogledu ozljeda koje je inkriminirane prigode zadobila KO (list 17-18), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ŠO u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 25. studenog 2015. sa snimkom ispitivanja (list 34-35), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 29. listopada 2024. iz kojeg proizlazi da nije isti osuđivan.

5.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane optuženika, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik ŠO počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, pa je temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se okrivljenik ŠO oslobađa optužbe.

6.Naime, kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona/11 čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje, odnosno u konkretnom slučaju, a s obzirom da je riječ u djelu u pokušaju tko s namjerom da počini kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela. Također, kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona čini onaj tko drugom ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, oduzeti mu slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom i slično.

7. Utvrđujući činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede - opisan u čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona (KZ/11) koje mu se stavlja na teret sud smatra da okrivljeni nije počinio kazneno djelo upravo na način kako mu se to stavlja na teret.

8.Naime, oštećenica KO saslušana je u svojstvu svjedoka pred državnim odvjetnikom dana 16. studenog 2015. Na zakazane rasprave 30. siječnja 2020., 12. ožujka 2020., 28. rujna 2020., 10. ožujka 2020. i 1. veljače. 2021. 14. Veljače 2025., oštećenica se nije odazivala s time što se višekratno pisanim podnescima obraćala sudu da na raspravu ne želi pristupiti.

9.U ponovljenom postupku sud je pokušao prisutnost oštećene osigurati putem dovedbenih naloga u čemu nije uspio jer policija istu nije uspjela pronaći a u svom izvještaju su napisali kako je kuća na adresu koju je dala oštećena trokatnica koja izgleda napušteno i kao da nitko u njoj ne živi.

10.S obzirom na činjenicu da je oštećenica saslušana u svojstvu svjedoka pred općinskim državnim odvjetništvom dana 16. studenoga 2015. bez nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja te sud nije uspio osigurati njen dolazak na raspravu a od okrivljenog nije dobio suglasnost za čitanjem njenog iskaza to se ovaj iskaz nije mogao ni pročitati. Naime, temeljem čl. 431. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) čitanje po odluci vijeća zapisnika o iskazima svjedoka moguć je samo ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći ili je njihov dolazak nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka, a s obzirom da niti jedan od navedenih uvjeta nije ostvaren, samo odbijanje oštećenice da prisustvuje raspravi činjenica da sudu nije prijavila svoju novu adresu i odbijanje da bude ispitana kao svjedok ne dopušta čitanje njenog iskaza bez suglasnosti stranaka. Dokazna radnja ispitivanja oštećene nije provedena u skladu s odredbom čl. 234. i 235. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) pa se samo na tom dokazu nekonfrontiranom iskazu oštećenice ne može isključivo temeljiti osuđujuća presuda.

11.S obzirom na negiranje okrivljenika, sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka Šimuna Anđelinovića prof. dr. sc. koji je u istom naveo da je pregledao priloženu medicinsku dokumentaciju, odnosno nalaz kirurga nakon izvršnog pregleda sa HKP KBC Split od 15. rujna 2015. godine, ERT snimku kranija i toraksa od 14. rujna 2015. godine te UZ abdomena od 15. rujna 2015. godine te je na temelju iste dao svoje mišljenje prema kojemu je KO zadobila prijelom prednjeg kraka desetog i jedanaestog rebra lijevo koji je nastao kao posljedica udarca tupo-tvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju mogao je nastati kao posljedica udarca šakom ili obučenom nogom te navedeni prijelom predstavljaju (laku tjelesnu ozljedu). U odnosu na udarac, nagnječenje glave, a kojega spominje oštećena prilikom prijema, u medicinskoj dokumentaciji isto nije pobliže opisano pa se na temelju navedene dijagnoze ne može tvrditi je li isti nastao na temelju bolnosti kada ne bi bilo ozljeda u sudsko medicinskom smislu niti na temelju nekog vanjskog vidljivog znaka kao što je krvni podljev ili oguljotina kada bi isti predstavljao laku tjelesnu ozljedu.

12.S obzirom na obranu okrivljenika koji tvrdi da su ozljede oštećene nastale uslijed njenog pada na zidić sud je pozvao sudskog vještaka Šimuna Anđelinovića na raspravu 10.rujna 2020., a kako bi se isti izjasnio na tu okolnost da u cijelosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju kojeg je dao dana 5. listopada 2015. godine i koja je priložena u ovom predmetu na listovima od 17 do 18. Ukratko radi se o ozljeđivanju KO koja je zadobila prijelome 10 i 11 rebra lijevo s prednje strane, a koji su nastali kao posljedica jakog udarca tupo-tvrdim sredstvom, u konkretnom slučaju mogli su nastati kao posljedica udarca šakom ili obučenom nogom. Navedeni prijelomi predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Ostale ozljede na tijelu nisu pobliže opisane te se ne mogu smatrati ozljedama u sudsko – medicinskom smislu. Što se pak tiče UZ slezene koji je napravljen istog dana 15. rujna 2015. godine na njemu se vidi benigni tumor u području jetra i veća šuplja tvorba u području slezene. Ove promijene nisu uzročno posljedično vezane s ovim štetnim događajem već predstavljaju posebno stanje odnosno bolest s kojom oštećena ulazi u ovaj štetni događaj, pobliže radi se o benignom tumoru jetra koji je građen od krvnih žila i cističnoj tvorbi u području slezene. Dakle, zaključno radi se o bolesti, a ne o posljedicama ozljeđivanja.

13.Što se pak tiče pobližeg izjašnjavanja o mehanizmu ozljeđivanja tj. je li ovaj prijelom dva rebra s lijeve strane mogao nastati na način kako iskazuje okrivljenik tj. da bi nastali forsiranim padom oštećene na zidić – parapet gdje je posađena palma, izjavio je da se taj mehanizam ne može sudsko – medicinski u potpunosti isključiti, međutim, da je udarac obučenom nogom ili šakom vjerojatniji s obzirom na koncentraciju u jednom manjem anatomskom području stoga je on sudsko medicinski vjerojatan.

14.U odnosu na mogući položaj okrivljenog i oštećene u vrijeme zadobivanja ozljeda ističe da je moguć svaki položaj u kojem ističe da je moguć svaki onaj položaj u kojem je prednji lijevi dio tijela bio dostupan ozljeđivanju šake tj. moguće je da iste nastanu i stojećke i klečeći kao i u poziciji ležanja na podu jedino što je potrebno da se ovaj dio tijela bude okrenut i izložen udarcima srednje jakog ili jakog intenziteta bilo šakom ili obučenom nogom.

15.Dalje je vještak naveo kako se ne može izjasniti na okolnost drugih ozljeda o tijelu, odnosno da bi oštećena zadobila višestruke udarce po tijelu, glavi izjavljuje da ove ozljede, odnosno ovi udarci iako su možda i bili, nisu na tijelu ostavili vanjski vidljivi znak kojeg bi opisao kirurg prilikom svog pregleda. Stoga, ovakvo spominjanje samo udaraca ne znači ozljedu u sudsko – medicinskom smislu, može se zaključiti da su udari bili slabijeg intenziteta koji nisu izazvali vanjske vidljive znakove ozljeđivanja. Samo objektivno utvrđeni gore navedeni prijelomi rebara predstavljaju ozljedu u medicinskom smislu dok drugo ozljeđivanja na tijelu oštećene nije registrirano niti objektivno medicinski dokazano kroz ovu dokumentaciju.

16.Dakle vještak ne isključuje u potpunosti nastanak ozljede oštećene i na način kojeg opisuje okrivljeni ali udarcem obučenom nogom ili šakom smatra sudskomedicinski vjerojatnijim.

17.Posebno se ističe iskaz vještaka u dijelu u kojem navodi da ozljede koje se spominju u činjeničnom opisu optužnice nisu ozljede u sudskomedicinskom smislu s obzirom da iste nisu pobliže opisane ne spominju se kao takve i postoji mogućnost kako je oštećena to osjećala ali u svakom slučaju na hitnom prijemu nije opisano pa se sudskomedicinski smatra da nisu ni postojale.

18.U odnosu na kazneno djelo prijetnje koje bi okrivljeni navodno kritične prigode uputio oštećenoj nije moguće utvrditi je li se taj događaj stvarno i dogodio. Naime, okrivljeni izričito negira da bi kritične prigode oštećenoj uputio neku neugodnu riječ a pogotovo istoj prijetio a drugi svjedoci ne postoje pa u nedostatku dokaza nije moguće utvrditi je li se ova situacija stvarno dogodila. Ovo naročito što okrivljeni od samog početka dakle dva mjeseca nakon inkriminiranog događaja pred državnim odvjetništvom daje iskaz u kojem negira da bi oštećenoj uputio bilo kakve riječi prijetnje.

19.Kod takvog stanja stvari gdje sud raspolaže samo sudskomedicinskim vještačenjem koji ne odgovara činjenicama koje je u svojoj prijavi navela oštećena, prijetnje koje nitko nije čuo, oštećena koja odbija dati bilo kakav iskaz u ovom postupku sud ne može donijeti odluku kojom bi osudio okrivljenika.

20.Naime dokazna radnja ispitivanja oštećene nije provedena u skladu s odredbama čl. 234. i 235. ZKP/08 pa se samo na tom dokazu nekonfrontiranom iskazu oštećenice ne može isključivo temeljiti osuđujuća presuda a u konkretnom slučaju drugih dokaza nema.

21.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud nije pronašao dokaze da bi okrivljeni ŠO počinio kaznena djela na način i u vrijeme opisano u izreci presude. Nesporno je dokazano samo kako je te večeri oštećena zadobila prijelom lijevog i desnog rebra ali o tome na koji način kao ni tko bi joj ozljede nanio ne postoji informacija u spisu. Nije i ne može biti samo iskaz oštećene pogotovo što se isti nije niti pročitao, bez ikakve mogućnosti provjere tog iskaza jer se time povrjeđuje načelo neposrednosti i kontradiktornosti biti osnov za osuđujuću presudu.

22.Činjenica je da je neobično, imajući u vidu da je oštećena ipak žena u određenim godinama da bi ista dobila takve ozljede kakve je navela pred liječnicima a da to tome ne bi bilo nikakvog traga.

23.Stoga kada se uzme u obzir ukupnost provedenih dokaza odnosno onih koji bi za prijavu oštećene bili potkrjepljujući u pogledu postupanja okrivljenika proizlazi da takvih dokaza u ovom postupku a na kojima bi se mogla temeljiti osuđujuća presuda jednostavno nema.

24.Slijedom iznijetog a s obzirom na činjenicu da sud nije uspio utvrditi tko bi oštećenoj zadao ozljede koje su sudskomedicinski utvrđene, činjenicu da ostale ozljede koje je navela u prijavi nisu verificirane, podatak da ne postoji svjedok koji bi mogao iskazivati o događajima te večeri pa i eventualnoj prijetnji sud nije imao drugog izbora do osloboditi okrivljenika zbog nedostatka dokaza da bi isti počinio navedena kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

25.Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. – 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenog i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Splitu, 14. veljače 2025.

Sudac:

Marisa Matić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-

- Općinskom državnom odvjetništvu

- okrivljeniku

- branitelju okrivljenika Jošku Mikuliću, odvj. u Splitu

- oštećenoj KO - po pravomoćnosti