REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe: AIR SERBIA A.D. BEOGRAD – PREDSTAVNIŠTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ, kao i protiv II. okrivljene odgovorne osobe: DZ, zbog prekršaja iz čl.249.st.1.. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, broj: KLASA: 211-07/22-5/35301 URBROJ: 511-19-48-23-1, od 18.01.2023.g., nakon provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 11.02.2025.g., u nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, u odsutnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i branitelja, a u nazočnosti njihovog branitelja, te objave presude dana 14. veljače 2025., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I. okrivljena pravna osoba AIR SERBIA A.D. BEOGRAD, sa sjedištem u mjestu Beograd, Ulica Jurija Gagarina kbr.12., a sa Predstavništvom u Republici Hrvatskoj, sa sjedištem u [adresa], OIB: 13813677368, prekršajno osuđivana,
i
II. okrivljena odgovorna osoba DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1963.g. u mjestu Zagreb, Hrvatska, od roditelja D i C, državljanin R. Hrvatske, s adresom u mjestu Samobor, Ćirilometodska 24., prekršajno neosuđivan,
k r i v i s u
što je dana 25.12.2022.g. u 07:35 sati, u Velikoj Gorici, Zračna luka Franjo Tuđman, navedena zrakoplovna kompanija, na letu broj: JU-230, iz [adresa] u [adresa] „ CZ“, dovezla državljanku Rusije,
FZ, rođena **.**.1994.g., nositeljica putne isprave Rusije serijskog broja: [serijski broj], izdane dana 21.10.2022.g., važeće do 21.10.2027.g.,
koja nije posjedovala valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, slijedom čega joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,
čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, kažnjivo po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona,
zbog čega se kažnjavaju za prevezenog imenovanog stranca propisanom novčanom kaznom,
pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
PRAVNOJ OSOBInovčana kazna u iznosu od 3.500,00 (tri tisuće petsto) EURA,
a
ODGOVORNOJ OSOBInovčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) EURA.
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 75,00 (sedamdeset pet) EURA, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu dana 25.01.2023.g., pod navedenim brojem, optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u cijelosti ostaje kod podnesenog optužnog prijedloga.
3.
U dostavljenim suglasnim pisanim obranama okrivljena pravna i odgovorna osoba navode, između ostalog i u bitnom, kako osporavaju počinjenje prekršaja (ponajprije iz razloga što se u međuvremenu izmijenilo primjenjivo pravo, u korist okrivljenika), te se posljedično protive predloženoj primjeni prekršajno-pravne sankcije.
Naime, putnica je 25. prosinca 2022.g. putovala iz [adresa] letom JU-230 te je putnici, kako proizlazi iz Zapovijedi o vraćanju, po slijetanju u Zračnu [adresa] „ CZ“ odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, zbog navodnog neispunjavanja uvjeta predviđenih u članku 6. Zakonika o schengenskim granicama, odnosno zbog navodnog neposjedovanja važeće vize (čl. 6. st. (1) točka b. Zakonika o schengenskim granicama). Okrivljenik ovdje posebno ističe da ni u Zapovijedi o vraćanju, ni u Pisanoj obavijesti, niti u Optužnom prijedlogu nije konkretno utvrđeno koju točno vizu je Putnica trebala imati da bi joj ulazak u Republiku Hrvatsku bio dopušten. Putnica ju u svojoj putovnici (koja je bila valjana putna isprava) imala jedinstvenu Schengensku vizu tipa C, s dopuštenim jednim ulaskom. Nakon što je F zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku, Okrivljenik je osigurao povratak S iz [adresa] za [adresa] već istoga dana, 25. prosinca 2022.g. Također, Okrivljenik je na vlastiti trošak izdao putnici kupone (vouchere) za obroke putnice. Iz navedenog proizlazi da je Okrivljenik bez odgode (odnosno već istoga dana) postupio u skladu s uputama i zahtjevima nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj, uz troškove, a time i štetu isključivo na strani okrivljenika. Okrivljenik ovo ističe iz dva razloga: prvo, nije nastala nikakva štetna posljedica radi potencijalno učinjenog prekršaja te, drugo, Okrivljenik nema baš nikakvog interesa činiti propuste koje u konačnici rezultiraju troškovima i štetom na strani okrivljenika.
l. Odredbom članka 52. st. (1) Zakona o strancima propisano je da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenja boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno. Zakon o strancima ne propisuje koju je konkretno vrstu vize putnica morala ishoditi kako bi joj ulazak u Republiku Hrvatsku bio dopušten. Tek Odluka Vlade Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.g, o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republiku Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju 180 dana, propisano je s kojom se vrstom jedinstvene (schengenske) vize (tipa C) može ući u Republiku Hrvatsku. Odluka Vlade RH od 10. srpnja 2014.g. propisuje kako slijedi:
Sljedeće isprave priznaju se kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava:
1.jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka (putna Viza tzv. tipa CI op.a.);
U tom kontekstu, okrivljenik upućuje i na odredbe Zakonika o vizama koji u članku 2. definira pojmove „Viza” i „Jedinstvena viza”.
2.„ Viza” znači odobrenje koje je izdala država članica radi:
(a) tranzita preko ili planiranog boravka na području država članica u najduljem trajanju od tri mjeseca unutar bilo kojeg šestomjesečnog razdoblja od datuma prvog ulaska na područje država članica
(b) tranzita preko međunarodnih tranzitnih područja zračnih luka država članica
3. „Jedinstvena viza” znači Viza koja vrijedi za čitavo područje država članica.
Čankom 24. stavkom 1. Zakonika o vizama, propisano je da se izdavanje jedinstvene vize može obaviti radi ostvarivanja jednog, dva ili više ulazaka u područje država članica Schengenskog prostora.
Iz ove odredbe proizlazi da državljanin treće zemlje koji namjerava ući u bilo koju državu članicu Schengenskog prostora, može uz ispunjavanje svih ostalih uvjeta, ishoditi jedinstvenu schengensku vizu tipa C s jednim ulaskom i da će mu ulazak u državu članicu s valjanim posjedovanjem spomenute jedinstvene vize s jednim ulaskom, ulazak biti omogućen.
Republika Hrvatska je 1. siječnja 2023.g, na temelju Odluke Vijeća (EU) 2022/2451 od 8. prosinca 2022.g, o punoj primjeni odredaba Schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj, postala članica Schengenskog područja, kojom je utvrđeno da je Republika Hrvatska ispunila sve nužne uvjete za primjenu svih dijelova schengenske pravne stečevine, uključujući i schengenski vizni sustav.
Iz navedenog proizlazi da je, s obzirom na obvezu potpune primjene schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023.g, ranije spomenuta Odluka Vlade Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.g. prestala važiti.
Prema mišljenju Okrivljenika, navedeno upućuje na zaključak da je od 1. siječnja 2023.g. za ulazak u Republiku Hrvatsku, kao punopravnu članicu schengenskog područja, dovoljna za ulazak jedinstvena schengenska Viza tipa C s jednim ulaskom.
Putnica je 25. prosinca 2022.g. imala jedinstvenu schengensku vizu tipa C s jednim ulaskom, a koja se prema novom viznom sustavu Republike Hrvatske, primjenjivom od 1. siječnja 2023.g, smatra dovoljnom za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Razlog radi kojeg okrivljenik u prethodnim točkama iznosi redoslijed primjene i promjena u mjerodavnim propisima, jest odredba članak 3. st. (2) Prekršajnog zakona, prema kojoj Ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
Okrivljenik ovdje ukazuje da je u trenutku navodnog počinjenja osporavanog prekršaja na snazi bila Odluka Vlade Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.g. koja je propisivala da je za ulazak stranih državljana u Republiku Hrvatsku dopušteno samo uz posjedovanje jedinstvene vize koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskog prostora, valjana za dva ili više ulazaka. Međutim, u međuvremenu se propis promijenio u korist Okrivljenika, a (generalno primjenjive) odredbe Prekršajnog zakona, nesporno upućuju da se u tom slučaju primjenjuje propis koji je blaži za okrivljenika. Iz dokumentacije koja čini dio spisa predmeta proizlazi da je Š **.**.2022. imala jedinstvenu Schengensku vizu tipa C s jednim ulaskom te da, prema tadašnjem viznom sustavu Republike Hrvatske, to navodno nije bila valjana Viza za ulazak u Republiku Hrvatsku. Međutim, naknadno, a u tijeku ovog prekršajnog postupka, točnije od 1. siječnja 2023.g. jedinstvena Schengenska Viza tipa C s jednim ulaskom, koju je Š imala, jest valjana Viza za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Zaključno, u ovom konkretnom slučaju došlo je ujedno do prekida pravnog kontinuiteta prekršaja. Tako propisuje i gore spomenuti članak 3. stavak 3. Prekršajnog zakona:
Ako se u slučajevima iz stavka 2. ovog članka izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja. Nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji. Okrivljenik na koncu napominje da, prema mišljenju Okrivljenika, postoji određena nedosljednost u primijeni i tumačenju ovdje primjenjivih propisa od strane hrvatskih sudova i Suda Europske unije, a koje se odnose na ovlasti zračnih prijevoznika na uskratu ukrcaja na let državljaninu trećih zemalja, bez da je navedenom državljaninu prethodno uručena ikakva pisana i obrazložena odluka o toj zabrani ulaska.
Odredba članka 14. Zakonika o schengenskim granicama propisuje da se državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete ulaska utvrđene u navedenom Zakoniku o schengenskim granicama ulazak može zabraniti isključivo na temelju obrazložene odluke u kojoj se precizno navode razlozi zabrane. Odluku donosi tijelo koje je za to ovlašteno nacionalnim pravom, a odluka stupa na snagu odmah. Okrivljenik nema saznanja da je ta odluka donesena. Sud Europske unije smatra da, slijedom navedene odredbe, te u određenim okolnostima, zabrana ulaska ne bi bila dopuštena bez takve odluke. U tom dijelu, mišljenje Suda Europske unije razlikuje se od prakse koju su razvili hrvatski sudovi. Tako primjerice Sud Europske unije u presudi od 30. travnja 2020. g., DZ. i Blue — Air — Airline Management Solutions SRL, C-584/18, u kojoj je između ostalog ocjenjivao pitanje može li avioprijevoznik uskratiti ulazak na let osobi koja ne posjeduje putnu ispravu, između ostalog navodi:
83. S tim u vezi valja naglasiti da se, u skladu s člankom 13. stavkom 2. Zakonika o schengenskim granicama, ulazak državljanina treće zemlje na područje države članice može zabraniti isključivo na temelju obrazložene odluke u kojoj se precizno navode razlozi zabrane, a donijelo ju je tijelo koje je za to ovlašteno mjerodavnim nacionalnim pravom, i koja se izdaje u obliku standardiziranog obrasca, koji se predaje predmetnom državljaninu, a koji u navedenom obrascu potvrđuje primitak odluke o zabrani ulaska.
84. Iz te odredbe proizlazi da se na zabranu ulaska primjenjuju iznimno stroge pretpostavke, koje su osobito namijenjene očuvanju prava obrane, kao što to proizlazi iz članka 13. stavka 3. Zakonika o schengenskjm granicama, u skladu s kojim osobe kojima se odlukom zabranjen ulazak imaju pravo na žalbu protiv te odluke.
86. S obzirom na prethodno navedeno, na treće pitanje valja odgovoriti tako da pravo Unije, osobito članak 13. Zakonika o schengenskim granicama, treba tumačiti na način da mu se protivi to da zračni prijevoznik uskrati ukrcaj državljaninu treće zemlje, pozivajući se na to da su potonjem tijela države članice odredišta zabranila ulazak na svoje državno područje, a da pritom navedenom državljaninu nije prethodno uručena nikakva pisana i obrazložena odluka o toj zabrani ulaska.
92. Formulacijom izraza „osim u slučajevima kada postoje opravdani razlozi da im se ukrcaj uskrati” iz članka 2. točke (j) Uredbe br. 261/2004 naglašeno je da zakonodavac Unije nije namjeravao zračnom prijevozniku ostaviti ovlast da ocjenjuje i sam konačno utvrđuje neadekvatnost putne dokumentacije.
94. Naime, budući da je cilj Uredbe br. 261/2004 osobito ukloniti ozbiljne probleme i neugodnosti koje putnicima uzrokuje uskraćivanje ukrcaja, bilo bi protivno tom cilju, koji podrazumijeva visoku razinu zaštite putnika, predmetnom zračnom prijevozniku dati ovlast da ocjenjuje i jednostrano i konačno odlučuje o tome da su u takvom predmetnom slučaju razlozi za uskraćivanje opravdani i da sijedom toga liši predmetne putnike zaštite na koju oni imaju pravo na temelju navedene uredbe.
Slijedom gore navedenih okolnosti, a posebice:
ada je primjenjivo pravo nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenje odluke o prekršaju izmijenjeno u korist Okrivljenika te da, posljedično, eventualni propust Okrivljenika ne čini prekršaj. Naime, Republika Hrvatska je od 1. siječnja 2023.g. punopravna članica Schengenskog prostora na koju se u potpunosti primjenjuje Schengenska pravna stečevina, a kojom prestaju važiti nacionalna ograničenja za ulazak u Republiku Hrvatsku stranih državljana, uključujući i vizni sustav, a koji za ulazak državljana trećih zemalja kojima je potrebna Viza pređvida jedinstvenu Schengensku vizu tipa C s jednim ulaskom kao dovoljnom. Baš takvu vizu, dovoljnu za ulazak u Schengenski prostor imala je i Š u ovom konkretnom slučaju;
brazličita stajališta hrvatskih sudova u odnosu na mišljenje Suda Europske unije koje, u određenim okolnostima, osporava avioprijevoznicima uskraćivanje putnicima ukrcaja na let bez (obrazložene) odluke nadležnog tijela. Stoga bi eventualno postupanje Okrivljenika, protivno odredbi članka 14. Zakonika o schengenskim granicama, odnosno uskraćivanje na ukrcaj na let broj JU-230, bez obrazložene odluke nadležnog tijela, značilo postupanje protivno pravu Europske unije, neposredno primjenjivog u Republici Hrvatskoj;
cčinjenice da je Okrivljenik bez odgode, odnosno već istoga dana, postupio u skladu s uputama nadležnih tijela, te vratio B u zračnu luku u [adresa], te snosio daljnje troškove njezinog privremenog boravka u Zagrebu, čime su u cijelosti izbjegnute bilo kakve štetne posljedice mogućeg prekršaja,
I.i II.okrivljenici predlažu Sudu da donese presudu kojom se oslobađaju od optužbe.
Podredno, ako Sud neovisno o argumentima Okrivljenika, smatra da je prekršaj ipak počinjen te da nema mjesta primijeni prava koje je stupilo na snagu kasnije, a koji je za Okrivljenika blaži, da umanji kaznu do zakonski propisanog minimuma ublaženja kazne, uzimajući u obzir da štetne posljedice prekršaja nisu nastupile.
4.
Braniteljica okrivljene pravne i odgovorne osobe ostala je u cijelosti kod navoda iz pisanih obrana I. i II. okrivljenih.
5.
Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako nakon uvida u pisane obrane I. i II. okrivljenih može reći da se Zakon o strancima koji propisuje obveze zračnog prijevoznika koji se odnose na uvjete ulaska stranih državljana u RH nije izmijenio te čl.52. istog Zakona je ostao na snazi i nakon 1. siječnja 2023. nakon kojeg datuma se primjenjuje schengenska pravna stečevina u odnosu na kopnene granice, a u odnosu na zračne granice od 26. ožujka 2023. kada je ukinuta odluka Vlade RH o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednako vrijednih hrvatskoj vizi za tranzit ili boravak na području RH koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana. S obzirom da je prekršaj počinjen u prosinu 2022., putnica koja je posjedovala vizu za jedan ulazak ju je samim ulaskom u RH već iskoristila i prilikom izlaska ih RH nad njoj bi se provodila granična kontrola i bila bi u prekršaju. Ističe kako je zrakoplovnim prijevoznicima na raspolaganju informacijski sustav TIMATIC čiji je nositelj Ministarstvo vanjskih poslova i gdje se svakodnevno ažuriraju podaci vezani za vizne režime država. To znači kada putnik pristupi registraciji putnika za let, djelatnica koja obavlja tu registraciju u TIMATIC sustav upisuje podatke o putniku, njegovo državljanstvo i destinaciju putovanja, automatski joj TIMATIC sustav izbacuje kakvu putnu ispravu, vizu ili dozvolu boravka putnik treba imati da bi mogao ući u državu u koju želi otputovati. Ukoliko putnik ne posjeduje ili važeću putnu ispravu ili valjanju vizu ili dozvolu boravka dužnost je zrakoplovnog prijevoznika da mu uskrati ukrcaj na let čime mu on ne zabranjuje odlazak na željenu destinaciju nego ga samo odbija prevesti do te destinacije jer ne ispunjava uvjete ulaska.
Što se tiče različitih stajališta Hrvatskih sudova na mišljenje suda Europske unije koja osporava avioprijevoznicima uskraćivanje putnicima ukrcaj na let bez obrazložene odluke nadležnog tijela, što bi značilo postupanje protivno pravu Europske unije, misli da to nije tako budući su Konvencijom o provedbi schengenskog sporazum u poglavlju 6, čl.26.st.1. i 2. određene obveze i odgovornosti prijevoznika u zračnim, morskim i kopnenim putovima u odnosu na strance. Također su u Direktivi vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001. u čl.4. određene sankcije za prijevoznike ukoliko ne postupaju prema navedenim odredbama pa tako stoji da kazna za svaku prevezenu osobu ne može biti niža od 5.000,00 Eura. Isto tako, aviokompanije ne donose odluke o zabrani ulaska nekog putnika u neku državu već im samo uskraćuju pravo ukrcaja na let.
U odnosu na činjenicu da je okrivljenik bez odgode vratio putnicu u Zračnu luku Beograd i snosio troškove njezinog boravka u Zagrebu čime su izbjegnute štetne posljedice prekršaja smatra da ne predstavlja olakotnu okolnosti budući su štetne posljedice već nastupile jer su iziskivale postupanje policije i to donošenje zapovijedi o vraćanju i provođenje upravnog postupka i donošenje rješenja o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku. Između ostalog, zakonska je obveza prijevoznika koja je propisana Zakonom o strancima da u što kraćem roku osobu mora vratiti na početnu destinaciju, ukoliko ta osoba ne ispunja uvjete ulaska u RH, te su propisane sankcije za prijevoznika ukoliko te ne učini.
6.
Okrivljena pravna i odgovorna osoba dostavili su u sudski spis podnesak u kojem se navodi, uz ostalo i u bitnom, kako u usporedivom predmetu koji se pred ovim Sudom vodi pod brojem Pp-1424/2022. istog činjeničnog stanja i primjenjivog prava, Sud je pribavio mišljenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Uprave za konzularne poslove, Sektora za Vize i strance, Službe za Vize („Ministarstvo"), Klase: 216-03123-01/429, Ur.br.:521-Vl-02-01/AM-23-02, od 24. ožujka 2023.g, putem kojeg je odgovoreno na poseban upit Suda o opravdanosti odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku putnicima i osnovanosti primjedbi/prigovora navedenih u pisanim obranama l. i Il. Okrivljenika („Mišljenje"), na koje su se l. i Z. Okrivljenik („Okrivljenici") očitovali pisanim putem, radi koncentracije vođenja postupka. Okrivljenici se i u ovom predmetu na identičan način očituju na Mišljenje Ministarstva kako slijedi. Ministarstvo u Mišljenju navodi, što je primjenjivo i u ovom konkretnom slučaju, da je F opravdano odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku zbog neposjedovanja valjane vize. U odnosu na navedeno, Okrivljenici ističu da pitanje ocjene valjanosti viza ne predstavlja meritum ovog spora, jer valjanost, odnosno nevaljanost viza Putnice Okrivljenici nisu posebno osporavali, a jednako tako ni utvrđivali. To iz razloga što je već u izvješću Postaje aerodromske policije Pleso, od 25. prosinca 2022.g. („Izvješće"), utvrđeno da je putnica FZ, posjedovala stranu putnu ispravu Rusije (putovnicu) serijskog broja: [serijski broj] s rokom važenja od 21. listopada 2022.g. do 21 . listopada 2027.g, te (jedinstvenu schengensku) Talijansku vizu tipa „C” serijskog broja [serijski broj], s rokom važenja od 23. prosinca 2022. do 26. siječnja 2023. godine, izdanu za 01 ulazaka.
U odnosu na navode Ministarstva, Okrivljenici navode da schengenska pravna stečevina, koja regulira i schengenski vizni sustav, izričito propisuje uvjete za ulazak državljana trećih zemalja u schengensko područje, postupak izdavanja jedinstvene schengenske vize tipa „C”, vrste jedinstvenih schengenskih viza tipa „C” s različitim brojem ulazaka u schengenski prostor, postupak iscrpne individualne provjere nadležnog tijela države članice schenqenskog prostora (uključujući i Italiju) ispunjava li podnositelj zahtjeva za jedinstvenu schengensku vizu sve uvjete za ulazak u schengenski prostor, naročito provjera je li putna isprava predočena zahtjevu za izdavanje vize krivotvorena, a tek kumulativnim ispunjenjem kojih državljani trećih zemalja stječu odobrenje valjane jedinstvene schengenske vize tipa „C”. Stoga jedinstvena schengenska viza tipa „C” koju je putnica posjedovala, izdana od strane nadležnog Talijanskog tijela, uz poštivanje svih potrebnih provjera, kojima je putnica udovoljila, za odobrenje vize koja je izdana za 01 ulazaka u schengenski prostor, prema mišljenju Okrivljenika ne bi se trebala smatrati nevaljanom isključivo iz razloga što dopušta samo 01 ulazak u schengenski prostor. Mišljenje Okrivljenika temelji se na odredbama članka 24. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama), kojima je propisano da je putnik kao podnositelj zahtjeva slobodan zahtijevati izdavanje jedinstvene schegenske vize tipa „C” za jedan, dva ili više ulazaka, a odobravanje zahtjevu za izdavanje vize, rok valjanosti vize i duljina odobrenog boravka u schengenskom prostoru zasnivaju se na provedenom gore spomenutom iscrpnom razmatranju zahtjeva od strane nadležnog tijela države članice schengenskog prostora koja naposljetku izdaje vizu.
Međutim, te uz uvažavanje Mišljenja Ministarstva koje prema mišljenju Okrivljenika ipak trpi gore opisane nedostatke, Okrivljenici ističu da se prigovori u pisanim obranama ne odnose na pitanje valjanosti ili nevaljanosti viza, već se poglavito temelje na činjenici promjene primjenjivog materijalnog prava nakon navodnog počinjenja prekršaja, a tijekom vođenja prekršajnog postupka, što bi po mišljenju Okrivljenika trebalo dovesti do primjene za počinitelja povoljnijeg prava, a trenutno je to činjenica da po sada primjenjivom pravu putnica kojoj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, ispunjava sve uvjete za ulazak u schengensko područje uspješnim ishođenjem jedinstvene schengnske vize tipa „C” za 01 ulazak. Slijedom navedenog, ponašanje opisano u optužnom prijedlogu više nije djelo koje čini prekršaj. O primjeni pak navedenog načela, odluku ne bi trebalo donositi na temelju Mišljenja Ministarstva, već je interpretacija i primjena navedene pravne norme isključivo u nadležnosti nadležnog suda.
Ministarstvo naime u Mišljenju također izričito navodi da se primjenjivo materijalno pravo Republike Hrvatske izmijenilo 1. siječnja 2023. . Unatoč navodu Ministarstva da Odluka o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju Od 180 dana (Narodne novine, br. 84/14) koja je bila na snazi Od 22. srpnja 2014. g. do 31. prosinca 2022.g, a koja više nije na snazi zbog stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo schengenskog prostora od 1. siječnja 2023.g, te potpune primjene schengenske pravne stečevine, uključujući i schengenski vizni sustav, Ministarstvo u Mišljenju ne navodi koja je jedinstvena schengenska viza tipa ''C" u trenutku podnošenja Mišljenja ovom Sudu, a u tijeku vođenja ovog prekršajnog postupka, dostatna za ulazak državljana trećih država u Republiku Hrvatsku.
No, kako je gore navedeno, Okrivljenici su mišljenja da navedeno ni nije zadaća Ministarstva već nadležnog Suda, da odluči o pozivanju Okrivljenika na primjenu načela primjene prava povoljnijeg za počinitelja, uz uvažavanje uvriježenog stajališta bogate prakse hrvatskih sudova u slučajevima nepostojanja pravnog kontinuiteta prekršaja uslijed promjene primjenjivog materijalnog prava, a koje rezultiranju donošenjem oslobađajućih presuda. Spomenuto stajalište zastupljeno je primjerice u presudama Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Jž-lll 1/2018, ü, 721-2018, Gž-972/2020 i dr., kojima je zajedničko da propisuju da kako je odredbama članka 3. St. (2) i (3) Prekršajnog zakona propisano da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, te ako se u slučajevima iz stavka (2) ovog članka izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propise pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, a nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji, to u konkretnom slučaju primjenom blažeg propisa u kojem ne postoji kontinuitet prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, a na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, valja okrivljenike osloboditi od optužbe.
7.
U nastavku glavne rasprave okrivljena pravna i odgovorna osoba dostavili su u sudski spis podnesak u kojem se navodi, uz ostalo i u bitnom, kako pored okolnosti koje su istaknute u pisanim obranama i tijekom postupka, ističu i slijedeće okolnosti:
Poziva Sud da uzme u obzir argumente okrivljenika da je u međuvremenu izmijenjeno materijalno pravu u korist okrivljenika te posljedičnu primjenu načela Prekršajnog zakona da, ako se propis tijekom prekršajnog postupka promijeni, primjenjuje se za počinitelja najblaži propis.
Što se tiče TIMATIC sustava, a što bi Sud također grebao uzeti u obzir kako prilikom ocjene postojanja krivnje na strani okrivljenika, tako i, ako Sud osudi okrivljenike krivima, u kontekstu Zakonom predviđene mogućnosti ublažavanja kazne, potrebo je uzeti u obzir manjkavosti TIMATIC sustava. Naime, točno je da TIMATIC sustav zrakoplovnim prijevoznicima pruža informacije koju vizu putnik treba imati da bi mu bio dozvoljen ulazak u određenu državu, međutim TIMATIC sustav u okolnostima poput ove, dok je na snazi bila primjena propisa koja je uređivala jedinstvenu schengensku vizu „C tipa" s jednim ulaskom ne pruža informaciju je li putnik već ostvario jedan ulazak ili ne. Navedeno je razvidno i iz očitovanja ovlaštenog tužitelja s ročišta održanog 21 . travnja 2023.g:,(...) Ističem kako je zrakoplovnim prijevoznicima na raspolaganju informacijski sustav TIMATIC čiji je nositelj Ministarstvo vanjskih poslova i gdje se svakodnevno ažuriraju podaci vezani za vizne režime država. To znači kada putnik pristupi registraciji putnika za let, djelatnica koja obavlja tu registraciju u TIMATIC sustav upisuje podatke o putniku, njegovo državljanstvo i destinaciju putovanja, automatski joj TIMATIC sustav izbacuje kakvu putnu ispravu. vizu ili dozvolu boravka putnik treba imati da bi mogao ući u državu u koju želi otputovati. Ukoliko putnik ne posjeduje ili važeću putnu ispravu ili valjanu vizu ili dozvolu boravka dužnost je zrakoplovnog prijevoznika da mu uskrati ukrcaj na let C..)”
I iz citiranih navoda ovlaštenog tužitelja, razvidno je da TIMATIC sustav ne pruža informacije je li već iskorišten jedan ulazak temeljem važeće vize ili nije;
U odnosu na navode ovlaštenog tužitelja s ročišta održanog 21. travnja 2023.g. u pogledu različitog tumačenja hrvatskih sudova u odnosu na pravne izvore Europske unije, odnosno sudsku praksu Suda Europske unije, Okrivljenici su mišljenja da ovlašteni tužitelj nije odgovorio na problematiku i argumentaciju iznesenu u pisanim obranama Okrivljenika, već je naveo okolnosti implementacije novčanih kazni, što nije sporno. Sporno stoga ostaje postupanje hrvatskih nadležnih tijela koje je suprotno stajalištu Suda Europske unije, kako je izneseno u pisanim obranama Okrivljenika;
Ako Sud bude smatrao da su Okrivljenici krivi za počinjenje prekršaja, Okrivljenici upućuju zamolbu Sudu da umanji kaznu, do najniže granice ublažavanja kazne koju predviđa Prekršajni zakon, između ostalih radi okolnosti da:
aOkrivljenici nisu prekršajno ni kazneno kažnjavani;
bnisu nastupile nikakve štetne posljedice u vezi navodno počinjenih prekršaja;
cizostaje element namjere počinjenja prekršaja na strani Okrivljenika, što posebice treba sagledati iz perspektive da 1-0krivljenik ima troškove u vezi počinjenja prekršaja (osiguravanje putnicima povratak u zračnu luku iz koje su doputovali i druge time vezane materijalne troškove); te, neposredno vezano na prethodno navedeno,
dnavodno počinjen prekršaj nije počinjen radnjom ili propuštanjem izravno Okrivljenika, već treće osobe — handling agenta — kojem je I-Okrivljenik prepustio obavljanje navedenih radnji.
8.
Okrivljena pravna i odgovorna osoba u nastavku glavne rasprave dostavili su u sudski spis podnesak u kojem se navodi, uz ostalo i u bitnom, kako u odnosu na temeljno sporno (pravno) pitanje u ovom postupku – pitanje primjene načela primjene za okrivljenika povoljnijeg prava u okolnostima kad se nakon počinjenja prekršaja a tijekom prekršajnog postupka primjenjivo pravo promijeni u korit okrivljenika, okrivljenici još jednom žele skrenuti pažnju Sudu na mnogobrojnu sudsku praksu, od koje su Okrivljenici već ranije tijekom postupka priložili poneke presude. Naime, niti jedna od niže citiranih odluka ne ostavlja mjesta sumnji da nije u domeni diskrecijske ocjene suda hoće li primijeniti to načelo niti, kako je to pokušao argumentirati Ovlašteni tužitelj, zakon ostavlja prostora da se primjena navedenog načela zaobiđe. S obzirom da putnici kojima je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku po sada primjenjivom pravu ispunjavaju sve uvjete za ulazak u schengensko područje, ponašanje opisano u optužnom prijedlogu više nije djelo koje čini prekršaj jer je prekinut njegov pravni kontinuitet. Tako primjerice i sljedeća sudska praksa: Presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Gž-972/2020: '' u međuvremenu je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 30/21), koji je odredbom čl. 20. izmijenio čl. 115. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19) na način da se dosadašnji podstavak 29. briše, pa Zakon o prijevozu u cestovnom prometu više ne propisuje kao prekršaj ako domaći prijevoznik obavlja prijevoz za vlastite potrebe u unutarnjem ili međunarodnom cestovnom prometu teretnim vozilima najveće dopuštene mase iznad 12 tona (čl. 95. st. 3.), te stoga ne postoji pravni kontinuitet navedenog prekršaja." Presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Jž-721/2018: ''.Slijedom navedenog, postupanje protivno odredbi čl. 53. st. 2. i 3 Zakona o protuminskom djelovanju (NN 110/15, 118/18, 98/19) u vezi čl. 56. st. 2. Pravilnika o načinu obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja minski sumnjivog područja (NN 45/16, 27/1 7), iako je i dalje propisano u materijalnim odredbama, nema kažnjive odredbe, te za okrivljenike u ovom prekršajnom predmetu, pravnu osobu s javnim ovlastima i u njoj odgovornu osobu, od 1. siječnja 2019. po propisu više nije prekršaj.... ". ''Sada važeći zakon o protuminskom djelovanju za okrivljenike predstavlja blaži zakon, a u smislu odredbe čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja”. Presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Jž-1 1 11/2018: ''.Naime, u prekršajnim odredbama novog Zakona o privatnoj zaštiti nije propisan prekršaj obavljanja poslova osiguranja pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti bez teklića (čl. 6. st. 3. i čl. 40. Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite). Kako je to propisano Zakonom o privatnoj zaštiti (NN 168/03, 31/10, 139/10) jer je odredbom čl. 66 Zakona o privatnoj zaštiti (NN 16/20) propisana je zaštita gotovog novca i vrijednosti pri distribuciji koju provode pravne osobe j obrtnici iz čl. 65. st. 1 ovog Zakona provodi se sukladno odredbi Zakona kojim se uređuje zaštita novčarskih institucija, a kojim se propisuju mjere zaštite prilikom distribucije novca j vrijednosti. Slijedom navedenog kako postupanje okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe činjenično opisano u točki 2. izreke pobijane presude nije više prekršaj propisan Zakonom o privatnoj zaštiti, jer nema pravnog kontinuiteta, odnosno ne može se podvesti pod neki prekršaj iz novog propisa, trebalo je okrivljenu pravnu osobu i odgovornu osobu primjenom odredbe čl. 182. točke 1. Prekršajnog zakona za to djelo prekršaja osloboditi od optužbe. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 1. izreke koji je pravno označen u prvostupanjskoj presudi kao prekršaj iz čl. 62. st. 1 točke 4. u svezi stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 68/03, 31/10, 139/10), ovaj Sud je utvrdio da j u odnosu na ovaj prekršaj treba primijeniti odredbu čl.3. st. 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom, kao što je već unaprijed navedeno, je propisano da će se prema počinitelju prekršaja primijeniti propis koji je bio na snazi u vijeme kada je prekršaj počinjen, a stavak 2. citiranog čl. je propisao, da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis, koji je najblaži za počinitelja. Dakle, imajući u vidu da je donesen novi Zakon o privatnoj zaštiti (NN 16/20) koji je blaži za počinite/ja u odnosu na propisanu prekršajnopravnu sankciju, pa tako i u odnosu na ovaj prekršaj treba primijeniti blaži zakon, odnosno po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način, da je ovaj Sud prekršaj okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe činjenično opisan u točki 1 izreke prvostupanjske presude pravilno pravno označio kao prekršaj iz čl. 96. st. 1 točke 26 u svezi st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 16/2020).'' (Navedena sudska praksa dostavljena je uz podnesak od 21. travnja 2023.g.) Čl. 63. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o strancima (NN 151/22) propisuje da se "odredbe članaka 49., 50. i 51. stavka 2. te članka 52. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 133/20. i 114/22.) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj'. Stoga, odgovarajućom primjenom načela primjene za Okrivljenika povoljnijeg prava, kao i ostalih argumenata iznesenih od strane Okrivljenika tijekom postupka, Okrivljenici predlažu Sudu da donese presudu kojom ih se oslobađa od optužbe.
9.
Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u odnosu na zaprimljeni podnesak iz kojeg je vidljivo da sva sudska praksa odnosno presude Visokog prekršajnog suda RH se odnose na neke druge Zakone, a ne u konkretnom slučaju na Zakon o strancima. Čl. 63. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o strancima propisuje se da se odredbe čl.49., čl.50., čl.51. te čl.52. zakona o strancima neće primjenjivati na unutarnje granice RH nakon stupanja na snagu schengenskog provedbenog sporazuma u RH. Budući da je prekršaj počinjen 25. prosinca 2022. kada RH još nije bila punopravna članica schengenskog prostora, smatra da je prekršaj počinjen. Što se tiče primjene načela blažeg prava prema čl.3. Prekršajnog zakona da će se prema počinitelju primijeniti propis koji je blaži za počinitelja, isto tako čl.3.st.5. Prekršajnog zakona se propisuje da propis koji je na snazi samo na unaprijed određeno vrijeme ili unaprijed odredivo vrijeme primijenit će se na prekršaj počinjen u tom vremenu i nakon prestanka njegovog važenja, ako tim propisom nije drugačije propisano.
Braniteljica I. i II. okrivljenih iskazuje kako u cijelosti ostaje kod svih obrambenih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka.
10.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja serijski broj 00379701 i 00379702, Rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta KLASA: UP/I-331-04/14-01/11, URBROJ: 526-05-01-01-01/2-19-13 od 21. siječnja 2019., zapovijedi o vraćanju za FZ od 25. prosinca 2022, preslika putovnice serijski broj [serijski broj] 4108881, putna karta za FZ, preslika vize serijski broj [serijski broj], potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za AIR SERBIA A.D. BEOGRAD Predstavništvo u RH i okrivljenu odgovornu osobu SZ od 26. siječnja 2023.
11.
U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako ostaje kod optužbe protiv okrivljenih i predlaže da se donese odluka sukladno Zakonu.
U završnom govoru braniteljica okrivljene pravne osobe iskazala je kako u cijelosti ostaje kod prijedloga navedenog u pisanim obranama.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, djelujući na način opisan u izreci presude, pa da je tako okrivljena zrakoplovna kompanija i njezina odgovorna osoba počinili prekršaj kažnjiv po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio okolnosti navedene u zajedničkoj pisanoj obrani okrivljene pravne i odgovorne osobe, te je utvrdio da istom obranom pravna i odgovorna osoba zapravo poriču počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret i osporavaju svoju prekršajnu odgovornost, navodeći okolnosti koje bi po stavu obrane mogle dovesti do njihovog oslobađanja, ali njihove obrane nije prihvatio jer je temeljem izvedenih dokaza nesporno zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba počinili terećeni prekršaj.
Sudac je uvjeren da je pisana obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe oblikovana na način da se zapravo poriče njihovo protupravno postupanje predmetne zgode, u cilju ostvarenja određenih koristi, a s namjerom kako bi se pravna i odgovorna osoba zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli odnosno umanjili kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
3.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze, osobito u Izvješće te u Zapovijed o vraćanju, sastavljenih od strane policijskih službenika PAP Pleso, kao i u Putovnicu i Vizu predmetne imenovane putnice, stranca, potvrdio činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.
4.
Tijekom provedene glavne rasprave sudac je dana 26.01.2023.g. pribavio Potvrdu za AIR SERBIA A.D. BEOGRAD – PREDSTAVNIŠTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ, izdanu od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, te je uvidom u istu utvrdio da je I. okrivljena pravna osoba već bila prekršajno osuđivana zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o strancima.
Sudac je dana 26.01.2023.g. pribavio Potvrdu i za Damira SZ, izdanu od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, te je uvidom u istu utvrdio da II. okrivljena odgovorna osoba do tada nije bila pravomoćno prekršajno osuđivana.
5.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
6.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće dokaze, iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti.
Osim toga, sudac je zaključio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja dokaza.
Sudac ima čvrsti stav i uvjerenje da se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za prijavljeni počinjeni prekršaj, te smatra da to ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju.
7.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa suglasnim pisanim obranama okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.
8.
Zakon o strancima u čl.52. propisuje, uz ostalo, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.
Isti Zakon u čl.249. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 6630,00 eura, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit prijevoznik – pravna osoba koji je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.
Propisuje i da će se za označene prekršaje novčanom kaznom u iznosu od 3.050,00 Eura kaznit odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog odnosno potpomognutog državljanina treće zemlje.
9.
Odluka br.565/2014/EU Europskog parlamenta i vijeća od 15.05.2014.g. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ, propisuje u čl.2.st.2. da Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska također mogu smatrati jednakovrijednima svojim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću izdane u skladu s prvom rečenicom čl.25.st.3. Zakonika o vizama.
10.
Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.07.2009.g. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) u čl.25.st.1. propisuje da se viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje iznimno u slučajevima (a) ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza, 1)odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz čl.5.st.1.t. (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama moraju biti ispunjeni, 2)izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s čl.22., 3)izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s čl.22., ili (b) ako je, zbog razloga koje konzulata smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog šestomjesečnog razdoblja podnositelju koji je tijekom tih šest mjeseci već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od tri mjeseca.
Isti Zakonik o vizama u čl.25.st.2. propisuje da viza s ograničenom područnom valjanošću (LTV), izdana u skladu s odredbom st.1. istog Zakonika, vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala, a iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.
Zakonik o vizama u čl.25.st.3. propisuje, između ostalog, da ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu.
11.
Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području republike hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), u točki II propisivala je koje se isprave priznaju kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje isprave su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava. Navedene su slijedeće isprave: (podtočka 1.) jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 2.) viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskoga prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 3.) dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, kao i (podtočka 4.) dozvola boravka kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama).
12.
Sudac smatra kako je nesporno da državljani trećih zemalja, kojima je inače potrebna viza, ulaze u Republiku Hrvatsku na osnovi valjanih schengenskih isprava.
To je bilo utvrđeno i Odlukom o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (Narodne novine, br. 84/14), koja je bila na snazi od 22. srpnja 2014. godine do 31. prosinca 2022. godine.
13.
Evidentno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), prestala vrijediti od dana potpune primjene odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj kao državi članici Schengenskog prostora, odnosno od dana 01.01.2023.g., međutim ona nije propisivala obveze i odgovornosti prijevoznika, već uvjete ulaska u pogledu priznavanja određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi.
14.
Općepoznato je i razumljivo da upravo odredbe Zakona o strancima propisuju obveze i prekršajnu odgovornost u slučajevima propuštanja dužne radnje prijevoznika kod ukrcaja putnika na let i dovoženja državljana trećih zemalja na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku, a označeni zakon se u tom pogledu nije mijenjao.
15.
Zakon o strancima propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje prijevoznika, ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a budući je sudac nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljena pravna osoba kao prijevoznik, dovezla na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku imenovane državljane treće zemlje, to jest imenovane strance koji nisu imali valjane vize koje su im bile potrebne, zaključio je da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem okolnosti na koje avioprijevoznik, to jest I. i II. okrivljeni eventualno ne mogu ili teško mogu utjecati.
16.
Sudac je mišljenja da je okrivljena pravna osoba odgovorna za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa je tako, između ostalog, dužna i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da kao prijevoznik dovede državljanina treće zemlje, to jest stranca, na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako stranac ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno, sukladno zakonskim odredbama, a što su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode propustili učiniti.
Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužni voditi računa da se prilikom dovoženja stranaca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.
17.
Vezano uz obrambene navode okrivljene pravne i odgovorne osobe istaknute u dostavljenim podnescima, a osobito da na konkretnu situaciju utječe okolnost kako TIMATIC sustav ne pruža informacije je li već iskorišten jedan ulazak temeljem važeće vize ili nije, sudac je zaključio da nema potrebe tumačiti sadržaj profesionalnog informacijskog sustava TIMATIC, kao niti unutarnju organizaciju zračnih luka drugih država, a niti postupak kontrole putnika, a pritom smatra kako ista okolnost, kao i sve ostale istaknute okolnosti, nisu od važnosti za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja.
18.
Pored ostalog, u odredbi točke I. Odluke Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, koja je važila u vrijeme počinjenja terećenog prekršaja, izričito je bilo navedeno kako se njome utvrđuje provedba Odluke br. 565/2014/EU.
Također je nesporno da se, sukladno odredbi članka II. točki 1. označene Odluke, koja je važila u vrijeme počinjenja terećenog prekršaja, kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi priznaje jedinstvena schengenska viza, koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka.
19.
U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene uz optužni prijedlog, razvidno je da je predmetne zgode imenovana državljanka treće zemlje, Ruske Federacije, posjedovala Talijansku jednokratnu Schengen vizu, tip C, za jedan ulaz, pa je nesporno kako u konkretnom slučaju nije bio ispunjen uvjet iz točke II. broj 1. Odluke Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana.
Imenovana strana državljanka, imala je predmetne zgode jedinstvenu schengensku vizu koja je vrijedila za čitavo područje država Schengenskoga prostora, ali budući je ista vrijedila samo za jedan ulazak te nije bila valjana za dva ili više ulazaka, ne priznaje se kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi.
Slijedom navedenog jasno je i nesporno da predmetne zgode imenovana strana državljanka nije posjedovala valjanu vizu koja joj je bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, kako je to propisano Zakonom o strancima.
Stoga je imenovanom putniku, državljanki Ruske Federacije, dopušten ulazak u zrakoplov okrivljene pravne osobe u zračnoj luci u Beogradu, a opravdano joj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku.
20.
Nadalje, budući su mjerodavne obavijesti o hrvatskom viznom sustavu javno dostupne na službenim mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a te su obavijesti službenog karaktera i redovito se ažuriraju, pa se pod izbornikom „Vize“, u podizborniku „Pregled viznog sustava“ mogu pronaći relevantni podaci o hrvatskom viznom sustavu, sudac smatra da je razvidno i nesporno kako je predmetne zgode državljanima Ruske Federacije, nositeljima običnih putovnica, viza bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, a i dalje bez vize ne mogu ući ni u jednu državu članicu Europske unije, pa tako ni u Republiku Hrvatsku.
21.
Osim toga, opće je poznato da Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu kao država članica Schengenskog područja i da je vizni režim Republike Hrvatske dio pravne stečevine Unije, kao i da od 1. siječnja 2023. hrvatske diplomatske misije i konzularni uredi izdaju schengenske vize (viza tipa A i C) i nacionalne dugotrajne vize (viza tipa D).
22.
Sudac je zaključio i kako je za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za koji se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna objektivna činjenica da je predmetne zgode okrivljena zrakoplovna kompanija kao prijevoznik, dovezla imenovanog stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, a isti nije imao valjanu vizu koja mu je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Shodno navedenom, sudac je uvjeren kako su okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba iznijeli u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se pravna i odgovorna osoba zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.
23.
Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, nakon zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe te nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenu pravnu i odgovornu osobu proglasio krivima, pa ih je kaznio za prevezenog imenovanog stranca novčanim kaznama, a koje kazne je izrekao u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.
24.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljene pravne osobe našao činjenicu da je već bila pravomoćno kažnjavana za slične prekršaje temeljem Zakona o strancima.
25.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljene pravne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su okolnost da okrivljena aviokompanija kao počinitelj prekršaja nije prouzročila štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nije prouzročila štetu koju bi trebalo naknaditi, da je prekršaj počinjen iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje, da se zbog dislociranosti radi o tzv. „distancijskom prekršaju“, da je imenovanu državljanku treće zemlje, to jest stranca kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku označena zrakoplovna kompanija vratila u zemlju iz koje je doputovao, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, da okrivljena odgovorna osoba do sada nije prekršajno osuđivana, pa sudac smatra kako se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od zakonom propisanih za počinjeni prekršaj.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u ublaženom iznosu primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, odnosno da nisu preniske ni previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazni u Zakonom propisanom iznosu, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi izrekao kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazni iskazanih u točno određenim iznosima, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.
26.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
27.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 14. veljače 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
