Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj Povrv-160/2024.-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens i dr. odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez prethodnog održavanja ročišta, 14. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade od 8. srpnja 2024. pod brojem Ovrv-3912/2024, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 106,20

EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja:

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.05.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.06.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.07.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.08.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.09.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.10.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.11.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.12.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.01.2024.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.02.2024.

pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 156,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 14. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, prethodno ovrhovoditelj, je u tužbi naveo da mu tuženik, prethodno ovršenik, duguje novčani iznos od 106,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik, prethodno ovršenik, osporio je predmetno rješenje o ovrsi navodeći da se isto temelji na ispravi koja po Ovršnom zakonu nije ovjerovljeni izvadak i ne dokazuje da bi postojao bilo kakav ugovorni odnos između stranaka ni obveza ovršenika. Iz opisa knjiženja nije vidljivo ni temeljem koje isprave je nastala obveza za ovršenika, po kojem ugovoru, kada bi trebala dospjeti, na kojoj adresi je usluga konzumirana i je li uopće konzumirana. Nije mu jasno kako je dug uopće nastao. Ne koristi uslugu radiotelevizije posljednjih nekoliko godina, a 15. srpnja 2021. nasilno je iseljen iz svog doma u Zaprešiću pa ukoliko ovrhovoditelj obračunava obvezu za korištenje usluge na toj adresi u Zaprešiću, onda ta usluga nikako nije mogla biti konzumirana, niti je obveza mogla nastati. Prigovorio je aktivnoj legitimaciji tužitelja. Pobijano rješenje o ovrsi suprotno je pravu Europske unije jer nije dokazano da bi potrošač uopće bio upoznat sa svojim obvezama za koje ga tereti tužitelj, što je protivno pravu Europske unije koje brani znatnu neravnotežu između stranaka, kao i EU Direktivi 93/13 od 16. travnja 1993. i izmjenama i dopunama te direktive jer tuženik ne zna na što se odnosi obračun obveza koje mu se stavljaju na teret, što je i nepošteno jer isti propisi o zaštiti potrošača sadrže indikativan i netaksativni popis odredbi koje se smatraju nepoštenima. Tu spada i obveza vjerovnika kao trgovca da upozna potrošača sa svim njegovim obvezama i nametima i činjenica da potrošači trebaju neplatiti nerazumne naknade ili njihovo obvezivanje na odredbe koje prije potpisivanja ugovora nisu stigli potpuno razumjeti.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u skladu s čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

3.1. Podneskom od 22. siječnja 2025. tužitelj je naveo da je tuženikova obveza zakonska obveza i to po čl. 34. st. 1. i 2. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji. Tuženik nije podmirio obveze za svibanj 2023. do veljače 2024., koja pristojba mjesečno iznosi 10,62 EUR sukladno čl. 35. st. 2. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji. Smatra da tuženik u prigovoru iznosi vlastite stavove i tvrdnje bez prilaganja relevantnih dokaza. Sukladno čl. 31. Ovršnog zakona izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga smatra se vjerodostojnom ispravom koja je primjerena za ovrhu, pod uvjetom da su u njoj jasno naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet obveze, vrsta i opseg i vrijeme ispunjenja obveze, a sve to u konkretnom slučaju sadrži izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja. Ne radi se o ugovornoj, već o zakonskoj obvezi. Iz saldakonti kartice vidljivo je da je tuženik već uredno plaćao pristojbu u prošlosti te njegov navod da ne prepoznaje svoju obvezu plaćanja nije utemeljen. Prema čl. 34. st. 5. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji, tuženik je imao zakonsku obvezu prijaviti promjenu adrese ili prestanak korištenja prijamnika, dok je prema čl. 36. mogao zatražiti oslobađanje od plaćanja pristojbe samo ako je odjavio prijamnik na propisani način utvrđen odlukom tužitelja, a što nije učinio. Predložio je donijeti presudu bez prethodnog održavanja ročišta na način kao u izreci.

3.2. Tuženik se na podnesak tužitelja nije očitovao u roku od 15 dana od dana dostave istoga.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, u saldakonti karticu, u evidenciju obveznika plaćanja RTV pristojbe.

4.1. Sud je temeljem čl. 461. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a) u ovom pisanom postupku u sporu male vrijednosti donio presudu bez prethodnog održavanja ročišta jer se, s obzirom na okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Stranke u tužbi i odgovoru na tužbu, osim pismenih dokaza, nisu predlagale nikakve personalne dokaze, a nakon što su pozvane iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica kao i predložiti održavanje usmene rasprave, nitko od stranaka to nije predložio niti išta dodatno dostavio u spis.

4.2. Naime, prema čl. 461. a st. 6. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Prema st. 7. istoga članka tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja (iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) osnovan.

6. Temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđeno je da se predmetna tražbina odnosi na razdoblje od svibnja 2023. do veljače 2024.

7. Povodom prigovora tuženika, tužitelj je bio dužan dokazati osnovanost i visinu svoga tužbenog zahtjeva u smislu čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a.

8. Uvidom u evidenciju obveznika plaćanja RTV pristojbe utvrđeno je da je tuženik s adresom u Zaprešiću, Bosak Rude 9, evidentiran kao obveznik plaćanja iste temeljem prijave od 28. veljače 1998. za televizijski prijamnik te da je njegov status obveznika plaćanja RTV pristojbe aktivan.

6. Temeljem čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24, u daljnjem tekstu: ZHRT) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Dakle, radi se o zakonskoj obvezi i ista ne zahtjeva zaključenje nikakvog ugovora.

7. Prema čl. 35. st. 1. i 2. ZHRT visina mjesečne pristojbe iznosi najviše 1,5% prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu. Visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. ovoga Zakona, a što u spornom razdoblju iznosi 10,62 EUR mjesečno.

8. Prema članku 36. st. 1. istoga zakona mjesečna pristojba se ne plaća ako se prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom. Tuženik nije dokazao da je prijamnik na bilo koji način odjavio.

9. Iz saldakonti kartice tužitelja utvrđeno je da za sporno vrijeme nije plaćena dužna tražbina, a tuženik nije dokazao da istu ne bi bio dužan ispuniti. Također je utvrđeno da je u ranijem razdoblju tuženik plaćao RTV pristojbu, što znači da mu nije mogla ostati nepoznata njegova obveza plaćanja RTV pristojbe. Dospijeće je utvrđeno uvidom u podatke iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja.

10. Za predmetni postupak nije odlučno je li tuženik na adresi na kojoj je izvršena prijava prijamnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište jer se obveza plaćanja RTV pristojbe ne vezuje za adresu prebivališta korisnika. Iseljenjem iz stana tuženik nije izgubio status pretplatnika niti je time prestala njegova obveza plaćanja pristojbe. Tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi o promjeni svog prebivališta obavijestio tužitelja.

11. Zbog toga je sud temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP- a.

13. Kako je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a odlučuje tek u presudi kojim se završava postupak pred sudom te ni zatezna kamata na pravilno odmjereni trošak javnog bilježnika ne može teći prije donošenja odluke o tim troškovima. Zbog toga je valjalo o cijelim troškovima postupka odlučiti ovom presudom.

14. Sud je potrebnim za vođenje postupka tužitelju priznao trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 EUR, sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/2021, dalje: Pravilnik). Tužitelju na temelju Tbr. 11. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) pripada trošak sastava prijedloga od 25 bodova ili 50,00 EUR, računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR te za sastav podnesak od 20. siječnja 2025. po tbr. 8/1 – 25 bodova ili 50,00 EUR, što ukupno daje iznos od 100,00 EUR. PDV na taj iznos jest 25% -25 bodova, što ukupno iznosi 125,00 EUR. Isto tako tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR na temelju Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi, što daje iznos od 131,64 EUR. Slijedom svega navedenoga, ukupni trošak iznosi 156,64 EUR (131,64 EUR te 25,00 EUR javnobilježnička nagrada).

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 14. veljače 2025.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Odvj. društvo Owens, Houška i partneri, Zagreb, uz rješenje o pristojbi za sudsku pristojbu na presudu

2. LD, [adresa]

3. eOglasna ploča suda