Pr-4848/2021-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika MN i izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.ožujka 2016.g. do 31.prosinca 2023.g. u ukupnom iznosu od 3.775,30 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 50,47 EUR koja teče od 15. travanj 2016.

- 33,96 EUR koja teče od 15. svibanj 2016.

- 41,52 EUR koja teče od 15. lipanj 2016.

- 42,68 EUR koja teče od 15. srpanj 2016.

- 29,75 EUR koja teče od 15. rujan 2016.

- 33,72 EUR koja teče od 15. listopad 2016.

- 50,24 EUR koja teče od 15. studeni 2016.

- 32,93 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

- 50,24 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

- 25,47 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

- 50,01 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- 58,27 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

- 33,49 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

- 49,78 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

- 3,23 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- 33,26 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- 41,98 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

- 57,81 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

- 34,19 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

- 57,81 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

- 69,98 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- 81,56 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- 85,58 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- 97,16 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 64,42 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 64,42 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 76,01 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 104,73 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 72,42 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 122,48 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 36,11 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 36,42 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 55,57 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 55,26 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 45,37 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 64,83 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 36,58 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 4,29 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 34,77 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 70,87 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 52,60 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 41,26 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 42,58 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 40,82 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 61,29 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 60,41 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 25,20 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 44,35 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 43,03 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 60,41 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 50,40 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 41,26 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 60,96 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 5,13 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 53,87 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 70,53 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 15,51 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 25,89 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 41,81 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 43,83 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 52,19 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 61,36 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 31,83 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 45,45 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 32,23 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 43,83 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 70,53 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 7,55 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 41,93 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 59,61 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 59,96 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 52,78 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 70,16 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 55,23 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 20,83 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 17,41 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 5,49 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- 9,77 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 9,15 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 2,11 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 6,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 8,41 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 5,52 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 5,17 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 5,54 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- 6,38 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 9,71 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 8,39 EUR koja teče od 15. siječanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena."

II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. ožujka 2016.g. do 31. prosinca 2023.g. u ukupnom iznosu od 410,89 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 3,70 EUR koja teče od 15. travanj 2016.

- 2,77 EUR koja teče od 15. svibanj 2016.

- 10,34 EUR koja teče od 15. lipanj 2016.

- 3,70 EUR koja teče od 15. srpanj 2016.

- 6,36 EUR koja teče od 15. rujan 2016.

- 2,54 EUR koja teče od 15. listopad 2016.

- 3,46 EUR koja teče od 15. studeni 2016.

- 9,54 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

- 3,46 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

- 2,08 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

- 3,23 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- 3,70 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

- 2,31 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

- 3,23 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- 2,08 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- 3,00 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

- 3,23 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

- 3,23 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

- 22,10 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- 24,11 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- 28,13 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- 30,14 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 26,12 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 26,12 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 28,13 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 28,13 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 34,13 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 55,45 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 7,38 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 4,73 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 4,73 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 5,53 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 14,00 EUR koja teče od 15. rujan 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 8. ožujka 2021., tužiteljica, navodi da je zaposlena kod tuženika te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja adresa rada da je udaljena od adrese prebivališta 35,05 km prema planeru putovanja HAK-a u jednom smjeru. Od adrese stanovanja do mjesta rada da koristi automobil, a da joj je isplata naknade za trošak prijevoza regulirana Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, i Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC Split. Odredbom čl.67.st.6.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.6. TKUa (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. da je bilo propisano ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza da koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji da se primjenjuje od 01.12.2017.g. da je propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbama čl.67.st.13.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.13. TKU-a (NN br.24/2017), te čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) da je propisano da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba. Sukladno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla):

- za razdoblje do 30.11.2017.g. u dnevnom iznosu od 52,58 kuna;

- za razdoblje od 01.12.2017.g. u dnevnom iznosu od 70,10 kuna.

Međutim, tuženik da je u utuženome razdoblju isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza, protivno odredbama TKU-a i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC Split. Napominje da je odredbom čl.67.st.14.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.14. TKU-a (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. bilo propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljinog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Nadalje, odredbom iz čl.66.st.16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je bilo propisano da se zaposleniku naknada prijevoza neće isplatiti za dana godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaziti na posao. Pismenim podneskom od 29. svibnja 2024., tužiteljica je konačno precizirala glavni i podredni tužbeni zahtjev.

2.U svom odgovoru na tužbu od 7. ožujka 2023. tuženik, navodi kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik da ne spori da je tužiteljica radnik tuženika i da ima adresu stanovanja [adresa] te da joj slijedom navedenog pripada naknada za troškove prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla. Međutim, tuženik da je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu kojeg da je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama važećih Kolektivnog ugovora, stoga da nije jasno što uopće svojom tužbom traži. Tužiteljica da se u ovoj tužbi samo paušalno poziva na odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, ne vodeći računa da je u utuženom razdoblju bilo na snazi nekoliko Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji su na različit način regulirali troškove prijevoza. Štoviše, za napomenuti da je da je bilo i razdoblje koja uopće nisu bila regulirana kolektivnim ugovorom pa da tužiteljici za ta razdoblja nije ni imala pravo na naknadu troškova prijevoza te da bi tuženik mogao potraživati isplaćenu naknadu od tužiteljice za stjecanje bez osnove. Naime, od 1. kolovoza 2017. do 1. prosinca 2017. da nije uopće bilo KU na snazi kojim da bi bili regulirani troškovi prijevoza. Od 1. prosinca 2017. do 30. ožujka 2022. da je bio na snazi TKU koji da je regulirao troškove prijevoza. Od 30. ožujka 2022. pa do 6. svibnja 2022. također da na snazi nije bio ni jedan KU kojim da bi bili regulirani troškovi prijevoza. Od 1. svibnja 2022. da je na snazi TKU koji regulira troškove prijevoza. U konkretnom slučaju na tužiteljici da je teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se ovdje ne radi o slučaju za koji je čl. 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku. Tužiteljica da ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak da može vještačiti samo visinu, a ne i osnov tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužiteljica da ističe da je tuženik u utuženom razdoblju umanjivao naknadu troškova prijevoza pa citira odredbe TKU koje kaže da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljinog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Tuženik ističe kako je sukladno odredbama Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada da nije došla na radno mjesto, jer da je životno i logično da zaposlenik koji dobiva naknadu po prijeđenom km ne dobije naknadu za dane kada da nije došao na radno mjesto jer da taj dan prešao 0m. Sukladno iznijetom, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan. 3. Sud je u dokaznom postupku pregledao Zahtjeva za ostvarivanje prava na putni trošak tužiteljice, Uvjerenje o prebivalištu, Odluke tuženika od 26. listopada 2018., od 19.07.2021.,18.02.2022., 24.05.2022., Zamolbu za ispravkom iznosa isplate putnog troška na posao i s posla, nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića od dana 23. ožujka 2024., Dopuna nalaza i mišljenja od dana 25. studenog 2024., saslušanje vještaka.

4. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, dok je podredni tužbeni zahtjev osnovan. Tužiteljica je zatražila i naknadu parničnog troška.

5. Podneskom od 9. ožujka 2023. tuženik je istakao protutužbu, koja je zavedena pod novi broj Pr-561/23 te je odvojeno raspravljanje po istoj.

6.Među strankama nije sporno da je tužiteljica radnik tuženika i da joj je mjesto prebivališta [adresa], koja adresa da je udaljena od adrese prebivališta 36,07 km prema planeru putovanja HAK-a u jednom smjeru, a što je utvrđeno i u Odluci tuženika od 26. listopada 2018.

Kao sporno ostalo je za raspraviti osnov potraživanja tužiteljice odnosno da li je tuženik tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njim sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama Kolektivnog ugovora u spornom vremenskom periodu.

7. Odredbom čl. 67. TKU/12 propisano da se zaposleniku nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava zaposleniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada, da stavak 10. propisuje da ako zaposlenik iz stavka 1. i 5. ovoga članka, mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci se utvrđuju u visini zbroja troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza sukladno odredbama ovoga članka, osim u slučaju kada mjesni javni prijevoz obuhvaća i međumjesni prijevoz (tzv. prijevozne zone).

8. Stavak 11. propisuje da poslodavac zaposleniku kupuje mjesečnu ili godišnju kartu ili mu nadoknađuje stvarne troškove prijevoza prema predočenim računima, odnosno kupljenim prijevoznim kartama o čemu se zaposlenik mora izjasniti na početku godine. Stavak 13. propisuje da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema Planeru putovanja Hrvatskog auto-kluba u slučaju iz stavka 4. ovoga članka kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike, a u slučaju iz stavka 6. i 8. ovoga članka kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom). Stavak 14. propisuje da iznimno od stavka 1.-13. ovoga članka naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla, neće se isplatiti za dane godišnjeg odmora, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

9. TKU/17 je u primjeni od 1. prosinca 2017., te čl. 66. st. 1. TKU/17 propisuje da zaposlenik ima pravo na troškove prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu-naknada troškova prijevoza) pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje 2 km, st.7. propisuje da ako je od prebivalište, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, st. 8. propisuje da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu troškova prijevoza i da joj je tuženik isti isplaćivao u utuženom razdoblju, na način da joj se trošak prijevoza računao sukladno broju dolazaka na posao i utvrđenoj kilometraži, sukladno visini utvrđene cijene po svakom prijeđenom km za određeni vremenski period. Međutim sporno je da li je tuženik isplaćivao tužiteljici umanjenu naknadu troškova prijevoza suprotno citiranim važećim propisima.

11. Na okolnost visine isplaćene naknade prijevoza u utuženom razdoblju sukladno važećim KU i odlukama tuženika, ovaj sud je proveo vještačenje po vještaku financijske struke Marijanu Joviću. U svom nalazu i mišljenju od dana 23. ožujka 2024. vještak je u spornom periodu obračuna plaća od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2023. prikazao dvije varijante isplate naknade troška prijevoza tužiteljici u odnosu na tužbeni zahtjev. Varijanta 1- po km prema broju dana dolazaka na posao: viši iznos i to za 536,15 eura, Varijanta 2 – po km prema broju radnih dana u mjesecu umanjeno za izostanke dulje od dva dana: niži iznos i to za 3.458,79 eura. Mjesečne iznose ukupno različito plaćenih naknada vještak je prikazano u rekapitulaciji nalaza vještaka.

12. Podneskom od dana 29. svibnja 2024., tužiteljica je istakla da nema primjedbi na matematički izračun utvrđene razlike, međutim kako u svom nalazu i mišljenju vještak u obje varijante obuhvaća tzv. negativne razlike, da je za navedeni iznos umanjio ukupno potraživanje tužiteljice, tako da potraživanje tužiteljice bez tzv. negativnih razlika u varijanti 1 da iznosi 410,89 EUR-a, a u varijanti 2., da iznosi 3.775,30 EUR-a. Prema stajalištu tužiteljice u konkretnom slučaju da nema mjesta umanjenju potraživanja tužiteljice za tzv. negativne razlike jer da one prvenstveno nisu predmet tužbe, a niti protutužbenog zahtjeva. Naime, protutužbenim zahtjevom tuženik zahtjeva povrat iznosa isplaćenih na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužitelj pretežito bio na godišnjem odmoru, a koju razliku da je vještak utvrdio u iznosu od 153,96 EUR-a. Nadalje, da nije jasno dali se uvećani iznosi odnose na neisplaćene naknade troškova prijevoza te da nije jasno na koje se razdoblje isplaćeni uvećani iznosi odnose, odnosno dali se uopće odnose na razdoblje koje je predmet tužbe.

13. Podneskom od dana 24. srpnja 2024., tuženik navodi da rezultat financijskog vještačenja nije od nikakvog utjecaja na utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Predmet vještačenja da nije bilo ne/postojanje adekvatno organiziranog javnog prijevoza kojim da tužitelj može doći i otići sa svoga mjesta rada imajući u vidu odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji da normira što se smatra adekvatno organiziranim javnim prijevozom. Tužitelj tvrdi da ne postoji adekvatno organizirani prijevoz sukladan K.U., a tuženik da tvrdi da postoji adekvatno organizirani prijevoz sukladan K.U.

14. U dopuni nalaza i mišljenja od dana 25. studenog 2024., sudski vještak Marijan Jović navodi kako je na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja da u periodu obračuna plaća od 1. ožujka 2016. do 31. prosinca 2023. tuženik kao poslodavac je tužiteljici isplatio naknadu troška prijevoza u odnosu na tužbeni zahtjev , varijanta 1- po km prema broju dana dolazaka na posao: niži iznos i to za 410,89 EUR-a , varijanta 2- po km prema broju radnih dana u mjesecu umanjeno za izostanke dulje od dva dana : niži iznos i to za 3.775,30 EUR-a.

15. Saslušan na ročištu dana 30. siječnja 2025. vještak Marijan Jović pojašnjava glavno vještvo i dopunu vještva koju je dao u predmetnom postupku te izračun u dvije varijante. Prva varijanta izračuna da se temelji na obračunu stvarnih dana dolazaka na posao tužiteljice u utuženom razdoblju, a druga varijanta da je izračunata obzirom da je isto zatraženo u postavljenom tužbenom zahtjevu, a da se odnosi na izračun razlike naknade po ukupnom broju radnih dana u utuženom vremenskom periodu zbog čega da je i došlo do te razlike. Dakle, druga varijanta da je izračun naknade u koju da su ušli i radni dani koje tužiteljica nije radila, dakle, ukupan broj radnih dana.

16. Tužiteljica je sukladno vještvu vještaka Marijana Jovića precizirala tužbeni zahtjev na način da je postavila glavni i podredni tužbeni zahtjev. Glavni tužbeni zahtjev preciziran je sukladno varijanti 2. vještva po km prema broju radnih dana u mjesecu naknade u koju su ušli radni dani koje tužiteljica nije radila, dakle, ukupan broj radnih dana u iznosu od 3.775,30 EUR-a, dok je podredni tužbeni zahtjev preciziran sukladno 1. varijanti vještva, ali umanjen za negativne razlike koje je vještak prikazao u glavnom vještvu, a izbacio u dopuni vještva, tako da je ostao manje isplaćeni iznos od 410,89 eura. Oba zahtjeva su precizirana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za svaki mjesec sukladno obračunu vještaka. U konkretnom slučaju, tuženik je svojim odlukama primjerice Odlukom Klasa:121-01/18-01/07, Ur.broj:2181-147-02/ZD-018-1 od 26.10.2018.g. u toč.2. izreke priznao tužiteljici pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, te je toč.4. izreke stavio van snage sve ranije odluke o naknadi troškova prijevoza, slijedom čega nije, niti može biti sporno da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, jer joj je sam tuženik ovakav način obračuna priznao. U odnosu na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno odredbi iz čl.66.st.16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) i čl.65.st.21.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) je propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (u radne dane ne ubrajaju se dani vikenda, državni praznici i drugi neradni dani). Zaposleniku koji zbog bolovanja nije dolazio na posao više puta mjesečno po jedan ili dva dana, za te dane se ne uskraćuje naknada troškova prijevoza (izostanci na razini mjeseca se ne zbrajaju). Dakle, prema prethodno citiranim odredbama TKU-a i tumačenjima, troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru mogu se umanjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije uzastopce u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Sukladno provedenom vještačenju varijanta 1 predstavlja izračun umanjen za „izostanke dulje od dva dana“, odnosno sukladno iskazu vještaka financijske struke temelji na obračunu stvarnih dana dolazaka na posao tužiteljice u utuženom razdoblju, dok je druga varijanta izračunata po zahtjevu tužiteljice, a odnosi se na izračun razlike naknade po ukupnom broju radnih dana u utuženom vremenskom periodu zbog čega je i došlo do velike razlike u obračunu. Stoga ovaj sud smatra da primjenom prethodno citiranih odredbi TKU-a i tumačenja Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza u iznosu od 410,89 EUR-a prema broju radnih dana u mjesecu umanjeno za izostanke dulje od dva dana, a ne po drugoj varijanti koja ne prikazuje stvarno nastalu razliku već se odnosi na ukupan broj radnih dana u utuženom vremenskom periodu, a ne prema broju stvarnih dana dolazaka na posao. Stoga je valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev, a usvojiti podredni tužbeni zahtjev, kako je to precizirano u toč. I i II. izreke ove presude.

17.Tužiteljici je priznata i zatezna kamata na dospijeće svakog pojedinog mjesečnog potraživanja pa do isplate, a po stopi sukladno čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g., pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22).

17.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužitelja. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2023., 15. studenog 2023. , 9. rujna 2024., i 30. siječnja 2025. – za svako 50 bodova, za sastav podneska od 29. svibnja 2024., - 50 bodova, za pristup na ročišta 8. studenog 2024., i 4. prosinca 2024. – za svaki po 12,5 bodova, za pristup ročištu za objavu presude – 25 bodova, sve zbrojeno iznosi 350 bodova (vrijednost 1 boda = 2 eura) što daje iznos 700,00 eura uvećano za 25% PDV-a, tako da ukupno obistinjen trošak tužitelju iznosi 875,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 14. ožujka 2024., jer u istom pun. tužiteljice pojašnjava pravnu osnovu iako je ista obrazložena u tužbi ne navodeći nove činjenice i ne predlažući nove dokaze, a sve temeljem čl. 155 ZPP-a.

Split, 14. veljače 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.