REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Pn-260/2019-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Laliću, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 17, protiv tuženika ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Almi Opačak, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu, Augusta Cesarca 12, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 27. siječnja 2022. i 17. siječnja 2025., zaključene 17. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Lalića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, i punomoćnice tuženika Alme Opačak, odvjetnice u Slavonskom Brodu, nakon javne objave presude 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] tužitelju HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 353,53 EUR (2.663,67 kn) s naslova naknade štete zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. prosinca 2019. godine do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
II Nalaže se tužitelju MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR (dvije stotine eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za više zatraženi iznos od 50,00 EUR (pedeset eura), na ime troškova parničnog postupka.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu 11. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.
1.1. Tužitelj je u tužbi naveo da je on vlasnik nekretnine u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], a do njegove nekretnine nalazi se tuženikova nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica]. Nadalje naveo je kako je on imao namjeru napraviti metalnu ogradu na ulazu u njegovu nekretninu, gledajući od ulice. Na rubu ograde, gledajući prema nekretnini tuženika, nalazi se izbetonirani metalni stup na koji se veže ostatak ograde. Tužitelj je naveo kako je 27. studenog 2019. tuženik bez razloga odsjekao metalni stup i bacio ga na zemljište tužitelja, iz kojeg razloga je tužitelj pozvao djelatnike Ministarstva unutarnjih poslova, koji su izašli na teren radi uviđaja i tužitelja uputili na rješavanje spora u parničnom postupku.
Također, tužitelj smatra kako je tuženik izvršio nedopuštenu i protupravnu radnju, čime je načinio štetu tužitelju na način da je tužitelj morao pripremiti novu podlogu, betonirati ležište te kupiti i montirati novi stup, što prema tužitelju iznosi, bez procijene vještaka 1.980,00 kuna.
Nadalje, tužitelj je naveo kako on na miran način nije mogao riješiti nastali spor, a smatra da se radi o nedopuštenom postupanju tuženika, stoga je sudu predložio da nakon provedenog postupka donese odluku kojom će tuženika obvezati da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.980,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
1.2. Podneskom od 16. veljače 2023. tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Pro inženjering d.o.o. iz Slavonskom Brodu. te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev, te je na ime naknade štete odnosno na ime troškova radova koje je nužno izvesti kako bi se šteta sanirala potraživao ukupan iznosi 353,53 EUR, a koji iznos obuhvaća slijedeća tužiteljeva potraživanja:
-na ime troškova radova na iskopu i razbijanju dijela armirano betonskog trakastog temelja kompresorom kao i priprema za potrebe ugradnje metalnog stupa ograde iznos od 48,44 EUR,
- na ime troškova ugradnje metalnog stupa 80 x 80 mm, dužine L=2,00 m, debljina stjenke d=3 mm, te troškova ručne antikorozivne zaštite metala u dva sloja (materijal i rad u cijeni) iznos od 66,15 EUR,
- na ime troška ugradnje ukrasnog kovanog žira za vrh stupa (materijal i rad u cijeni), iznos od 29,07 EUR,
- na ime troška ugradnje obostrane oplate dijela trakastog temelja ograde (materijal i rad u cijeni kao i postavljanje i skidanje oplate) iznos od 11,71 EUR,
- na ime ručne izrade i ugradnje betona u armiranu konstrukciju trakastog temelja u dvostranoj oplati veličine presjeka do 0,12 m3/m (materijal i rad u cijeni) iznos od 31,89 EUR,
- na ime troška kamiona do 3,5 t za potrebe dobave strojeva, alata, materijala (šljunak, cement, oplata, metalni stup, ukrasni kovani žir) iznos od 95,56 EUR, odnosno tužitelj je ukupno potraživao iznos od 282,83 EUR, kao i PDV od 25% na taj iznos što iznosi 70,71 EUR, a sveukupno 353,53 EUR.
1.3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 17. siječnja 2025. sud je dopustio preinaku tužbe kako je to tužitelj učinio podneskom od 16. veljače
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
2023. uvažavajući činjenicu da se tuženik na predmetnom ročištu protivio preinaci, a navedeno temeljem odredbe članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. – dalje: ZPP), odnosno iz razloga jer je po ocijeni ovoga suda preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao tužbu, navodeći da su tužiteljevi navodi neistiniti i lažni te je tvrdio da nije počinio nikakvu štetu. Nadalje, osporavao je navode tužitelja da bi u konkretnom slučaju bio sačinjen ikakav zapisnik po djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova, navodeći da ako je isti sačinjen nije jasno zašto ga tužitelj nije priložio uz tužbu. U tom smislu tuženik je naveo kako tužitelj uz tužbu dostavlja neslužbenu kopiju plana, te skicu postojećeg stanja kako to tužitelju odgovora, a ne onoga kakvo je u stvarnosti. Tuženik osporava i tužiteljeve navode da bi on htio metalnu ogradu postaviti na sporni stup, jer je to stari stup koji je ondje stajao i nekoliko godina prije. Također je naveo kako je tužitelj zaboravio da se na sporni stup ne veže nikakva ograda, nego je u pravcu toga stupa sazidao ogradu visine cca 180 cm. Nadalje je naveo kako se tužitelj nesmetano koristio tuženikovim zemljištem, u naravi obrađivanom bašćom, i to dok je betonirao i zidao te se koristio bagerom dok je kopao temelje, i tužitelju to nitko nije branio. Tuženik je nadalje naveo kako smatra da ga tužitelj na ružan i neljudski način optužuje, te smatra da nije odgovoran ni za kakav prekršaj. Tuženik je također naveo kako ima 83 godine, ali nije senilan, kako ga je tužitelj nazivao.
2.1. Podneskom od 2. siječnja 2025. tuženik je po punomoćnici podnio podnesak, u kojemu se navodi kako se tuženik u ranijem tijeku postupka samostalno zastupao, pa kao neuka stranka ranije nije isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, dok je u ranijem tijeku postupka osporavao da bi on srušio stup koji je predmet vještačenja, dok iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je sporni stup srušio IĐ. Naime, tuženik je naveo kako se prigovor promašene pasivne legitimacije u procesnopravnom smislu može istaknuti u tijeku cijeloga postupka, neovisno o stadiju postupka. S obzirom na istaknuti prigovor, tuženik je predložio sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave, izvršen je uvid u: fotografije (stranica spisa 3-4), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 11. prosinca 2019., (stranica spisa 5), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 11. prosinca 2019. (stranica spisa 6), skica građevinskog objekta (stranica spisa 7), saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci BĐ, UĐ i IĐ te je provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Pro-inženjering d.o.o., iz Slavonskog Broda.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.1. Među strankama nije sporno da su oni vlasnici susjednih nekretnina niti da je tužitelj, odnosno da su tužiteljevi otac i djed postavili metalni stup između predmetnih nekretnina i da je taj stup uklonjen.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
4.2. Među strankama je sporno je li tuženik uklonio predmetni stup, također je sporna pasivna legitimacija kao i visina štete.
5. Iz fotografija priloženih tužbi vidljiva je zidana ograda te se na gotografiji 1. na stranici spisa 3. vidi metalni stup na tlu, a na fotografiji 2 na stranci spisa 3 vidljiv je dio metalnog stupa na čijem vrhu je ukras u obliku žira. Isto prikazuju i fotografije na stranici spisa 4. samo su fotografije drukčije okrenute.
6. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], obje u k. o. [katastarska općina], oboje od 11. prosinca 2019., razvidno je da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] upisana k. č. br. [katastarska čestica] Oranica selo površine 2116 m2, uknjižena kao vlasništvo 1/1 dijela na ime ZĐ (S), [adresa]. Nadalje, razvidno je da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] upisana k. č. br. [katastarska čestica] Kuća, dvorište i oranica selo površine 882 m2, uknjižena kao vlasništvo 1/1 dijela na ime GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Iz skice građevinskog objekta na stranici spisa 7 razvidno da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] susjedne nekretnine.
6.1. Navedena utvrđenja zemljišnoknjižnog stanja, činjenica da su parnične stranke susjedi, odnosno vlasnici dviju susjednih nekretnina, nisu sporna u ovome postupku, stoga sud navedene dokaze nije cijenio i to temeljem odredbe članka 221. stavak 1. ZPP.
7. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj SĐ iskazao je da je on vlasnik kuće i dvorišta, koju je naslijedio od pokojnog djeda, a koja se nalazi u [adresa], u [adresa], inače ne stanuje u predmetnoj kući, ali ondje dolazi svakog vikenda. Nadalje, iskazao je kako mu je tuženik susjed s lijeve strane ukoliko se gleda prema kući. Također je naveo da je neposredno prije spornog događaja, uređivana međa između tužiteljeve i tuženikove nekretnine, i tada je geodet utvrdio među i označio ju rozom bojom, a prema tako uređenoj međi sporni stup se nalazio u cijelosti na tužiteljevoj nekretnini i predmetni stup bio je u posjedu tužitelja. U daljnjem dijelu iskaza tužitelj je iskazao istovjetno kao u tužbi, htio je napraviti metalnu ogradu na ulazu u njegovu nekretninu, na rubu ograde nalazio se izbetonirani metalni stup, kojega je postavio još tužiteljev djed, tuženik je 27. studenog 2019. odsjekao taj stup i bacio ga na tužiteljevo zemljište.
Nadalje, iskazao je kako on nije vidio tuženika kako je odsjekao stup i bacio ga na tužiteljevo zemljište, ali ima saznanja o tome jer mu je nekoliko dana nakon predmetnog događaja stric BĐ, koji stanuje preko puta tužitelja, rekao kako su sporni stup odsjekli tuženik i njegov sin IĐ. Također je naveo kako je sporni stup bio bačen na pola njegova dvorišta i kada je došao ondje on ga je maknuo u stranu kako bi ga fotografirao i kako bi mogao ući u dvorište, da bi kasnije taj stup nestao. Tužitelj je iskazao kako on o štetnom događaju nije izvijestio policiju, u tom smislu iskazao je kako je policiju zvao njegov otac, da bi po tom iskazao da ne zna je li njegov otac zvao policiju. Opisujući sporni stup tužitelj je naveo kako je stup bio ispunjen betonom, visine metar i pol, okovan željezom, na vrhu stupa nalazio se metalni žir, a stup se mogao odrezati jedino velikom metalnom brusilicom. Također je naveo kako je predmetni stup izradio njegov djed, dok je ukras na vrhu stupa kupljen, a tužitelj procjenjuje da je vrijednost predmetnog stupa 2.000,00 kuna.
Tužitelj je iskazao kako smatra da su sporni stup srušili tuženik i njegov sin, zapravo smatra da je rušenje stupa ideja ZĐ, zato je u tužbi njega
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
naznačio kao tuženika, jer smatra da je stup zapravo srušio tuženikov sin po nalogu tuženika, a tuženik je vlasnik susjedne nekretnine. Tužitelj je iskazao kako se s tuženikom i njegovim sinom nije htio raspravljati niti ulaziti u konflikte s njima.
7.1. Sud tužiteljev iskaz djelomično prihvatio, i to u djelu u kojemu je opisivao predmetni stup, kao i u dijelu u kojemu ja naveo da je štetni događaj vidio svjedok BĐ, jer isto proizlazi iz iskaza svjedoka BĐ. Sud nije prihvatio tužiteljev iskaz u dijelu u kojemu je naveo da je njegov otac o samom događaju obavijestio policiju, jer je svoj iskaz u tom dijelu mijenjao, naime on je zatim iskazao da ne zna je li otac zvao policiju, dok je u samoj tužbi naveo kako je on pozvao djelatnike MUP-a, koji su izašli na teren i uputili tužitelja na građansku parnicu. Dakle, u navedenom dijelu iskaz tužitelja je kontradiktoran navodima tužbe, tužitelj uz tužbu nije dostavio nikakav dokaz o intervenciji policije i njihovu izlasku na teren, pa u ovom dijelu sud ne može prihvatiti kao iskren iskaz tužitelja.
8. Tuženik ZĐ, saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja u svom je iskazu osporavao je navode tužitelja navodeći da ništa od onoga što je tužitelj iskazao nije točno. Tuženik je osporavao da bi on ili njegov sin dirali sporni stup. Nadalje, iskazao je kako su sporni stup srušili tužitelj i njegov otac bagerom. Također iskazao je kako su tužitelj i njegov otac iskopali temelje za ogradu na njegovom dijelu jer tu bila međa još od 1966. godine. Tuženik je iskazao da je na lice mjesta izlazio mjernik, kojega je pozvao tužitelj, te je mjernik ponovno, bez prisustva tuženika, označio među. Nadalje, iskazao je kako je na mjestu sada zidane ograde ranije bila žičana ograda, te da on nije vidio sporni stup kada je tužitelj zidao ogradu.
8.1. Iskaz tuženika sud je djelomično prihvatio, i to u dijelu u kojemu je naveo da on nije srušio predmetni stup, ali ne i u dijelu u kojemu je iskazao da predmetni stup nije dirao niti njegov sin, jer je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazom svjedoka BĐ, koji je iskazao da je vidio kako tuženikov sin brusilicom reže predmetni stup.
9. Svjedok UĐ, otac tužitelja, iskazao je da on nije očevidac konkretnog događaja, ali da je siguran da su sporni stup odrezali tuženik i njegov sin, odnosno tuženikov sin po njegovu nalogu, otkopali su beton u koji je bio armiran stup, kako bi ga što nište odsjekli te su stup bacili u tužiteljevo dvorište. Nadalje, iskazao je kako je prije štetnog događaja zvan geodet radi uređenja međe, koji je među označio na način da je sporni stup cijelom dužinom ušao u nekretninu tužitelja, odnosno u njegov posjed i tuženik se tome nije protivio.
S tim u svezi iskazao je kako je za života njegova oca, kada je postavljan predmetni stup, svjedoku njegov otac rekao da ode po tuženika, kako bi vidio gdje će se postaviti sporni stup, te je tuženik došao i složio se s mjestom postavljanja spornog stupa, nije se bunio sve dok se nije počela praviti nova kuća, kada je ponovno pozvan geodet radi ishođenja građevinske dozvole, i tada se tuženik počeo buniti zbog međe. On se usuglasio da sporni stup ulazi u tužiteljevu među, međa je određena prema GPS koordinatama, tako uređenje međe tuženik je potpisao da bi kasnije rekao kako međa nije dobro određena te je svjedoka optužio da je krivotvorio njegov potpis. Svjedok je iskazao kako su oni od predmetnog stupa izbetonirali zid i nisu imali problema s tuženikom sve dok nisu počeli zidati zid. Zid su tužitelj i svjedok odmaknuli od njihove međe dva centimetra kako bi na ogradu odozgora mogli staviti crijep, ali crijep nisu stavili jer im je tako i sam tuženik savjetovao i nisu se htjeli izlagati riziku da
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
se crijep odbije. Svjedok je iskazao kako je njegov stric, koji stanuje preko puta, vidio tužitelja i njegova oca kako režu sporni stup, te je obavijestio svjedoka koji je došao ondje i vidio bačen stup, a on ga je podigao, naslonio i fotografirao. Nekoliko dana kasnije, tužitelj i njegov otac su sporni stup ponovno bacili u dvorište, a kasnije je stup nestao. Svjedok je iskazao kako je sporni stup koji je držao kovanu ogradu izrađen prije 15-17 godina, a možda i 14 ili 15 godina, ne zna točno, zna da je stup radio s ocem za njegova života, otac je pokojni od 2012. godine.
Svjedok je iskazao da se radi o željeznoj cijevi, odnosno stupu unutar kojega je beton, te je stup bio gotovo 0,50 m armiran u betonski temelj, a na vrhu stupa bio je kovani žir, sporni stup bio je visine oko 1,5 m, širine 80x80, debljine stjenke 3 mm. Svjedok je naveo kako je vrijednost spornog stupa do 2.000,00 kuna sa radovima, dok sam žir košta oko 200,00 kuna, a cijev oko 300,00 kuna, a sa betonom, željezom i radovima do 2.000,00 kuna. Svjedok je naveo kako su oni u konkretnom postupku tužili samo tuženika jer je on vlasnik susjedne čestice i bio je nezadovoljan označenom međom, odnosno bunio se zbog međe. Nadalje, svjedok je iskazao kako je sve to tuženik napravio jer je mislio da ukoliko odreže sporni stup više se neće znati gdje je međa, pa bi ponovno zvao geodeta da drukčije odredi među, jer on nije vjerovao uređenju međe po ranijem geodetu. Također, iskazao je kako je on zbog štetnog događaja zvao policiju, koja ga je uputila na podnošenje tužbe.
9.1. Tuženik je osporavao navode svjedoka UĐ, navodeći da je sporni stup dovezen prije sedam godina, a da je UĐ promjeno među uređenu još 1964. godine i postavio sporni stup. Također je naveo kako on nije tražio uređenje međe, nego je na lice mjesta izašao neslužbeni mjernik, te je naveo da se on nije složio s g. UĐ kada je on postavio taj stup prije sedam godina.
9.2. Iskaz svjedoka UĐ, koji se u svome iskazu poistovjećuje s ulogom tužitelja, navodi da su "oni tužili" tuženika, a uzimajući u obzir da je svjedok otac tužitelja ovaj sud ne prihvaća i isti cijeni pristranim jer je po mišljenju ovoga suda životno i logično da svjedok kao otac tužitelja ima interes za uspjeh tužitelja u parnici.
10. Svjedok BĐ iskazao je da je on stric tužiteljeva oca i stanuje u kući preko puta tužiteljeve. Nadalje iskazao je kako je jedne večeri, kada je šetao psa, kada je prolazio kraj kuće njegova rođaka, na samoj krivini, čuo brusilicu i vidio je tužitelja i njegova oca kako bruse i režu sporni stup. Nadalje, iskazao je kako je vidio da sporni stup reže IĐ, sin tuženika, dok je tuženik stajao pored njega, a kada je stup odrezan bacili su ga u dvorište, on je bio udaljen oko 15-20 m od spornog stupa kada je vidio tuženika i njegova sina. Također je iskazao kako tuženika i njegova sina nije pitao što rade, jer je znao da su oni u konfliktu s tužiteljem i on se u to nije htio miješati. Treći dan od toga događaja, kada je k njemu došao otac tužitelja, svjedok mu je rekao tko je odrezao sporni stup.
10.1. Iskaz svjedoka BĐ sud je prihvatio i isti cijenio iskrenim, te je isti u cijelosti prihvatio budući da je navedeni svjedok očevidac štetnog događaja i ima neposredna saznanja o rušenju predmetnog stupa.
11. Svjedok IĐ, sin tuženika, u svom je iskazu osporavao da bi on zajedno sa njegovim ocem odrezao sporni stup. Nadalje iskazao je kako je tužitelj zajedno sa svojim ocem, bagerom srušio sporni stup jer je planirao raditi novu kuću, a prije nego je taj stup bio postavljen tužiteljeva obitelj je imala staru žičanu ogradu na
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
početku koje je bio stup. U daljnjem dijelu iskaza naveo je da ne zna tko je srušio sporni stup i na koji način ga je srušio. Nadalje, iskazao je kako je tužitelj izvadio staru ogradu, sporni stup i umjesto žičane ograde uzidali su novu ogradu, odnosno zid. Također je iskazao da je tužitelj sklon napadati starije osobe, iz kojeg razloga je podnio tužbu protiv tuženika, oca svjedoka. Nadalje, iskazao je kako je tužitelju rečeno da je povrijedio među jer je sve sagradio samovoljno. Svjedok smatra da je vrijednost spornog stupa maksimalno 200,00 – 300,00 kuna. Iskazao je kako ne stanuje s tuženikom, nego stanuje u blizini. Nadalje, iskazao je kako je tužitelj počinio štetu tuženiku, jer je gazio po njegovoj bašči, koja je odmah iza spornog stupa, a tamo su tužitelj i njegova obitelj bacali smeće, ostatke cigle i betona te su onemogućili tuženika da obrađuje bašču dok izvodili radove.
11.1. Iskaz svjedoka IĐ, sina tuženika, sud je cijenio pristranim, budući da je isti sin tuženika te po ocijeni ovoga suda isti ne može biti subjektivan i nepristran, jer je kao dijete tuženika izravno zainteresiran za uspjeh tuženika u parnici.
12. U pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Pro-inženjering d.o.o. iz Slavonskog Broda naveo je kako je na očevidu održanom 2. veljače 2023. godine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja zatečena na istočnoj strani čestice prema asfaltiranoj ulici izgrađena zidana ograda. Ograda je izvedena na način da je između zidanih stupova ograde nalazi metalna ograda s kliznim vratima. Na južnoj strani čestice izvedena je u dužini dvorišnog dijela puna zidana ograda. Na očevidu nije zatečen uklonjeni metalni stup ograde tužitelja. Nadalje, vještak je naveo da su na predmetnom očevidu tužitelj i njegov otac UĐ izjavili da se predmetni uklonjeni metalni stup nalazio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. Također, u svom pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak naveo je da se prema Street View - prikazu iz kolovoza 2018. vidi da je tuženik prema asfaltiranoj ulici naselja Slobodnica imao izgrađenu metalnu ogradu s vratima za kolni i pješački ulaz, dok je iz Street View - prikaza iz lipnja 2019. vidljivo da je tuženik kod izgradnje stambenog objekta većim dijelom porušio metalnu ogradu prema asfaltiranoj ulici naselja i to sve osim lijevog stupa vrata za kolni i pješački ulaz. Vještak je također naveo da prema iskazu na očevidu i fotografijama položaj uklonjenog stupa je bio unutar čestice i nalazio se ispred na očevidu zatečene zidane ograde tužitelja s južne strane čestice prema čestici tuženika. Na temelju iskaza s očevida vještak navodi i kako je uklonjeni stup bio izveden od metalne kvadratne cijevi 80 x 80 mm debljine stjenke d = 3 mm. Visina stupa je bila oko 1,50 m. Stup je bio izveden na način da je isti bio ugrađen oko 0,50 m u armirano betonski trakasti temelj ograde prema ulici. Konačno vještak procjenjuje da vrijednost radova potrebnih za izradu stupa ograde iznosi ukupno 353,53 EUR. U tom smislu vještak je naveo da se ukupni trošak sastoji od slijedećih stavki:
- Radovi na iskopu i razbijanju dijela armirano betonskog trakastog temelja kompresorom kao priprema za potrebe ugradnje metalnog stupa ograde, količina 1 kom., u iznosu od 48,44 EUR.
- Ugradnja metalnog stupa 80 x 80 mm, dužine L=2,00 m, debljina stjenke d=3 mm. Ručna AKZ zaštita metala u dva sloja. U cijeni sav materijal i rad, količina 1 pauš., u iznosu od 66,15 EUR.
- Ugradnja ukrasnog kovanog žira za vrh stupa. U cijeni sav materijal i rad. količina 1 kom., u iznosu 29,07 EUR.
- Ugradnja obostrane oplate dijela trakastog temelja ograde. U cijeni sav materijal i rad (postavljanje i skidanje oplate), količina 0,84 m2, u iznosu od 11,71 EUR.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
- Ručna izrada i ugradnja betona u armiranu konstrukciju trakastog temelja u dvostranoj oplati veličine presjeka do 0,12 m3/m. U cijeni sav materijal i rad, količina 0,12 m3, u iznosu od 31,89 EUR.
- Kamion do 3,5 t za potrebe dobave strojeva, alata, materijala (šljunak, cement, oplata, metalni stup, ukrasni kovani žir…), količina 4,00 h, u iznosu od 95,56 EUR, te PDV od 25% na sve navedene iznose od ukupno 70,71 EUR.
12.1. Na ročištu održanom kod ovoga suda 17. siječnja 2025. stalni sudski vještak Edvard Blajer, dipl. ing. građ, je ispred pravne osobe Pro-inženjering d.o.o. usmeno iznio nalaz i mišljenje i iskazao da ostaje u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja od 8. veljače 2023. prema kojemu vrijednost radova potrebnih za ponovnu izradu uklonjenog metalnog stupa ograde iznose 282,83 EUR uz obračunati PDV na taj iznos od 25% što ukupno iznosi 353,53 EUR.
Nadalje, vještak je iskazao da bi zbog proteka vremena od izrade pisanog nalaza i mišljenja do njegovog usmenog izlaganja nalaza, cijena navedenih radova bi pod utjecajem inflacije i valute eura, bila neznatno veća jer se radi o malim troškovima. Vještak je također iskazao da je pri izradi nalaza i mišljenja obavljen očevid na kojemu su bile nazočne obje parnične strane te sin tužitelja, a prema kazivanju tužitelja sporni stup se ne nalazi na nekretnini tužitelja nakon što ga je tuženik srušio, stup je netko otuđio i on nije ponovno ugrađen, odnosno ne nastavlja se na građevni – zidani dio ograde.
12.2. Podneskom od 16. veljače 2023. tužitelj se očitovao na pisani nalaz i mišljenje vještaka na način da je naveo da isti prihvaća u cijelosti, tuženik se nije pisano očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje, a nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještaka na ročištu održanom 17. siječnja 2025. stranke nisu imali nikakvih primjedbi.
13. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjenje su: 1) subjekti odgovornosti za štetu, 2) štetna radnja štetnika, 3) šteta, 4) uzročna veza između štetne radnje i štete i 5) protupravnost. Subjekti odgovornosti za štetu su štetnik/odgovorna osoba i oštećenik. Oštećenik je svaka fizička ili pravna osoba koja trpi štetu. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Primijenjeno na konkretan slučaj znači da je oštećenik, a time i aktivno legitimirana osoba u ovoj parnici, upravo ona osoba koja je pretrpjela štetu time što joj je porušen i otuđen stup, dok je štetnik, ujedno i pasivno legitimirana osoba ona osoba koja je svojom radnjom prouzročila štetu, jer je zbog njegove radnje oštećeniku rušenjem stupa umanjena imovina. U tom smislu valja istaknu da pravno relevantna uzročna veza postoji samo ako je određena štetna radnja bila podobna da izazove štetnu posljedicu, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo događaj čijem redovnom učinku odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice.
14. Tužitelj je u tužbi, ali u svome iskazu naveo kako je tuženik odrezao sporni metalni stup, a takva činjenica ne proizlazi iz svih drugih izvedenih dokaza jer je svjedok BĐ, kao očevidac naveo da je vidio tuženikova sina kako reže,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 1
9-23
odnosno uklanja sporni stup, dok je tuženik stajao ondje. Dakle, svjedok kao očevidac nije vidio tuženika kako on obavlja radnju koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s rušenjem predmetnog stupa, što bi uzročno-posljedično dovelo do štete umanjenjem imovine tužitelja. S tim u svezi valja istaknuti kako je i sam tužitelj iskazao kako smatra da su stup srušili tuženik i njegov sin, odnosno tuženikov sin po nalogu tuženika, a da pri tome nije dokazao postojanje ikakvog naloga. Tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika te u svom iskazu navodi da je tuženik odgovoran za utuženu štetu jer je vlasnik susjedne nekretnine, a zbog njegova nezadovoljstva uređenom međom.
15. Sukladno odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, teret dokaza navedenih odlučnih činjenica je na tužitelju, tužitelj je bio dužan dokazati postojanje i kumulativno ispunjenje svih pretpostavki izvanugovorne odgovornosti za štetu, što nije učinio, pa je samim time i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan jer tužitelj nije dokazao, prije svega štetnika, a također niti štetnu radnju štetnika, a posljedično tome ni uzročno-posljedičnu vezu.
U parnici radi naknade štete je tužitelj dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu: štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje i protupravnost, čijim utvrđenjem tek sud može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja i naložiti tuženiku da naknadi nastalu štetu tužitelju. Ukoliko tužitelj propusti pred sudom dokazati bilo koju od navedenih pretpostavki, koje moraju biti kumulativno ispunjenje, sud će odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev, stoga što je upravo teret dokaza kod naknade štete na tužitelju.
16. Sukladno odredbi članka 8. ZPP, na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a da pri tome dokaze koji se odnose na nesporne činjenice sud nije posebno cijenio, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO i članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP tužitelj, na kojemu je teret dokaza nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva.
S obzirom na navedeno, a kako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, sud se nije upuštao u osnovanost visine tužbenog zahtjeva, na koju okolnost je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Sud je troškove postupka odmjerio prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 353,53 EUR, uvažavajući činjenicu da tuženika zastupa punomoćnica iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).
Sud je kao osnovane troškove tuženiku priznao trošak sastava podneska od 2. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8 točke 1. Tarife. Sud je tuženiku priznao i trošak zastupanja na ročištu 17. siječnja 2025. u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife. Sud je tuženiku također priznao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. stavak 3. Tarife.
17.1. S obzirom da je u podnesku od 2. siječnja 2025. tuženik na trošak potraživao i zakonsku zateznu kamatu, sud je kamate na trošak temeljem članka 30.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P
n -
2 6 0
/
2 0 19-23
stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ) dosudio tuženiku od presuđenja do isplate, a prema kamatnoj stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.)
18, Sud tuženiku nije priznao više zatraženi iznos od 50,00 EUR na ime podneska od 2. siječnja 2024. jer sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova. S obzirom na navedeno prema Tbr. 7., s obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada pravo na 50 bodova, odnosno 100 EUR, a kako je sud ocijenio da je predmetni podnesak izvan opsega Tbr. 8. stavak 1. Tarife, priznao mu je iznos od 50,00 EUR, pa ga je za više zatraženi iznos od 50,00 EUR valjalo odbiti.
Tužitelj je potraživao i trošak sudske pristojbe po odluci suda, u tom smislu valja istaknuti da sud o istome nije odlučivao, jer obveza plaćanja navedene pristojbe nastaje po pravomoćnosti postupka, razmjerno uspjehu u sporu, a kako je tuženik u cijelosti uspio u konkretnom postupku, za njega navedena obveza nije niti nastala. Navedene troškove sudske pristojbe tuženik nije specificirao pa u tom smislu sud nije o istima niti mogao odlučiti i odbiti ih.
19. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 14. veljače 2025.
Sutkinja
Anđela Bionda
Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Tužitelj SĐ, po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu 2. Tuženik ZĐ, po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu
