REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-946/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja ALLEGRIAN d.o.o., Zagreb, Reljkovićeva ulica 2, OIB: 86904330721, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Savska cesta 144A, protiv tuženika AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Savska Cesta 41, Zagreb, OIB: 69331375926, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 14. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja ALLEGRIAN d.o.o., Reljkovićeva ulica 2, Zagreb temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Savska Cesta 41, Zagreb podnesenog Financijskoj agenciji dana 06.02.2024.g na temelju Zadužnice od dana 18.04.2023.g. potvrđene po javnom bilježniku Božo Svedrec iz Zagreba pod posl.br. OV2457/2023 od dana 18.04.2023.g. izdane na iznos od 2.685,94 EUR.

II/ Nalaže se tuženiku AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Savska Cesta 41, Zagreb da tužitelju ALLEGRIAN d.o.o., Reljkovićeva ulica 2, Zagreb isplati iznos od 2.818,66 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08.05.2024. pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev u dijelu stope zatezne kamate preko stope koja je dodijeljena u točki II/ izreke ove presude.

IV/ Nalaže se tuženiku AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Savska Cesta 41, Zagreb naknaditi tužitelju ALLEGRIAN d.o.o., Reljkovićeva ulica 2, Zagreb trošak postupa u iznosu od 861,96 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 186,60 € sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u kratkom navodi kako je tuženik podnio Financijskoj agenciji 06.02.2024 Zadužnicu od 18.04.2023. potvrđene po javnom bilježniku Božo Svedrec iz Zagreba pod posl.br. OV-2457/2023 dana 18.04.2023. izdane na iznos od 2.685,94 EUR, na što nije bio ovlašten. Stranke su 07.04.2023. sklopile Ugovor o pružanju usluga procjena tržišne vrijednosti nekretnina na području Republike Hrvatske – Grupa 1., broj ugovora 29-03-UV-2023, a kojim se tužitelj obvezao tuženiku pružati usluge procjene tržišne vrijednosti nekretnina. Odredbom čl. 8.st.1. predmetnog Ugovora tužitelj se obvezao tuženiku izdati zadužnicu kao sredstvo osiguranja urednog ispunjenja obveza po Ugovoru u visini od 10% vrijednosti Ugovora bez PDV-a, a koju je tužitelj izdao dana 18.04.2023.g. Nadalje, odredba čl. 9. st.1. predmetnog Ugovora propisuje ugovornu kaznu za slučaj da izvršitelj kasni s ispunjenjem (penal za slučaj zakašnjenja) svoje ugovorne obveze, na način da Naručitelj može naplatiti ugovornu kaznu do potpunog ispunjenja, u visini od 0,2 promila po danu, a najviše 10% ukupne vrijednosti usluge koja je predmet isporuke, bez PDV-a. Stavak 3. istog članka propisuje način naplate ugovorne kazne za zakašnjenje u ispunjenju, i to kroz dvije mogućnosti: umanjenjem iznosa koji će naručitelj platiti izvršitelju po fakturi koju mu isti izda temeljem ugovora ili dostavom odluke o naplati ugovorne kazne. Tuženika je dopisom od 17.01.2024. izjavio jednostrani raskid ugovora zbog kašnjenja u ispunjenju te je podnio predmetnu Zadužnicu na izravnu naplatu radi naplate ugovorne kazne za zakašnjenje. Međutim, tuženik nije izvršio naplatu ugovorne kazne za neispunjenje kroz umanjenje iznosa koji plaća po fakturi, niti je tužitelju dostavio odluku o naplati ugovorne kazne, kako to propisuje odredba čl. 9.st.3. Ugovora, već protivno istoj, ugovornu kaznu radi ispunjenja naplaćuje putem Zadužnice iako je ista izdana radi osiguranja urednog ispunjenja obveza izvršitelja iz Ugovora pa se ista ne može koristiti radi naplate ugovorne kazne za slučaj zakašnjenja. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima Ugovorna kazna (penal) može ugovoriti za slučaj neurednog ispunjenja i zakašnjenja u ispunjenju, što su dva različita slučaja. Sukladno odredbama Ugovora tuženik je putem Zadužnice ovlašten zahtijevati prisilnu naplatu ugovorne kazne isključivo za slučaj neurednog ispunjenja, ali ne i ugovorne kazne za slučaj zakašnjenja. Slijedom navedenog, tuženik ne može zahtijevati ovrhu na temelju Zadužnice protiv tužitelja, pa je predmetna pljenidba i prijenos nedopuštena jer je ispunjen žalbeni razlog iz odredbe čl. 50.st.1. toč.7. Ovršnog zakona (dalje: OZ). Podredno, kada bi tuženik i bio ovlašten zahtijevati izravnu naplatu protiv ovršenika, ovdje tužitelja na temelju predmetne Zadužnice, i u tom slučaju bi ovrha bila nedopuštena, budući da tuženik Zahtjevom za izravnu naplatu zahtjeva naplatu prekomjernog iznosa. Naime, tužitelj je u skladu s čl. 8.st.1. Ugovora izdao Zadužnicu na iznos od 2.685,94 EUR, koji odgovara 10 % iznosa vrijednosti Ugovora. Nije sporno kako se u slučaju konkretnog Ugovora radi o tzv. okvirnom ugovoru kojim su predviđene okvirne količine usluga, po točno definiranoj jediničnoj cijeni, a stvarno nabavljene količine na temelju predmetnog Ugovora mogu biti veće ili manje od predviđenih količina. Tuženik je tako za vrijeme trajanja Ugovora od tužitelja naručio usluge u vrijednosti od 13.541,17 EUR, bez PDV-a, a što predstavlja tek 50,42% ugovorenog okvirnog iznosa (26.859,32 EUR). Uzimajući u obzir odredbu čl. 9.st.1. Ugovora prema kojoj ugovorna kazna zbog zakašnjenja po pojedinoj narudžbi može iznositi najviše 10% te narudžbe te da vrijednost naručenih usluga iznosi tek nešto više od 50% okvirne vrijednosti Ugovora, nije pravno niti stvarno moguće da ukupni iznos ugovorne kazne iznosi 2.685,94 EUR, na koji iznos je predmetna Zadužnica izdana i za koji je iznos tuženik zahtijevao Izravnu naplatu. Napominje da iz dokumentacije koja je dostupna tužitelju nije jasno za koje točno narudžbe i u kojem iznosu tuženik tereti tužitelja za ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, to tužitelj predlaže da Sud naloži tuženiku da dostavi očitovanje/specifikaciju po kojim točno narudžbama zahtjeva naplatu ugovorne kazne. Spori da bi navodno potraživanje po osnovi ugovorne kazne za zakašnjenje moglo nastati u visini iznosa koji tuženik zahtjeva po predmetnom Zahtjevu, već eventualno u visini iznosa ugovorne kazne zbog zakašnjenja. Stoga je pljenidbu i prijenos potrebno proglasiti nedopuštenom. Temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu po Zadužnici posl.br. OV-2457/2023 tužitelju je ustegnut iznos od 2.685,94 EUR s osnove glavnog potraživanja te iznos od 132,72 € s osnove troška izravne naplate, ukupno 2.818,66 €. Zaplijenjena sredstva su dana 08.04.2024. prenesena na račun ovrhovoditelja, ovdje tužitelja. Sukladno odredbi čl. 210.st.4. OZ tužitelj, u slučaju da Sud utvrdi da je nedopuštena pljenidba i prijenos temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika ima pravo od tuženika zahtijevati povrat ustegnutih i prenesenih novčanih sredstava, stoga tužitelj postavlja zahtjev za povratom iznosa od 2.818,66 EUR koji mu je tuženik ustegnuo temeljem prije opisanog Zahtjeva za izravnu naplatu.

2. Sve te tvrdnje tužitelja, tijekom postupka tuženik nije osporio.

3. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 6-12 spisa), zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 13-15 spisa), izvod prometa po računu (list 16 spisa), dopis (list 17spisa), ispis prometne stavke (list 18, 20 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (list 22 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 23-26 spisa), zadužnica (list 27-34 spisa), Ugovor o pružanju usluga procjena tržišne vrijednosti nekretnina na području Republike Hrvatske grupa 1. (list 35-42 spisa).

4. Tužitelj je na ročištu dana 23. siječnja 2025. povukao dokazni prijedlog financijskog vještačenja, obzirom da tuženik nije osporio relevantne činjenice koje bi se dokazivale tim dokaznim prijedlogom.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Uvidom u prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1339/2024-6 od 23. travnja 2024. razvidno je da je ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave-zadužnice pod poslovnim brojem OV-2457/2023 od 18. travnja 2023., a potvrđene po javnom bilježniku Boži Svedrec iz Zagreba iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 96/24, dalje u tekstu. OZ) te da u roku od 15 dana od dana takvog postupanja dostavi o istom dokaz.

7. Uvidom u Ugovor o pružanju usluga procjena tržišne vrijednosti nekretnina na području Republike Hrvatske grupa 1. razvidno je da su ga sklopile ovdje stranke dana 07.04.2023., da je predmet tog ugovora pružanje usluge procjena tržišne vrijednosti nekretnina na području Republike Hrvatske, što se tužitelj obvezao izvršiti sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina.

8. Člankom 5. tužitelj je obvezao izvršiti naručene elaborate o procjeni u roku od 30 kalendarskih dana od dana izdavanja pisanog zahtjeva odnosno narudžbenice, a koji rok se može produljiti za vrijeme koje je potrebno za pribavu podataka nadležnog upravnog tijela županije, odnosno grada koji vodi zbirku kupoprodajnih cijena za svoje područje. Procjembene elaborate koje će biti naručene od strane tuženika, tužitelj je dužan dostaviti u roku od 90 kalendarskih dana od dana izdavanja pisanog zahtjeva odnosno narudžbenice te se taj rok ne može produljiti. Člankom 8. tužitelj se obvezao dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u visini od 10% vrijednosti ugovora bez PDV-a za slučaj povrede ugovornih obveza istodobno s potpisom ugovora, odnosno najkasnije u roku od 15 dana od dana obostranog potpisa ugovora o javnoj nabavi.

9. Člankom 9. ugovoreno je da ako tužitelj kasni u ispunjenju svoje ugovorne obveze, tuženik može naplatiti ugovornu kaznu za svaki dan zakašnjenja do potpunog odnosno urednog ispunjenja usluge, u visini 0,2‰ od ukupne vrijednosti pojedinačnog pisanog zahtijeva odnosno narudžbenice bez PDV-a, s tim da ukupni iznos ugovorne kazne ne može prijeći 10% od ukupne vrijednosti usluge koja je predmet isporuke bez PDV-a. Ukoliko ugovorna kazne po pojedinom zahtjevu odnosno narudžbenici dostigne maksimalni iznos, tuženik ima pravo raskinuti ugovor i naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Također je ugovoreno kako tuženik ima pravo raskida ugovora i naplate jamstva i prije dostizanja vrijednosti ugovorne kazne u iznosu od 10% od ukupne vrijednosti usluge koja je predmet isporuke bez PDV-a te da je tužitelj ugovornu kaznu dužan platiti u roku od 7 dana od dana zaprimanja zahtjeva za plaćanje od strane naručitelja. Tuženik može naplatiti ugovornu kaznu na način da prilikom plaćanja računa iznos dostavljenog računa umanji za iznos ugovorne kazne, o čemu je prethodno dužan obavijestiti tužitelja pisanim putem ili pisanim putem tužitelju dostaviti odluku o naplati ugovorne kazne temeljem koje je tužitelj dužan uplatiti iznos ugovorne kazne na račun tuženika u roku od 7 dana.

10. Uvidom u zadužnicu razvidno je kako ju je izdao tužitelj na iznos 2.685,94 € radi naplate tražbine ovdje tuženika.

11. Iz dopisa tuženika od 17.01.2024. razvidno je kako isti raskida ranije navedeni ugovor zbog neispunjenja ugovorne usluge tužitelja prema odredbi čl. 5. Ugovora, a u skladu sa člankom 9. Ugovora te da pridržava pravo naplate jamstva za uredno ispunjenje ugovora sukladno odredbama ugovora.

12. Iz zahtjev za izravnu naplatu od 05.02.2023. razvidno je da je tuženik podnio ranije navedenu zadužnicu radi naplate tražbine u cijelom iznosu od 2.685,94 €. Uvidom u specifikacija izvršenja osnove za plaćanje razvidno je da je dana 06.02.2024. zaplijenjeno temeljem ranije naveden zadužnice ukupna iznos od 2.818,66 €, a koji iznos se odnosi na tražbinu tuženika u iznosu od 2.685,94 € i troškove izravne naplate u iznosu od 132,72 €, a što potvrđuju i ispisi prometne stavke.

13. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako su stranke sklopile ugovor vezano za procjenu nekretnina na području Republike Hrvatske, da je tužitelj bio izvršitelj predmetnog ugovora, da su ugovoreni rokovi izvršenja usluge od strane tužitelja, da je on dostavio tuženiku zadužnicu na iznosu od 2.685,94 € radi osiguranja urednog ispunjenja ugovora, da je ugovoreno kako će se naplaćivati penali radi kašnjenja u izvršenju ugovora i to za svaki dan zakašnjenja u visini 0,2‰ od ukupne vrijednosti pojedinačnog pisanog zahtijeva odnosno narudžbenice bez PDV- a, s tim da ukupni iznos ugovorne kazne ne može prijeći 10% od ukupne vrijednosti usluge koja je predmet isporuke bez PDV-a. Ukoliko ugovorna kazna po pojedinom zahtjevu odnosno narudžbenici dostigne maksimalni iznos, tuženik ima pravo raskinuti ugovor i naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Također je utvrđeno da je tuženik raskinuo predmetni ugovor jer tužitelj nije postupio u skladu sa člankom 5. ugovora, a kojim su propisani rokovi izvršenja ugovora.

14. Tužitelj navodi kako tuženik nije mogao naplatiti temeljem zadužnice koja je izdan za uredno ispunjenje ugovora, ugovornu kaznu za penale jer da ista nije bila izdana za to. Međutim iz čl. 9. ugovora ugovoreno je da ukoliko ugovorna kazna po pojedinom zahtjevu odnosno narudžbenici dostigne maksimalni iznos do 10%, tuženik ima pravo raskinuti ugovor i naplatiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Dakle jedino u toj situaciji tuženik može temeljem zadužnice naplatiti penale za kašnjenje. Međutim, tužitelj u ovom predmetu spori da bi penali iznosili upravo u maksimalnom iznosu od 2.685,94 €. Isti je istaknuo kako je tuženik od tužitelj naručio usluge u vrijednosti od 13.541,17 € i da mu nije jasno za koje točno narudžbe i u kojem iznosu tuženik tereti tužitelja za ugovornu kaznu zbog zakašnjenja jer da mu nikada nije dostavio odluku o naplati ugovorne kazne.

15. Kako u ovom predmetu sud nije utvrdio da bi tužitelj u izvršenju svojih ugovornih obveza kasnio, niti je utvrdio da bi ugovorna kazna radi zakašnjenja dostigla maksimalni iznos od 2.685,94 € (u kojem slučaju bi tuženik imao pravo naplatiti istu temeljem zadužnice), tako je sud utvrdio da je nedopuštena pljenidba i prijenos temeljem predmetne zadužnice jer su ispunjeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, pa je u tom dijelu cijenio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio je kao pod točkom I/ izreke ove presude.

16. Nadalje, kako je tuženi podnošenjem predmetne zadužnice na izravnu naplatu FINI tužitelju s računa zaplijenio iznos od 2.818,66 €, a obzirom da je ta pljenidba i prijenos nedopušten tako je tuženik stekao utuženi iznos bez pravne osnove pa sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu ZOO) i čl. 210. OZ-a dužan isti vratiti tužitelja, pa je stoga sud i u tom dijelu cijenio osnovanim tužbeni zahtjev pa je valjalo naložiti tuženiku povrat neosnovano naplaćenog iznosa od 2.818,66 €, sa zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

17. Tužitelj je potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke ugovore, no kako se ovdje radi o povratu neosnovano naplaćenog iznosa odnosno stjecanju bez osnove tako tužitelj ima pravo na zateznu kamatu po stopi za ostale odnose pa je odbijen za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog odlučeno je kako pod točkom III/ izreke ove presude.

18. Sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelj u spori nije uspio u razmjeno neznatnom dijelu stoga je tuženik dužan naknaditi mu trošak ovog postupka. Tužitelju je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (sukladno Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastavljanja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 200,00 (Tbr. 11, Tbr. 13., Tbr. 7. i Tbr. 54 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 23.01.2025. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što ukupno iznosi 600,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 750,00 €. Nadalje sud je dosudio i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,32 € i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,64 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023), a što sveukupno čini 861,96 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom IV/ izreke ove presude.

19. Sud je odbio tužitelja za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da je uvidom u spis utvrđeno kako je isti imao trošak u iznosu od 37,32 €, a ne u iznosu od 74,64 € kako je to tužitelj potraživao. Nadalje, sud je odbio tužitelja za trošak sudske pristojbe na prijedlog u iznosu od 74,64 € kao i na rješenje u iznosu od 74,64 € obzirom da tužitelj nije dokazao da je isti trošak i u tom iznosu imao. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V/ izreke ove presude.

U Zagrebu 14. veljače 2025. godine

Sudac:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku