Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1155/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Općine Čepin, Kralja Zvonimira 105, OIB: 64176613943, zastupane po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvj. u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženice, te uz javnu objavu presude, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos s novčanih sredstava tužitelja AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju Rješenja o ovrsi komunalne naknade pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima, Klasa: UP/I-363-03/15-02/3792, Ur.br.: 2158/05-18-2 od 20.6.2018., te Rješenja o ovrsi naknade za uređenje voda pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima, Klasa: UP/I-325-08/18-01/70, Ur.br.: 2158/05-18-1 od 20.6.2018.

II/ Nalaže se Financijskoj agenciji odmah po primitku Rješenja o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, vratiti sva zaplijenjena sredstva po žiro-računima tužitelja AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na njegove račune u stanje prije provedbe zapljene.

III/ Nalaže se tuženiku OPĆINA ČEPIN, Čepin, Kralja Zvonimira 105, OIB: 64176613943, isplatiti tužitelju AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni trošak ovog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Općine Čepin, Kralja Zvonimira 105, OIB: 64176613943 naknadi trošak postupka u iznosu od 725,00 EUR-a (sedamstodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ovaj sud Zaključkom br. Ovr-2761/21 od 11.11.2021. uputio tužitelja kao ovršenika da u roku 15 dana od primitka Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za naplatu na temelju Rješenja o ovrsi komunalne naknade pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima, Klasa:

UP/I-363-03/15-02/3792, Ur.br.: 2158/05-18-2 od 20.6.2018., na iznos od 1.504,55 kn te trošak ovrhe u iznosu od 200,00 kn te Rješenja o ovrsi naknade za uređenje voda pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima, Klasa: UP/I-325-08/18-01/70, Ur.br.: 2158/05-18-1 od 20.6.2018. na iznos od 1.243,91 kn te trošak ovrhe u iznosu od 200,00 kn, nedopuštenom. Naime, pred Financijskom agencijom tuženik je kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu na temelju Rješenja o ovrsi – rješenja o komunalnoj naknadi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima, Klasa: UP/I-363-03/15-02/3792, Ur.br.: 2158/05-18-2 od 20.6.2018., na iznos od 1.504,55 kn te trošak ovrhe u iznosu od 200,00 kn te Rješenja o ovrsi – rješenja o naknadi za uređenje voda pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima, Klasa: UP/I-325-08/18- 01/70, Ur.br.: 2158/05-18-1 od 20.6.2018. na iznos od 1.243,91 kn te trošak ovrhe u iznosu od 200,00 kn. Tužitelj je od donošenja predmetnih Rješenja o ovrsi s tuženikom dogovorio obročnu otplatu te je kroz cijelo razdoblje otplaćivao dug obuhvaćen predmetnim Rješenjima o ovrsi, isto tako tuženik je zanemario Odluke Općinskog vijeća kojima je tužitelju otpisan dug u iznosu od 85,39 kn i u iznosu od 1.202,74 kn. Iz svega navedenog razvidno je kako tužitelj nije imao duga obuhvaćenog navedenim rješenjem o ovrsi na dan 30. rujna 2021. prema tuženiku. Tužitelj ističe da su se stranke javnom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da tuženik neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme tražiti ovrhu, budući da tuženik nije u konkretnom slučaju bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer je dug otpisan i podmiren od strane tužitelja, budući da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, te budući da je ispunjenje odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno nakon pravomoćnosti i ovršnosti izvršne isprave. Nadalje, navodi da takva isprava nije mogla biti temelj i osnova ovršnog postupka, budući da vođenje ovršnog postupka nije dopušteno iz gore navedenih razloga, to tužitelj na temelju odredbi čl. 65., čl. 210. st. 1. i 2., čl. 50., čl. 53. i čl. 55. Ovršnog zakona.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica navodi da je tuženik tijekom postupka dostavio kao prilog email djelatnika TG od 28. listopada 2021. u kojem navodi kako su i na koji način zatvarani računi na način kako je to tuženiku odgovaralo radi knjiženja, no ne i prema namjeri tužitelja. Isto tako, sam djelatnik navodi kako je tužitelj na dan pisanja e-maila bio u pretplati te kako taj iznos treba vratiti tužitelju. Iz emaila proizlazi i kako je prvo zatvarana glavnica pa potom kamate, a što je u suprotnosti s odredbama ZOO-a, osim toga ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela VSRH zauzet stav kako potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 233. st. 2. ZOO-a zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava, stoga tužitelj opreza radi prigovara i zaduženju za kamate i preknjiženju iznosa za kamate, te predlaže po potrebi provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Nadalje, ističe da tuženik nije bio ovlašten izvršiti uračunavanje, uplatama tužitelja zatvarati neke druge račune, to tužitelj smatra da je jedini problem u knjiženju tuženika izvršenih uplata, da evidencija računa nije uredno vođena i da u poslovnim knjigama vodi kao neplaćene račune koji su plaćeni ili u iznosima koji se razlikuju od iznosa na istom računu, da postoje situacije u kojima je dugovanje po pojedinom računu pod različitom - drugom oznakom preneseno u narednu godinu u drugačijem ili u istom iznosu, da je tuženik prikazao kao neplaćene račune koji su plaćeni, to da je isto rezultiralo netočnim i krivim zatvaranjem njegovih potraživanja i obveza tužitelja, iskazivanjem kao neplaćenih računa koji su stvarno plaćeni, prijenosom krivih podataka u novu poslovnu godinu, netočnim i neadekvatnim zatvaranjima računa, terećenjem tužitelja za dug po računima koje je tužitelj platio u cijelosti ili je prigovorio zastari ili je dug otpisan odlukom tuženika, te terećenjem tužitelja nakon izvansudske ovrhe, a koji dug nije bio prikazan u kartici obveznika po donošenju predmetnih Rješenja o ovrsi, to je razvidno kako opisanim postupanjem tuženik praktično samovoljno produljuje zakonom propisani rok zastare svojih tražbina, a da čak i da je postojalo više istorodnih obveza među strankama, tužitelj je iskoristio pravo iz članka 171. stavka 1. ZOO-a i prilikom ispunjenja obveze određeno naznačio koju obvezu ispunjava i po kojem računu podmiruje dugovanja, pa tuženik nije bio ovlašten uplatom tužitelja zatvarati neku drugu tražbinu, osim one koju je tužitelj kod plaćanja naznačio. S obzirom na navedeno tuženik je predmetni zahtjev od 4.10.2021. neosnovano (nedopušteno) dostavio na naplatu jer je tužitelj izvršio podmirenje cjelokupnog dugovanog iznosa (ili je preostao neznatan dio dugovanja iz Rješenja o ovrsi od 2018.g.) i to u dogovoru s tuženikom, a koji dogovor tuženik ni ne osporava.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da radi nepodmirenih dugovanja za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za razdoblje od 31. prosinca 2012. do 15. rujna 2015., ovršeniku AG izdano je rješenje o ovrsi KLASA:UP/I- 363/03/15-01/51, URBROJ:2158/05-15-1 od dana 7. prosinca 2015. Na ista rješenja ovršenik je uložio žalbu radi zastare potraživanja. Žalba je usvojena u dijelu koji se odnosi na potraživanja koja su u zastari, te su izdana nova rješenja. Rješenje o ovrsi KLASA:UP/I-363-03/15-01/51, URBROJ:2158/05-16-3 od dana 26. siječnja 2016. i rješenje o ovrsi KLASA:UP/I-325-08/15-01/41, URBROJ:2158/05-16-3 od 26. siječnja 2016. Ovršenik je za sljedeće razdoblje od 15. prosinca 2015. do 15. lipnja 2018. (a koje nije obuhvaćeno ranije navedenim rješenjima o ovrsi) imao nova n ova nepodmirena dugovanja za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, te su izdana rješenja o ovrsi za nova dugovanja, 20. lipnja 2018., rješenje o ovrsi KLASA:UP/I-363-03/15-02/3792, URBROJ:2158/05-18-2 i rješenje o ovrsi KLASA:UP/I-325-08/18-01/70, URBROJ:2158/05-18-1 koja su izvršena s danom 21. kolovoza 2018. U oba slučaja, AG uspio je dogovoriti obročnu otplatu dospjele obveze. Iz tog razloga predmetna rješenja nisu poslana u FINU na prisilnu naplatu. Ovršenik je veći dio obveze iz Rješenja o ovrsi KLASA:UP/I-03/15-01/51, URBROJ:2158/05-16-3 od 26. siječnja 2016. i rješenja o ovrsi KLASA:UP/I- 325/08/15-01/41, URBROJ:2158/05-16-3 od 26. siječanja 2016. obročno podmirio, ali ne u potpunosti. Nadalje,14. kolovoza 2018. uplatom iznosa od 404,55 kn i 343,91 kn podmirene su preostale obveze iz rješenja o ovrsi KLASA:UP/I-03/15-01/51, URBROJ:2158/05-16-3 od 26. siječnja 2016. i rješenja o ovrsi KLASA:UP/I- 325/08/15-01/41, URBROJ:2158/05-16-3 od 26. siječanja 2016. Uplatama 12. rujna 2018. u iznosu od 250,00 kn i 250,00 kn podmiren je dio neplaćenih obveza iz rješenja o ovrsi rješenje o ovrsi KLASA:UP/I-363-03/15-02/3792, URBROJ:2158/05- 18-2 i rješenje o ovrsi KLASA:UP/I-325-08/18-01/70, URBROJ:2158/05-18-1 od 20. lipnja 2018. Nakon toga ovršenik AG nastavio je redovito plaćati obveze za 2018., 2019., 2020., i 2021., ali je ostao dug iz ovrha po rješenju o ovrsi KLASA:UP/I363-03/15-02/3792, URBROJ:2158/05-18-2 od 20. lipnja 2019. i rješenju o ovrsi KLASA:UP/I-325-08/18-01/70, URBROJ:2158/05-18-1 od 20. lipnja 2018.Obzirom da nije na vrijeme podmirio dospjele obveze iz navedenih rješenja o ovrsi, ista su poslana na FINU. Nakon što je FINA provela ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, temeljem tih iznosa računovodstveni referent proknjižio je nepodmirene obveze iz 2016. i 2017., te sukladno očitovanju referenta AG treba vratiti iznos od 826,03 kn koji sada predstavlja više uplaćeni iznos. Nadalje, vezano uz navode ovršenika AG su se stranke javnom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da tuženik neće na temelju ovršne isprave trajno ili za određeno vrijeme tražiti ovrhu, navode kako Općina Čepin o tome nema saznanja.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao rješenja o ovrsi od 20. lipnja 2018. (list spisa 4-6 i 7-9, kao i na listu spisa 28-30 i na listu spisa 38-40), karticu obveznika komunalne naknade i naknade za uređenje voda (list spisa 10-12), komunalnu naknadu i uređenje voda (list spisa 13), ispis transakcije – nalozi za plaćanje kom. naknade i uređenje voda (list spisa 14), tablica komunalna naknada i uređenje voda (list spisa 15), ispis transakcije – nalozi za plaćanje kom. naknade i uređenje voda (list spisa 16-17), zaključak posl.br. Ovr-2761/2021-4 od 11.11.2021. (list spisa 18-20), Potvrda o statusu hrv. branitelja za tužitelja (list spisa 23), rješenje Općine Čepin od 26.1.2016. (list spisa 31-33 i na listu spisa 41-43), žalbe tužitelja na rješenje o ovrsi od 7.12.2015. (list spisa 34 i na listu spisa 44, kao i na listu spisa 85 i 86) , rješenje o ovrsi od 7.12.2015. (list spisa 35-37 i na listu spisa 45-47), preslik e- mail korespondencije (list spisa 48), karticu obveznika komunalne naknade i naknade uređenja voda (list spisa 49-52), izvod iz zapisnika od 21.11.2019. (list spisa 55), dopis FINE od 30.9.2021. s rješenje o ovrsi od 20.6.2018. (list spisa 65-72), karticu obveznika komunalne naknade i naknade za uređenje voda (list spisa 76-79), preslike platnih naloga – ispis potvrda plaćanja (list spisa 80-83), dopis tužitelja od 2.11.2015. (list spisa 84), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 96-121), očitovanje vještaka (list spisa 135-141) te je saslušao tužitelja i vještaka. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda Ovr-2761/2021.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za novog provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja istaknut na ročištu održanom 8. siječnja 2025. jer je već provedeno vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke koji je na ročištu održanom 8. siječnja 2025. u cijelosti otklonio sve primjedbe tužitelja na Nalaz i mišljenje.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi proglašenja da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja na temelju rješenja o ovrsi – komunalne naknade i naknade za uređenje voda od 20. lipnja 2018.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik podnio zahtjev Financijskoj agenciji (u nastavku: FINA) radi pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, ovdje tužitelja a radi naplate komunalne naknade i naknade za uređenje voda.

8. Među parničnim strankama je sporno je li tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Naime, zbog navedenog razloga a koji razlog predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, ovršenik ovdje tužitelj upućen je u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Iz rješenja o ovrsi od 20. lipnja 2018. (list spisa 4-6 i 7-9, kao i na listu spisa 28-30 i na listu spisa 38-40) proizlazi se odnosi na komunalnu naknadu i to za potraživanja koja su dospijevala svaka tri mjeseca počevši od prosinca 2015. pa do lipnja 2018. , a rješenje o ovrsi za naknadu za uređenje voda za potraživanja koja su dospijevala svaka tri mjeseca počevši od prosinca 2015. pa do prosinca 2017.

10. Iz zaključka ovog suda posl.br. Ovr-2761/2021-4 od 11. studenog 2021. (list spisa 18-20) i priklopljenog spisa ovog suda Ovr-2761/2021 proizlazi da je tuženik upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate pokrenute na temelju zahtjeva ovrhovoditelja iz razloga koji predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

11. Iz rješenja Općine Čepin od 26. siječnja 2016. (list spisa 31-33 i na listu spisa 41- 43) proizlazi da se rješenje o ovrsi komunalne naknade od 7. prosinca 2015. mijenja i glasi: da ovršenik AG duguje temeljem ovršne isprave , na dan 7. prosinca 2015., komunalnu naknadu u iznosu od 1.444,73 kn (glavnica 1.242,48 kn i zatezne kamate u iznosu od 202,25 kn).

12. Iz dopisa FINE od 30. rujna 2021. s rješenjem o ovrsi od 20.6.2018. (list spisa 65-72) proizlazi da je tuženik dostavio FINI rješenje o ovrsi KLASA:UP/I-363-03/15- 02/3792, URBROJ:2158/05-18-2 i rješenja o ovrsi KLASA:UP/I-325-08/18-01/70, URBROJ:2158/05-18-1. Iz rješenja o ovrsi – komunalne naknade od 20. lipnja 2018. proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.504,55 kn, a iz rješenja o ovrsi – naknade za uređenje voda proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika iznos 1.243,91 kn (1.112,61 kn i zatezne kamate u iznosu od 131,30 kn).

13. Iz dopisa tužitelja od 2.studenog 2015. (list spisa 84) proizlazi da je tuženik poslao prigovor tuženiku u kojem je naveo da je iz otvorenih stavki vidljivo da se dugovanje vodi od 2010. te da se poziva na zastaru potraživanja.

14. Iz Nalaza i mišljenje vještaka (list spisa 96-121) proizlazi da je dugovanje tužitelja prema tuženiku na ime komunalne naknade s danom 20. lipnja 2018. iznosilo 2.970,61 kn te se sastojalo od: -početnog stanja na dan 31. prosinca 2007. u iznosu od 1.108,80 kn, -djelomičan ostatak duga po računima obuhvaćenim prethodnom ovrhom u iznosu od 501,91 kn, dugovanje po ovrsi od 20. lipnja 2018. u iznosu od 1.359,90 kn. Danom 1. travnja 2021. tuženik temeljem odluke vrši otpis potraživanja od tužitelja GG u iznosu od 1.202,74 kn. S danom 30. rujna 2021. dugovanje tužitelja GG prema tuženiku na ime komunalne naknade iznosi 1.208,31 kn. Na ime dugovanja koje potječe od 20. lipnja 2018., s danom 5. listopada 2021. provedena je ovrha na novčanim sredstvima tužitelja AG u iznosu od 1.063,66 kn na ime glavnice te 144,65 kn na ime kamata nakon čega stanje duga na ime komunalne naknade za tužitelja AG iznosi 0,00 kn. Nadalje, tužitelj AG prema tuženiku na ime naknade za uređenje voda s danom 15. prosinca 2017. iznosi 1.568,99 kn a sastoji se od: - djelomičan ostatak duga po računima obuhvaćenim prethodnom ovrhom u iznosu od 456,28 kn, dugovanje po ovrsi od 26. siječnja 2016. u iznosu od 1.112,61 kn. 22. veljače 2021. tuženik vrši otpis potraživanja prama tužitelju u iznosu od 85,39 kn. S danom 30. rujna 2021. dugovanje tužitelja prema tuženiku na ime vodne naknade iznosi 1.144,50 kn. Na ime dugovanja koje potječe od 20. lipnja 2018., s danom 5. listopada 2021. provedena je ovrha na novčanim sredstvima tužitelja AG u iznosu od 1.013,20 kn na ime glavnice te iznos od 131,30 kn na ime kamate nakon čega stanje duga na ime vodne naknade iznosi 0,00 kn.

14.1. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića, dipl. oecc. proizlazi da na dan 30. rujna 2021. na ime komunalne naknade tužitelj je imao dug prema tuženiku u iznosu od 1.208,31 kn. U navedenom iznosu ne nalazi se iznos od 1.202,74 kn čiji je otpis po Odluci evidentiran u analitičkoj kartici financijskog knjigovodstva s danom 1.travnja 2021. Prema navedenom, vidljivo je da tuženik nije zanemario Odluku Općinskog vijeća kojom je tužitelju otpisan dug u iznosu od 1.202,74 kn. Isto tako, na dan 30. rujna 2021. na ime vodne naknade tužitelj je imao dug prema tuženiku u iznosu od 1.144,50 kn. U navedenom iznosu ne nalazi se iznos od 85,39 kn čiji je otpis po Odluci evidentiran u analitičkoj kartici financijskog knjigovodstva s danom 22. veljače 2021. Prema navedenom, vidljivo je da tuženik nije zanemario Odluku Općinskog vijeća kojom je tužitelju otpisan dug u iznosu od 85,39 kn.

14.2. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića, dip.oecc. a u vezi obračuna i naplate kamata proizlazi da je tuženik obračunavao tužitelju i u analitičkoj kartici navela zaduženja za kamatu samo prilikom podizanja ovrhe, dok je naplata kamate vršena putem FINA-e prilikom naplate ovrhe, pa stoga da nije došlo do propusta prilikom naplate kamate kao niti zastare iste. Nadalje, sveukupno je ovrhom naplaćen iznos od 2.141,26 kn na ime komunalne naknade sa kamatama, troškovima ovrhe, te iznos od 1.437,58 kn na ime vodne naknade sa kamatama i troškovima ovrhe, odnosno sveukupno iznos od 3.578,84 kn. Kada se navedenom iznosu pridoda iznos od 300,00 kn na ime troškova ovrhe, dobije se iznos od 3.878,84 kn, a što zapravo čini ukupno potraživanje tužitelja po tužbi. Sva navedena dugovanja tužitelja prema tuženiku su navedenom ovrhom zatvorena. Isto tako, iz Nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik svojim Odlukama otpisao sva dugovanja koja bi bila u zastari, te je na taj način smanjeno dugovanje tužitelja. U vezi uplata tužitelja vještak je utvrdio da su navedenim uplatama umanjena zaduženja tuženika iz kojeg razloga je u konačnici ovrhom od 5. listopada 2021. naplaćen manji iznos u odnosu na iznos u rješenjima o ovrsi. Dakle, na dan 30. rujna 2021. tužitelj nije bio u pretplati dok je s danom 5. listopada 2021. ovrhom naplaćeno ukupno dugovanje tužitelja, te isti od navedenog dana redovito podmiruje svoje obveze tuženiku

14.3. Vještak se podneskom od 17. prosinca 2024. vještak se očitovao na sve primjedbe tuženika na Nalaz i mišljenje te je naveo i da je tuženik tužitelju obračunao i na analitičkoj kartici evidentirao samo zaduženja za kamatu prilikom podizanja ovrhe, dok je naplata kamate vršena putem FINA-e prilikom naplate ovrhe, a što je u skladu s pravilima struke.

14.4. Iz iskaza vještaka proizlazi da je tužitelj u svom podnesku naglašavao kako je tuženik naplatio i dugove koji su otpisani te koji su u zastari, to je utvrdio da nije točno, već su isti dugovi otpisani i isknjiženi. Isto tako, tuženik navodi i greške u knjiženju kod tužitelja što također nije uočio, niti tužitelj navodi konkretno datume i iznose koji su greškom navedeni. Jedina stvar koju tuženik nije napravio, to je da nije evidentirao obračunate kamate od strane FINE te je napisao dopis da navedeni iznos treba vratiti tužitelju, što računovodstvene i financijske struke ne stoji. Kao upitno tužitelj navodi što su naplaćene veće kamate od onih naznačenih u rješenju u ovrsi, što također s računovodstveno-financijskog stajališta ne stoji, budući da kamate naznačene u rješenjima o ovrsi su iskazne do pokretanja rješenja o ovrsi, a daljnji obračun i naplatu kamata vršila je FINA. Isto tako, tužitelj osporava i naplatu troškova ovrhe, dok su isti s računovodstveno-financijskog stajališta prihvatljivi. Tužitelj se poziva u svom prigovoru na Nalaz kako tuženik je nakon naplate cjelokupnog iznosa osnovnog duga osnovnom naplatom svojevoljno naplaćivao buduća potraživanja odnosno zatvarao potraživanje "po svojoj želji". U pisanom nalazu i mišljenju, a i u odgovoru dao je prikaz što je tuženik sve naplatio, isto se odnosi na pokrenute ovrhe temeljem potraživanja koja nisu u zastari niti su otpisana, te s računovodstveno- financijskog stajališta tuženik je ispravno zatvorio svoja potraživanja temeljem pokrenutih ovrha. Vještak je u cijelosti ostao kod Nalaza i mišljenja, kao i odgovora na upit pun. tužitelja, kojim odgovorom Nalaz nije ni u jednom dijelu izmijenjen. Nadalje, naveo je da sve što je zatvarano uplatama izvršenim po ustegama je naveo u pisanom Nalazu i mišljenju, kao i na str. 5 očitovanja na podnesak, iz čega proizlazi da je potraživanje ispravno zatvarano.

14.5. Nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i izrađen je u skladu s pravilima struke. Vještak se očitovao na sve primjedbe tuženika te isto očitovanje detaljno i iscrpno iznio.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da smatra da nije ništa dužan Općini Čepin po osnovu tražbine za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, a također nije dužan platiti niti zatezne kamate. Naime, nije sporno da je dobio 2018. od strane tuženika Općine Čepin rješenja glede plaćanja duga koji je postojao 2018., prema specifikaciji dugovanja komunalne naknade i naknade za uređenju voda. Napominje da je za tu tražbinu od Općine Čepin dobivao uplatnice i za obje tražbine je iznos bio na jednoj uplatnici, odnosno bile su jedinstvene uplatnice. Kada je 2018. godine od tuženika dobio rješenje o ovrsi, taj dug nije bio sporan, te je otišao u Općinu Čepin i djelatnik tuženika mu je rekao da plati taj dug kako može i da rješenje neće ići na ovrhu. Sukladno tome, otplaćivao je taj dug kako je mogao. Dakle, na njegovom tekućem računu postoji evidencija točno kada i što sam plaćao, te posjeduje izvod svog tekućeg računa iz banke. Također je vodio svoju evidenciju plaćanja, koju je priložio uz tužbu, kao i izvod tekućeg računa. Ne može se točno sjetiti sa kojim djelatnikom Općine Čepin je razgovarao, a koji mu je rekao da vrši uplate i da neće poslati rješenje na FINA-u, ako u dogledno vrijeme ne riješi taj dug. Međutim, 2021. unatoč tome rješenje je poslano na FINA-i kao da ništa nije podmirivao, iako je u međuvremenu vršio uplate i podmirio dužne iznose, a što sam provjerom utvrdio nakon što sam mu je blokiran račun 2021. Tada je izvršio analizu svojih uplata i izvijestio napismeno Općinu Čepin što je utvrdio, da nije dužan i da mu zaplijenjena sredstva vrate. Ukupno mu je zaplijenjen iznos od 3.878,84 kune plus 300,00 kuna troškova FINA-e. U financijskoj kartici Općine Čepin točno se vidi što i kada sam plaćao, te je sve uredno evidentirano. Međutim, Općina Čepin u svom softveru ima krivo postavljene parametre te vodi sve dugove još od 2007., kada je kupio kuću u [adresa], koji dugovi su u zastari i tim mojim uplatama su zatvarani očito možebitni dugovi u zastari, s napomenom da je pisanim putem već ranije za te starije dugove zatražio od Općine Čepin da otpiše dugove u zastari, a očito da ti dugovi nisu bili otpisani. U Rješenjima o ovrsi od 20. lipnja 2018. u specifikaciji dugovanja, točno je naznačeno razdoblje na koje se rješenje odnosi i brojevi račun i plaćao je upravo tu tražbinu, a ne neku neodređenu niti neku eventualno stariju tražbinu. Osim toga, da je postojala neka starija tražbina uopće, tada bio ona bila navedena u rješenju u ovrsi. Kada su donijeta dva rješenje o ovrsi 20. lipnja 2018. godine, njegov dug je tada iznosio 2.748,46 kuna. U 2018. dobio je još dvije redovne rate za III i IV kvartal tekuće godine i 2019., 2020. i 2021. je dobio po četiri uplatnice za kvartalno plaćanje, koje je uredno plaćao sve do blokade računa, i nastavio je redovno plaćati račune do danas. Ističem da se u konkretnom slučaju nije mogao zatvarati stariji dug, jer kada je donijeto rješenje o ovrsi, svi stariji dugovi su morali biti brisani, a dug koji je postojao je obuhvaćen rješenjem o ovrsi i taj dug nije bio sporan i ja sam ga u međuvremenu platio. Uplate je vršio većinom putem mobilnog bankarstva. Zakon propisuje da se ne može zatvarati dugovanje koje ne postoji. Nitko iz Općine Čepin mu nije objasnio kako funkcionira način obračuna i preknjižavanja kod tuženika, ali navodi da mu niti ne trebaju objašnjavati, jer je on informatičar po struci. Navodi da su iz izlistanja kartice komunalne naknade i naknade za uređenje voda vidljive njegove uplate i datumi uplata, kao i iznosi uplata. Nadalje, navodi da je već ranije Općini Čepin isticao prigovor zastare te oni po zakonu to moraju otpisati, ali unatoč tome Općina Čepin još uvijek vodi dug iz 2008. Tuženik vodi karticu od 2008. na njegovo ime i vidljive su sve uplate, kao i otpisi.

15.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je izvršio određene uplate nakon što su bila donesena rješenja o ovrsi, kao i u dijelu da mu je ovrhom FINA zaplijenila sredstva a radi pomirenja potraživanja iz rješenja o ovrsi jer je u tom dijelu iskaz tužitelja u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka, a koji je sud ocijenio vjerodostojnim.

15.2. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da su njegovim uplatama zatvarana starija potraživanja tuženika prema njemu a koja potraživanja su u zastari, jer je u tom dijelu iskaz tužitelja suprotan Nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstvene struke Dariju Dumančiču, dip.oecc.

16. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:

- da je tužitelj imao dug prema tuženiku na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda,

- da su zbog duga na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda donesena rješenja o ovrsi,

- da je tuženik donio Odluke (Općinsko vijeće) kojom je tužitelju otpisan dug u iznosu od 1.202,74 kn na ime komunalne naknade i iznos od 85,39 kn na ime vodne naknade,

- da je tuženik svojim Odlukama otpisao sva dugovanja koja bi bila u zastari, te je na taj način smanjeno dugovanje tužitelja,

- da su u analitičkoj kartici financijskog knjigovodstva evidentirani otpisi navedenih iznosa na ime vodne naknade i komunalne naknade,

- na dan 30. rujna 2021. na ime komunalne naknade tužitelj je imao dug prema tuženiku u iznosu od 1.208,31 kn, u navedenom iznosu ne nalazi se iznos od 1.202,74 kn čiji je otpis po Odluci evidentiran u analitičkoj kartici,

- na dan 30. rujna 2021. na ime vodne naknade tužitelj je imao dug prema tuženiku u iznosu od 1.144,50 kn, u navedenom iznosu ne nalazi se iznos od 85,39 kn čiji je otpis po Odluci evidentiran u analitičkoj kartici,

- da je ovrhom je naplaćen iznos od 2.141,26 kn na ime komunalne naknade sa kamatama, troškovima ovrhe, te iznos od 1.437,58 kn na ime vodne naknade sa kamatama i troškovima ovrhe, odnosno sveukupno iznos od 3.578,84 kn. Kada se navedenom iznosu pridoda iznos od 300,00 kn na ime troškova ovrhe, dobije se iznos od 3.878,84 kn,

- da su uplatama tužitelja umanjena zaduženja tuženika iz kojeg razloga je u konačnici ovrhom od 5. listopada 2021. naplaćen manji iznos u odnosu na iznos u rješenjima o ovrsi. Na dan 30. rujna 2021. tužitelj nije bio u pretplati dok je s danom 5. listopada 2021. ovrhom naplaćeno ukupno dugovanje tužitelja, te isti od navedenog dana redovito podmiruje svoje obveze tuženiku,

- kamate naznačene u rješenjima o ovrsi su iskazne do pokretanja rješenja o ovrsi, a daljnji obračun i naplatu kamata vršila je FINA.

17. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelju zaplijenjen iznos od 3.578,84 kn i iznos od 300,00 kn na ime troškova ovrhe, a koji iznos predstavlja zbroj dugovanog iznosa na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda. Nadalje, u navedenom iznosu nisu sadržani iznosi koji su zastarjeli jer je iste tuženik Odlukom Općinskog vijeća tužitelju otpisao, a tužitelj svojim uplatama nije zatvarao potraživanje tuženika koje se odnosi na iznose koji su mu zaplijenjeni. Isto tako, kamate su pravilno obračunate, te je daljnji obračun i naplatu vršila FINA (a kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka).

18. Tužitelj je zaključkom ovog suda posl.br. Ovr-2761/2021-4 od 11. studenog 2021. (list spisa 18-20) i upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate pokrenute na temelju zahtjeva ovrhovoditelja iz razloga koji predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ) propisano je da ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Nadalje, tužitelj se u prijedlogu radi kojega je 1 0

zaključkom upućen u parnicu (priklopljeni spis broj Ovr-2761/2021) istaknuo uz razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a i razloge iz čl. 50. st. 7. i 10. OZ-a.

18.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a propisano je da ako je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravljanja javnobilježničke isprave.

18.2. U konkretnom slučaju, tužitelj na kojemu je teret dokazivanja, nije dokazao postojanje razloga zbog kojih je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno nije dokazao postojanje razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a . Dakle, tužitelj nije dokazao da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala kada je više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka. U vezi s navedenim potrebno je još jednom istaknuti da su tužitelju na temelju Odluka Općinskog vijeća otpisano dugovanje koje je zastarjelo, te da isto nije naplaćeno u postupku izravne naplate. Nadalje, uplate koje je tužitelj činio su evidentirane, te je u konačnici ustegnuti iznos manji od iznosa navedenog u rješenju o ovrsi, odnosno tužitelju nisu ustegnuti iznosi a koje je isti platio svojim uplatama. Tužitelju su naplaćeni iznosi koji su bili dospjeli a nepodmireni.

18.3. Osim toga, tužitelj nije dokazao niti postojanje razloga na koje se poziva u prijedlogu za proglašenje ovrhe nedopuštenom odnosno razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a.

19. Nadalje, tužitelj nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje je naveo tijekom postupka - odnosno da su potraživanja tuženika s osnove kamata zastarjela. U vezi s navedenim potrebno je reći da je prvostupanjski sud u parničnom postupku ovlašten raspraviti osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice samo u svijetlu onih zakonskih razloga zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu, ali i iz ostalih razloga koje je tužitelj naveo u žalbi odnosno prijedlogu za proglašenjem ovrhe nedopuštenom koji se smatra žalbom (priklopljeni spis Ovr- 2761/2021). Dakle, u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe granice raspravljanja određene su odredbom čl. 55. st.3. OZ-a iz kojih proizlazi da se tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je ovršenik naveo u žalbi/ prijedlogu u povodu koje je upućen u parnicu (tako i u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev 2770/2015-2 od 13. ožujka 2019).

19.1. Budući da tužitelj u žalbi odnosno prijedlogu koji se smatra žalbom nije naveo razlog – zastara kamata, te da nije upućen u parnicu zbog tog razloga ovaj sud nije bio ovlašten raspravljati o navedenom.

20. Isto tako, potrebno je reći da iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da sa računovodstvene i financijske struke ne stoji navod referenta tuženika (kako to proizlazi iz odgovora na tužbu) da nije evidentirao obračunate kamate od strane FINE, te da je tuženik tužitelju obračunao i na analitičkoj kartici evidentirao samo

1 1

zaduženja za kamatu prilikom podizanja ovrhe, dok je naplata kamate vršena putem FINA-e prilikom naplate ovrhe, a što je u skladu s pravilima struke.

21. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

22. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka. Tužitelju je priznata naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2022., u nastavku: Tarifa), te trošak zastupanja a ročištima 13. travnja 2022., 9. rujna 2022., 2. veljače 2023., 8. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 12. rujna 2023. u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 600,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 750,00 EUR-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

22.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 18. srpnja 2024. jer nije bio potreban za parnicu, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 14. veljače 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice