REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-162/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE Zagreb, Margaretska 3, Regioonalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16a, OIB:0295827267, zastupan po voditeljici ŽT, dipl. oec. OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi isplate, izvanraspravno, 14. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB 38922958547 da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16/a, OIB: 02958272670 za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja isplati novčani iznos od 144,11 eura (slovima: stočetrdesetčetirieuraidvanaestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 20,00 eura od 04. kolovoza 2018. godine do isplate

- iznos od 6,32 eura od 04. kolovoza 2018. godine do isplate

- iznos od 14,02 eura od 04. kolovoza 2018. godine do isplate

- iznos od 14,02 eura od 04. kolovoza 2018. godine do isplate

- iznos od 89,75 eura od 05. rujna 2018. godine do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 89,75 eura za razdoblje od 5. kolovoza 2018. do 5. rujna 2018.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska ulica 71, OIB 38922958547 da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16/a, OIB 02958272670 za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja isplati novčani iznos od 16,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 6,64 eura od 09. studenog 2018. godine do isplate

- iznos od 3,32 eura od 09. studenog 2018. godine do isplate

- iznos od 3,51 eura od 01. prosinca 2018. godine do isplate

- iznos od 3,51 eura od 01. prosinca 2018. godine do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 6. listopada 2018. u Vukovaru dogodila prometna nesreća koju je prouzročio AT upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] (registriranom u Republici Bosni i Hercegovini), a kojim vozilom je naletio na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ZT, a kojom prilikom je JT putnik zadobila lake tjelesne ozljede. Nadalje se navodi da su nastalim događajem prouzročeni troškovi tužitelja, za liječenje osiguranika JT, u iznosu od 1.474,93 kune, a koji se sastoje od troškova liječenja iz osnovnog zdravstvenog osiguranja u iznosu 1.126,85 kuna, i troškova liječenja iz dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 348,08 kn, a koje je tužitelj isplatio ugovorenim subjektima.

1.1. Tužitelj je temeljem odredbe članka 136. stavka 1., članka 141. stavka 1., članka 142., članka 143. i članka 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 85/06, 150/08, 71/10 i 53/20) te člancima 963. i 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) ovlašten zahtijevati naknadu štete od tuženika.

1.2. Tužitelj je pozvao tuženika dopisom od 19. listopada 2021. godine, na plaćanje utuženih troškova zdravstvene zaštite, te je tuženik u mirnom postupku tužitelju platio na ime troškova za liječenje osiguranika JT iz osnovnog zdravstvenog osiguranja iznos od 40,95 kuna, te na ime troškova liječenja iz dopunskog zdravstvenog osiguranja iznos od 220,24 kuna. Međutim, do pokretanja ovoga postupka, tuženik nije isplatio tužitelju preostali iznos plaćenih troškova zdravstvene zaštite za liječenje osiguranika JT, iz osnovnog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 1.085,90 kuna, te na ime troškova liječenja iz dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 127,84 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori štetni događaj, činjenice kako je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede, kao niti pasivnu legitimaciju tuženika obzirom da tuženik odgovara za sve štete nastale na području RH-a prouzročene od strane motornih vozila stranih osiguranika. Ne osporava ni odgovornost za nastup štetnoga događaja te navodi da predložene dokaze tužitelja na navedene nesporne činjenice nije potrebno izvoditi.

2.1. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja po utuženim računima navodeći da tužitelj podnosi tužbeni zahtjev 22.07.2022. godine a vidljivo je kako su računi iz kolovoza i studenoga 2018. godine. Stoga se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva uz navode da je protekao subjektivni trogodišnji rok zastare potraživanja tužitelja, stoga tužitelj nema zakonsko pravo niti uporište potraživati putem suda zahtjev za isplatom predmetnih računa. Predlaže da sud zakaže raspravno ročište i odluči o tuženikovu prigovoru zastare potraživanja, podredno bez zakazivanja ročišta donese rješenje o istome i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu svih troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Odredbom čl. 332.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) propisano je da ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članci 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

4. Iz odgovora na tužbu proizlazi tuženik ne spori štetni događaj, činjenicu kako je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede, kao niti pasivnu legitimaciju tuženika obzirom da tuženik odgovara za sve štete nastale na području RH-a prouzročene od strane motornih vozila stranih osiguranika. Ne osporava ni odgovornost za nastup štetnoga događaja te navodi da predložene dokaze tužitelja na navedene nesporne činjenice nije potrebno izvoditi. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te smatra da sud radi nastupa zastare tužbeni zahtjev treba odbiti.

5. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice i kako je među strankama sporno jedino pravno pitanje, odnosno je li nastupila zastara potraživanja, to su ispunjeni uvjeti za donošenje presude bez rasprave.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 144,11 eura za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove osnovnog zdravstvenog osiguranja za liječenje osiguranika JT, uvećan za zakonske zatezne kamate i iznosa od 16,98 eura za plaćene troškove zdravstvene zaštite s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja za liječenje osiguranika JT, a koji troškovi su nastali uslijed ozljeda koje je JT zadobila uslijed prometne nesreće koju je prouzročio AT upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] (registriranom u Republici Bosni i Hercegovini).

7. Suprotno navodima tuženika da se u konkretnom slučaju radi o tražbini naknade štete koja zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu sukladno odredbi članka 230. ZOO-a, sud je stajališta da se predmetno potraživanje odnosi na regresni zahtjev tužitelja koji zastarijeva u roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje u tekstu: ZOO). Naime, podmirujući troškove liječenja oštećenika iz prometne nesreće, odnosno svoga osiguranika tužitelj je učinio isplatu za drugoga, i to ovdje tuženika slijedom čega tužbom od tuženika potražuje podmirenje učinjenog plaćanja.

8. Kako je tužba podignuta 22. srpnja 2022., a kako je tužitelj umjesto tuženika izvršio plaćanja 3. kolovoza 2018., 4. rujna 2018. i 30. studenoga 2018., to proizlazi da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a i da je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik neosnovan.

9. Slijedom toga se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 161,09 eura ukazuje osnovanim radi čega ga je sud prihvatio.

10. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011.) prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10.1. Zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 89,75 eura za razdoblje od 5. kolovoza 2018. do 05. rujna 2018. odbijen je kao neosnovan jer je tužitelj navedeno plaćanje (tada u iznosu od 676,24 kune) izvršio 4. rujna 2018., a kako to slijedi iz podataka na listu 16 i 17 spisa, stoga mu na navedeni iznos zakonske zatezne kamate pripadaju od 5. rujna 2018., a ne od 5. kolovoza 2018.

11. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka sud je odbio kao neosnovan jer tuženik nije uspio u parnici te mu stoga ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

12. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude bez održavanja rasprave.

U Vukovaru 14. veljače 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku, putem punomoćnika