Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-792/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Predraga Jovanića predsjednika vijeća, Ljiljane Milina članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ane Beloglavec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mirjani Mrčela, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika AJ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Ukaloviću, odvjetniku u Zadru, 2. tuženice KJ iz [adresa], zastupanoj po punomoćniku Matiji Doriću, odvjetniku u Zagrebu, 3. tuženice ZJ iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i 2. tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. lipnja 2024., poslovni broj P-255/2019-70, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba 2. tuženice KJ i žalba tužitelja ĆJ kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 13. lipnja 2024., poslovni broj P-255/2019-70.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela u skici lica mjesta koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Igor Gulan dana 26. 4. 2024., a koja čestica je prikazana zelenom bojom i označena točkama C- D-E-F-C površine 1117 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj po pravomoćnosti presude, a nakon provedenog postupka parcelacije, upiše vlasnikom novoformirane čestice nastale od opisane nekretnine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženici pod 2) da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.560,63 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.«

2. Protiv takve presude 2. tuženica i tužitelj su podnijeli žalbe, s time da se tužitelj žali samo na odluku o parničnom trošku.

2.1. U svojoj žalbi tužitelj prigovara dijelu presude u točki II. izreke stoga što mu je sud priznao trošak samo jednog obrazloženog podneska, a ostale podneske prema Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje: OT), iako smatra da su isti bili neophodni za provođenje postupka, te prema Tbr. 8. točka 1. OT ima pravo na trošak za još tri obrazložena podneska, a za ostale obrazložene podneske u visini od 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1.,4. i 8. OT. Prigovara što mu nije priznat trošak sedam podnesaka – požurnica, te predlaže da se odluka o trošku preinači u smislu žalbenih navoda i prizna trošak žalbe u iznosu od 276,54 eura.

2.2. Tuženica je žalbu protiv presude u cijelosti podnijela iz svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11- pročišćeni tekst,i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se njena žalba uvaži i ukine prvostupanjska presuda i odbaci tužba, podredno odbije tužbeni zahtjev, odnosno presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, te traži trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura.

2.3. U bitnome, tuženica u žalbi ukazuje opisom povrede na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, izreka presude je nerazumljiva, jer skica ne može biti sastavni dio presude. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio što je sporno, a što nesporno između stranaka, te je potpuno zanemario sve prigovore 2. tuženice. Osporava valjanost Diobenog ugovora između DJ i HJ koji se pojavljuje tek kasnije u postupku i smatra da je pogrešan zaključak suda da su se braća mirno podijelila, na način opisan presudom. Posebno ističe da je sud trebao prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka koji se iza DJ (prednika tuženika) vodi kod istog suda pod brojem O-502/1993, kao što je isti sud učinio u predmetu razvrgnuća suvlasničke zajednice, broj P-1655/2021. Žaliteljica smatra da su tužbom trebali biti obuhvaćeni na tuženoj strani i djeca iz prvog braka pok. NJ, majke 2. tuženice, što sud nije učinio, već je prihvatio da su utuženi svi nasljednici pok. DJ koji imaju položaj jedinstvenih i nužnih suparničara. Prema istoj logici 3. tuženica ZJ nije mogla biti na strani tuženika, jer se ista odrekla nasljedstva u ostavinskom postupku iza DJ još 10. lipnja 1994.

Osporava i odluku o parničnom trošku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve navode žalbe 2. tuženice i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu 2. tuženice i potvrdi presudu suda prvog stupnja. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 150,00 eura.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu članak 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao bitne povrede postupka koje bi utjecale na pravilnost i zakonitost presude, niti bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se 2. tuženica poziva.

6. Prema predloženim i provedenim dokazima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih je pravilnom primjenom prava valjalo zaključiti da je tužitelj zajedno s prednicima imao miran i pošten posjed na spornom dijelu zemljišta od 1987. godine (od podjele čestice), te je stoga stekao pravo vlasništva dosjelošću na točno određenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio je vještak identificirao na skici lica mjesta.

7. Nesporno je utvrđena činjenica da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan na 9/19 dijela čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji suvlasnički dio je stekao darovanjem od svog oca, pok. HJ još 2013. godine), dok je pok. DJ, otac svih troje tuženika upisan na 10/19 dijela iste čestice. Nadalje, utvrđeno je da su se braća, sada pokojni HJ i DJ, prednici svih stranaka, podijelili još 1987. godine (Diobeni ugovor na stranici 105 spisa), te je dioba po takvom sporazumu provedena u Uredu za katastar i geodetske poslove u Zadru rješenjem od 25. travnja 1994., te su u tom postupku u Katastru prednici stranaka i njihovi suvlasnički dijelovi čestice upisani u različite posjedovne listove, kako to proizlazi iz dokumentacije na stranicama 91-100, pri čemu se navodi površina dijela HJ u površini od 1117 m², u kojem dijelu istočnog dijela čestice traži tužitelj utvrđenje prava vlasništva.

8. Nadalje, na očevidu je nedvojbeno utvrđena činjenica da tužitelj, kao pravni slijednik pok. HJ koristi upravo istočni dio čestice u utuženoj površini i na istom zemljištu ima posađene masline. Znajući za takvu podjelu, 1. tuženik AJ je priznao u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a 3. tuženica se oglušila na poziv na iznošenje odgovora na tužbu, a iz priložene dokumentacije proizlazi da se odrekla čitavog svojeg nasljednog dijela iza pok. DJ.

9. Neosnovano 2. tuženica smatra da nije moguće provesti ovaj postupak dok nisu utvrđeni rješenjem o nasljeđivanju nasljednici pok. DJ koji je upisan na 10/19 suvlasničkog dijela sporne čestice, budući je tužitelj utužio sve potencijalne nasljednike, kao jedinstvene suparničare. Ostavinski postupak iza njegovog strica, a oca tuženika se vodi preko trideset godina, te je prekinut zbog druge parnice koju vode nasljednici. Isto tako neosnovan je prigovor 2. tuženice što tužbom nisu obuhvaćeni svi nasljednici pok. NJ, supruge DJ, jer to nije bilo potrebno, budući u vrijeme smrti nije bila suvlasnica predmetne čestice (iako je umrla iza svojeg supruga DJ). Naime, iz rješenja o nasljeđivanju istog suda broj O- 165/2019-83 (stranica 60-64 spisa) proizlazi da iza smrti pok. NJ predmet ostavine nije bio suvlasnički dio sporne čestice, iako se u obrazloženju spominje da je ostaviteljica sa sinom, 1. tuženikom AJ zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, radi kojeg se vodio spor i kojim je dio nekretnina prešao u vlasništvo 1. tuženika.

10. Iz svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj sa svojim prednikom ocem pok. HJ nakon izvršene diobe predmetne čestice, od 1987. godine mirno uživao svoj istočni dio čestice prema dogovoru braće u površini od 1117 m², temeljem čega je valjalo istom priznati pravo vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu čestice, sve prema skici vještaka sačinjenoj na očevidu, a koja čini sastavni dio presude. O svim utvrđenim činjenicama postoje valjani i opširniji razlozi u obrazloženju pobijane presude, na koje se žaliteljica upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

11. Navodi žalbe 2. tuženice nisu doveli u pitanje utvrđene odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi, a pravilnom primjenom prava na utvrđeno činjenično stanje, članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17- ispravak) valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu predmetne čestice kao u izreci.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku, koja je donesena pravilnom primjenom prava, članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP, te odredbi Odvjetničke tarife (OT). Naime, tužitelj je bio u obvezi izložiti sve činjenice i dostaviti sve dokaze već uz tužbu i do kraja pripremnog ročišta, pa naknadni podnesci u tom smislu nisu bili potrebni, kao što nisu bili potrebni niti podnesci kojima tužitelj požuruje zakazivanje ročišta.

13. Zbog iznesenih razloga žalba 2. tuženice i žalba tužitelja su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

14. Niti jedna stranka nije uspjela žalbom osporiti prvostupanjsku presudu, a odgovor na žalbu nije bio neophodan za provođenje ovog postupka, pa su temeljem članka 166. u svezi sa člankom 154. stavak 1. i člankom 155. ZPP zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani u točki II. izreke ove presude.

U Sisku 12. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Predrag Jovanić