REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-653/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-721/2024-8 od 14. studenoga 2024., 14. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-721/2024-8 od 14. studenoga 2024. u točkama I. i III. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, OIB: 53883696257, iznos od 269,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos preko stope zatezne kamate određenoj u točki I. izreke.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 245,30 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.“
2. Prema obrazloženju, sud je primijenio odredbe čl. 29., st. 2., čl. 80. st. 1., čl. 81., čl. 84., čl. 1046., čl. 1085. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te čl. 154 st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u točkama I. i III. njezine izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom kako je isplatom navedenog iznosa, u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim. Tuženik ističe kako isti ne nameće i ne propisuje satnicu koje bi se trebali držati drugi sudionici pravnog prometa niti zadire u politiku i tržišnu strategiju radionica da same u Ustavom i zakonom dopuštenom okviru odrede vrijednost vlastitog rada. Naime, sukladno čl. 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Sukladno čl. 10. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, dok sukladno čl. 1092. istog Zakona oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. U predmetnom slučaju razvidno je kako je oštećeni otežao ispunjenje obveze tuženika, odnosno pridonio je da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama tuženik se osobito protivi dosudi troškova za pristup na ročište za objavu presude, a budući da je sud odlukom o dosudi troška ročišta za objavu presude punomoćniku tužitelja prouzrokovao neopravdani trošak tuženiku. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Budući da je punomoćnik tužitelja mogao preuzeti odluku suda na e-Oglasnoj ploči, tuženik je mišljenja kako je sud neosnovano dosudio predmetni trošak. Predložio je preinačiti pobijani dio presude u smislu žalbenih navoda te sukladno tome donošenje nove odluke o parničnom trošku, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu koju odredi sud.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Tužbeni zahtjev odnosi se na zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 269,45 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj je preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i izdao račun broj 48/01/01 na iznos od 1.965,11 EUR, poslao ga na ovjeru tuženiku, ali tuženik je priznao i likvidirao račun na iznos od 1.695,66 EUR, dok razliku od 269,45 EUR odbija platiti i isto opravdava da se radi o cijeni rada limara i lakirera koju tuženik ne priznaje, a upravo ta razlika u cijeni sata rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.
6.1. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) jer je vrijednost predmeta spora 2669,45 EUR pa ovaj sud nije dužan razmatrati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Pobijana presuda je jasna i detaljno obrazložena a ne sadrži proturječnosti pa ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj.
8. Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a).
9. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 36.-39. spisa). Takav stav izražen je u mnogim sudskim odlukama sličnog predmeta spora.
10. Odluka o parničnim troškovima je također pravilna. Prvostupanjski je sud tužitelju priznao zatražene opravdane troškove sukladno vrijednosti predmeta spora i svoju odluku jasno i detaljno obrazložio. Tuženikov žalbeni navod o neopravdanom priznavanju troška za pristup ročištu za objavu presude je neosnovan, jer je riječ o potrebnom trošku a odluka suda je u skladu s recentnom sudskom praksom.
11. Slijedom navedenog je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.
Zagreb, 14. veljače 2025.
Sutkinja
Dubravka Matas
