Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-353/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Vodovod i odvodnja d.o.o., OIB: 26251326399, Šibenik, Kralja Zvonimira 50, protiv ovršenice NLL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv-2588/2024-10 od 30. rujna 2024., 14. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja Vodovod i odvodnja d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv-2588/2024-10 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor ovrhovoditelja na rješenje o sudskoj pristojbi toga suda poslovni broj Ovrv-2588/2024 od 24. rujna 2024. te je to rješenje potvrđeno.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba je neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi sadržajno ukazuje ovrhovoditelj. Ovo stoga što je izreka istog jasna i neproturječna, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te isto nije proturječno izreci. Okolnost što je sud prvog stupnja u izreci pobijanog rješenja naveo da se odbija prigovor ovrhovoditelja protiv "rješenja o sudskoj pristojbi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv-2588/2024 od 24. rujna 2024.", a ne samo protiv "rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv-2588/2024 od 24. rujna 2024." ne znači da je rješenje zbog toga nerazumljivo, odnosno da ne bi bilo jasno na koje rješenje se odnosio prigovor ovrhovoditelja. Ovo osobito u situaciji kada je u postupku suda prvog stupnja samo jedno rješenje doneseno 24. rujna 2024. Također, donoseći pobijano rješenje nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Pravilno ukazuje ovrhovoditelj da u rješenju o sudskoj pristojbi od 24. rujna 2024. (koje je pobijanim rješenjem suda prvog stupnja potvrđeno) nije izričito navedeno na koje rješenje je ovrhovoditelj dužan platiti sudsku pristojbu. Međutim, u situaciji kada je u postupku suda prvog stupnja prije donošenja rješenja o obvezi plaćanja sudske pristojbe doneseno samo jedno rješenje i to rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2588/2024 od 20. rujna 2024. (list 22 spisa), koje je, uzgred rečeno, ovrhovoditelju dostavljeno zajedno s rješenjem o sudskoj pristojbi od 24. rujna 2024. (list 23 spisa), tada se ne mogu prihvatiti navodi ovrhovoditelja da je nejasno za koje rješenje je on to pozvan platiti sudsku pristojbu.
6. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da on nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na rješenje o ovrsi jer je javnom bilježniku platio predujam sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 154/22, dalje: Pravilnik) valja reći kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je odredbom čl. 5. Pravilnika propisana visina javnobilježničke nagrade i naknade troškova za radnje javnog bilježnika poduzete u vezi podnesenog prijedloga za ovrhu (pa tako i za radnju prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke, koja radnja je poduzeta u ovom predmetu), a nije propisano da bi se sudska pristojba na rješenje o ovrsi koje u konačnici nije donio javni bilježnik nego sud podmirivala iz naknade koju je ovrhovoditelj predujmio javnom bilježniku.
6.1. Isto tako, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se oslobođenje od obveze plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 289. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) odnosi na slučaj kada javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ne i u situaciji kao što je ova, odnosno kada rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije donio javni bilježnik već sud.
7. Nadalje, sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP) od plaćanja pristojbi oslobođeni su, između ostalih, i osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
8. Prema čl. 7. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 66/19 i 155/23 – dalje: ZSDU) pojedini poslovi državne uprave određeni tim Zakonom mogu se posebnim zakonom povjeriti jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama (pravnim osobama s javnim ovlastima).
9. Sukladno čl. 3. st. 1. ZSDU-a poslovi državne uprave su provedba državne politike, neposredna provedba zakona, inspekcijski nadzor, upravni nadzor te drugi upravni i stručni poslovi, dok je prema st. 2. istog članka posao državne uprave u smislu tog Zakona i svaki posao koji je zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje povjeren određenoj pravnoj osobi te određen kao posao koji se obavlja kao javna ovlast.
10. Nadalje, sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" , broj 66/19 – dalje: ZVU) vodne usluge su djelatnosti od općeg interesa i obavljaju se kao javna služba.
11. Pojmovi javna ovlast i javna služba ne predstavljaju istoznačnice, nego pojmove različitog sadržaja. Javna ovlast tako po svojoj biti podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti, dok je, s druge strane, funkcija javne službe pružanje određenih javnih usluga od šireg značaja za lokalnu zajednicu.
12. Budući da se, dakle, poslovi pružanja usluge vodoopskbe i odvodnje ne mogu podvesti pod poslove koji se obavljaju kao javna ovlast, već isti predstavljaju djelatnosti koje se prema gore citiranoj odredbi čl. 4. st. 1. ZVU-a obavljaju kao javna služba, proizlazi da u konkretnom slučaju nije ostvarena pretpostavka iz čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a za oslobođenjem tužitelja od obveze plaćanja sudskih pristojbi, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.
13. U odnosu na žalbene navode da je predmetno rješenje suda prvog stupnja suprotno odluci drugih sudova donesenim u istovjetnim predmetima, a u kojima je prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi prihvaćen, valja reći da sudska praksa domaćih sudova nije izvor prava u Republici Hrvatskoj pa sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije vezan pravnim stavom iznesenim u odluci nekog drugog suda.
14. Zaključno, u odnosu na žalbene navode da je rješenje o sudskoj pristojbi od 24. rujna 2024. donijela neovlaštena osoba jer je isto donio službenik suda prvog stupnja ovrhovoditelju valja reći da je odredbom čl. 28. st. 6. ZSP-a propisano da rješenje o pristojbi donosi i sve radnje u postupku naplate pristojbe poduzima službenik suda koji je za to ovlašten godišnjim rasporedom poslova. Stoga, takvi žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu osnovani. Ujedno na žalbene navode ovrhovoditelja valja reći kako okolnost što sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja kojim je potvrdio rješenje o sudskoj pristojbi nije otklonio takav navod ovrhovoditelja koji je bio istaknut već u prigovoru protiv rješenja o sudskoj pristojbi, ne znači da bi pobijano rješenje zbog toga bilo nepravilno, nerazumljivo ili nepotpuno, odnosno da bi isto zbog toga trebalo ukinuti.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
U Velikoj Gorici 14. veljače 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak