REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3089/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužiteljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženice BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi isplate, nakon održane i glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti prvotužiteljice CV osobno, punomoćnice tužitelja i prvotuženice BV osobno te u odsutnosti uredno pozvanog drugotuženika EV, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženici BV i drugotuženiku EV isplatiti prvotužiteljici CV i drugotužitelju FV iznos od 10.000,00 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 28.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženici BV i drugotuženiku EV naknaditi prvotužiteljici CV i drugotužitelju FV troškove postupka u iznosu od 1.302,30 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde kako su sa tuženicima kao zajmoprimcima sklopili Ugovor o zajmu 6. siječnja 2017., na temelju kojega su tuženicima pozajmili iznos od 10.000,00 Eura kojega su tuženici primili odmah prilikom sklapanja ugovora i potvrdili primitak potpisom na Ugovoru. Navode kako su se tuženici istim Ugovorom obvezali iznos od 10.000,00 Eura vratiti tužiteljima u roku od 6 mjeseci od dana potpisa ugovora, odnosno 6. srpnja 2017., no da isto nisu učinili niti djelomično. Stoga traže od suda da presudom u ovome postupku naloži tuženicima isplatiti tužiteljima iznos od 10.000,00 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 7. srpnja 2017. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navode kako su 17. siječnja 2017. s tužiteljima sklopili Ugovor o zajmu, fiktivno na rok od 6 mjeseci, uz dogovor da će tuženici tužiteljima isplaćivati mjesečnu ratu u iznosu od 300,00 Eura svakog 20-og u mjesecu sve dok ne isplate cjelokupan iznos uvećan za 30.000,00 kn kao kamatu. Taj dio dogovora o plaćanju kamate, kako je zahtijevao drugotužitelj FV bio je usmeni dogovor, s obzirom da se radilo o nezakonitoj naplati kamate. Tuženici su na to pristali smatrajući da ukupan dug iznosi 13.300,00 Eura te su redovito plaćali svaki mjesec iznos od 300,00 Eura na način da bi drugotužitelj FV poslao poruku da bi došao po novac (iznos od 300,00 Eura). Potom bi došao u pizzeriu Dvojka koja je bila u vlasništvu tuženika i konobari bi mu dali novac u kuverti na kojoj je pisalo C 300 Eura, a koji mu je ostavila prvotuženica BV. U tri navrata takvu kuvertu predala mu je kuharica PV, a u ostalim slučajevima ili konobari ili sin tuženika DV. Na taj način vraćeno je 47 obroka po 300,00 Eura odnosno ukupan iznos od 14.100,00 Eura te su tuženici smatrali da je dug u cijelosti vraćen i to uvećano za kamatu, ali tužitelji su uporno tražili još 10.000,00 Eura te je drugotužitelj FV dolazio pred njihovu kuću i radio na njih pritisak i to svakodnevno kroz razdoblje od dvije godine. Kada im je ona rekla da je isplatila veći iznos od 14.100,00 Eura, prvotužiteljica CV rekla je da je to kamata i da im imaju vratiti još 10.000,00 Eura te je u ljeto 2021. došla na Krk u kuću djece tuženika i tamo vikala iako su u kući boravili gosti. Našle su se potom na plaži i prvotužiteljica CV rekla joj je da je 14.100,00 Eura plaćeno za kamatu i da se glavnica mora vratiti. Tek kasnije ona je shvatila da tužitelji smatraju kako im pripada pravo na mjesečnu kamatu od 3% na glavnicu od 10.000,00 Eura tj. godišnje 3.600,00 Eura, a koja kamata bi onda iznosila 36% godišnje i koja je nezakonita. Smatra stoga da je uplatama od 300,00 Eura mjesečno u sveukupnom iznosu od 14.100,00 Eura u razdoblju od 47 mjeseci dug u cijelosti vraćen te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.Na ročištu održanome 25. ožujka 2024. drugotuženik EV dao je odgovor na tužbu kojim je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je dug isplaćen mjesečnim uplatama u iznosu od 300,00 Eura za razdoblje od 4 godine te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

4. U ovome postupku izvedeni su svi dokazi predloženi po strankama pa je tako izvršen uvid u Ugovor o zajmu (list 4-5 spisa), saslušan je svjedok ZV (list 93 spisa), prvotužiteljica CV (list 93-94 spisa), drugotužitelj FV (list 94 spisa), svjedok KV (list 103 spisa), svjedokinja HV (list 103 spisa), svjedok UV (list 104 spisa), svjedokinja PV (list 104 spisa) i prvotuženica BV (list 104 spisa).

5. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u Ugovor o zajmu koji prileži tužbi utvrđeno je kako su stranke 6. siječnja 2017. sklopile Ugovor kojim su se tužitelji u svojstvu zajmodavca obvezali isplatiti tuženicima u svojstvu zajmoprimaca iznos od 10.000,00 Eura kojega su odmah i isplatili tuženicima, a tuženici su to potvrdili potpisom samog ugovora. Tuženici su se isti iznos obvezali vratiti tužiteljima u roku od 6 mjeseci od potpisa toga ugovora i to beskamatno.

7. Na okolnost da li je iznos zajma vraćen saslušane su stranke i svjedoci, dok na tu okolnost nije bilo drugih dokaznih prijedloga.

8. Iz iskaza svjedoka MV, kao i svjedokinje PV, koji su oboje bili zaposlenici pizzerie Dvojka, proizlazi suglasno da su se u pizzerii Dvojka svaki mjesec ostavljali novci u kuverti za FV na kojoj je, prema iskazu svjedoka MV pisalo "za C", a prema iskazu svjedokinje PV na kuverti je pisalo " C – 300,00 Eura". Svjedok MV pritom je rekao da se to odvijalo u razdoblju od 2009. do 2012. kada je on prestao tamo raditi, a svjedokinja PV rekla je da ne zna u kojem razdoblju, ali sigurno 2018. i 2019.

9. Iz iskaza svjedoka HV i UV, koji su kći i bivši zet tuženika, suglasno proizlazi, budući da su oboje radili u pizzerii Dvojka, da je u tu pizzeriu dolazio FV jedanput mjesečno i preuzimao kuvertu na kojoj piše " C – 300,00 Eura". Pritom svjedokinja HV navodi da se radilo o razdoblju od 2013. do 2017. ili 2018.

10. Iz iskaza svjedoka KV proizlazi kako ga je prvotužiteljica CV zamolila da ju odveze u Punat na otoku Krku kod prvotuženice BV i pritom mu rekla da joj ona duguje neki novac te se sjeća da je prisustvovao njihovom razgovoru iz kojeg je proizlazilo da je BV dužna CV neki novac i da će joj ga vratiti kada proda nekretninu, a to je sve bilo 2021.

11. Iz iskaza prvotužiteljice CV proizlazi kako joj je BV, s obzirom da su se družili već više godina prije toga, pitala može li im pozajmiti novce jer su im trebali za uređenje teretane na katu iznad pizzerie, kao i za uređenje apartmana na moru te su ona i njen sin sklopili s njima takav ugovor jer su ona i sin dijelili financije, a sin se također družio sa F i to od 2015. Nisu bili ni u kakvim poslovnim odnosima te nije točno da se za njezinoga sina ostavljao iznos u pizzerii Dvojka u razdoblju od 2009. do 2012., jer se tada nisu ni poznavali. Ona im je isplatila 10.000,00 Eura u gotovini na ruke u njihovom stanu, a oni noj nikada ništa od toga nisu vratili pa joj tako nikada nisu dali nikakav iznos od 300,00 Eura, a nastavili su se družiti i nakon sklapanja ugovora i BV joj je uvijek govorila da će vratiti novce no nikada nisu. Nisu ugovorili nikakve kamate na pozajmljeni iznos te je ona očekivala da će joj vratiti iznos od 10.000,00 Eura nakon 6 mjeseci. Zadnji puta vidjela je BV na moru prije 4 godine, kada ju je posjetila sa prijateljem ŽV te joj je tada BV rekla da prodaje stan i kuću i da, kada to proda, da će joj vratiti novce.

12. Iz iskaza drugotužitelja FV proizlazi da je tuženike upoznao preko majke 2015. te da je s njima pregovarao o započinjanju zajedničkog posla trgovinom drvnom masom, no to je ostalo samo na razgovoru. U pizzeriu Dvojka dolazio je od 2015. do 2018. kada se zatvorila i nikada za njega nisu ostavljeni nikakvi novci na šanku te ne zna o kojem B se radi, ali na njega se to ne odnosi. On i majka zajedno su tuženicima predali novac u gotovini jer su njima trebali novci za završetak teretane iznad pizzerie. On i majka nikada nisu očekivali nikakvu korist od te pozajmice već su im samo htjeli pomoći te nisu ugovorene nikakve kamate. Više puta ih je pozivao da vrate novce i to bez upotrebe sile i ružnih riječi, zadnji puta ih je pitao 2019. pa je BV rekla da će im vratiti novce kada proda apartman na moru.

13. Iz iskaza prvotuženice BV proizlazi da je točno da su njezin bivši suprug i ona sklopili sa tužiteljima ugovor o zajmu. Poznaju se s tužiteljima jer je njihov sin služio zatvorsku kaznu sa FV pa su često CV vozili u posjetu. Njezin bivši suprug EV htio je uložiti u teretanu a istovremeno je CV rekla da ima nekih 10.000,00 Eura i da ju spojimo sa nekime kome bi ona to pozajmila uz mjesečnu kamatu od 3%. On je na to pristao i svaki mjesec ostavljale su 300,00 Eura za FV, što je predstavljalo mjesečnu kamatu i tako barem kroz razdoblje od 4 godine, odnosno 2017. do 2021. pa je tako i nakon zatvorene pizzerie njezin suprug nosio mjesečni iznos od 300,00 Eura u Novi Zagreb gdje je FV tada živio. Točno je da glavnicu nisu vratili, ali zato što smatra da je plaćeni iznos dovoljan i za glavnicu i za kamatu. Točno je i da im je rekla da će im vratiti 10.000,00 Eura kada proda nekretninu, no tu nekretninu još nisu prodali.

14. Na temelju tako izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o zajmu i da je na temelju toga ugovora tuženicima isplaćen iznos od 10.000,00 Eura, koji iznos tuženici nisu vratili tužiteljima.

15. Što se tiče navoda o plaćanju mjesečne kamate od 3% odnosno plaćanje mjesečnog iznosa od 300,00 Eura na ime ugovorne kamate, valja navesti kako sud prihvaća iskaze u dijelu u kojem je navedeno da je drugotužitelju FV doista određeni iznos na ime kamate plaćan, s obzirom da tako proizlazi iz iskaza svih svjedoka i iskaza prvotuženice BV koji je u tom dijelu uvjerljiv i u skladu je sa iskazima svih svjedoka, pa tako i svjedoka MV, svjedokinje PV, svjedokinje HV i svjedoka UV. Stoga iskaz drugotužitelja FV u dijelu u kojem navodi kako on nije primio nikakav iznos na ime kamata od tuženika nije prihvaćen.

16. Međutim, u ovome postupku sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je usmeno sklopljen dodatak Ugovoru o zajmu, kojim bi bila ugovorena mjesečna kamata od 3%, a koja bi svakako bila nezakonita, jer bi prelazila dopuštenu godišnju kamatnu stopu koja je propisana člankom 26. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO). Također, sud nije sa sigurnošću mogao niti utvrditi u kojem iznosu je navedena kamata plaćena s obzirom na proturječne iskaze u pogledu razdoblja u kojem je novac ostavljan na ime podmirenja te kamate.

17. Neovisno o navedenome, u ovome postupku tužitelji potražuju povrat glavnice kako je ona ugovorena predmetnim Ugovorom o zajmu u iznosu od 10.000,00 Eura, kao i isplatu zatezne kamate, a nikakve ugovorne kamate.

18. Činjenica da glavnica u iznosu od 10.000,00 Eura nije vraćena tužiteljima nije sporna u ovome postupku, budući da i sama prvotuženica BV u svome iskazu navodi da je točno da glavnicu nije vratila i da je rekla da će im glavnicu od 10.000,00 Eura vratiti kada proda nekretninu, a tu nekretninu još nije prodala.

19. Dakle, činjenica što su tuženici davali mjesečni iznos u ukupnom neutvrđenom iznosu i u neutvrđenom trajanju drugotužitelju na ime ugovorne kamate, koja uopće ne proizlazi iz ovoga ugovora, ne utječe na njihovu obvezu da vrate glavnicu za koju je nesporno da ju nisu vratili, a s obzirom da oni ne spore da su te iznose plaćali na ime ugovorne kamate, a ta ugovorna kamata nije uopće predmet ovoga postupka.

20. Odredbom čl. 171. ZOO-a propisano je da kada ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bise namirilo sve uračunavanje se obavlja redom koje odredi dužnik prilikom ispunjenja.

21. S obzirom da i sama prvotuženica BV navodi kako je taj iznos plaćan na ime ugovorne kamate, to je u skladu sa čl. 171. ZOO-a tako i bilo. Pritom prvotuženica nije postavila zahtjev u sklopu ovoga postupka kojim bi tražila utvrđenje ništetnosti takve usmene ugovorne odredbe, a nije u ovome postupku tražila niti da drugotužitelj FV vrati ono što je po osnovi takve ništetne odredbe primio, tako da sud o tome u ovome postupku uopće nije odlučivao.

22. Sud je u ovome postupku odlučivao o zahtjevu tužitelja za povrat glavnice od 10.000,00 Eura za koju i sama prvotuženica BV u iskazu potvrđuje da ju nije vratila i da ju je htjela ju vratiti kada proda nekretninu, a nekretninu još nije prodala. Niti prvotuženica BV tvrdi niti dokazuje da je ostavljanjem iznosa od 300,00 Eura u pizzerii Dvojka zatvarano dugovanje koje je predmet ovoga postupka, dok će zahtjev za povratom tih isplata moći ostvarivati u nekoj drugoj parnici.

23. Odredbom čl. 499. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

24. Prema općem pravilu iz čl. 65. st. 1. ZOO na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

25. U ovome postupku tuženici nisu dokazali da su ispunili svoju obvezu iz Ugovora o zajmu koji prileži spisu, već upravo naprotiv u svome iskazu prvotuženica navodi kako taj iznos tužiteljima nije vratila te da ga je im obećala vratiti nakon što proda nekretninu.

26. Podvodeći tako utvrđeno činjenično stanje pod citiranu materijalno pravnu normu, u ovome postupku ocijenjeno je da su tuženici u obvezi izvršiti povrat pozajmice tužiteljima u iznosu od 10.000,00 Eura, a na koji iznos u skladu sa odredbom čl. 29., st. 2. ZOO-a teče zatezna kamata od pada u zakašnjenje 7. srpnja 2017. do isplate.

27. S obzirom na neuspjeh u sporu, tuženici su u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a dužni tužiteljima naknaditi i troškove postupka koji su u skladu s odredbom čl. 155. bili potrebni za vođenje parnice. Tužiteljima je je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23, dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za sastav podneska od 12.4.2023. – 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te za zastupanje na ročištima 25.3.2024., 18.9.2024. i 22.1.2025. po 100 bodova za svako (Tbr 9/1 Tarife), a za zastupanje na ročištima 24.4.2023. i 16.10.2023. po 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), dok za zastupanje na ročištu 6.12.2023. nije dosuđena naknada jer istome nije pristupio nitko od stranaka niti punomoćnika stranaka, dakle sveukupno je tužiteljima priznat trošak u visini 450 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 Eura i uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.125,00 Eura, a isti je uvećan za plaćenu pristojbu na tužbu u visini 73,19 Eura, dva predujma za sudskog dostavljača u ukupnom iznosu od 30,92 Eura i sudsku pristojbu na presudu u visini od 73,19 Eura, tako da ukupni trošak kojega su tuženici dužni naknaditi tužiteljima iznosi 1.302,30 Eura.

28. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. prvotužiteljici i drugotužitelju po punomoćnici uz rj o sudskoj pristojbi na presudu u visini od 73,19 Eura

2. prvotuženoj

3. drugotuženiku