P-2419/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranka, s danom objave 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.418,81 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.330,96 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. srpnja 2023. podnio tužbu radi isplate iznosa od 2,481,18 eura. U tužbi je naveo da se 21. listopada 2020. dogodila prometna nesreća na autocesti A3 na 75 km + 950 m na način da je na vozilo osiguranika tužitelja naletjela divlja životinja lisica. Navodi da je vozilo osiguranika tužitelja oštećeno te je tužitelj svom osiguraniku nadoknadio štetu u iznosu od 2.418,81 eura. Navodi da je do štete došlo zbog propusta tuženika u održavanu ceste.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da ne postoji njegov propust u održavanju autoceste. Osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastanka štete. Navodi da je ophodarska služba tuženika 21. listopada 2020. u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta. Navodi da je do nesreće došlo zbog iznenadnog dolaska divljači na prostor autoceste, a koji tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima radi održavanja autoceste na temelju zakonskih i podzakonskih propisa. Navodi da je autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno projektu prometne signalizacije i opreme, odnosno u skladu s općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se redovito održava. Navodi da su za predmetnu dionicu autoceste izdane uporabne dozvole te je zaštitna žičana ograda izgrađena sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Osporava visinu štete.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao policu potvrdu Policijske uprave Zagrebačke (list 7-8 spisa), dopis (list 9 spisa), pregledao fotografije (list 10-13 spisa), pročitao prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 14-17 spisa), policu kasko osiguranja (list 18-19 spisa), potvrdu o uplati premije (list 20 spisa), ponudu kasko osiguranja (list 21-22 spisa), vozačku dozvolu (list 23-24 spisa), prometnu dozvolu (list 25-26 spisa), izvid štete (list 27-33 spisa), račune (list 34-36 spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 37-38 spisa), dopis (list 39-41 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 42-69 spisa), rješenje Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline od 23. prosinca 1982. (list 83-86 spisa), putni radni list (list 140-141, 144-145 spisa), dnevnik rada (list 142, 146 spisa), ophodarski dnevnik (list 143, 147 spisa), zapisnik o prometnoj nesreći (list 148-150 spisa), izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 151-152 spisa), kartu (list 153, 154 spisa), dnevnik rada referenta (list 155-156 spisa), pisani iskaz BL (list 158-159 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne struke OL (list 187-189 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 2.418,81 eura po osnovi regresa jer je tužitelj svom osiguraniku naknadio štetu za koju tvrdi da je odgovoran tuženik.

6. U postupku nije sporno da se 21. listopada 2020. dogodila prometna nesreća na autocesti A3 na 75 km + 950 m u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja.

7. Iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, I. postaje prometne policije proizlazi da se prometna nesreća dogodila 21. listopada 2020. u 21:30 sati naletom divlje životinje lisice na vozilo osiguranika tužitelja. U potvrdi je navedeno da je na mjestu nesreće od naleta uginula divlja životinja – lisica te su ju djelatnici Hrvatskih autocesta uklonili s kolnika. Tuženik tijekom postupka niti ne osporava da se radilo o divljoj životinji - lisici.

8. Tuženik tijekom postupka ne tvrdi da bi osiguranik tužitelja na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja pa nije bilo potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja. Tužitelj ne temelji tvrdnje o odgovornosti tuženika na samom mehanizmu (dinamici) nastanka štetnog događaja, već na činjenici da je došlo do naleta divljači na vozilo na autocesti, a radi utvrđenja te činjenice nije potrebno prometno vještačenje. Izvođenje prometnog vještačenja radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja bilo bi potrebno samo u situaciji da tuženik tvrdi kako je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja na način da je postupio protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17 – dalje: ZSPC), te bi i teret dokazivanja činjenice odgovornosti vozača za prometnu nesreću bio na tuženiku. Tuženik u ovom postupku ne iznosi činjenicu sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi osiguranik tužitelja na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja pa stoga utvrđivanje činjenice o samoj dinamici prometne nesreće nije potrebno u ovom postupku, već je odlučna činjenica da je došlo do naleta vozila na divljač na autocesti jer se upravo na toj činjenici temelji odgovornost tuženika za štetu.

9. Sud je radi utvrđivanja visine štete na vozilu izveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke OL. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su na vozilu osiguranika tužitelja nastala oštećenja u opsegu kako je naveden u tužiteljevom izvidu štete. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da visina štete na vozilu iznosi 2.017,33 eura bez PDV-a, što s PDV-om iznosi 2.521,66 eura.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost danog mišljenja, a niti jedna stranka nije imala nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje, niti pitanja za vještaka.

11. Štetu predstavlja iznos popravka s PDV-om jer je osiguranik tužitelja dužan platiti i PDV kao dio cijene za popravak vozila. Tužitelj u ovom postupku potražuje i manji iznos štete, 2.481,18 eura pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

12. Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje: Zakon o cestama) koji je bio na snazi u trenutku prometne nesreće za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

13. Prema odredbi čl. 6. st. 2. ZSPC-a pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

14. Odredbom čl. 26. Zakona o cestama propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja.

15. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o cestama tuženik održava autoceste

16. Tuženikova odgovornost za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a su postojanje štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira.

17. Na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. zauzeto je pravno shvaćanje kako: "za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnjevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time je dokazan propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanja autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste."

18. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste zatekla se divljač – lisica te je došlo do naleta te divljači na tužiteljevo vozilo. Samim time dokazan je propust tuženika u održavanju autoceste i time je teret dokazivanja prebačen na tuženika koji je dužan dokazati da nije bilo njegovih propusta. Tu činjenicu tuženik bi mogao dokazati tako da dokaže da je uredno obavljao ophodnju autoceste i da u zaštitnoj žičanoj ogradi nije bilo nikakvih procijepa kroz koje bi divljač lisica mogla proći.

18. Iz ophodarskog dnevnika utvrđeno je da je tužiteljev ophodar 21. listopada 2020. obavio ophodnju dionice autoceste Križ-Lipovljani, koja uključuje i mjesto prometne nesreće, te je ophodnja obavljena u razdoblju od 7 do 19 sati, kao i u razdoblju od 19 sati do 7 sata idućeg dana. U ophodarskom dnevniku su navedeni radovi koje je ophodar poduzeo, i to ispravljanje prometnih znakova, čišćenje cestovnog pojasa od otpadaka, osiguravanje opasnog mjesta privremenom prometnom signalizacijom. Iz ophodarskog dnevnika proizlazi da prilikom ophodnje nije uočena nikakva rupa u zaštitnoj žičanoj ogradi, a niti divljač na cesti prije nego što se dogodila predmetna prometna nesreća. Iz putnog radnog lista proizlazi da je tužiteljev ophodar 21. listopada 2020. u više navrata prošao dionicu na kojoj se dogodila prometna nesreća, i to s polascima u 7.30 sati, 12.10 sati, 15.30 sati i 20.00 sati.

19. Iz pisanog iskaza svjedoka BL proizlazi da je on vršio ophodnju na predmetnoj dionici 21. listopada 2020. od 19.00 sati do 22. listopada 2020. u 7.00 sati te da je prilikom ophodnje pregledavao stanje autoceste, cestovnog pojasa, zaštitne žičane ograde, prometne signalizacije i objekata te da nije pronašao nikakva oštećenja zaštitne žičane ograde. Sud nije neposredno saslušao svjedoka sukladno odredbi čl. 492.c st. 3. ZPP-a jer su stranke bile suglasne s korištenjem pisanog iskaza.

20. Prema tome, iz ophodarskog dnevnika, putnog radnog lista i iskaza svjedoka BL proizlazi da je tuženik redovno vršio ophodnju predmetne dionice autoceste na dan štetnog događaja na način da je ophodar na dan štetnog događaja prije prometne nesreće više puta obišao dionicu na kojoj se dogodila prometna nesreća te prilikom ophodnje nije uočena niti divljač na cesti, niti oštećenje zaštitne žičane ograde. Oni nedostaci na cesti koji su uočeni prilikom ophodnje su otklonjeni kako je navedeno u ophodarskom dnevniku.

21. Međutim, okolnost da je tuženik vršio ophodnju i da prilikom ophodnje nisu uočena oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi u konkretnom slučaju nije dostatna za zaključak da je tuženik uredno održavao autocestu, odnosno da na ogradi nije bilo nikakvih oštećenja ili da je bila dovoljno visoka. Za razliku od nekih drugih vrsta divljači, primjerice divlje mačke, koja se može popeti preko ogradi, lisica se može naći na autocesti tako što je zaštitna žičana ograda imala rupu kroz koju je prošla ili je ograda bila preniska pa ju je mogla preskočiti. Stoga, tuženik nije dokazao da je do štete došlo bez njegovog propusta, odnosno da je uredno održavao zaštitnu žičanu ogradu.

22. Okolnost što je za predmetnu dionicu autoceste izdana uporabna dozvola 1982. godine, kako to navodi tuženik ne dokazuje da je tuženik uredno održavao autocestu. Uporabna dozvola izdaje se prije početka uporabe autoceste i ona ne dokazuje da je tuženik uredno održavao autocestu 30 godina nakon što je uporabna dozvola izdana.

23. Iz potvrde Agram banke d.d. proizlazi da je tužitelj nadoknadio štetu svom osiguraniku u iznos od 2.418,81 eura 24. prosinca 2020. na način da je izvođačima radova platio iznos od 1.125,00 kn 24. prosinca 2020. i iznos od 17.099,51 kn 24. prosinca 2020., odnosno ukupno 18.224,51 kn, što sada iznosi 2.418,81 eura.

24. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

25. Kako je tuženik odgovoran za štetu, to je na tužitelja prešlo pravo osiguranika na naknadu štete, u visini isplaćene naknade, odnosno iznosa od ukupno 2.418,81 eura.

26. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate od dana tužiteljeve isplate naknade iz osiguranja sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

27. Tuženik je dužan nadoknaditi parnične troškove tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa), sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

28. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

29. Prema odredbi čl. 48. st. 3. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

30. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 15. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 16. rujna 2024. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročište od 22. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 700,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 175,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,32 eura i presudu u iznosu od 70,64 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 1.330,96 eura.

31. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

32. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 13. studenog 2024. jer njime ponavlja ranije navode i ne iznosi nikakve nove odlučne okolnosti pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 13. veljače 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku