REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-105/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja LAVČEVIĆ-INŽENJERING d.o.o., Split, Bihaćka 2, OIB: 61073136920, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025., uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, objavljene dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 14.497,41 EUR / 109.230,70 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. prosinca 2018. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,19 kn teku od 31. siječnja 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,19 kn teku od 28. veljače 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. ožujka 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. travnja 2019. pa od isplate

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. svibnja 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. lipnja 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. srpnja 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. kolovoza 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. rujna 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. listopada 2019. pa od isplate

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. studeni 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. prosinac 2019. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. siječnja 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 28. veljače 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. ožujka 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. travnja 2020. pa od isplate

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. svibnja 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. lipnja 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. srpnja 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. kolovoza 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. rujna 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. listopada 2020. pa od isplate

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 30. studeni 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. prosinac 2020. pa od isplate,

- 557,59 EUR / 4.201,18 kn teku od 31. siječnja 2021. pa od isplate,

a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju, u razdoblju od 1.

kolovoza 2015. do 31. prosinaca 2022., po stopi koja se za svako

polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do

isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem

kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe-povećanje tužbenog zahtjeva tužitelja glede utužene tražbine, a sukladno podnesku tužitelja od 25. siječnja 2022.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 25. veljače 2021. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je Između tužitelja kao osiguranika i tuženika kao osiguravatelja zaključena polica osiguranja imovine (izgradnja građevine) broj 045291009595, za gradilište „II faza Medicinskog fakulteta u Splitu, čija valjanosti je Dodatkom br. 9. produljena za razdoblje u kojem se zbio osigurani slučaj. Predmetnom policom osiguranja da je ugovoreno osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima tužitelja do iznosa od 500.000,00 kn po štetnom događaju. Radnik tužitelja ĐR dana **.**.2010. pretrpio je radnu nezgodu (ozljedu na radu) na gradilištu za koje je bila sklopljena predmetna polica osiguranja. Spomenuti radnik da je pokrenuo sudski postupak radni naknade neimovinske štete u kojem da je presudom Općinskog suda u Splitu pod broj Pr-400/11, pravomoćno utvrđena obveza Lavčević –inženjering d.o.o.-a kao poslodavca, i tuženika kao osiguratelja da radniku tužitelja ĐR solidarno naknade neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 87.000,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć te troškove liječenja u iznosu od 2.200,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Kod radnika tužitelja ĐR kao posljedica ozljede na radu da je utvrđena 100% profesionalna nesposobnost za rad uz preostalu radnu sposobnost koja isključuje bi-manualni rad i nošenje tereta desnom rukom. Tužitelj ističe kako s obzirom na preostalu radnu sposobnost ĐR, istom nije mogao, niti bio u mogućnosti ponuditi radno mjesto koje bi isključivalo bi-manualni rad i nošenje tereta desnom rukom, jer takvog radnog mjesta koje bi odgovaralo njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti tužitelj nije imao. Preostala radna sposobnost ĐR da je takve prirode da ne zadovoljava niti minimum za bilo kojeg radno mjesto, a posebno ne u djelatnosti graditeljstva kojom djelatnosti se tužitelj bavi. Obzirom na navedeno tužitelj da je bio prisiljen redovito otkazati ugovor o radu ĐR, zbog čega ovaj trpi štetu izgubljene zarade, jer je nakon otkaza ugovora o radu ostvario invalidsku mirovinu, zbog čega trpi imovinsku štetu kao razliku između invalidske mirovine koju ostvaruje i plaće koju bi ostvarivao da radi. Iz obračuna plaća ĐR za zadnja tri mjeseca prije radne nezgode, da je vidljivo kako je isti ostvario neto zaradu umanjenu za isplaćeni prijevoz na posao i s posla u iznosu od 360,00 kn, i to u mjesecu srpnju 2010., u iznosu od 5.206,78 kn, u mjesecu kolovozu 2010. u iznosu od 4.790,96 i mjesecu rujnu 2010. u iznosu od 4.512,29 kn.

4. Tužitelj da je dana 27. ožujka 2012. s radnikom ĐR sklopio Ugovor o nagodbi, kojim da je ugovorena mjesečna renta u neto svoti od 2.873,61 kn i koja s uračunatim porezom na dohodak iznos 3.781,06 kn, za razdoblje od 01. travnja 2012. pa u buduće, kao razlika između prosjeka tri zadnje mjesečne neto plaće i invalidske mirovine koju će primati od HZMO-a, a koju rentu se tužitelj obvezao isplaćivati radniku ĐR umjesto izgubljene zarade kao imovinske štete koju trpi, a sve skladno članku 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Stranke da su pred Trgovačkim sudom u Splitu, u predmetima broj P-673/13, P-562/14, P- 536/16 i P-33/19, postigle sudske nagodbe po kojima je tuženik za navedena razdoblja regresirao tužitelju isplaćenu rentu u nagođenom iznosu, dok se za razdoblje od travnja 2014. do ožujka 2015., vodio spor pred istim sudom pod poslovni brojem P- 503/15, do pravomoćnosti, koji je okončan u korist tužitelja. Za razdoblje od 01. studenog 2018. do 31. prosinca 2020. sukladno Ugovoru o nagodbi, tužitelj da je radniku ĐR na ime rente isplaćivao mjesečno iznos od 3.781,06 kn, i to do kraja mjeseca za prethodni mjesec, te da mu je u utuženom razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2020., ukupno isplatio iznos od 98.307,58 kn. Radi navedenog tuženik kao osiguratelj da je dužan temeljem navedene police osiguranja isplatiti tužitelju kao osiguraniku iznose koje je tužitelj kao osiguranik isplatio oštećeniku. Stoga se predlaže sudu donošenje presude kojom bi obvezao tuženika isplatiti iznos od 98.307,58 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Potvrđuje da je između tužitelja kao osiguranika i tuženika kao osiguratelja zaključen predmetni Ugovor o osiguranju imovine s pripadajućim Uvjetima od izvanugovorne (javne) odgovornosti. Pred sudom da su u tijeku parnice koje se vode između istih stranaka povodom tužbenog zahtjeva identične osnove s time da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na daljnje razdoblje i to od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2020. Potvrđuje da je radnik tužitelja ĐR je doživio dana 5. studenog 2010. nezgodu na radu na gradilištu za koje je bila sklopljena predmetna polica, te ističe da je pokrenuo sudski postupak radi naknade neimovinske štete pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-400/11 protiv tuženika Croatia osiguranje i tuženika Lavčević inženjering d.o.o. i po pravomoćnoj presudi tuženik da je isplatio presuđeni iznos s naslova neimovinske štete. Ovim tužbenim zahtjevom tužitelj da potražuje naknadu ugovorene rente koju da je osiguranik proizvoljno odredio s oštećenim ĐR. Poziva se na primjenu odredbe članka 9. stavak 5. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne odgovornosti) ugovorene predmetnom policom. Ističe da tužitelj nije dostavio dokaz o visini invalidske mirovine radnika tužitelja. Ugovor o nagodbi o isplati novčane rente da obvezuje isključivo stranke koje su ga sklopile. Predmetno da se radi o sporazumnom prekidu radnog odnosa između poslodavca i djelatnika koje da ne može imati za posljedicu stjecanje regresnog prava jer da je do umirovljenja došlo zbog profesionalne, a ne opće nesposobnosti za rad, te da nije primijenjena prekvalifikacija i raspoređivanje djelatnika na radno mjesto koje bi odgovaralo njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti. Tako da proizlazi kako štetne posljedice koje je osiguranik prouzročio svojim nepridržavanjem ugovornih obveza ne bi nastale da je ispunio svoju obvezu-poslodavca u cilju zbrinjavanja djelatnika i raspoređivanja na odgovarajuće radno mjesto uz eventualnu prekvalifikaciju istog. Sukladno orijentacijskim kriterijima VSRH, te listi težine i vrste invaliditeta iz Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" 153/14) kod bivšeg djelatnika tužitelja da postoji preostala radna sposobnost, te isti da se je mogao zaposliti sukladno preostaloj radnoj sposobnosti sukladno Zakonu o jedinstvenom tijelu vještačenja ("Narodne novine" 85/14), te Pravilniku o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom ("Narodne novine" 44/14, 2/15), članak 2. stavak 6. Utvrđivanjem preostale radne sposobnosti koja se utvrđuje nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka Područnog ureda u Splitu, te Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanjem osoba s invaliditetom, a prema propisima RH definitivno da je imao pravo na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanju sukladno preostaloj radnoj sposobnosti. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, kao i sudskoj praksi, oštećenik, tj. osiguranik ili djelatnik da su dužni poduzeti mjere za smanjenje realne štete što predmetno osiguranik da nije napravio računajući da ne snosi nikakav trošak, već da je sklopio nagodbu na sporazumni raskid Ugovora o radu uz obvezu plaćanja proizvoljno utvrđene rente, a sve bez odobrenja onoga koji bi to trebao regresirati.

6. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer da se potražuju mjesečni iznosi od 3.781,06 kn uz obrazloženje da je ugovoreno mjesečnom iznosu rente od 2.873,61 kn pridodan porez na dohodak te da se stoga potražuje iznos od 3.781,06 kn za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2020. (sveukupno za 26 mjeseci) odnosno ukupan iznos od 98.307,58 kn iako je porez na dohodak trošak kojeg poslodavac snosi po redovitom tijeku stvari, pa tako da se neosnovano potražuje. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose počevši od 31. prosinca 2018., jer da tužitelj nije podnio odštetni zahtjev u mirnom postupku, te da je tuženik tek zaprimanjem tužbe u predmetnoj pravnoj stvari imao saznanje o tužbi i tužbenom zahtjevu, a to da je dana 2. ožujka 2021. i ista da nije potkrijepljena kompletnim dokazima na okolnost utvrđivanja postojanja i visine obaveze.

7. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku zaprimljenom kod suda 24. ožujka 2021., tužitelj ističe kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti za predmetni spor, pa tako da se tuženik neosnovano poziva na odredbu članka 9. točka 5. Uvjeta, osim toga u vrijeme sklapanja nagodbe s ĐR da je bilo poznato činjenično stanje i da bi bila očita nepravda da tužitelj nije sklopio nagodbu s istim. Što se tiče visine mirovine tužitelja ista da je razvidna iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 13. travnja 2012. Ugovor o nagodbi o visini rente s ĐR da je sklopljen sukladno odredbi članka 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj da je građevinska tvrtka te da s obzirom na vrstu poslova i radnih mjesta, utvrđene kontraindikacije kod radnika (zabrana bimanualnog rada, dizanja i nošenja tereta desnom rukom) nisu omogućavale da se radnik rasporedi na drugo radno mjesto, ili da se osposobi ili obrazuje za drugo zanimanje koje bi kod tužitelja mogao obavljati. Tužitelj kao poslodavac da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da radniku osigura odgovarajuće poslove, pa kako nije mogao riješiti status radnika s profesionalnom nesposobnošću za rad rasporedom na drugo radno mjesto ili osposobljavanjem ili obrazovanjem za drugo zanimanje koje bi kod tužitelja mogao obavljati da je otkazao ugovor, na koji otkaz ugovora da je i sindikat koji kod tužitelja ima prava i obveze radničkog vijeća dao svoju suglasnost. U odnosu na porez na dohodak ističe kako porez na dohodak nije trošak poslodavca već porezna obveza radnika koji je dužan na primljeni iznos rente platiti porez na dohodak, a poslodavac da ima samo obvezu obustave tog iznosa od rente i plaćanja istog u proračunu. Prije podnošenja prve tužbe kojom je tražena isplata po polici da se obratio tuženiku za mirno rješenje spora pa da nije bilo osnove ponovno se obraćati.

8. U podnesku zaprimljenom kod suda 25. siječnja 2022. tužitelj navodi kako sukladno sudskoj praksi radnik ima pravo na izgubljenu zaradu koja se obračunava u bruto iznosu plaće koju bi ostvario da radi i mirovine koju prima, radi čega iznosi doprinosa i poreza koje iz bruto rente sukladno Zakonu o doprinosima i Zakonu o porezu na dohodak obustavlja i plaća tužitelj za račun ĐR su dio rente ĐR na koju ovaj ima pravo, te da predstavljaju dio štete koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju iz osnova police osiguranja, te je sukladno navedenom uredio tužbeni zahtjev na način specificiran u istome.

9. Tužitelj je tijekom postupka u više navrat uređivao tužbeni zahtjev. Tako je tužitelj zahtijevao:

-isplatu iznosa od 98.307,58 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno određene novčane iznose od po 3.781,06 kn u razdoblju od 31. prosinca 2018. pa to 31. siječnja 2021. (tužba od 25. veljače 2021.);

- isplatu iznosa od 109.230,70 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno određene novčane iznose od po 4.201,18 kn u razdoblju od 31. prosinca 2018. do 31. siječnja 2021. (podnesak od 25. siječnja 2022.);

- isplatu iznosa od 14.497,41 EUR/109.230,70 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od po 557,59 EUR- a/4.201,18 kn u razdoblju od 31. prosinca 2018. do 31. siječnja 2021. , na način specificiran u izreci ove presude (podnesak od 4. travnja 2023.).

10. Tužitelj je u podnesku od 25. siječnja 2022. preinačio tužbu - povećao tužbeni zahtjev sa iznosa od 93.307,58 kn/12.384,04 EUR-a, koji je potraživao u tužbi na iznos od 109.230,70 kn/14.497,41 EUR-a, zahtijevajući utuženu naknadu u vidu izgubljene zarade u bruto iznosu plaće koju bi bio djelatnik ostvario da radi i mirovine koju prima. Takva preinaka učinjena je prije zaključenja prethodnog postupka, a koju preinaku Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) dopušta – članak 190. stavak 1. ZPP-a. Kako je sud ocijenio da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a kojoj preinaci se nije protivio ni tuženik, to je istu temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a, sud dopustio. Kako o tome nije odlučeno raspravnim rješenjem tijekom postupka, to je učinjeno rješenjem sadržanim u izreci ovog rješenja. Uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 4. travnja 2023. u pogledu promjene valute EUR-a, kao službene valute u RH i stopi zakonskih zateznih kamata sukladno iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO- a) nije preinaka tužbe, kako to pogrešno tumači tuženik, pa je neosnovano tuženikovo protivljenje tako uređenom tužbenom zahtjevu kao preinačenom.

11. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, te je izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo Ante Beus iz Splita, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu obveze iz Ugovora o osiguranju po zaključenoj polici osiguranja broj: [broj police osiguranja], za gradilište II. faza Medicinskog fakulteta u Splitu kojom je ugovoreno osiguranje od odgovornosti tužitelja za štetu prema djelatnicima od 500.000,00 kn po štetnom događaju.

13. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da njegovom bivšem djelatniku (ĐR) zbog povrede na radu pripada izgubljena zarada kao razlika između invalidske mirovine koju ostvaruje i plaću koju bi ostvarivao da radi, a kako je navedene iznose isplatio svom bivšem radniku to u ovom postupku regresno potražuje isplatu istih od ovdje tuženika kao osiguratelja, a po predmetnoj polici.

14. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja tuženika kao osiguratelja dana 5. rujna 2008. zaključen Ugovor o osiguranju imovine (izgradnja građevine) po polici broj [broj police] (list 6 i 7 spisa) za razdoblje od 19. kolovoza 2008. do 19. kolovoza 2009., te dodatak 9 iste police od 16. kolovoza 2010. za razdoblje od 19. kolovoza 2008. do 19. kolovoza 2011. (list 8 spisa);

- da je predmetnom policom ugovorno osiguranje od odgovornosti tužitelja za štetu prema vlastitim djelatnicima do iznosa od 500.000,00 kn po štetnom događaju;

- da su sastavni dio predmetne police Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti od 1. siječnja 2016. ;

- da je radnik tužitelja ĐR pretrpio nesreću na radu dana 5. studenog 2010. na gradilištu, a za koju je sklopljena predmetna polica osiguranja;

- da se je između ĐR kao tužitelja, te Lavčević-inženjering d.o.o., Split kao prvotuženika, Croatia osiguranje d.d. Split, Filijala Split, kao drugotuženika, vodio parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu, radi naknade štete, pod poslovnim brojem Pr-400/2011 u kojemu je pravomoćno utvrđena solidarna obveza prvotuženika i drugotuženika na plaćanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 87.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja u iznosu od 2.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama;

- da je privremenim rješenjem Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područna služba u Splitu (dalje: HZMO) od 26. siječnja 2012. osiguraniku ĐR kod kojeg je 100% zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato počevši od 24. studenog 2011. pravo na invalidsku imovinu (list 18 i 19 spisa);

- da je rješenjem HZMO Područna služba u Splitu od 13. travnja 2012. u postupku pokrenutom radi određivanja invalidske mirovine osiguraniku ĐR određeno počevši od 1. travnja 2012. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad (list 20-21 spisa);

- da je dana 29. ožujka 2012. temeljem članka 107. Zakona o radu, članka 65. i 66. Pravilnika o radu, a u vezi članka 79., 150 i 152. Zakona o radu tužitelj kao poslodavac donio odluku o otkazu Ugovora o radu radniku ĐR (list 22 spisa);

- da je dana 27. ožujka 2012. između ĐR i Lavčević-inženjering d.o.o., Split, zaključena nagodba o isplati novčane rente zbog povrede na radu (list 26-28 spisa);

-da se je pred ovim sudom između istih stranaka vodilo više parnica s osnove regresa za već isplaćene rente od strane ovdje tužitelja, a u kojim postupcima su zaključene sudske nagodbe (poslovni broj: 24 P-673/13 od 1. prosinca 2014., 26 P- 562/14 od 3. prosinca 2014., 21 P-536/16 od 3. veljače 2020., 26 P-33/2019-17 od 7. veljače 2020. - list 29 do 33 spisa) po kojima je ovaj tuženik za razdoblja obuhvaćena istima regresirao tužitelju isplaćene rente sa pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka, te parnica pod poslovnim brojem 23 P-503/15 u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda poslovni broj 23 P-503/15 od 29. svibnja 2018. (list 34-39 spisa) kojom je ovaj tuženik obvezan regresirati tužitelju isplaćenu rentu za pripadajuće razdoblje od 31. svibnja 2014. do 30. travnja 2015. sa pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka, dakle postupci povodom tužbenog zahtjeva identične osnove, te se ovaj tužbeni zahtjev odnosi na daljnje razdoblje, tj. od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2018.;

-da je odredbom članka 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (dalje: Uvjeta) predviđeno da je predmet osiguranja građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe. Osim osiguranjem pokrivena je isključivo izvanugovorna odgovornost osiguranika koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa;

- odredbom članka 3. Uvjeta predviđeno je da se trećim osobama ne smatraju ugovaratelj osiguranja, osiguranik i osiguratelj, a osim toga niti djelatnici osiguranika, osim ukoliko se to posebno ugovori;

- odredba članka 9. stavak 5. Uvjeta propisuje da osiguranik nije ovlašten da se bez prethodne suglasnosti osiguratelja izjašnjava o zahtjevu za naknadu štete, a osobito da ga prizna potpuno ili djelomično, da se o zahtjevu za naknadu štete nagodi, kao ni da izvrši isplatu, osim ako se prema činjeničnom stanju nije moglo odbiti priznanje, nagodba odnosno isplata, a da se time ne učini očigledna nepravda. Ako je osiguranik u zabludi smatrao da postoji njegova odgovornost ili da su ispravno utvrđene činjenice, to ga neće opravdati.

15. Navedene činjenice među strankama nisu niti sporne. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

16. Svoju obvezu s osnove regresnog zahtjeva, odnosno zahtjeva za isplatom postavljenom u ovom postupku , tuženik otklanja pozivajući se na odredbe članka 9. stavak 5. Uvjeta (naprijed citirani), uz obrazloženje da tužitelj nije bio ovlašten bez prethodne suglasnosti tuženika zaključiti Ugovor o nagodbi o isplati novčane rente (naprijed navedeno).

17. Nije sporno da je tužitelj bez prethodne suglasnosti tuženika kao osiguratelj sklopio Ugovor o nagodbi s djelatnikom ĐR.

18. Tužitelj svoje pravo regresa temelji na predmetnoj polici, a kojom je ugovoreno osiguranje od odgovornosti tužitelja za štetu prema djelatnicima. Pored toga, iz naprijed citirane odredbe članka 3. Uvjeta, kao sastavnog dijela police proizlazi da se djelatnici osiguranika ne smatraju trećom osobom, osim ako je to, posebno ugovoreno, a što predmetno nije učinjeno, niti tuženik tvrdi drukčije, pa nema mjesta primjeni Uvjeta na predmetni spor, odnosno nema mjesta primjeni odredbe članka 9. stavak 5. Uvjeta, a na čiju primjenu se poziva ovdje tuženik.

19. Glede ostalih po tuženiku istaknutih prigovora prava tužitelja glede osnovanosti regresnog zahtjeva za navesti je slijedeće:

20. Prije svega valja razlikovati slijedeće pojmove:

-profesionalna nesposobnost za rad;

- opća nesposobnost za rad.

21. Profesionalna nesposobnost za radu utvrđuje se i postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice u usporedbi s tjelesnom i fizički zdravom osobom iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Zato se u poslove prema kojima se ocjenjuje nesposobnost za rad obuhvaćaju svi poslovi koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim nesposobnostima radnika a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Prema tome, ako kod radnika nastane samo "profesionalna nesposobnost za rad", o čemu se predmetno radi, tada se zapravo utvrđuje i njegova preostala radna sposobnost.

22. Stjecanje prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nije osnova za prestanak ugovora o radu.

23. Opća nesposobnost za rad razlog je za prestanak radnog odnosa "ex lege" prema odredbi članka 104. stavak 6. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09, 61/11, 82/12, dalje ZR-a).

24. Tužitelj je svom djelatniku otkazao ugovor o radu primjenom odredbe članka 107. Zakona o radu i članka 65. i 66. Pravilnika o radu, a u svezi članka 79., 150. i 152. Zakona o radu.

25. Iz sadržaja predmetnog otkaza proizlazi da je prema rješenju HZMO-a kod radnika zbog 100% ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije zbog čega isti da nije sposoban obavljati poslove tesara kao ni druge poslove iz djelatnosti poslodavca. Nadalje, s obzirom na postojeću kadrovsku strukturu i činjenicu da ne postoje potrebe za izvršavanje nekih drugih poslova, tj. ne postoje deficitarna zanimanja, nije postojala mogućnost da se radnik obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima koje bi glede navedenih kontraindikacija, odnosno preostale radnje sposobnosti mogao obavljati. Isto tako se navodi da je poslodavac uz suglasnost radničkog vijeća otkazao radniku predmetni Ugovor.

26. Odredbom članka 107. ZR-a reguliran je redoviti otkaz ugovora o radu. Tako je stavkom 1. regulirano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju: 1.) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2.) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) ili 3.) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

27. Odredba članka 78. stavak 1. ZR-a obvezuje poslodavca da radniku kojem je nadležno tijelo utvrdilo postojanje profesionalne nesposobnosti za rad, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela, je dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji što je više moguće moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.

28. Prema odredbi članka 79. stavak 1. ZR-a poslodavac može otkazati radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Prema stavku 2. istog članka radničko vijeće će dati poslodavcu suglasnost na otkaz ugovora o radu, ako poslodavac dokaže da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da radniku iz stavka 1. tog članka osigura odgovarajuće poslove, odnosno ako dokaže da je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštene osobe, odnosno tijela.

29. Glede prigovora tuženika da tužitelj nema pravo regresa prema ovdje tuženiku, jer da se radi o sporazumnom prekidu radnog odnosa između poslodavca i djelatnika, za navesti je da ga sud nije našao osnovanim. Bivši djelatnik tužitelja kojemu je rješenjem HZMO-a priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad do koje je došlo zbog ozljede na radu, ne bi ostvarivao pravo na isplatu rente zbog gubitka zarade u visini razlike plaće koju bi ostvarivao i invalidske mirovine koju ostvaruje, ako je ugovor o radu prestao temeljem sporazuma, budući bi ista bila izgubljena njegovom voljom da je više neće ostvarivati. Posljedično navedenome ni ovaj tužitelj ne bi ostvarivao pravo na regresnu naknadu štete od tuženika. Međutim, iz sadržaja (naprijed navedenog) ugovora o otkazu ničim ne proizlazi da bi se radilo o sporazumnom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe članka 104. stavak 4. ZR-a.

30. Sud je međutim, regresni zahtjev tužitelja našao neosnovanim iz slijedećih razloga:

31. Naime, nakon što je poslodavac dobio ispravu HZMO-a kojom je za tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, bio je dužan ponuditi tužitelju radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i preostalim radnim sposobnostima, ako takvog mjesta ima, s time da HZMO utvrdi da li radno mjesto odgovara preostalim sposobnostima tužitelja. Obveza je poslodavca, kada kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, podrediti svoju organizaciju cjelokupnog radnog procesa, tako da tom radniku ponudi radno mjesto na kojem će radnik moći sa svojom preostalom radnom sposobnosti i nadalje sudjelovati u procesu rada, a ukoliko je potrebno i učiniti preinake opisa pojedinog radnog mjesta i pripadajućih zaduženja, sve kako bi takav radnik ostao aktivan u procesu rada tog poslodavca.

32. Predmetno ne bi postojalo pitanje razlike između plaće koju bi bivši djelatnik tužitelja ostvarivao, invalidske mirovine koju ostvaruje pod pretpostavkom da djelatniku radni odnos nije prestao. Da je djelatnik tužitelja ostao u radnom odnosu i dalje bi primao plaću i ostvarivao prava vezana uz stečeno pravo raspoređivanjem na druge poslove. Upravo ovdje tuženik tvrdi da je postojala radna sposobnost bivšeg djelatnika tužitelja sukladno kojoj se je isti mogao zaposlit, odnosno isti da je imao pravo na profesionalnu rehabilitaciju i zaposlenje sukladno preostaloj radnoj sposobnosti. S druge pak strane tužitelj tijekom postupka ponavlja svoje navode sadržane iz Ugovora o otkazu, te ističe da nije mogao riješiti status radnika s profesionalnom nesposobnošću za rad rasporedom na drugo radno mjesto ili osposobljavanjem ili obrazovanjem za drugo zanimanje koje bi kod tužitelja mogao obavljati.

33. Budući da tužitelj radi utvrđivanja odlučne činjenice preostale radne sposobnosti bivšeg djelatnika tužitelja i mogućnosti zaposlenja u okviru iste, odnosno zbrinjavanja djelatnika i raspoređivanje na odgovarajuće radnoj mjesto uz eventualnu prekvalifikaciju istoga, nije predložio odgovarajuće dokaze za zaključiti je da nije dokazao pretpostavke svog regresnog zahtjeva radi naknade štete, odnosno zahtjeva za isplatu koji postavlja u ovoj parnici, a iz članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. u vezi s člankom 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

34. Vezano za značaj Ugovora o nagodbi o isplati novčane rente zbog povrede na radu od 27. ožujka 2012. sud istoj ne može dati poseban značaj, budući se radi o odnosu između ovdje tužitelja i njegovog bivšeg djelatnika koji ničim ne obvezuje ovog tuženika.

35. Naposljetku je za navesti kako sud nije uzeo u obzir činjenice i dokaze iznesene po tuženiku u podnesku od 3. prosinca 2024. – prekoračenje limita (svotu) osiguranja po predmetnoj polici, prijedlog da se provede dopuna financijskog vještačenja na okolnosti preostale svote osiguranja po ovom štetnom događaju, te radi pribave spisa, a sve pozivom na odredbu članka 299. stavak 3. u vezi s stavkom 2. ZPP-a. Navedeno iz razloga što sudski spisi i isplate po istima na koje se poziva tuženik (P-536/16, P-39/19, Pr-400/11, P-503/15, P-562/14) datiraju prije pokretanja ovog parničnog predmeta i o njima je nesporno tuženik imao saznanja pa se ne radi o činjenicama i dokazima koje tuženik nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, dok parnica pod poslovnim brojem P-652/2034 kronološki slijedi iza ove parnice koja je u tijeku, te ista ne može imati poseban značaj u ovoj pravnoj stvari.

36. Odluka o troškovima postupka je izostala budući da tuženik koji je uspio u postupku nije popisao iste.

Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove odluke iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 13. veljače 2025.

S u d a c

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove odluke, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Dna:

- Punomoćniku tužitelja;

- Tuženiku;

- u spis