REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Poslovni broj: Ovr-1538/2019-67

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Snježane Krnjus Urbac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja DG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivo Pranjić, odvjetnik u Poreču i Nedib Toromanović, odvjetnik u Poreču protiv ovršenika TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Žic, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dubravko Žic i Sanja Žic iz Novigrada, radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, 13. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za ovrhu od 22. studenog 2019. u dijelu u kojem se predlaže određivanje ovrhe radi ispražnjenja i predaje posebnog dijela zgrade – 1. Suvlasnički dio: 9772/19822, etažno vlasništvo (E-1), s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine, posebnog dijela zgrade: A) PRIZEMLJE STAN 1, 1.1. Hodnik sa 9,56 m2, 1.2. Soba sa 18,38 m2, 1.3. Soba sa 17,50 m2, 1.4. Kupaonica sa 3,82 m2, 1.5. Dnevni boravak - kuhinja - blagovaonica sa 17,16 m2, 1.6. Soba sa 19,05 m2, 1.7. Ulazna terasa sa 12,25 m2, Ukupno STAN 1: 97,72 m2, ukupno PRIZEMLJE: 97,72 m2.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi ovog suda, posl.br. Ovr-1538/2019-2 od 5. veljače 2019., određena je ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine, i to 1. Suvlasnički dio: 9772/19822, etažno vlasništvo (E-1), s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine, posebnog dijela zgrade: A) PRIZEMLJE STAN 1, 1.1. Hodnik sa 9,56 m2, 1.2. Soba sa 18,38 m2, 1.3. Soba sa 17,50 m2, 1.4. Kupaonica sa 3,82 m2, 1.5. Dnevni boravak - kuhinja - blagovaonica sa 17,16 m2, 1.6. Soba sa 19,05 m2, 1.7. Ulazna terasa sa 12,25 m2, Ukupno STAN 1: 97,72 m2, ukupno PRIZEMLJE: 97,72 m2 te 2. Suvlasnički dio: 10050/19822, etažno vlasništvo (E-2), s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine, posebnog dijela zgrade: B) KAT STAN 2, 2.1. Hodnik sa 9,85 m2, 2.2. Soba sa 18,60 m2, 2.3. Soba sa 17,71 m2, 2.4. Kupaonica sa 4,11 m2, 2.5. Dnevni boravak - kuhinja - blagovaonica sa 17,38 m2, 2.6. Soba sa 19,48 m2, 2.7. Ulazna terasa sa 7,22 m2, 2.8. Stubište sa 6,15 m2, Ukupno STAN 2: 100,50 m2, ukupno KAT: 100,50 m2, sve temeljem pravomoćne presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, posl.br. P-693/2019 od 25. ožujka 2019.

2.1. Povodom žalbe ovršenika, rješenjem posl.br. Gž Ovr-322/2021-2 od 5. lipnja 2024. Županijski sud u Dubrovniku potvrdio je rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena predložena ovrha radi ispražnjenja i predaje 2. Suvlasničkog dijela: 10050/19822, etažno vlasništvo (E-2), s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine, posebnog dijela zgrade: B) KAT STAN 2, 2.1. Hodnik sa 9,85 m2, 2.2. Soba sa 18,60 m2, 2.3. Soba sa 17,71 m2, 2.4. Kupaonica sa 4,11 m2, 2.5. Dnevni boravak - kuhinja - blagovaonica sa 17,38 m2, 2.6. Soba sa 19,48 m2, 2.7. Ulazna terasa sa 7,22 m2, 2.8. Stubište sa 6,15 m2, Ukupno STAN 2: 100,50 m2, ukupno KAT: 100,50 m2, dok je istog ukinuo u dijelu u kojem je ovrha određena radi ispražnjenja i predaje 1. Suvlasničkog dijela: 9772/19822, etažno vlasništvo (E-1), s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine, posebnog dijela zgrade: A) PRIZEMLJE STAN 1, 1.1. Hodnik sa 9,56 m2, 1.2. Soba sa 18,38 m2, 1.3. Soba sa 17,50 m2, 1.4. Kupaonica sa 3,82 m2, 1.5. Dnevni boravak - kuhinja - blagovaonica sa 17,16 m2, 1.6. Soba sa 19,05 m2, 1.7. Ulazna terasa sa 12,25 m2, Ukupno STAN 1: 97,72 m2, ukupno PRIZEMLJE: 97,72 m2.

2.2. U obrazloženju se navodi kako se ovršenik činjenično pozvao na pravo na dom iz članka 8. Konvencije u donosu na 1. Suvlasnički dio, odnosno stan u prizemlju, te da je u skladu sa navedenim sud dužan provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će se prije svega utvrditi može li se sporno prizemlje smatrati ovršenikovim domom, te ukoliko predmetna nekretnina predstavlja dom, odgovoriti na tri eliminacijska pitanja, i to: je li miješanje u pravo na dom iseljenjem u skladu sa zakonom, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li miješanje nužno u demokratskom društvu.

3. Prigovor prava na dom koji je ovršenik istaknuo treba ispitati u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010, u nastavku: Konvencija) te Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014., u nastavku Ustav). Naime, odredbom članka 8. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svoga doma, pri čemu se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih. „Pravo na dom“ izvodi se i iz članka 34. stavka 1. u svezi s mjerodavnim dijelovima članka 35. i članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske kojima se propisuje nepovredivost doma, jamči spoštivanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života uz određivanje da svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

4.1. U tom kontekstu postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Rrepublike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom mora provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja, koji traži odgovor na slijedeća pitanja: a) može li se sporna nekretnina smatrati domom?

b) jesu li se nadležne vlasti umiješale u ostvarivanje prava ovršenika na poštivanje njegova doma?

c) je li miješanje bilo opravdano?

4.2. Kod razmatranja pitanja pod c), potrebno je ispitati:

- je li miješanje bilo u skladu sa zakonom tj. da li je vlasnik nekretnine ovlašten tražiti sudsku zaštitu?

- je li imalo legitiman cilj tj. da li se ovršnim zahtjevom traži ostvarenje legitimnog cilja?

- je li bilo nužno u demokratskom društvu, odnosno je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići tj. je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju (čl. 16 st. 2 Ustava RH).

5. Kod ocjene nužnosti i razmjernosti pitanja pod c), potrebno je provesti test razmjernosti i nužnosti, polazeći od osobitosti konkretnog slučaja, te ocijeniti može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa odnosno postoji li za njega prijeka društvena potreba. Kad je riječ o dva suprotstavljena prava (pravo na dom i pravo vlasništva), potrebno je ocijeniti koje pravo preteže. Kod toga, potrebno je naročito voditi računa o tome da li ovršenik kao ovlaštenik prava na dom ima mogućnost stambenog zbrinjavanja na drugi način (npr. u drugoj vlastitoj nekretnini ili od ostale vlastite imovine), te ocijeniti od kakvog je značaja što je vlasnik nekretnine fizička osoba i koje su posljedice neudovoljavanja ovršnom zahtjevu na vlasnika sporne nekretnine u odnosu na ovršenikovo pravo na dom tj. koje od ta dva prava preteže u konkretnom slučaju. Pri tome je teret dokaza, da je riječ o domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u pravo na dom na ovršeniku, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na ovrhovoditelju.

6.1. U praksi Europskog suda za ljudska prava pojam „doma“ protumačen je kao autonoman pojam. U svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi postoji li za podnositelja dostatan trajniji odnos prema prostoru u kojem obitava.

6.2. Ovaj je sud utvrdio da predmetni stan predstavlja dom ovršenika. Naime, ovršenik je u svojim iskazima pred sudom 3. veljače 2022. i 17. rujna 2024. naveo da zajedno sa svojom obitelji trajno boravi u stanu koji je predmet ovog postupka sigurno 16 godina te da je to jedino mjesto za život kojeg imaju. Navedeni period je dovoljno dugo vrijeme da ovršenik predmetni stan smatra svojim domom pa ovaj sud smatra da su ovršenik i njegova obitelj stvorili dostatan trajni odnos prema istom.

7. S obzirom na to da je predmet ovog ovršnog postupka zahtjev za iseljenje iz objekta koji se može kvalificirati kao „dom“, u konkretnom se slučaju radi o „miješanju“, tj. intervenciji u vršenje ovog konvencijskog prava.

8.1. S obzirom na utvrđenje da predmetni stan predstavlja dom ovršenika i njegove obitelji i da je podnošenjem prijedloga za iseljenje došlo do miješanja u pravo na dom ovršenika potrebno je pristupiti provođenju testa razmjernosti.

8.2. U nastavku je sud, na temelju utvrđenih relevantnih činjenica, proveo test razmjernosti kako bi bilo moguće odgovoriti na tri eliminacijska pitanja i to je li miješanje u pravo na dom ovršenika utemeljeno na zakonu, je li ono usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li nužno u demokratskom društvu, rukovodeći se činjenicom da se radi o suprotstavljenim interesima dviju fizičkih osoba (i prava na dom odnosno prava na posjedovanje stvari čiji je vlasnik). Pri tom bi postojanje i jednog negativnog odgovora na ova tri pitanja značilo da bi miješanje u pravo na dom ovršenika bilo neopravdano i time protivno odredbama Konvencije.

9. Valja naglasiti da nije sporno da se u ovom slučaju radi o suprotstavljenim interesima dvije fizičke osobe te da je u tom slučaju potrebno posebno oprezno ispitati sve okolnosti i utvrditi koji interes preteže. Ovaj sud smatra da neovisno što je i ovrhovoditelj, kao i ovršenik, fizička osoba ipak u postupku može doći do utvrđenja povrede prava na dom odnosno da se i u navedenom slučaju mora provesti navedeni test razmjernosti.

10. U ovom postupku nije sporno da je zahtjev ovrhovoditelja za iseljenje ovršenika utemeljen na zakonu s obzirom na to da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovoga suda na temelju valjanje ovršne isprave radi ispunjenja ovrhovoditeljeve nenovčane tražbine. Isto tako zahtjev ovrhovoditelja usmjeren je na postizanje legitimnog cilja - zaštitu vlasničkih prava ovrhovoditelja odnosno stupanje vlasnika u posjed nekretnine. Međutim, ovaj je sud stava da predloženo miješanje nije nužno u demokratskom društvu odnosno da nije razmjerno cilju koji se želi postići.

11. Naime, ovršenik u predmetnoj nekretnini živi sa svojom suprugom, koja je lišena poslovne sposobnosti i čiji je on skrbnik, te sa dvoje maloljetne djece. Iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb Buje od 23. travnja 2021. (str. 25-26 spisa) navedena obitelj ostvaruje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu te pravo na jednokratnu novčanu naknadu, koja im je i jedini izvor prihoda. Prema iskazu samog ovršenika ukupna primanja domaćinstva iznose oko 800,00 eura te upravo zbog navedenih loših primanja već tri godine nemaju pitke vode u stanu dok su bez električne energije bili dvije godine. Ovaj sud svakako smatra da su navedena primanja dostatna samo za eventualno podmirenje osnovnih životnih potreba ali zasigurno nisu dostatna da bi ovršenik i njegova obitelj osigurali sebi alternativni adekvatni smještaj.

12.1. Ovrhovoditelj je tijekom postupka isticao kako ovršenik i njegova supruga imaju u vlasništvu druge nekretnine koje bi bile dovoljne za zadovoljavanje njihovih životnih potreba.

12.2. Supruga ovršenika suvlasnica je u ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali je na istima uknjiženo pravo služnosti plodouživanja u trajanju od 90 godina od sklapanja ugovora, u korist trećih osoba. Ovršenik je u svom iskazu naveo da su predmetne nekretnine u posjedu obitelji strica njegove supruge te da u istu ne mogu useliti s obzirom na to oni zakonito posjeduju i koriste predmetne nekretnine. Navodi i kako ima u suvlasništvu nekretninu u Slavoniji, kod Požege, no da se radi o derutnoj kući u ruševnom stanju, bez struje vode i sanitarija te da ista nije prikladna za život. Kada bi imali mjesto gdje odseliti isto bi i učinili.

13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovršenika, isti je iskazivao logički i uvjerljivo te u skladu sa ispravama u spisu.

14. Na temelju svega iznijetog ovaj sud zaključuje da ovršenik i njegova obitelj zaista nemaju drugi adekvatni smještaj u kojeg bi mogli odseliti te da bi u slučaju provedbe ovrhe oni ostali bez "krova nad glavom".

15. S druge strane ovrhovoditelj opetovano ponavlja tijekom postupka kako je vlasnik brojnih drugih nekretnina, kako u Republici Hrvatskoj tako i u inozemstvu, iz čega sud zaključuje da mu predmetna nekretnina, iako njegovo vlasništvo, u ovom trenutku nije nužno potrebna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Isto tako, ovrhovoditelj nije pružio dokaze da bi iseljenje ovršenika i njegove obitelji bilo nužno odnosno društveno prijeko potrebno radi zaštite javnog interesa ili interesa trećih osoba.

16. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, iseljenje ovršenika i njegove obitelji iz predmetnog stana i predaja istog u posjed ovrhovoditelju predstavlja neopravdano miješanje u pravo na dom ovršenika. Sud je iz svih dokaza provedenih tijekom postupka zaključio da u konkretnom slučaju interes ovršenika kao osobe starije životne dobi, koji živi u domaćinstvu sa suprugom koja je lišena poslovne sposobnosti i narušenog zdravlja te dvoje malodobne djece, kojima je predmetni stan jedina nekretnina prikladan za život, preteže u odnosu na interes ovrhovoditelja da iseli takve osobe iz stana te da taj stan koristi za sebe ili iznajmljuje trećim osobama. To osobito što ovrhovoditelju, a što sam navodi, navedena nekretnina nije jedina niti prijeko potrebna za život.

17. Slijedom navedenog provodeći test razmjernosti i dovodeći u korelaciju s jedne strane pravo ovrhovoditelja, a s druge strane stavljajući na vagu pravo ovršenika na nepovredivost dom, uz uvažavanje svih relevantnih već iznesenih činjenica, sud je utvrdio da bi provedbom ovog postupka bila narušena pravična ravnoteža prava stranaka odnosno da bi bilo povrijeđeno pravo ovršenika na nepovredivost doma, slijedom čega je utvrđeno da je predmetni prigovor ovršenika osnovan te je odlučeno kao u t. I. izreke.

U Bujama - Buie, 13. veljače 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

Dna:

1. Ovrhovoditelju po pun.,

2. Ovršeniku po pun.,