REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-97/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja Sea Quest Property Developments d.o.o., Rijeka, Korzo 30, OIB: 97895162117, zastupan po punomoćniku Hrvoju Strčiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupan po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke, posl.br. Ovrv-9808/2022, UPP/OS-Ovrv-404/2022 od 8. lipnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, isplatiti tužitelju Sea Quest Property Developments d.o.o., Rijeka, Korzo 30, OIB: 97895162117, iznos od 157.421,41 kn / 20.983,41 EUR[1] , zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2019. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 9808/2022, UPP/OS-Ovrv-404/2022 od 8. lipnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, isplatiti tužitelju Sea Quest Property Developments d.o.o. Rijeka, Korzo 30, OIB: 97895162117, trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.655,26 kn/617,86 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, naknaditi tužitelju Sea Quest Property Developments d.o.o. Rijeka, Korzo 30, OIB: 97895162117, parnični trošak u iznosu od 3.374,15 EUR/25.422,53 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 29. travnja 2022. podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 157.421,41 kn/20.983,41 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima iz razloga što tuženik nije podmirio dug po izdanom računu. Javni bilježnik Anđelka Smojver-Bašić iz Rijeke, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. posl.br. Ovrv-9808/2022, UPP/OS-Ovrv-404/2022 od 8. lipnja 2022., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da tužitelj neosnovano temeljem ugovora o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. potražuje namirenje najamnina, slijedom čega pokreće ovršne postupke. Tuženik, nadalje ističe da je 15. rujna 2021. pred ovim sudom podnio tužbu radi raskida navedenog ugovora, a koji postupak da se vodi pod posl.br. P-374/2021, slijedom čega utuženo potraživanje osporava u cijelosti.

3. Podneskom od 5. studenog 2024. tuženik ustraje kod navoda iznijetih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi te osporava postojanje ugovora o dugoročnom najmu nekretnine, odnosno osporava postojanje pravnog osnova, a temeljem kojeg tužitelj potražuje najamninu za predmetnu nekretninu i to nakon njegova dopisa od 7. lipnja 2018., obzirom smatra da je predmetni ugovor tada prestao i obzirom da je napustio posjed nekretnine. Ujedno, ponavlja da je između parničnih stranaka vođen parnični postupak radi utvrđenja raskida predmetnog ugovora posl.br. P-374/21 u kojem je donesena drugostupanjska odluka, a na koju je izjavio prijedlog za dopuštenje revizije pa predlaže prekid ovog postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, navodi da je predmetnim ugovorom bila utvrđena obveza ugovornih strana da u slučaju prodaje predmetnih nekretnina od strane društva Raiffeisen consulting d.o.o. trećoj osobi, da se iznos kupoprodajne cijene iz tog pravnog odnosa, koji preostane nakon odbitka iznosa cijene po kojoj je isto društvo ranije steklo predmetne nekretnine, dijele na jednake dijelove. Navodi i da je bila utvrđena obveza da se za namjeravanu prodaju nekretnina zatraži prethodna suglasnost tuženika. Unatoč navedenom, da je društvo Raiffeisen consulting d.o.o. u odnosu na nekretnine koje su bile predmetom ugovora o dugoročnom najmu zaključenog s tuženikom, dana 19. siječnja 2018. zaključilo s ovdje tužiteljem ugovor o kupoprodaji nekretnina, a da pritom za zaključenje navedenog ugovora i prijenos prava i obveza iz ugovora o dugoročnom najmu nije niti zatražilo, kao niti dobilo suglasnost tuženika. Uslijed takvog postupanja tuženik je 7. lipnja 2018. društvu Raiffeisen consulting d.o.o. uputio dopis kojim ga obavještava da je predmetni ugovor prestao. U konačnici, osporava i visinu potraživanja jer da se u obračunu navodi „prema naplaćenoj naknadi“, a što da potraživanje čini nejasnim.

4. Podneskom od 14. studenog 2024., tužitelj se očitovao na navode tuženika te je u bitnome naveo da je postupak koji se vodio pred ovim sudom posl. br. P- 374/2021 pravomoćno okončan i to na način da je ovdje tuženik kao tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom protiv ovdje tužitelja kao tuženika, radi utvrđenja da je ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. raskinut 7. lipnja 2018. Kako se radilo o prethodnom pitanju, čitav niz predmeta da je bio prekinut na prijedlog tuženika, a koji su u međuvremenu nastavljeni. Nadalje, navodi da je tuženik 2018. poslao raskid ugovora društvu Raiffeisen consulting d.o.o. putem punomoćnika bez priložene punomoći, kao prethodnom vlasniku nekretnine, a s kojim je tuženik u svojstvu najmoprimca zaključio ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. Ujedno, obrazlaže da nije točna tvrdnja tuženika da je predmetnim ugovorom bila utvrđena obveza ugovornih strana Raiffeisen consulting d.o.o. i tuženika da u slučaju prodaje predmetnih nekretnina trećoj osobi, iznos kupoprodajne cijene koji preostane da ugovorne strane dijele na jednake dijelove, već da je odredbom 10.4. ugovora u vezi s odredbom 10.6., utvrđeno da se takva odredba odnosi za slučaj da su nekretnine prodane u prve dvije godine ugovornog odnosa. Također, pozivajući se na odredbu 10.3 i 10.4. ugovora, navodi kako ne stoji niti tvrdnja da je ugovorna obveza društva Raiffeisen consulting d.o.o., da za namjeravanu prodaju nekretnina zatraži prethodnu suglasnost tuženika. U konačnici, ističe da su društvo Raiffeisen consulting d.o.o. i tužitelj isključivo i jedino zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. siječnja 2018., slijedom čega da su ex lege prava iz predmetnog ugovora o dugoročnom najmu prenesena na ovdje tužitelja.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 157.421,41 kn/20.983,41 EUR s osnove utuženog računa za najam nekretnine za mjesec travanj 2019. i to temeljem ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006.

6. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. i to tuženik, kao najmoprimac i društvo Raiffeisen consulting d.o.o., kao najmodavac, temeljem kojeg je tuženik preuzeo u najam nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dio k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako navedene činjenice među strankama nisu sporne i kako te činjenice proizlaze iz isprava koje su dostavile u spis, to sud nije izvodio dokaze na okolnost utvrđivanja među strankama, nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

7. Međutim, sporna je osnovanost osnove, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, obzirom da tuženik tvrdi da tužitelj nema pravne osnove za naplatu najamnine za mjesec travanj 2019.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u isprave koje se nalaze u spisu i to utuženi račun, ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. zaključen između društva Raiffeisen consulting d.o.o. i tuženika, ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. siječnja 2018. zaključen između društva Raiffeisen consulting d.o.o. i tužitelja, dopis tuženika od 4. lipnja 2018., izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine, dopis tuženika od 25. lipnja 2018. te uvid u spis ovog suda pod posl.br. P- 374/21.

10. Uvidom u račun broj 4-1-2019, razvidno je da je isti izdan na tuženika i to 10. travnja 2019. s rokom plaćanja 30. travnja 2019. za najam nekretnine za travanj 2019. temeljem ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. i to na iznos od 157.421,41 kn (58.487 m2 x 0,29 EUR=16.961,23 EUR).

11. U odnosu na tvrdnje tuženika koje su usmjerene na nepostojanje pravne osnove (ugovora o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006.), valja istaći da je presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-1898/2023 od 17. siječnja 2024. potvrđena presuda ovoga suda posl.br. P-374/2021 od 24. ožujka 2023., kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika, radi utvrđenja da je 7. lipnja 2018. raskinut ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. sklopljen između društva Raiffeisen consulting d.o.o. i tuženika. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje navode tuženika iz podneska od 5. studenog 2024. neosnovan, obzirom je parnični postupak posl.br. P-374/2021 pravomoćno okončan, slijedom čega je utvrđen pravni osnov tužbenog zahtjeva. Također, predloženi dokazi za saslušanjem svjedoka BZ, ZZ te za saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja CZ na okolnosti navedene u podnesku od 5. studenog, kao i na zapisniku od 27. studenog 2024., ovaj sud je odbio raspravnim rješenjem 13. siječnja 2025., ocjenjujući iste suvišnima i usmjerenim na odugovlačenja postupka. Nadalje, u odnosu na tvrdnju tuženika da je napustio posjed predmetne nekretnine prije travnja 2019., valja istaći da isto nije od utjecaja na utuženo potraživanje tužitelja, sve temeljem odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.), a u vezi odredbe 4. i 6. predmetnog ugovora o dugoročnom najmu nekretnina.

12. Glede visine tužbenog zahtjeva, uvidom u ugovor o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006., sud je utvrdio da su predmet ugovora nekretnine s ukupnom površinom navedenom u odredbi 1. ugovora, kojim člankom su stranke ugovorile i mjesečnu najamninu od 0,29 EUR za 1m2 uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužitelj sukladno citiranoj ugovornoj odredi odredio visinu zakupnine u utuženom iznosu (58.487 m2 x 0,29 EUR=16.961,23 EUR) uvećano za PDV, a kako je to i navedeno u računu broj 4-1- 2019 od 10. travnja 2019. (list 7 spisa).

13. Slijedom iznijetog, sud utvrđuje da je temeljem odredbe 1. i odredbe 6.6.- 6.9. ugovora te temeljem odredbe čl. 519. i čl. 534. st. 1. ZOO-a, tuženik dužan platiti utuženi račun odnosno zakupninu za nekretninu za travanj 2019. u utuženom iznosu. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te platni nalog iz rješenja o ovrsi održao na snazi te tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a, a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 256,29 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu od 29. travnja 2022. (Tbr. 11. toč. 1.) u iznosu od 500,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 14. studenog 2024. u iznosu od 500,00 EUR, (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 27. studenog 2024. i 13. siječnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR, odnosno ukupno 1.000,00 EUR, ( Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 2.000,00 EUR te trošak PDV-a (Tbr. 46.), odnosno sveukupno iznosi 2.756,29 EUR/20.767,27 kn.

15. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine, broj Su-IV-204/17), to je platni nalog djelomično ukinut u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 3.374,15 EUR/25.422,53 kn, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 13. veljače 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).