Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-802/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HV zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 118/22., 114/22.), odlučujući povodom žalbi okrivljenog HV i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar podnijetih protiv presude Općinskog suda Bjelovaru od 27. studenoga 2024., broj: Pp-2749/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Bjelovar preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o vraćanju vozila na način da se od okrivljenog HV trajno se oduzima vozilo marke „Volkswagen Fox 1.2.“ registarske oznake i broja [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], jedan ključ za osobni automobil, prometna dozvola za osobni automobil serijskog broja [serijski broj] koje je od okrivljenika privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01451758 od 24. ožujka 2024., koje postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HV i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni HV je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 27. studenoga 2024., broj: Pp-2749/2024, proglašen je krivim okrivljenik HV zbog prekršaja iz članka zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. točke 3. i stavka 3. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je za prekršaje pod 1. i 2. izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 120 dana u koju kaznu mu je uračunato vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 24.3.2024. u 03,00 sati do 7. travnja u 03,00 sati kao 15 dana zatvora.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom “B“ kategorije u trajanju od 24 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 591,38 eura.

1.2. Nadalje okrivljenik je oslobođen optužbe zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni HV i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska, Policijska postaja Bjelovar su pravodobno podnijeli žalbe.

2.1. Okrivljenik je žalbu podnio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, a iz sadržaja iste proizlazi da je podnijeta zbog odluke o kazni zatvora ističući da je ista trebala biti kraća ili zamijenjena radom za opće dobro jer je on sada zaposlen, jedini privređuje, a otac je troje malodobne djece.

Stoga predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Tužitelj je žalbu podnio zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik počinio prekršaj. Smatra da je pogrešno obrazloženje suda kako vlasnik vozila nikako nije mogao utjecati na ponašanje okrivljenika i to stoga jer se vlasnik vozila i okrivljenik duže poznaju i druže, jer je znao da okrivljenik nema položen vozački ispit, a odlazak njegovim vozilom nije smatrao krađom niti je istu prijavio.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda preinači tako da se od okrivljenika oduzme vozilo.

3. Žalba okrivljenika je neosnovana.

Žalba tužitelja je osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika koji smatra da je kazna zatvora određena u predugom trajanju i predlaže da se ista smanji ili da se zamijeni radom za opće dobro.

5.1. Naime, ispitujući odluku o kazni zatvora koja je izrečena okrivljeniku u trajanju od 120 dana, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje su odlučne za odluku o vrsti i mjeri kazne te mu je dosadašnju višestruku prekršajnu kažnjavanost za iste i istovrsne prekršaje cijenio otegotnima i pravilno je ocijenio da na okrivljenika nisu nimalo utjecale do sada izrečene novčane kazne niti zatvorske kazne u kraćem trajanju, te mu je opravdano izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne u maksimalnom zakonom propisanom rasponu za navedene prekršaje. Okrivljenik je navedene zgode upravljao vozilom prije prava stjecanja na upravljanje i to uz prisutnost alkohola od čak 1,87 g/kg počinivši time dva najteža prometna prekršaja u stjecaju čime je značajno ugrozio druge sudionike u prometu i imovinu, a za koje ponašanje ne pokazuje posebno kajanje niti shvaća stvarnu težinu počinjenih prekršaja. Stoga ovaj sud smatra da je tako izrečena kazna zatvora srazmjerna težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i da će se samo tako izrečenom kaznom utjecati na okrivljenika da prekršaje ne ponavlja, ali i da će se u smislu generalne prevencije utjecati na ostale sudionike u prometu, te da nema uvjeta smanjenje kazne zatvora.

6. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima žalitelj predlaže da mu se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro jer Prekršajnim zakonom rad za opće dobro nije propisan kao sankcija.

7. Ovaj sud je u skladu s prethodnim navodima prihvatio osnovanom žalbu tužitelja kojom je tražio da se preinači odluka prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog vozila i to stoga jer razloge koje je prvostupanjski sud dao za takvu odluku smatra pogrešnima i neosnovanima.

7.1. U pravu je žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio utvrđeno činjenično stanje kada je u cijelosti prihvatio navode vlasnika vozila kako nije mogao utjecati na ponašanje okrivljenika koji je njegovim vozilom počinio prekršaje. Opravdano žalitelj sumnja u iskrenost navoda vlasnika vozila koji je istaknuo kako okrivljeniku nije dozvolio da uzme vozilo, ali nije smatrao da mu ga je ukrao i to prijavio policiji. Sud je sa malo više pažnje trebao cijeniti ozbiljnost situacije kada okrivljenik pod visokom koncentracijom alkohola, prije stjecanja prava na upravljanje uzme vozilo od osobe s kojom se druži i s kojom je dovoljno dobar da ga zove u noćne sate kada mu treba pomoć. U pravo je žalitelj kada ističe da vlasnik vozila nije poduzeo potrebne radnje da okrivljenika onemogući u uzimanju vozila, niti je to ocijenio oblematičnim iako je upravljajući vozilom okrivljenik ugrozio druge sudionike njihovu imovinu ali i imovinu samog vlasnika vozila ispitanog kao svjedoka koji u svojem iskazu nije naveo kako ga je ta činjenica posebno zabrinula.

7.2. Međutim, prvostupanjski sud je zanemario utvrđene one činjenice koje su odlučne za odluku o (ne)oduzimenju vozila koji je predmet počinjenja prekršaja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog prometnih prekršaj. Iz čitane potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti proizlazi da je okrivljenik najčešće kažnjavan zbog prekršaja počinjenih u stjecaju i to u pravilu najtežih prometnih prekršaja. Tako je okrivljenik četiri puta pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz članka 216. ZSPC, jednom zbog prekršaja iz članka 286. cit. Zakona, jednom mu je već oduzeto vozilo, dva puta su mu izricane visoke zatvorske kazne, a ostalo novčane kazne i zaštitne mjere i ništa od toga nije utjecalo na njega da prekršaje ne ponavlja. Napominje se da se radi o pravomoćnim odlukama u relativno kratkom vremenskom razdoblju, te je ovaj sud cijeneći sve odlučne činjenice radi postizanja razumnog odnosa razmjernosti između konvencijskog prava na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti donio odluku o trajnom oduzimanju vozila kako bi se spriječilo da navedeni predmet ponovno bude upotrijebljen za počinjenja prekršaja.

7.3. Navedena odluka ovog suda ne utječe na pravo trećih osoba, odnosno vlasnika vozila koji nije okrivljenik za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta. Vlasnik oduzetog predmeta koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat oduzetog predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude uporabljeno za počinjenje prekršaja, kao što je po ocjeni ovog suda bilo u konkretnom slučaju.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. veljače 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.