Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-283/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB: 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tin Lovrić, odvjetnik u OD Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE SPLIT, OIB: 65717231356, Ruđera Boškovića 22, Split, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik u OD Jajaš & Vukelić d.o.o. iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 13. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR.
II. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 553,09 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. veljače 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak postupka u daljnjem iznosu od 34.865,52 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 9. svibnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i označio vrijednost predmeta spora u visini 924.390,26 EUR.
2. Tuženik je 8. prosinca 2023. izjavio odgovor na tužbu, osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i visinu vrijednosti spora jer da je ista označena suviše visoko. Predložio je da sud kao vrijednost predmeta spora uzme iznos od 1.459,95 EUR.
3. Tužitelj je podneskom od 11. prosinca 2023. obavijestio sud da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari te naveo da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž Ovr-152/2023 od 30. siječnja 2024. ukinuto sporno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-2994/2023 od 3. veljače 2023. u pogledu kojeg rješenja je ovaj postupak pokrenut.
4. Tuženik je obavješten o povlačenju tužbe i isti se u ostavljenom roku od 15 dana očitovao kako pristaje na povlačenje tužbe, ali potražuje naknadu parničnog troška od tužitelja zajedno sa zateznim kamatama.
5. Odredbom članka 40., stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. Odredbom stavka 2. tog članka je propisano da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
6. Nadalje, odredbom članka 40., stavka 3. ZPP-a propisano je da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
7. Po prigovoru tuženika koji je izjavljen prije nego se tuženik upustio u raspravljanje, odnosno prije pristanka na povlačenje tužbe, sud je provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u sladu s odredbom članka 40., stavka 3. ZPP- a i ocijenio da je vrijednost predmeta spora u tužbi suviše visoko označena pa je istu utvrdio sukladno odredbi članka 25. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23) koja propisuje da kada se vrijednost predmeta spora ne može utvrditi prema posebnim propisima i prema odredbama tog Zakona, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos od 1.327,22 EUR.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
9. Odredbom članka 193., stavka 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a stavkom 2. tog članka da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.
10. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, a prije zaključenja glavne rasprave te da je tuženik na isto pristao, sukladno odredbi članka 193., stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom 2. izreke.
11. Nadalje, u podnesku kojim povlači tužbu tužitelj zahtijeva trošak ovog postupka pozivajući se na članak 158., stavka 2. ZPP-a jer da je tuženik taj koji je prouzročio troškove vođenja ovog postupka podnošenjem prijedloga za ovrhu u drugom postupku, a što je bio povod ovom postupku, a koji prijedlog je utvrđen neosnovanim.
12. Tuženik u podnesku kojim pristaje na povlačenje tužbe također zahtijeva trošak ovog postupka jer smatra da tuženik nije povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku pa da je u takvom zahtjevu za trošak prekludiran. Ističe da bi pojam „odmah“ podrazumijevao vremensko razdoblje kraće od 15 dana, a da je tužitelj 27. ožujka saznao za relevantnu činjenicu, odnosno zaprimio rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž Ovr-152/2023 od 30. siječnja 2024. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-2994/2022 od 3. veljače 2023. i odbijen prijedlog za ovrhu, dok je predmetnu tužbu povukao 15. travnja 2024., a to znači 19.-ti dan po primitku, što da bi značilo da tužbu nije povukao ''odmah'' po saznanju relevantne činjenice.
13. Odredbom članka 158., stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, a stavkom 2. da iznimno od stavka 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
14. U pogledu pravnog standarda „odmah“ u kontekstu odredbe članka 158., stavka 2. ZPP-a, isti treba tumačiti na način da bi tužitelj bio dužan povući tužbu čim bi saznao da je tuženik ispunio utuženu obvezu, odnosno saznao za druge razloge koji se mogu pripisati tuženiku, dakle bez odgode, odnosno odugovlačenja. To bi u konkretnom slučaju značilo da između trenutka udovoljenju zahtjeva, odnosno trenutka nastupanja drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, i izjave tužitelja o povlačenju zahtjeva nisu poduzete druge radnje. U ovom slučaju nisu, radi čega sud smatra da je povlačenje tužbe uslijedilo izravno nakon ispunjenja, odnosno nastupanja drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
15. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe članka 158., stavka 2 ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa).
16. Tuženika je valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1.), sastav podneska od 11. travnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu 200,00 EUR, oboje uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% sukladno Tbr.46 Tarife, što ukupno iznosi 500,00 EUR.
17. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/2023.).
18. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 553,09 EUR.
19. Tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate na troškove postupka.
20. Sukladno odredbi članka 151., stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 29., stavka 1. ZOO-a, na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 13. veljače 2025. kao dana donošenja rješenja pa do isplate.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.
22. Tužiteljev zahtjev za trošak nije osnovan u onoj visini koju je zatražio (po 13.902,00 EUR za sastav tužbe i sastav podneska uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe u visini 663,61 EUR) jer je isto zahtijevao po vrijednosti predmeta spora koju je suviše visoko označio u tužbi, a koja nije vrijednost predmeta spora koju je sud utvrdio u ovom postupku.
23. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 34.865,52 EUR te je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.
U Splitu, 13. veljače 2025.
Sutkinja
Maja Čelan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis