REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2482/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 261879994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika Lovačko društvo FAZAN Konjščina, OIB 7453578240, Konjščina, Gornja Konjščina 53, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grad Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, s danom objave 13. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Lovačko društvo FAZAN Konjščina, OIB 7453578240, Konjščina, Gornja Konjščina 53 isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB 261879994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 iznos od 2.667,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 404,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 25. lipnja 2021. oko 19:45 sati EG upravljala osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] krećući se kolnikom lokalne ceste LC 22022 iz smjera mjesta Donja Konjščina u smjeru mjesta Gornja Konjščina. Dolaskom u mjestu Kosovečko bb sa istočne strane šume na kolnik istrčala je divljač (srna) kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela vozila u tijelo divljači, nakon čega se divljač udaljila u nepoznatom smjeru. Navodi da su policijski službenici PP Zlatar-Bistrica izuzeli tragove dlake divljači (srne), a prema Središnjoj lovnoj evidenciji mjesto štetnog događaja nalazi se na području županijskog lovišta kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik. Ističe da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano temeljem ugovora o osiguranju automobilskog kaska kod tužitelja kao osiguratelja koji je svom osiguraniku 13. kolovoza 2021. nadoknadio imovinsku štetu u iznosu od 2.667,40 EUR. Navodi da je isplatom osigurnine na tužitelja kao osiguratelja prešlo pravo osiguranika prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu zahtijevati naknadu štete temeljem čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) pa stoga tužbenim zahtjevom potražuje isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama od 14. kolovoza 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika nije pronađena, kako po djelatnicima MUP-a koji su obavili očevid, tako ni po članovim tuženika koji su pregledali uže i šire područje na kojem se predmetni štetni događaj dogodio. Glede odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, poziva se na odredbu čl. 80. stavak 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20.). Nadalje, navodi da na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika/lovoovlaštenika za nastalu štetu. Pored navedenog, osporava da bi šteta nastala na području lovišta tuženika. Dodatno navodi da je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija), a ne opasna stvar, te je pod njezinom osobitom zaštitom (čl. 4. Zakona o lovstvu). Navodi da divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, radilo bi se o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja, u kojem se slučaju odgovara po principu krivnje. Stoga se odgovornosti oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (čl. 1049. ZOO), a slučajne štete padaju na teret onoga kome su se dogodile. Zaključno, tuženik navodi da je provodio sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako tuženik uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovno gospodarskom osnovom i dr. Osim toga, tužitelj u tužbi niti ne navodi u čemu se konkretno sastoji propust tuženika. Također navodi da tužitelj nije bio u obvezi naknaditi štetu svom osiguraniku prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska budući da nije na nedvojben način utvrđeno da je šteta nastala naletom na divljač pa posljedično nema ni zakonske subrogacije (aktivne legitimacije tužitelja).

3. Sud je, na prijedlog tuženika, dopisom od 25. rujna 2023. o otpočetoj parnici obavijestio EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grad Vukovara 282, koje društvo je prijavilo miješanje u parnici na strani tuženika podneskom od 2. studenog 2023., a koje miješane je sud dopustio rješenjem od 13. prosinca 2023.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, pribavio je od MUP-a, PU krapinsko-zagorske, PP Zlatar- Bistrica njihov spis pod brojem 211-06/24-02/1703 (list 114.-132. spisa), i očitovanja Općine Konjščina od 8. ožujka 2024. (list 104. spisa) i Ministarstva poljoprivrede od 25. ožujka 2024. (list 135. -136. spisa). Ujedno su saslušani svjedoci EG (list 107.-108. spisa) i VG (list 109. spisa) te zastupnik po zakonu tuženika TG (list 109.-110. spisa). Također je provedeno kombinirano prometno- veterinarsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Srećku Hlišću i dr. vet. med. Željku Mihaljeviću (list 146.-153., 156.-161., 186.-187. spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.667,40 EUR koji je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika u nezgodi koja se dogodila 25. lipnja 2021. kad je predmetno vozilo oštećeno uslijed naleta na divljač (srnu) na lokalnoj cesti.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva. Naime, među strankama je sporan nastanak štetnog događaja na način kako ga tužitelj opisuje u tužbu te odgovornost tuženika za naknadu štete.

8. Iz Potvrde MUP-a, PU krapinsko-zagorske, PP Zlatar-Bistrica broj 211-04/21- O-5675 od 30. lipnja 2021. (list 129. spisa) i službene bilješke MUP-a, PU krapinsko- zagorske, PP Zlatar-Bistrica od 25. lipnja 2021. (list 123. -124. spisa) proizlazi da se 25. lipnja 2021. u 19:45 sati u Konjščini, mjesto Kosvečko, Kosovečko bb dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali EG u svojstvu vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] i mldb. UG u svojstvo putnika u vozilu, a u kojoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba, već je samo nastala materijalna šteta na vozilu. Prema opisu nezgode, EG je upravljala vozilom krećući se kolnikom lokalne ceste LC 22022 iz smjera mjesta Donja Konjščina u smjeru mjesta Gornja Konjščina te joj je, dolaskom u mjesto Kosovečko, sa istočne strane šume na kolnik istrčala divljač (srna) kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela vozila u tijelo divljači, nakon čega se divljač udaljila s mjesta događaja u nepoznatom smjeru. Navedeno je da mjesto događaja pripada lovačkom društvu FAZAN iz Konjščine, da je ograničenje brzine 50 km/h i da je iz smjera kretanja osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] postavljen prometni znak "divljač na cesti" koji se nalazi na udaljenosti od 4000 m od mjesta događaja. Ujedno je iz potvrde vidljivo da su na vozilu pronađeni tragovi dlake divljači koji su izuzeti i pohranjeni u PP Zlatar-Bistrica (list 131.-132. spisa). Iz citiranih isprava proizlazi da su na osobnom automobilu oštećeni poklopac motora i prednji branik. Iz policijskog spisa također proizlazi da vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] nije bio pod utjecajem alkohola te da je mjesto događaja skicirano i fotografirano. Navedeno je i da ne postoji prekršajna odgovornost vozača u vezi ovog događaja.

9. Potvrda od 30. lipnja 2021. izdana je na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 47/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.) te ista predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP. U skladu s navedenom odredbom, javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Radi se o oborivoj presumpciji pa je stoga dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP). Međutim, dok se ne dokaže suprotno, predmetna potvrda dokazuje ono što se s njom potvrđuje. Dakle, sve dok se ne dokaže suprotno, predmetna policijska potvrda dokazuje da je došlo do štetnog događaja na način kako to tužitelj opisuje u tužbi. Tuženik, koji osporava utvrđenja nadležnog tijela iz javne isprave, dužan je dokazati suprotno.

10. Svjedokinja EG iskazala je da je predmetne zgode vozila uskom cestom, misli da je ta cesta izvan naselja, radi se o dvosmjernoj cesti koja nema iscrtanu traku po sredini, a koja je djelomično ravna, a djelomično ima blage zavoje. Upravo je zbog takve konfiguracije vozila brzinom između 20 i 30 km/h. Navela je da je nakon zavoja na cestu naišla srna koja se kretala sa lijeve na desnu stranu ceste. Ona je zakočila odmah kad je ugledala srnu, međutim zakačila ju je prednjim desnim dijelom vozila te je srna pala, a potom ustala i nastavila dalje kretanje u desnu stranu. Na vozilu je iskočila hauba, ispala tablica te se upalio sigurnosni sustav, a desni parking senzor je upao u branik. Dodala je da ne na braniku ostala dlaka od srne i slina. Nakon događaja, svjedokinja je stala 50-60 m od mjesta događaja na jednom šljunčanom dijelu nalik ugibalištu i pozvala policiju koja je izašla na teren i obavila očevid. Svjedokinja je navela da u blizini mjesta događaja nema prometnog znaka koji bi ukazivao na divljač na cesti. Pojasnila je da na predmetnoj dionici zavoj nije preoštar, sa lijeve strane ceste je šuma, a sa desne strane visoka trava i raslinje te drveće, nije baš pregledno, nije pokošeno odnosno nije čistina. Dodatno je navela da je srna došla s lijeve strane ceste, zaustavila se, pogledala u smjeru svjedokinje, svjedokinja je zakočila i zakačila srnu, srna je pala te se potom digla i nastavila kretanje prema desnoj strani. Nije joj poznato je li policija kontaktirala lovoovlašenika. Zaključno je navela da je šteta na vozilu nadoknađena od strane kasko osiguranja putem Croatia osiguranja d.d.

10.1. Sud je prihvatio navode svjedokinje EG kao iskrene, uvjerljive i istinite. Navodi svjedokinje nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu.

11. Iz iskaza svjedoka VG, tajnika tuženika, proizlazi da je tuženik u vezi spornog događaja zaprimio poziv policije kojim je obaviješten da je došlo do udara na divljač, ali da divljač nisu tražili pa su oni slijedećeg dana pretražili područje u širini od 300 m radijusa i nisu pronašli divljač. Umješač je od tuženika tražio očitovanje u vezi događaja te je svjedok sačinio to očitovanje u kojem je naveo sve činjenice pa tako i da divljač nije pronađena, ali da su nađene dlake na vozilu. Iskazao je da se nezgoda dogodila na županijskoj cesti, radi se o naseljenom području, a mjesto gdje se nezgoda dogodila je takvo da je sa jedne strane ceste mala šumica, a sa druge strane livada, dok se sa obje strane ceste nalaze kuće. Dodao je da u vrijeme nezgode nije bilo provođenja lova te da se 4 km prije mjesta događaja nalazi prometni znak "divljač na cesti". Naveo je i da na tom području nije ustanovljeno lovište budući da se radi o naseljenom mjestu, a lovište nije dopušteno ustanovljavati u pojasu od 100 m od cesta i kuća. Potvrdio je da se mjesto štetnog događaja nalazi se unutar granica lovišta kojima tuženik gospodari. Također je naveo da provode sve mjere koje im nalaže gospodarska osnova, da imaju redovite veterinarske i lovne inspekcije te da u postupanju tuženika nikad nisu utvrđeni bilo kakvi nedostaci.

11.1. Sud je prihvatio navode svjedoka VG kao iskrene, uvjerljive i istinite. Navodi ovog svjedoka u skladu su sa materijalnim dokazima u spisu.

12. Zastupnik po zakonu tuženika TG u svom je iskazu naveo da poznaje cestu na kojoj je došlo do štetnog događaja. Radi se o ravnoj cesti prije blagog lijevog zavoja gdje je došlo do nezgode, a nakon toga slijedi oštriji desni zavoj. Postoji postavljeni znak za opasnost od divljači. Naveo je da su naleti na divljač česti na državnoj cesti, a ovdje se radi o županijskoj cesti koja je širine od 5-5,5 m te u vrijeme štetnog događaja nije bilo provođenja nikakvih lovnih aktivnosti, a u krugu od 1 km nemaju nikakvo hranilište, pojilište, solište ili bilo što drugo što bi privlačilo divljač. Dodao je da u konkretnom slučaju divljač nije pronađena pa nije niti utvrđeno o kojoj je divljači riječ. Ujedno je naveo da ne zna jesu li u vezi štetno događaja izuzete dlake, s time da je dodao da je u blizini naselje pa je moguće i da se radi o dlakama psa.

12.1. Iskaz zastupnika po zakonu tuženika sud je također prihvatio kao iskren, uvjerljiv i istinit.

13. Iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je svjedokinja obavijestila policiju o nastanku štetnog događaja, da je policija izašla na mjesto događaja i obavila očevid, a kojom prilikom je utvrđeno da je 4 km od mjesta događaja postavljen prometni znak "divljač na cesti", da nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti kod vozača, da nije pronađena divljač (srna) za koju je svjedokinja navela da je uzrok štetnog događaja jer se ista udaljila sa mjesta događaja, međutim da su izuzete dlake životinje sa vozila i da je na vozilu nastala materijalna šteta. Ujedno proizlazi da se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti u lovištu tuženika i da je tuženik dan nakon nezgode pregledao šire područje, međutim da srna nije pronađena. Sve ove činjenice podudarne su sadržaju dokumentacije u spisu.

14. Sud je radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode, uzroka nezgode, mogućnosti izbjegavanja nezgode te porijekla izuzete dlake proveo kombinirano prometno-veterinarsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Srećku Hlišću i dr. vet. med. Željku Mihaljeviću koji su pisane nalaze i mišljenja dostavili 2. kolovoza 2024. i 5. rujna 2024. te iste usmeno dali na ročištu 10. siječnja 2025.

14.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Željka Mihaljevića proizlazi da je vještak na temelju osobina dlake i mjesta oštećenja vozila mišljenja da je životinja koju je udarilo predmetno vozilo najvjerojatnije srna (obična srna, lat. Capreolus capreolus). Naveo je da je prema iskazu životinja udarena na cesti automobilom koji se kretao 30 km/h, a visina na kojoj je utvrđena dlaka odgovara udarcu u trup i noge srne. Odrasle jedinke srne su visine oko 75 cm u grebenu (najvišem dijelu leđa), a sudar se dogodio tijekom dana kad srna obično obitava u zaklonjenom području šume kroz koju prolazi cesta. Naveo je da udarac automobila koji se kretao brzinom od 30 km/h ne mora dovesti do lomova kostiju ekstremiteta, niti do težih povreda unutarnjih organa pa se životinja mogla udaljiti više od 1000 m od mjesta nesreće. Vještak je također naveo morfološke karakteristike prikupljene dlake: veliki ukupni promjer konstantan kroz većinu dlake (promjer srednjeg dijela vlati je 116 mikrometara); medula je sastavljena od neuređenih i neometanih okruglih do izduženih stanica koje zauzimaju više od polovice vlati; kutikula je preklapajuća, mozaična, glatke ljuske koje su raspoređene okomito na uzdužnu os dlake i korijen (folikul) dlake je u obliku vinske čaše. Zaključno je naveo da se sve utvrđene karakteristike dlake divljači izuzete sa vozila nedvojbeno poklapaju sa forenzičkim opisom morfoloških karakteristika dlake srne.

14.2. Vještak Željko Mihaljević je prilikom usmenog davanja nalaza i mišljenja na ročištu pojasnio da je prilikom vještačenja porijekla dlake koristio metodu koja nije akreditirana. Naveo je da je koristio morfološku dijagnostiku svjetlosnim mikroskopom koja se koristi i Centru za forenzična ispitivanja te je u nalazu i mišljenju prikazao fotografije i utvrđene morfološke karakteristike dlake te naveo reference na osnovu kojih je došao do zaključka da se radi o dlaci srne. Dodao je da je utvrđivanje mitohondrijske DNA pouzdanija metoda, ali da niti ta metoda, koju koristi Veterinarski fakultet, nije akreditirana.

14.3. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Srećka Hlišća proizlazi da se vozačica osobnog vozila kretala kroz šumsko područje u mjestu Kosovečko, uskim kolnikom između Donje i Gornje Konjščine, kad joj je s lijeve strane naišla srna, na koju je osobno vozilo naletjelo prednjim desnim dijelom. Osobno vozilo se kod naleta moglo kretati brzinom od oko 30 km/h, a ako se vozačica kretala tom brzinom prema iskazu i prije naleta, te zakočila na pojavu srne, onda je mogla reagirati na oko 10,0 m ispred mjesta naleta ili oko 1,2 s prije naleta, pa se srna ulaskom područje preglednosti i šume na putu od oko 5,0 m mogla kretati brzinom od oko 15 km/h, dakle bitno sporije od uobičajenog trka srne u području brzina od oko 30 do 50 km/h, odnosno moguće je neko zastajanje srne tijekom kretanja do mjesta naleta. Dodao je da je na mjestu nesreće brzina ograničena na 50 km/h kao u naseljenom mjestu iako se radi o nenaseljenom šumskom području, a na oko 4 km ispred mjesta nesreće postavljen je znak "divljač na cesti" s dopunskom pločom „↑ 4,8 km ↑“. Kad je srna ušla u područje preglednosti do nesreće ne bi došlo da se vozačica kretala brzinom do 20 km/h. Zaključno je vještak utvrdio da je na vozilu osiguranika tužitelja marke Audi A4 2.0 TDI/16, reg. oznake [registarska oznaka] u ovom štetnom događaju nastala šteta u visini troškova popravka u ovlaštenom servisu od 20.097,51 kn, odnosno 2.667,40 EUR. 14.4. Vještak Srećko Hlišć je usmeno dajući nalaz i mišljenje na ročištu dodatno pojasnio da se na čelnoj površini osobnog vozila ne zapažaju zaostale deformacije, no udarac je bio dovoljno snažan da izazove aktiviranje sustava zaštite pješaka, što se može očekivati kod naletnih brzina koje nisu manje od 30 km/h pa s obzirom na navedeno nije mogao isključiti mogućnost iskazane brzine po vozačici od 30 km/h. U nalazu i mišljenju je navedena donja granica moguće naletne brzine te ista ne mogla biti bitno veća od navedene jer za to nedostaju deformacijska oštećenja koja bi tada očekivano nastala. Teoretski je moguće da su oštećenja mogla nastati drugačije, na drugom mjestu, u drugo vrijeme i na drugačiji način, s time da su na površini oštećenja vozila pronađeni tragovi dlake za koje je veterinarski vještak utvrdio da potječu najvjerojatnije od srne pa s obzirom na ovu okolnost vještak prometne struke nije mogao razmatrati neki drugi mehanizam nastanka deformacije. Inače, slične deformacije mogu nastati u kontaktu sa sličnom preprekom. Dakle, ako bi se radilo o životinji to bi moglo biti naletom na psa poput hrta ili sl. Dodao je da analizirani iskaz vozačice pokazuje relativno malu prosječnu brzinu pred nalet koja je bitno sporija od uobičajenog načina kretanja srne u trku što, pak, upućuj na zaključak da je postojalo neko zastajanje srne tijekom kretanja do mjesta naleta, a koje je zastajanje moglo biti onakvo kako je iskazala vozačica. Brzina kretanja vozačice mogla je biti i nešto veća od iskazane, ali ne bitno veća od one kod koje se mogu ostvariti oštećenja na vozilu. Uglavnom, analizirajući mogućnost nastanka oštećenja pri određenoj brzini sa iskazanom brzinom vozačice, analitički proizlazi da bi ista reagirala kočenjem nakon što je srna izašla iz šume te iz zastajanja došla pred vozilo, dakle ne u kontinuiranom trku kako se uobičajeno srne kreću.

14.5. Sud je nalaze i mišljenja vještaka ocijenio kao jasne, razumljive i objektivno provjerljive te sačinjene u skladu s pravilima znanosti i vještine. Stoga ih je, kao takve, u cijelosti prihvatio.

14.6. Iako je tuženik i nakon usmenog saslušanja vještaka ustrajao kod primjedbi i prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Željka Mihaljevića te je predložio provođenje novog veterinarskog vještačenja, sud je, vodeći računa o svim utvrđenjima u ovom sporu, ovaj zahtjev tuženika odbio kao nesvrsishodan. Naime, okolnost da vještak veterinarske struke prilikom vještačenja porijekla izuzete dlake nije koristio metodu koja je akreditirana, ne dovodi u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja kada se uzmu u obzir sva činjenična utvrđenja u ovom sporu (iskaz EG koja je navela da je udarila u srnu, a koji iskaz je sud ocijenio kao uvjerljiv i iskren, potom navodi iz Potvrde MUP-a, PP Zlatar Bistrica o izuzetoj dlaci srne i konačno nalaz vještaka koji je jasno, argumentirano i stručno objasnio te popratio fotografijama morfološke karakteristike prikupljene dlake koje se, prema mišljenju vještaka, nedvojbeno poklapaju sa forenzičkim opisom morfoloških karakteristika dlake srne). Kada se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja, odnosno kada se ima u vidu mikrolokacija nastanka štetnog događaja; da visina na kojoj je utvrđena dlaka odgovara udarcu u trup i noge srne i da se sudar dogodio tijekom dana kad srna obično obitava u zaklonjenom području šume kroz koju prolazi cesta, zaključak je suda da je s dostatnim stupnjem uvjerenja dokazano da je vozačica predmetne zgode naletjela na divljač – srnu, odnosno da se nije radilo o naletu na psa poput hrta, kako to sugerira tuženik. Okolnost da je divljač preživjela nezgodu te da nikad nije pronađena nije zapreka za utvrđenje nastanka štetnog događaja i svih okolnosti vezanih uz njega, posebno kada se imaju u vidu navodi vještaka da od udarca u trup i noge pri brzini kretanja vozila od 30 km/h ne bi došlo do lomova ekstremiteta kod srne niti kod ozljeđivanja unutarnjih organa, a iz čega slijedi logičan zaključak da srna od posljedica udara nije teško ozlijeđena ili uginula i da je to razlog iz kojeg nikad nije pronađena u blizini mjesta nezgode.

15. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi;

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

16. Iz iskaza potvrde MUP-a, PP Zčatar-Bistrica, iskaza svjedoka VG i očitovanja Ministarstva poljoprivrede od 25. ožujka 2024. (list 135. spisa) proizlazi da se mjesto štetnog događaja nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik. Tijekom postupka je utvrđeno da se na dan štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti.

17. Međutim, prema prevladavajućoj sudskoj praksi, pa tako i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024., odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbama Zakona o lovstvu u smislu prethodno citirane odredbe čl. 80. st. 6. alineja druga tog Zakona, već ona postoji i prema odredbama ZOO kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari. To iz razloga što je odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije. Prema tome, kako odredbama Zakona o lovstvu nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan provođenja lova, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, na ovu se situaciju imaju primijeniti odredbe ZOO.

18. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. O tom je pitanju stav zauzela sudska praksa u brojnim odlukama (tako i Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Pž-3349/2019 od 10. lipnja 2020., Pž- 1326/2021 od 9. veljače 2022. i dr.).

19. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

20. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO, u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

21. Da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu čl. 1067. ZOO mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

22. Dakle, na tuženiku leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a postojanje istih sud u ovom postupku nije utvrdio. Kako je u postupku utvrđeno da ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost vozača za nalet na divlju životinju u smislu čl. 80. st. 6. alineja prva Zakona o lovstvu, zaključak je suda da je za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik kao osoba koja je dužna brinuti se za i nadgledati divlje životinje koje se smatraju opasnim stvarima na svom lovnom području.

23. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja u utuženom iznosu (čija visina proizlazi iz računa o popravku vozila na listu 54. -55. spisa te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka) danom isplate, odnosno 13. kolovoza 2021. (list 58. spisa) stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO), osnovano potražuje isplatu tog iznosa od tuženika kao štetnika.

24. Time su neosnovani prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

25. Osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih od 14. kolovoza 2021. do isplate u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer je predmetno potraživanje proizašlo iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

27. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

27.1. Tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 331,81 EUR i troškovi sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 36,57 EUR i za presudu u iznosu od 36,57 EUR, sukladno postavljenom zahtjevu (čl. 164. st. 2. ZPP) i sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) i čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.).

28. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. 29. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 13. veljače 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).