Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3398/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŽ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić odvjetnik iz Kutine protiv tuženika Lovačkog društva "Šljuka" Popovača, Ribnjačka 51., (OIB 27548401404) kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić odvjetnik iz Popovače, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-28/2024-25 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-28/2024-25 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je :

" I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja NŽ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "Šljuka" Popovača da tužitelju NŽ, na ime naknade štete, isplati iznos od 6.037,36 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 27. listopada 2021. do isplate."

II Nalaže se tužitelju NŽ da tuženiku Lovačko društvo "Šljuka" Popovača naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete nastale od divljači na površini od 4,68 hektara na području k. o. [katastarska općina] u iznosu od 6.037,36 eura s pripadajućom kamatom za koju je odgovoran tuženik koji gospodari lovištem u kojem se nalaze nekretnine.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izneseni žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu jer je izrijeka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi, danim razlozima ni provedenim dokazima, a u presudi su dati razlozi o odlučnim činjenicama koje nisu nejasni ni proturječni. Prvostupanjski sud nije počinio ni bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a tako da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom prolazi sljedeće:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj na području lovišta kojim gospodari tuženik ima 2021. zasijan određeni usjev na određenoj površini,

- da je tužitelj uz tužbu priložio privatno vještvo stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu Mladena Lisak dip. ing. agr. na okolnost visine nastale štete,

- da se tuženik usprotivio korištenju elaborata u procjeni štete vještaka Mladena Lisak iz Kutine obzirom da se radi o privatnom vještvu koje je sačinjeno po nalogu tužitelja izvan sudskog postupka,

-da tužitelj saslušan kao parnična stranka naveo je da je 2021. zasijao kukuruz na površini od 3 ha i krumpir na površini od 1,5 ha, da je na tim usjevima šteta počela nastajati u lipnju ili koncem svibnja i to tako što su divlje svinje rovale zasijano zemljište,

-da je u travnju 2021. preuzeo repelente od tuženika, da repelenti nisu zaštiti usjev, da je tuženika obavještavao o nastajanju štete email porukama i preko pošte, da je u listopadu izvršio procjenu štete, a nakon toga u istom mjesecu kukuruz obran i krumpir izvađen,

-da su svjedoci RŽ,(kao predsjednik komisije za procjenu štete od strane tuženika), ĐŽ (član komisije za procjenu štete), te CŽ (predsjednik tuženika u spornom razdoblju) u svojim izjavama potvrdili navode tužitelja da je 2021. imao posijani kukuruz, da je iz usjeva vršeno istjerivanje divljači, da tuženik nije bio nazočan pregledu usjeva radi davanja procjene, te da tužitelj nije tražio da komisija tuženika izvrši procjenu štete.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud smatra da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je šteta nastala upravo na nekretninama koje je tužitelj obrađivao 2021., pa kako tužitelj prije podnošenja tužbe nije niti pokrenuo postupak osiguranja dokaza, odnosno predložio tijekom postupka izvođenje dokaza očevidom uz sudjelovanjem mjerodavnih vještaka, to tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno na kojim točno nekretninama šteta je nastala i o kojim površinama se radi pa je na temelju odredbe članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete na usjevima a slijedom toga i tužbeni zahtjev za isplatu troškova privatnog angažiranja vještaka prije podnošenja tužbe.

7.1. Zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog traženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer isti žalbenim navodima tužitelja nije doveden u sumnju.

8. U odnosu na žalbene navode tuženika da se sud prvog stupnja nije očitovao na vještvo ovlaštenog sudskog vještaka za poljoprivredu odnosno da nije uzeo u obzir elaborat o procjeni štete od divljači na usjevu kukuruza koji je imenovani vještak sačinio po nalogu tužitelja prije pokretanja ovog parničnog postupka, a koje je dostavljeno u spis predmeta, potrebno je navesti da dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo oni nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a ne i nalaz i mišljenje vještaka kojeg je angažirala neka od stranaka iz kojeg razloga sud nije dužan prihvatiti takva nalaz i mišljenje samo zato što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak.

9. Naime, točno je da se u nalazu i mišljenju sudskog vještaka koje nije izrađeno po nalogu suda, već po nalogu jedne od stranaka u postupku ne može odreći značaj dokaznog sredstva kao privatne isprave, koju sud doduše nije dužan prihvatiti, ali je isti treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. Međutim, takva privatna isprava nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza i mišljenja kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. To stoga što značaj sudskog vještačkog nalaza i mišljenja u parnici kao dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka ima samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici (članak 251. ZPP- a).

10. Člankom 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kada je radi utvrđenja i razrješenja takve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Da bi se utvrdila visina štete bilo je nužno izvesti dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke, a koji dokaz tužitelj tijekom postupka nije predlagao već se isključivo pozivao na naprijed citirano nalaz i mišljenje koje je dostavio prije pokretanja parnice a kojeg prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti kao dokaze visine štete budući se tuženik izričito protivio istom da se koristi u postupku (članak 251. stavak 3. ZPP-a).

11. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužitelj je po ocjeni ovog suda trebao priložiti izvođenje dokaza vještačenja po vještaku geodetske struke kako bi se identificirala nekretnina kao i vještaku poljoprivredne struke radi utvrđenja visine neovisno o tome je li predmetnog kukuruza bilo na toj parceli ili ne obzirom da se činjenica visine štete može utvrditi samo po vještaku te struke. Kao potkrjepa navedenim utvrđenjima može se koristiti iskazi saslušanih svjedoka ako prvostupanjski sud ocijeni da je potrebno provesti taj dokaz.

12. Suprotno žalbenim navodima niti iz priloženog privatnog nalaza vještaka Mladena Liska kojeg je tužitelj privatno angažirao radi procjene štete ne proizlazi da je vještak vršio identifikaciju nekretnina već proizlazi da je vještačio nekretnine kojim je pokazao tužitelj.

13. Budući se bez provedenog vještačenja prvostupanjski sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice, to je po ocjeni ovog suda pravilno odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a.

14. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a u svezi članka 155. ZPP-a, a u svezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koju odluku žalitelj posebno i ne pobija te na istu ovaj sud i ne pazi po služenoj dužnosti.

15. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević