REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-2/2024-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu pojedincu toga suda, Žanet Vidović u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Marinković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barać-Marinković d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 5, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 13. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica nekretnine koja se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 290 m2, dvorište sa 38 m2, zgrada mješovite uporabe br. 75 B sa 252 m2 ,ukupno 290 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K.O. 999901 Grad Zagreb: 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-14) poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade površine 42,50 m2, sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi.

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis njenog vlasničkog prava na navedenoj nekretnini, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se u skladu sa odredbom članka 29. stavka 2. ZOO određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a teče od dana pravomoćnost presude do isplate.“

II Nalaže se tužiteljici ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 nadoknadi trošak postupka u iznosu od 12.950,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je izvanknjižna vlasnica poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] u [adresa], na temelju Ugovora o darovanju od 28. studenoga 2014., koji je zaključila s darodavateljem FU, a koji Ugovor je ovjeren 29. prosinca 2014. pod brojem Ov-9887/14. Ističe da je navedena nekretnina poslovni prostor izvanknjižno vlasništvo koje je upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], te se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] najamna kuća s dvorištem u [adresa], a upisan kao 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E6) 1 poslovni prostor koji je sastoji od jedne prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 22,00 m2, iako navedeni poslovni prostor u naravi ima ukupnu površinu od 40,21 m2, te je formalno upisan na tuženika Republiku Hrvatsku, a stvarno je riječ o imovini koja je u tijeku godina mijenjala izvanknjižne vlasnike, te je prodana u stečajnom postupku. Ističe da je navedeni poslovni prostor temeljem Ugovora o zamjeni poslovnog prostora koji je zaključen 7. srpnja 1991. između Centrotextil Export-import p.o. iz Beograda i Astraobuća p.o. poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu Zagreb pripao u vlasništvo i posjed navedene pravne osobe iz Zagreba, a koja je nakon pretvorbe društvenog poduzeće promijenila naziv tvrtke u Astra-Marijana d.d. Zagreb. Ističe da je navedeni poslovni prostor kupljen u tijeku stečaja temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. lipnja 2002. godine od Astra-Marijana d.d. u stečaju iz Zagreba, te je Ugovor ovjeren pod brojem 11981/2002 dana 11. lipnja 2002. kod javnog bilježnika HU, a kupac je bila tvrtka Solidum-Žužić d.o.o. iz Zagreba. Navodi da je 1. srpnja 2002. izvršena primopredaja poslovnog prostora i kupac je stupio u posjed poslovnog prostora. Stečajni upravitelj Marinko Paić je u ime tvrtke Astra-Marijana d.d. u stečaju kao prodavatelj 15. svibnja 2003. izdao tabularnu ispravu radi uknjižbe pod brojem OV-7489/2003. Navodi da je vlasnik poslovnog prostora Solidum-Žužić d.o.o. Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva koji je zaključen 8. kolovoza 2007. i ovjeren pod brojem OV-35623/07 izvršio prijenos vlasništva na vjerovnika FU iz [adresa]. Isti je Ugovorom o darovanju od 29. prosinca 2014. koji je ovjeren pod brojem Ov-9887/14 poslovni prostor darovao svojoj supruzi, ovdje tužiteljici ŠU. Tužiteljica navodi da ona kao ni njezini pravni prednici nisu mogli izvršiti uknjižbu prava vlasništva na navedenom poslovnom prostoru jer je na istome upisana Republika Hrvatska. Tužiteljica ističe da su ona i njeni pravni prednici od zaključenja ugovora o zamjeni nekretnina iz 1991. godine u nesmetanom posjedu predmetnog poslovnog prostora. Navodi da je u lipnju 2017. izradila nacrt poslovnog prostora iz kojeg je vidljivo da taj prostor ima ukupno 40,21 m2. Na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku dostavila je zahtjev za mirno rješenje spora s prijedlogom za zaključenjem nagodbe Općinskom državnom odvjetništvu koji je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbilo dopisom od 21. studenoga 2017. broj XXVII N-DO-646/17 i osporio pravo vlasništva tužiteljice na navedenom poslovnom prostoru. Ističe da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 11. lipnja 2002. kupac Solidum-Žužić d.o.o. iz Zagreba kupio od AstraMarijana d.d. u stečaju iz Zagreba poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa] upisan na zk. čbr. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 41,34 m2 i poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa] upisan na zk. čbr. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 132,81 m2. Ističe da je zahtjev za mirno rješenje spora s prijedlogom zaključenja nagodbe uputila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu i za drugi poslovni prostor zgrade u [adresa] ukupne površine 132,81 m2, te je u tom predmetu s Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu zaključena izvansudska nagodba. Traži da se utvrdi da je vlasnica navedenoga poslovnog prostora.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva poslovnog prostora upisanog u z. k. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] najamna kuća s dvorištem u [adresa], a upisan kao 6., 1 poslovni prostor koji je sastoji od jedne prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 22,00 m2, međutim u činjeničnom dijelu tužbe opisuje stjecanje prava vlasništva i dostavlja Ugovore u kojima je predmet raspolaganja poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa], površine 41,34 m2 sagrađen na istoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da Ugovor o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. između Centrotextil Export-import p.o. iz Beograda i Astra-obuća p.o. poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu Zagreb ne definira stjecanje prava vlasništva zamjenom, što je vidljivo iz čl. 2. Ugovora koji glasi "Zamena poslovnog prostora iz čl. 1. ovog ugovora, vrši se na vreme od 1 godine dana, od dana zaključenja ugovora, a po proteku toga roka stranke će se dogovoriti produžavaju li ugovor za još godinu dana ili je ugovor raskinut". Navodi da je navedenim Ugovorom obuhvaćen između ostalih poslovnih prostora i jedan poslovni prostor na adresi [adresa] s 39,34 m2 kao društveno vlasništvo. Stoga smatra da nije definirano da se radi uopće o poslovnom prostoru koji je predmet tužbenog zahtjeva. Ističe da predmetni poslovni prostor nije niti mogao biti predmet raspolaganja jer se radilo o poslovnom prostoru koji je bio u društvenom vlasništvu. Ističe da istog dana Astra-obuća p.o. poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu Zagreb i Jugo Export-import Beograd sklapaju Ugovor o zamjeni poslovnog prostora opisanih u čl. 1. tog Ugovora, a među kojima se nalazi i prostor u [adresa] sa 130 m2 za koji se navodi da je vlasništvo Jugo Export-import Beograd (a ne društveno vlasništvo), te se zamjena vrši po osnovi vlasničkih prava ugovornih strana Tuženik navodi da je poslovni prostor opisan u tužbenom zahtjevu tuženik stekao temeljem odredbe čl. 77 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, a da predmetna nekretnina u Zagrebu, upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] u naravi najamna kuća s dvorištem u [adresa], površine 288 m2. na temelju rješenja komisije za nacionalizaciju pri NOO Medveščak broj KN-1493/59 od 29. prosinca 1959. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo. U predmetnoj zgradi, se nalaze tri poslovna prostora, osim onih koji su na temelju članka 77. Zakona o naknadi vraćeni tuženoj i poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade (lijevo od ulaza u zgradu) površine 39,34 m2 koje je grad Zagreb davao u zakup. Navodi da predmet raspolaganja, odnosno kupoprodaje poslovni prostor površine 41,34 m2 nije u stečajnom postupku nad Astra-Marijana d.d. u stečaju niti mogao biti predmet kupoprodaje jer nije bio vlasništvo tog trgovačkog društva. Navodi da Ugovorom o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. između Centrotextil Export-import p.o. iz Beograda i Astra-obuća p.o. poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu Zagreb, Astra-obuća p.o. nije stekla pravo vlasništva, a niti je isti poslovni prostor procijenjen u društveni kapital tog poduzeća kao ni ostali poslovni prostori na adresi [adresa]. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Tijekom postupka stranke su suglasno navodile, a što je u konačnici utvrđeno i očevidom i građevinskim vještačenjem, a proizlazi i iz drugih dokaza u spisu (list 85- 87) da se u prizemlju predmetne naprijed opisane zgrade u [adresa] nalaze tri poslovna prostora, poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u prizemlju ulične zgrade, površine 22,00 m2 (u zakupu JU) i poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u prizemlju ulične zgrade u površini 16,00 m2 (u zakupu VU) te ovdje prijeporni poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade (lijevo od ulaza u zgradu) u površini od 39,34 m2 za koje tužiteljica tvrdi da predstavlja njeno izvanknjižno vlasništvo. Nakon provedenog vještačenja izmjerom predmetnog poslovnog prostora građevinski vještak je utvrdio da navedeni poslovni prostor (lijevo od ulaza u zgradu) ima neto površinu od 42,50 m2 nakon čega je tužiteljica izmijenila točku 1. tužbenog zahtjeva tako da traži utvrđivanje svog vlasništva na suvlasničkom dijelu, poslovnom prostoru u prizemlju ulične zgrade površine 42,50 m2.

4. Stoga tužiteljica traži da se utvrdi da je vlasnik posebnog dijela nekretnine, te da se potom izvrši upis posebnog dijela u zemljišnoj knjizi i zatraži osnivanje novog poduloška za poslovni prostor koji očito predstavlja posebnu etažnu cjelinu i nema osnovanog poduloška. Smatra da je tuženik vlasnik dva poslovna prostora od 16. m2 i 22 m2 , dok za treći poslovni prostor od 42,50 m2 traži utvrđenje prava vlasništva.

5. Presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-471/2019-59 od 14. svibnja 2021. bio je usvojen tužiteljičin tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica nekretnine koja se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 290 m2, dvorište sa 38 m2, zgrada mješovite uporabe br. 75 B sa 252 m2 ,ukupno 290 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K.O. 999901 Grad Zagreb: 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-14) poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade površine 42,50 m2, sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi te je naloženo tuženoj da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis njenog vlasničkog prava na navedenoj nekretnini, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda te naknaditi tužiteljici parnični trošak.

6. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-2308/021-4 od 12. listopada 2023. ukinuta je navedena presuda Općinskog suda u Sesvetama na temelju članka 369. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. dalje u tekstu: ZPP) i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pri čemu je potrebno prije donošenja nove odluke otkloniti nedostatke na koje je uputio drugostupanjski sud.

U ponovnom postupku sud je detaljno analizirao sve ranije izvedene dokaze te je dodatno izveo dokaz saslušanjem svjedoka FU te dokaz saslušanjem tužiteljice te sačinio presliku dijela spisa St-175/97 Trgovačkog suda u Zagrebu (svezak I-XIII).

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnine između tužiteljice i FU od 29. prosinca 2014. (list 6-8), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 9), tlocrt poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa] (list 10), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. lipnja 2002. godine između AstraMarijana d.d. u stečaju i Solidum-Žužić d.o.o. (list 11-13 i 29-30), Ugovor o zameni poslovnog prostora od 7. srpnja 1991. između Centrotextil Export-import p.o. iz Beograda i Astra-obuća p.o. iz Zagreba (list 14-15), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 8. kolovoza 2007. između FU i Solidum-Žužić d.o.o. s prilozima (list 16- 49), zapisnik o posvjedočenju činjenica s potvrdom od 15. studenog 2010. (list 50-58), potvrda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. R3-16278/15 (list 59), zahtjev za mirno rješenje spora (list 60-62), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 63), izvansudsku nagodbu između tužiteljice i tuženika od 15. studenog 2017. koja se odnosi na nekretninu u [adresa] (list 64-65), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 66-67), Ugovor o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. između Jugoexport Export-import iz Beograda i Astra-obuća p.o. iz Zagreba (list 73), zapisnik od 21. veljače 2002. (list 74- 75), Ugovor o zakupu poslovne prostorije od 29. listopada 1966. (list 76-77), Ugovor o zakupu poslovne prostorije od 8. kolovoza 1967. (list 78-79), Ugovor o zakupu poslovne prostorije od 26. studenog 1973. (list 80-81), Ugovor o zakupu poslovne prostorije od 21. listopada 1996. (list 82-83), matičnu evidenciju GSKG (list 84), djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, II. područni odsjek Klasa: UP/I-972-02/1106/36, Ur. br. 251-14-02/303-14-19 od 17. ožujka 2014. (list 85-87), zapisnik Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravnopravne poslove, II. područni odsjek Klasa: UP/I-972-02/11-06/36, Ur. br. 251-1402/303-13-15 od 18. listopada 2013. (list 88), zapisnik Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, II. područni odsjek Klasa: UP/I-972- 02/11-06/36, Ur. br. 251-14-02/303-13-11 od 2. srpnja 2013. (list 89), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 90- 99 i 100-106), tabularnu ispravu 15. svibnja 2003. (list 113-114), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 1. srpnja 2002. (list 115-116), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. ožujka 1996. (list 121-130), zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 11. srpnja 2003. (list 131-132), zapisnik sa očevida na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke TU iz Jadranovo d.o.o., te izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke TU iz Jadranovo d.o.o. (list 157-179), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 210), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z- 1676/2014 (list 211-215), obavijest od 16. veljače 2021. (list 253 i 254), zapisnik o saslušanju svjedoka FU i tužiteljicu kao stranku u postupku (list 256-260 i 364-i 365), a izvršen je i uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-175/97 te je sačinjena i preslika dijelova tog spisa (svezak I-XIII) i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-1676/2014, odnosno njegovu presliku zadržanu u spisu.

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno članku 8. ZPP-a te dovodeći iste u vezi s relevantnim odredbama materijalnog prava sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje vlasništva nekretnine koja se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 290 m2, dvorište sa 38 m2, zgrada mješovite uporabe U [adresa] sa 252 m2 ,ukupno 290 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K.O. 999901 Grad Zagreb: 14. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-14) poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade površine 42,50 m2.

10. Iz dokaza u spisu (povijesni zk izvadak, list 90-99) proizlazi da je najamna kuća s dvorištem odnosno dvorište sa zgradom u [adresa], u kojoj se u prizemlju nalazi predmetni poslovni prostor čije utvrđenje vlasništva tužiteljica ovom tužbom traži, rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Medvešćak, broj: Kn-1493/59 od 29. prosinca 1959. i rješenja Sekretarijata za financije općinskog narodnog odbora Medvešćak od 28. srpnja 1959. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo. 11. Najamna kuća s dvorištem odnosno zemljište sa zgradom u [adresa] uknjiženo je kao društveno vlasništvo bez upisanog prava upravljanje, korištenja ili raspolaganja. Iz nacionalizacije su prema zk. izvatku bili izuzeti samo pojedini stanovi koji se nalaze na katovima zgrade (dakle ne i poslovni prostor u prizemlju zgrade, relevantan za ovaj predmet).

12. U prizemlju ulične zgrade [adresa] nalaze se tri poslovna prostora. Poslovni prostori od 22,00 m2 i 16 m2 utvrđeni su vlasništvom Republike Hrvatske, na temelju članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pravomoćnim djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, od 17. ožujka 2014. Za treći poslovni prostor koji se nalazi lijevo od ulaza u zgradu u površini od 39,34m2 (nakon vještačenja utvrđeno 42,50 m2) tužiteljica smatra da se radi o njenom izvanknjižnom vlasništvu (list 108) .

13. Spisu prileže ugovori o zakupu poslovne prostorije prizemno u [adresa] površine 39,34 m2 koje je sklapalo Gradsko stambeno poduzeće „Zagreb I“, Stanoinvest „Poslovne službe stambenog fonda“, te Grad Zagreb kao zakupodavac sa zakupoprimcima „Refleks“ trgovačko poduzeće iz Beograda iz 1966. i 1967. godine te sa zakupoprimcem „Centrotextil“ import-export, iz Beograda, 26. studenoga 1973., a nakon toga sa zakupoprimcem „Novi Orion“, d.o.o. iz Zagreba, 21. listopada 1996. iz kojih je jasno vidljivo da su svi zakupci za predmet zakupa plaćali bili obvezni plaćati zakupninu.

14. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa:943-01/95-01/2135, urbroj: 563-01-102/96-4 od 29. ožujka 1996. proizlazi da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Astra-obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, u vrijednost društvenog kapitala nije procijenjena ni jedna nekretnina na lokaciji, [adresa], pa tako ni poslovni prostor koji je predmet ovog postupka.

15. Iz ugovora o zamjeni poslovnog prostora sklopljenog između „Astra obuće“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb i „Centrotextil“ Export-Import, Beograd dana 12. srpnja 1991. (list 14-16) proizlazi da je izvršena zamjena poslovnih prostora koje koriste ugovorne strane tako da je „Centrotextil“ za poslovne prostore „Astra-obuće“ u Beogradu i Subotici dao poslovni prostor u [adresa] u [adresa] u površini 39,34 m2. Zamjena poslovnih prostora navedena u tom ugovoru izvršena je na godinu dana računajući od zaključenja ugovora, te je predviđeno da će se po proteku tog roka stranke dogovoriti produžavaju li Ugovor za još godinu dana ili je Ugovor raskinut.

16. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između Astra Marijane d.d. u stečaju (sljednika Astra-obuće, list 59) i Sodidum –Žužić d.o.o., solemniziranog dana 11. lipnja 2002. po javnom bilježniku HU u [adresa] te tabularne isprave izdane od stečajnog upravitelja Marinka Paić, ovjerene kod javne bilježenice ĆU od 15. svibnja 2003. te zapisnika o primopredaji poslovnog prostora u [adresa] (površine 41,34 m2, list 113-116) proizlazi da je prednik tužiteljice Š Žužić d.o.o. navedeni poslovni prostor kupio u stečajnom postupku nad tvrtkom Astra Marijana d.d. u stečaju koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. broj St- 175/97, a što je sud utvrdio i uvidom u taj spis.

17. Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljenog između DU i Solidum Žužić d.o.o. dana 7.8.2007., a ovjerenog kod javnog bilježnika 8.8.2007. predmeti poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa] u površni od 41,34 m2 prenesen je na DU, a koji je potom Ugovorom o darovanju broj: OV-9887/14 od dana 29. prosinca 2014. isti poslovni prostor darovao tužiteljici, svojoj supruzi.

18. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagreb, Z-1676/2014 od 2. rujna 2020. donesenim u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je predmetni poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade u [adresa] površine 42,50 m2 upisan kao etaža 14 za korist Republike Hrvatske, na temelju prijedloga Republike Hrvatske od 22. siječnja 2015. (za uknjižbu prava vlasništva na poslovnim prostorima 22m i 16 m2 te svim ostalim posebnim dijelovima predmetne nekretnine na kojima treće osobe nisu na zakonit način stekle pravo vlasništva).

19. Tužiteljica tvrdi da je izvanknjižna vlasnica predmetnog poslovnog prostora na kojem je samo formalno upisana Republika Hrvatska, te da su njeni prednici također bili izvanknjižni vlasnici, te da taj slijed izvanknjižnih stjecanja proizlazi iz Ugovora o zamjeni poslovnog prostora sklopljenog između „Astra obuće“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb i „Centrotextil“ Export-Import, Beograd dana 12. srpnja 1991. (za koji navodi da je sklopljen prije donošenja Uredbe o zabrani raspolaganje nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske), zatim ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog između Astra Marijane d.d. u stečaju (sljednika Astra-obuće, list 59) i Sodidum –Žužić d.o.o, nakon čega je Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljenog između DU i Solidum Žužić d.o.o. dana 7.8.2007. poslovni prostor prenesen na DU, a nakon toga Ugovorom o darovanju broj: OV-9887/14 od dana 29. prosinca 2014. kojim joj je FU darovao predmetnu nekretninu. Zbog okolnosti da je postupak prodaje nekretnine proveden u ovršnom postupku i da je temelj stjecanja nekretnine njenog prednika „Solidum-Žužić“ sudska odluka, smatra da u okolnostima ovog slučaja treba primijeniti odredbe članka 126. stavak 1. i 2. i 127. stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„N.N.“ 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014. - dalje ZVDSP).

20. Tuženica pak tvrdi da prednik tužiteljice „Astra obuća“ ugovorom o zamjeni poslovnih prostora zaključenih 12. srpnja 1991. s Centrotextil, export import nije steao pravo vlasništva, a kako navedeni poslovni prostor nije bio procijenjen u društveni kapital tog poduzeća to nije ni mogao biti predmetom kupoprodaje u stečajnom postupku.

21. Iz povijesnog, naprijed navedenog, zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni poslovni prostor proizlazi da je isti na temelju akata o nacionalizaciji upisan kao društveno vlasništvo bez upisanog prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Dakle za navedeni poslovni prostor nije bilo upisano pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja ni za „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd pa ni za „Astra-obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb.

22. U članku 1. ugovora o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. sklopljenog između „Astra-obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb. i „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd navedeno je da je poslovni prostor u [adresa] od 39,34 m2 u društvenom vlasništvu, dok ostale odredbe ugovora ne sadrže naznaku da je „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd bio nositelj prava korištenja na predmetnom poslovnom prostoru kao titular bivšeg društvenog vlasništva. Dakle osim okolnosti što u zemljišnim knjigama nije bilo upisano pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja za korist Centrotextil “ Export-Import, p.o. Beograd, navedeno podatak ne sadrži ni ugovor o zamjeni, a ni neki drugi materijalni dokazi u spisu, a tužiteljica tijekom ovog postupka nije dostavila ni jedan adekvatan dokaz iz koje bi proizlazilo da je predmetna nekretnina dodijeljena na korištenje „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd, pa ni „Astra obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb.

23. Iz ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora proizlazi da je stambeno poduzeće „Zagreb“, odnosno Poslovne službe stambenog fonda Zagreb te Grad Zagreb kao zakupodavac sklapalo ugovore o zakupu za navedeni poslovni prostor, između ostalih i sa „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd kao zakupcem, te da su zakupci za navedeni poslovni prostor, zakupodavcu plaćali zakupninu, a što dodatno upućuje na zaključak da „Centrotextil“ Export-Import, p.o. Beograd nije imao pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja s navedenim poslovnim prostorom koje bi mogao prenijeti na temelju ugovora o zamjeni na „Astra obuća“ p.o Zagreb. Naime, zakup nastaje zasnivanjem obveznopravnog odnosa kojim se zakupodavac obvezuje predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Stoga iz prirode zakupa kao obveznopravnog odnosa jasno proizlazi da zakupac iako koristi stvar za svoje potrebe takvo korištenje nije ni po sadržaju ni po opsegu ovlaštenja izjednačeno sa sadržajem prava na korištenje koje proizlazi iz društvenog vlasništva na stvari.

24. Ugovore o zakupu je Grad Zagreb (odnosno gradsko stambeno poduzeće „Zagreb“, i Stanoinvest OOUR „Poslovne službe stambenog fonda“ Zagreb kao njegovi prednici) kao ovlašteni zakupodavac za navedeni poslovni prostor sklapao i prije i nakon (list 82-83) ugovora o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. što dodatno govori u prilog činjenici da Cetnrotextil nije bio titular društvenog vlasništva na prijepornoj nekretnini odnosno nositelj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja.

25. Dakle spisu ne prileže valjani dokazi koji bi govorili u prilog činjenici da je prednik tužiteljice bio nositelj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja koje je ex lege prešlo u vlasništvo (ni knjižno ni izvanknjižno) predmetne nekretnine.

26. Ovaj sud je sukladno uputi drugostupanjskog suda u smislu članka 552. i 553. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01, dalje ZOO/91) ocijenio i pravnu prirodu Ugovora o zamjeni poslovnih prostora sklopljenog između „Astra obuće“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, Zagreb i „Centrotextil“ Export-Import, Beograd, Knez Mihajlova 1-3 od 12. srpnja 1991. U navedenom ugovoru je jasno navedeno (članak 2. ugovora) da se isti sklapa na vrijeme od jedne godine te da će se po proteku tog roka stranke dogovoriti produžavaju li Ugovor za još godinu dana ili je Ugovor raskinut. Pravilno stoga navodi tuženik da takav ugovor ne definira stjecanje prava vlasništva zamjenom. Iz sadržaja tog ugovora proizlazi da je namjera ugovora bila zamjena nekretnina radi mogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti (a što proizlazi iz dijela u kom se navodi obveza zadržavanja radnika u radnom odnosu), a ne zamjena radi stjecanja prava vlasništva. Stoga neosnovano tužiteljica navodi da je njena prednica „Astra obuća“ poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu p.o. Zagreb na temelju takvog ugovora stekla pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora. Ovdje treba dodati da je u vrijeme isteka roka od godinu dana od zaključenja ugovora o zamjeni od 12. srpnja 1991., kada su ugovorne strane trebale produžiti trajanje ugovora (na još godinu dana) na snazi bila Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91) kao i Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 40/92) pa bi takav pravni posao, sklapanja aneksa o produženju važenja ugovora, bio sklopljen protivno odredbama tih uredbi, a za koje je propisana posljedica ništavost. 27. Nadalje sukladno uputi drugostupanjskog suda Sud je u ponovljenom postupku razmotrio i okolnosti sastanka održanog u prostorijama poduzeća Yes Yugoexport Sistem „Yes Korporacija“ d.d. u stečaju iz Beograda između tog društva i „Astra Mariana“ d.d. u stečaju (list 74-75 spisa) te na okolnost tog sastanka na ročištu 30. prosinca 2024. saslušao svjedoka EU kao i tužiteljicu. U zapisniku sa sastanka od 21. veljače 2002. navedeni su predstavnici poduzeća „Astra Mariana“ d.d. u stečaju te je između ostalih navedeno da je ovdje svjedok, prednik i suprug tužiteljice, FU na sastanku sudjelovao u svojstvu suradnika. Iz sadržaja zapisnika sastanka od 21. veljače 2002.,(list 74) proizlazi da je na istom raspravljano o Ugovoru o zamjeni poslovnog prostora od 12. srpnja 1991. zaključenog između „Astra obuće“ i „Jugoeksporta“ (taj ugovor nosi isti datum kao prethodno navedeni Ugovor o zamjeni koji je Astra obuća sklopila s „Centrotextilom“ u odnosu na u ovom sporu prijepornu nekretninu u [adresa]). Ugovor sklopljen između „Jugoeksporta“ Export-import, Beograd, Kolarčeva 1 (dakle različitog poslovnog subjekta od Centrotextila export import) i „Astra obuće“ odnosi na zamjenu nekretnine u [adresa] površine 130 m2 za koju je navedeno da je u vlasništvu Jugoexporta,. U tom ugovoru navedeno je da se za taksativno navedene nekretnine vrši zamjena po osnovi vlasničkih prava ugovornih strana. U navedenom ugovoru nije navedeno da se sklapa na određeno vrijeme, a predvođena je i nadoplata vrijednosti za eventualne razlike nekretnina. No kao što je naprijed navedeno taj ugovor je sklopljen sa drugim ugovarateljem, a ne Centrotextilom te iz sadržaja ugovora i zapisnika od 21. veljače 2002. jasno proizlazi da se u istom ne navodi ovdje prijeporna nekretnina u [adresa] (dakle ni po kvadraturi, a ni po adresi nekretnine, a ni po naznaci vlasništva).

28. Svjedok je na okolnost sastanka u Beogradu od 21.veljače 2002. iskazao da je na istom sudjelovao kako bi se uvjerio je li došlo do zamjene prostora i to prostora u [adresa] (površine 132,81 m2 koje je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Astra obuća procijenjeno u društveni kapital) i poslovnog prostora [adresa] (ovdje prijeporni poslovni prostor). Na upit suda da pojasni okolnost što se u zapisniku od 21. veljače 2002. navodi lokacija [adresa] (a ne [adresa]) u površini od 130 m2 (a ne u površini koja odgovara ovdje prijepornom poslovnom prosoru) svjedok je naveo da je to zbog toga što se radi o tri lokala o dva u vlasništvu Republike Hrvatske i ovdje prijepornog lokala od 39,34 m2 odnosno nakon vještačenja 42,50 m2. Taj dio iskaza ovaj sud nije prihvatio jer nije ni pravno ni životno logičan. Naime, poslovni prostori u vlasništvu RH na lokaciji [adresa] (16,00 i 22,00 m2) nesporno nisu ni bili niti mogli biti predmet zamjene između Astra obuće i „Jugoexporta“, a i zbrajanjem svih površina (16,00m2, 22,00m2 u vlasništvu RH i ovdje prijeporne 42,00 m2) ne dolazi se ni do približno kvadrature od 130,00 m2. Tužiteljica je u stranačkom iskazu 30. prosinca 2024. iskazala da joj nisu poznate okolnosti sastanka njenog supruga iz 2002. godine u Beogradu ali joj je poznato da je njen suprug kupovao nekretnine u [adresa] i [adresa].

29. Zaključno iz svega naprijed navedenoga proizlazi da su se pregovori u Beogradu 21. veljače 2002. vodili sa drugim poslovnim subjektom, različitim od poslovnog subjekta s kojim je sklopljen Ugovor o zamjeni poslovnog prostora za predmetnu nekretninu u [adresa],34 m2 (vještačenjem utvrđena površina 42,50 m2) koja je bila društvenom vlasništvu. Dakle pregovori u Beogradu 21. veljače 2002. vođeni su u odnosu na poslovni prostor koji nije predmet ove stvari a predmet tih pregovora bio je i sasvim drugi Ugovor o zamjeni poslovnih prostora.

30. U ovom postupku raspravljena su i pitanja vezana za pretvorbu društvenog poduzeća „Astra obuća“.

31. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 29. ožujka 1996. i zaključka o ispravci greške u tom rješenju od 11. srpnja 2003. vidljivo je da je „Astra obuća“ Poduzeće za unutarnju i vanjsku trgovinu, izvršila pretvorbu prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj: 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.). Iz rješenja i zaključka Hrvatskog fonda za privatizaciju proizlazi da društvo Astra obuća nije procijenilo nekretninu koja je predmet ovog postupka u vrijednost temeljnog kapitala. U vrijednost temeljnog kapitala nije procijenjena ni jedna nekretnina na adresi [adresa].

32. Prema članku 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj: 21/96., 71/97., 16/98.) dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu za privatizaciju ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.

33. Osim toga u ovoj pravnoj stvari treba imati na umu i odredbu članka 390. stavka 1. ZVDSP kojim je izričito propisano da se odredbe članka 360. do 365. (pa tako ni članka 364. stavka 6.) tog zakona ne odnose na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća kao i odredbu članka 390.a ZVDSP.

34. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti valjanog stjecanja prava vlasništva pa se s obzirom na naprijed citirani članak 47. Zakona o privatizaciji te članke 390. i 390.a ZVDSP ne može prihvatiti da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. Stoga se u okolnostima ovog predmeta ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice da je njen prednik (Astra obuća) postao vlasnik (izvanknjižni) ovdje predmetne nekretnine jer ta nekretnina nesporno nije obuhvaćena pretvorbom i nije procijenjena u kapital društva Astra obuća.

35. Naime, da bi se steklo pravo vlasništva na nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva potrebno je da kumulativno budu ispunjene dvije pretpostavke, a to su: da je nekretnina procijenjena u kapital društva (što ovdje nije) i da je to društvo (ranije poduzeće) bilo nositelj prava upravljanja, raspolaganja i korištenja te nekretnine. Izostanak već samo jedne od kumulativnih pretpostavki (a prema ocjeni ovog suda u okolnostima ovog slučaja izostale su obje pretpostavke) dovodi do toga da društvo ne može steći pravo vlasništva u postupku pretvorbe.

36. U postupku pretvorbe poduzeća su uz odluku o pretvorbi dostavljala Fondu dokaze o pravima korištenja nekretnina koje ulaze u pretvorbu, a Fond je davao suglasnost ako su ispunjene zakonske pretpostavke u pogledu prava korištenja nekretnina koje se procjenjuju u tržišni kapital društva i donosio rješenje o pretvorbi, sukladno odredbama Zakona o privatizaciji. Okolnost što poslovni prostor nije procijenjen u kapital Astra obuće dodatno govori u prilog zaključku i o neispunjavanju prava korištenja (kao elemente društvenog vlasništva) te nekretnine od prednika tužiteljice.

37. Kako nekretnina, poslovni prostor u [adresa] nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala Astra obuće, poduzeća za unutarnju i vanjsku trgovinu d.d. predmetni poslovni prostor u vrijeme njegove prodaje u stečajnom postupku nije mogao biti u vlasništvu stečajnog dužnika „Astra –Marijana“ trgovina i proizvodnja d.d. kao njegovog sljednika. Stoga ni „Solidum Žužić“ d.o.o., kao prednik tužiteljice nije mogao na temelju kupoprodaje u stečajnom postupku steći vlasništvo nekretnine koja nije bila u vlasništvu stečajnog dužnika. Ovo jer nije mogao steći pravo koje njegov prednik nije imao. Stoga okolnost što je u stečajnom postupku prodana nekretnina koja nije bila u vlasništvu stečajnog dužnika ne može dovesti do zakonitog stjecanja prava vlasništva te nekretnine tužiteljičinog prednika.

38. Pod pretpostavkama da kupac nije znao niti morao znati da je stvar tuđa prema sadržaju članka 460. ZOO/91 može se zahtijevati naknada štete no možebitno pravo na naknadu štete nije predmet ovog spora i na ovaj spor nema nikakav utjecaj.

39. U odnosu na pravni temelj uknjižbe tuženice sud je izvršio uvid u spis zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj. Z-1676/14. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagreb, Z-1676/2014 od 2. rujna 2020. donesenim u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je predmetni poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade u [adresa] površine 42,50 m2 upisan kao etaža 14 za korist Republike Hrvatske, u postupku prijedloga Republike Hrvatske od 22. siječnja 2015. (za uknjižbu prava vlasništva na poslovnim prostorima u prizemlju zgrade od 22m2 i 16 m2 te svim ostalim posebnim dijelovima predmetne nekretnine na kojima treće osobe nisu na zakonit način stekle pravo vlasništva). Iz obrazloženja te odluke navedeno je da je tuženica na vlasničkom listu B upisana na temelju uvida u zbirku isprava posl. broj: Z-1437/62 ozn Z-2741/62. Iz uvida u povijesni zk. izvadak vidljivo je da se te isprave odnose na akte o nacionalizaciji. U obrazloženju tog rješenja navedeno je da spisu nisu dostavljene neke druge isprave na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je predmetni poslovni prostor trebalo upisati za korist Grada Zagreba, a da ovdje tužiteljica nije ni podnijela nikakav zahtjev u tom zemljišnoknjižnom postupku.

40. S tim je u suglasju i izjava tužiteljica dana na raspravi kod ovoga suda 30. prosinca 2024. kojom je iskazala da nikada nije tražila svoj upis u zemljišne knjige na temelju odredaba ZVDSP ili ZOVO kao da rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-1676/14 od 2. rujna 2020. nije osporavala prigovorom ili nekim pravnim lijekom.

41. Kraj takvog stanja stvari zbog svih naprijed navedenih razloga, od kojih neki već samo pojedinačno dovode do zaključka o neosnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva odlučeno je kao u izreci ove presude pod I.

42. Iz istih podrobno naprijed navedenih razloga nije osnovano ni upiranje tužiteljice na rješavanje ove pravne stvari primjenom članka 126. i 127. ZVDSP, a ni navod o dužini i kvaliteti njenog posjeda.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 163., 154. stavak 2. i članku 155. ZPP-a, a odmjerena je sukladno vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženice predanom na ročištu 30. prosinca 2024. Opravdani trošak tuženice sastoji se od troška odgovora na tužbu od 27. ožujka 2018. od 700,00 bodova prema tbr 8.točka 1., a u vezi s Tbr 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. dalje Tarifa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 21. studenoga 2017. – 700 bodova (Tbr 7. točka 8. Tarife), pripremno ročište od 2. svibnja 2018. -700,00 bodova (Tbr 9.1. Tarife) , pristup na raspravu na kojoj je proveden očevid -700 bodova (Tbr 9.1. Tarife), pristup na rasprave 22. rujna 2020. i 30. ožujka 2021. za svaku po 700 bodova prema (Tbr 9. točka 1. Tarife), žalba na presudu od 25. svibnja 2021. – 875 bodova (Tbr 10. točka 1. Tarife), pristup raspravama 3. srpnja 2024. i 30. prosinca 2024. za svaku raspravu po 700 bodova (Tbr 9. točka 1.)Tarife. Vrijednost boda prema Tbr 54 Tarife iznosi 2,00 Eura. Stoga je tuženici trebalo dosuditi ukupan trošak postupka od 12.950,00 Eura. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđene su i zakonske zatezne kamate, temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO), a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) pa je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Svetom Ivanu Zelini, 13. veljače 2025.

S U D A C

Žanet Vidović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presude

-tužitelju putem punomoćnika

-tuženiku putem punomoćnika

II/Kal 30 dana