Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-1306/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HM, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu od 4. prosinca 2024., poslovni broj: Pp-820/2021, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. HM kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. HM dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 EUR (trideset eura ), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.
1.1. Okrivljeniku je na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka,
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o zaštitnoj mjeri.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Bez uspjeha žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to izrijekom danog jasnog i određenog priznanja okrivljenika u pogledu svih odlučnih činjenica, imao valjane razloge zaključiti da su se u njegovom postupanju u prometu inkriminirane prilike ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu nije predlagao izvođenje drugih dokaza u postupku, a prvostupanjski sud nije dužan provoditi druge dokaze, kada smatra da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno, kako je to bio slučaj u ovom predmetu.
5.1. Slijedom navedenog, a budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Ispitujući u povodu žalbe, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, primijenjenu uvjetnu osudu za počinjeni prekršaj, ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom težine prekršaja, stupnja prekršajne odgovornosti i svih okolnosti konkretnog slučaja od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona primijenio sankciju koja nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prvostupanjski sud je primijenio najblažu vrstu sankcije budući da je prema okrivljeniku primijenio mjeru upozorenja, tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana neće izvršiti ako u roku kušnje (provjeravanja) od 12 mjeseci ne počini prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teže kazna zatvora. Prvostupanjski sud je imajući na umu ranije primjereno ponašanje u prometu smatrao da se zbog dosadašnje nekažnjavanosti ostvarenje svrhe kažnjavanja može očekivati i bez izvršenja kazne zatvora. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, smatrajući da je primijenjena uvjeta osuda primjerena sankcija i u svemu pogodna za utjecaj na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok paušalni navodi žalbe nisu od utjecaja na osnovanost kraćeg trajanja kazne i roka kušnje.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, te nije izrečena u predugom trajanju. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe s tako visoko utvrđenom koncentracijom alkohola kao u predmetnom slučaju nalaze se u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja velike pogibeljnosti. Zaštitna mjera je već određena u kraće zakonom propisanom vremenu trajanja, pravilnom ocjenom osobina ličnosti okrivljenika, očito nedovoljne svijesti o opasnosti djela te već u dovoljnoj mjeri cijeneći obiteljske prilike i potrebe za upravljanjem vozilom, koje ponovno ističe u žalbi, pa je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna sa značenjem prekršaja, opasnosti počinitelja te prekršajima koji se mogu očekivati, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju. Suprotno navedenom, žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koji bi učinile osnovanim preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), u minimalnijem iznosu, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
