Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-13375/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2022., poslovni broj: 48 Pp-5520/2022, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okr. FF, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u izreci označava prekršajem iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22) i na temelju tog propisa okr. FF izriče se novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura), koju je dužan platiti u roku od trideset dana po primitku ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.
II
Djelomično se prihvaća žalba okr. FF kao osnovana i preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okr. FF na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja osobnim automobilom u trajanju od 2 (dva) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme koje je mjerom opreza bila određena mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija, po policiji.
III U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. FF kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.
IV Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. FF je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. FF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme trajanja mjere opreza zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija po policiji.
1.2. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Domagoja Krpine, odvjetnika u Varaždinu, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je novim zakonom za predmetni prekršaj, zbog konverzije novčane valute, propisana nešto blaža novčana kazna u odnosu na raniji propis.
5.1. Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.
5.2. Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisana blaža (minimalna) novčana kazna, to je trebalo primijeniti novi zakon jer je povoljniji za počiniteljicu. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove odluke u točki I.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena, Prvostupanjski je sud očito u dovoljnoj mjeri već imao na umu njegovo primjereno ponašanje nakon počinjenja djela koje ističe u žalbi, budući da je odmjerio kaznu u najniže posebnim zakonom propisanom iznosu, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj sud primjenom novog za počinitelja blažeg zakona, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na njegovo buduće ponašanje, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Bez uspjeha žalitelj upire da nije cijenjena činjenica da je dugogodišnji vozač, budući da takvu okolnost nije isticao u postupku pred sudom niti o tome doprinosi dokaz uz žalbu. Prema tome i ovaj sud je mišljenja da je izrečena kazna u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu primjerena, budući da nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani žalitelja, niti ih žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu, pa nema zakonskih uvjeta za preinačenje kazne uz primjenu instituta ublažavanja.
6.1. Treba istaknuti da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
7. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa iako je ista fakultativne naravi, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja i ovaj sud smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novog takvog prekršaja.
7.1. Međutim prema mišljenju ovog suda zaštitna mjera je određena je u predugom trajanju, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je u međuvremenu nastupila rehabilitacija glede odluke koju je prvostupanjski sud cijenio relevantnom kod procjene trajanja zaštitne mjere, pa se u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik ima smatrati neosuđivanom osobom. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je trajanje zaštitne mjere učinio razmjernim navedenim okolnostima.
7.2. Uvažavajući navode žalitelja da mu je za obavljanje poslova radnog mjesta neophodno upravljanje vozilom i da bi izrečena zaštitna mjera posljedično dovela u pitanje njegovu egzistenciju i uzdržavanje obitelji, ovaj sud je preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja osobnim automobilom, s obzirom na vrstu vozila kojom je upravljao prilikom počinjenja djela, te imajući na umu vrstu vozila za koju je pred sudom naveo da upravlja u obavljanju poslova radnog mjesta (teretnim vozilom).
7.3. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja osobnim automobilom u trajanju od 2 mjeseca, smatrajući da je ista u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja.
7.4. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
