Poslovni broj K-323/2019-77

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu pojedincu Jasmini Sabađija, uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Borovec, u kaznenom predmetu protiv optuženog DZ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 10. lipnja 2019., broj KO-DO-547/2020 (ranije broj K-DO-278/19), izmijenjene podnescima od 12. studenog 2024., i 3. veljače 2025., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene dana 3. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu Dinka Delača i braniteljice optuženika, odvjetnice Nataše Lisac, dana 4. veljače 2025., objavio je, a 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Optuženi DZ OIB [osobni identifikacijski broj], sina D i S rođ. P, rođenog **.**.1982. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, komercijalist, sa završenom SSS, osuđivan,

k r i v  j e

I./ što je

- 17. ožujka 2019. godine oko 00,15 sati, u Zaprešiću, nakon što je upravljajući osobnim automobilom marke „Audi“, A4, 3,0 TDI “Quatro”, registarske oznake [registarska oznaka], zapadnom prometnom trakom kolnika Ulice bana Josipa Jelačića iz smjera sjevera u smjeru juga, te dolaskom do kućnog broja 201, prednjim desnim dijelom svog vozila naletio na pješaka SZ, koji se kretao kolnikom iz smjera juga u smjeru sjevera, a od kojeg naleta je SZ zadobio osobito teške tjelesne ozljede u vidu natučenja glave, prijeloma lijeve čeone kosti lubanje, prijeloma koštanog sustava obje očne šupljine i sinusa kosti gornje čeljusti, prijeloma koštanog sustava oba čeona sinusa, nalaz slobodnog zraka u lubanjskoj šupljini, prijelom 4. -9. desnog rebra, prijelom trupa 9. prsnog kralješka, nalaz slobodnog zraka u prsištu, nalaz slobodne krvi u trbušnoj šupljini, krvarenje iza potrbušnice u maloj zdjelici, razdor desnog plućnog krila, višestruki razdori jetre, krvni podljev hvatišta crijeva, otvoreni prijelom kostiju desnog gležnja uz iščašenje, prijelom zglobnog nastavka lisne kosti lijevog gležnja, višestruki prijelom desne nadlaktične kosti, djelomična oduzetost desnog radijalnog živca, od kojih ozljeda je SZ bio u životnoj opasnosti, a nakon prometne nesreće, svjestan da je naletio na pješaka, nije ostao na mjestu događaja, niti je pružio pomoć SZ, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, već je istim vozilom pobjegao sa mjesta događaja,

- dakle, nije pružio pomoć osobi u životnoj opasnosti iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - nepružanjem pomoći – opisano i kažnjivo po članku 123. stavak 1. KZ/11.

II./ Na temelju članka 123. stavak 1. KZ/11 optuženi DZ

osuđuje se

na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci

III./ Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 dalje u tekstu ZKP/08) optuženik se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, dok se na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženiku nalaže platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 8. ZKP/08 i to oštećeniku SZ nužne izdatke te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u visini i roku koji će biti određeni posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu je 10. lipnja 2019., podnijelo uvodno citiranu optuženicu protiv optuženog DZ stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisanog u članku 227. stavak 1., 2. i 5. KZ/11, a kažnjivog po članku 227. stavak 5. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela - nepružanja pomoći – opisanog i kažnjivog po članku 123. stavak 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Podneskom predanim na raspravi 12. studenog 2024. ODO je izmijenilo činjenični opis, dok je podneskom predanim na raspravi 3. veljače 2025., izmijenilo činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju na način da je iz činjeničnog i zakonskog opisa ispušten opis radnji kojima se ostvaruju obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće i kvalificiranog oblika kaznenog djela nepružanja pomoći, te se posljednjom izmjenom optužnice optuženiku (umjesto dosadašnjih kaznenih djela iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. KZ/11, i članku 123. stavak 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11) stavlja na teret počinjenje jednog kaznenog djela iz članka 123. stavak 1. KZ/11 i to na način kao u izreci.

2. Na temelju rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kv-236/2023-66 od 4. prosinca 2023., pravomoćnog 19. prosinca 2023., optuženiku se sudi u odsutnosti. Stoga se predmnijeva da se optuženik ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i razgledani zapisnik o očevidu PUZ, PP Zaprešić, broj 511-19-37/6-9-18/19 (list 9-10 spisa), situacijski plan (list 12-13 spisa), fotografski elaborat (list 14-20 spisa), originalna medicinska dokumentacija za oštećenog (list 21-23 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa snimkom CD-a nadzorne kamere serijskog broja [serijski broj] (list 28 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi na mjestu događaja (list 29-30 spisa), zapisnik o očevidu na vozilu (list 36-37 spisa), fotografski elaborat (list 38-44 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora, PUZ, PP Zaprešić (list 61-63 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (list 148-150 spisa), nalaz i mišljenje sudsko- medicinskog vještaka Josipa Škavića, pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića, zapisnik o ispitivanju svjedoka SZ sa rasprave od 31. siječnja 2020., zapisnik o ispitivanju vještaka Zvonka Ivašića sa rasprave od 31. siječnja 2020., zapisnik o ispitivanju vještaka Petra Škavić s rasprave 12. studenog 2024., ispitan je stalni sudski vještak Petar Škavić, te su pročitani izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, a potom je reproducirana obrana optuženika iznesena prilikom prvog ispitivanja.

4. Optuženi DZ je u svojoj obrani koja je reproducirana na temelju članka 435. ZKP/08 naveo je da se zbog bolova u nozi odvezao sam automobilom marke Audi do Zaprešića po lijek Tramal, te je vozeći se iz Pojatnog prema Zaprešiću prolazio kroz šumu brzinom od oko 60km/h i u jednom trenutku nešto je udarilo u vozilo. Nakon 200 metara zaustavio je vozilo jer mu je bila razbijena „šajba“, krvi nije bilo te je on mislio da je udario divljač i otišao. Potom je zvao prijatelja PZ te se sa njim vratio na mjesto događaja gdje je već bila policija, dok vozila Hitne pomoći nije bilo, pa je on mislio da nitko nije stradao te se tom prilikom nije raspitivao o događaju. Sljedeći dan otišao je kod djevojke, a policiju je nazvao u ponedjeljak jer je čuo da su ga tražili. Njegova djevojka je bila na policiji te je tada saznao što se dogodilo i otišao u bolnicu posjetiti gospodina SZ, međutim nije ga mogao vidjeti zbog gripe koja je vladala, a dobio je informaciju od doktora da SZ nije u životnoj opasnosti. Napomenuo je da je udar u vozilo bio po sredini vozila i zbog toga je mislio da mu je iskočila srna. Kriv je što je sjeo u auto iako ima izrečenih više zabrana upravljanja vozilom, ne bježi od odgovornosti i samo mu je bitno da oštećenom bude dobro i da se njemu omogući operacija.

5. Svjedok SZ, je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da je predmetnog dana, nešto iza ponoći išao pješice Ulicom Bana Josipa Jelačića u smjeru prema Velikom Vrhu. Kretao se lijevom strane te ulice i to skroz uz rub iste i to na način da je lijevom nogom hodao po makadamskoj stazici uz potočić dok mu je desna noga bila na kolniku. Sjeća se da je prošao konjički klub Trajbar koji se nalazi na toj cesti, i da je na njega naletjelo vozilo, odnosno da je udaren nekih 100 metara kasnije. Sjeća se da je bio mrkli mrak, nailazak vozila i sam nalet nije vidio, sjeća se buđenja u bolnici nakon operacije. U ulici gdje je udaren ulične rasvjete nije bilo, niti je istu vidio, misli da je prvi rasvjetni stup bio više od 400 metara dalje od mjesta na kojem je došlo na naleta na njega. On nije vidio vozilo koje ga je udarilo, niti zna je li udaren od naprijed, sa straga ili bočno. Od udarca se ne sjeća ničega pa tako niti je li čuo nailazak vozila ili vidio. Optuženik ga nikada u bolnici nije posjetio, i koliko mu je poznato niti se on niti itko od njegove obitelji ikada raspitivao o njegovom zdravstvenom stanju, barem on takvih saznanja nema. On je taj dan bio odjeven u tamnu odjeću, a na sebi nije imao nikakve reflektirajuće odjevne predmete. Jedino je u ruci imao vrećicu, s time da se ne sjeća točne boje vrećice, a misli da je bila svjetlija, dok je siguran da nije bila crna.

6. Iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića proizlazi da je u trenutku nesreće vozilo optuženika naletjelo brzinom oko 45-50 km/h prednjom desenom stranom na prednji dio tijela oštećenika, koji je bio licem okrenut prema vozilu. Raspored nastalih oštećenja u prednjem donjem desnom dijelu vozila optuženika usporedno s nastalim povredama oštećenika ukazuju da je u trenutku naleta na oštećenika vozilo optuženika bilo duboko spušteno prednjim dijelom vozila prema kolniku, uslijed intenzivnog kočenja, da bi u takvom položaju donjim rubom ukrasne maske motora i donjim rubom prednje registarske tablice sa nosačem bile zahvaćene noge oštećenika u području donjeg dijela potkoljenica, pri čemu su obje noge oštećenika bile opterećene tijelom oštećenika. Do naleta na oštećenika je moglo doći na oko 4 do 5 metara prije prvih pronađenih osobnih stvari oštećenika razbacanih po zoni desnog ruba kolnika. Gledano po širini kolnika do naleta na oštećenika je došlo na oko jedan metar od desnog ruba kolnika, mjereno od vertikalne osi tijela oštećenika. U skici ucrtani zavoj koji prethodi mjestu nesreće je u stvarnosti daleko blaži, tj. sa većim radijusom zakrivljenosti od zavoja u skici policije.

7. Vještak Zvonko Ivašić, je u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te je dodao da na temelju pronađenih materijalnih tragova na mjestu nesreće, te utvrđenom naletnom brzinom vozila optuženog u konzultaciji s vještakom liječnikom za sudsku medicinu, kao i utvrđenim naletnim položajem oštećenog i vozila optuženika zaključuje da se u trenutku naleta oštećeni nalazio uz zapadni rub kolnika na razmaku od oko 1 metar na kolniku, te na oko 4-5 metara prije prvih pronađenih osobnih stvari oštećenog razbacanih u zoni desnog ruba kolnika. Dakle, oštećenik se cijelim tijelom nalazio na kolniku. Na predmetnoj cesti ograničenje brzine je 50 km/h. U slučaju da se vozilo po ograničenju pješak je mogao biti pravovremeno uočen te je nalet mogao biti izbjegnut kočenjem, a neovisno o tome što je vidljivost bila loša u smislu da je na cesti bilo mračno i da je oštećenik bio odjeven u tamnu odjeću. Na način kako se oštećenik kretao po kolniku, a prema materijalnim tragovima, isti je optuženiku pod pretpostavkom da je vozio sa upaljenim kratim svjetlima i brzinom od 50 km/h, bio vidljiv na udaljenosti od 30 metara, a što je ujedno i domet kratkih svjetala. Konkretno, optuženiku bi bile vidljive potkoljenice oštećenika uslijed čega smatra neodlučnim je li isti bio odjeven u tamnu odjeću, te je s te udaljenosti s koje ga je mogao uočiti mogao izbjeći nalet pravovremenim kočenjem. U trenutku naleta naletna brzina na oštećenika je bila 45-50 km/h, dakle isti se kretao unutar ograničenja, a materijalnih tragova kočenja na mjestu događaja nije bilo. Materijalnih tragova da bi optuženik vozio brzinom većom od 50 km/h nema. Upitan kako se trebao kretati oštećeni da bude na kolniku najkraće vrijeme potrebno za dolazak do mjesta nesreće vještak je odgovorio da najkraći put do mjesta naleta od desnog ruba kolnika za okrivljenog bilo bi kretanje oštećenog na putu od 1 metar za što je potrebno vrijeme od 0,9 sekundi da bi se oštećeni okrenuo za 90 stupnjeva prema vozilu potrebno je vrijeme od 0,6 sekundi što je ukupno 1,5 sekundi što bi značilo da bi u tom slučaju u trenutku stupanja oštećenog na kolnik vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta ako se kretalo 50 km/h za 21 metar što znači da u takvoj situaciji nalet pri brzini kretanja od 50 km/h ne bi bio izbježiv kočenjem. Zaustavni put je 22,6 metara.

8. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Josipa Škavića u bitnome proizlazi da se ozljede oštećenika mogu shvatiti jednom cjelinom i trebaju se označiti osobito teškom tjelesnom ozljedom a radi se o ozljedama natučenja glave, prijeloma lijeve čeone kosti lubanje, prijeloma koštanog sustava obje očne šupljine i sinusa kosti gornje čeljusti, prijeloma koštanog sustava oba čeona sinusa, nalaz slobodnog zraka u lubanjskoj šupljini, prijelom 4.-9. desnog rebra, prijelom trupa 9. prsnog kralješka, nalaz slobodnog zraka u prsištu, nalaz slobodne krvi u trbušnoj šupljini, krvarenje iza potrbušnice u maloj zdjelici, razdor desnog plućnog krila, višestruki razdori jetre, krvni podljev hvatišta crijeva, otvoreni prijelom kostiju desnog gležnja uz iščašenje, prijelom zglobnog nastavka lisne kosti lijevog gležnja, višestruki prijelom desne nadlaktične kosti, djelomična oduzetost desnog radijalnog živca. Uspoređujući oštećenja na automobilu sa ozljedama oštećenika proizlazi da je vozilo svojim prednjim više desnim dijelom naletjelo na prednju stranu tijela oštećenika. Pritom je za očekivati da su obje noge oštećenika opterećene težinom tijela u udarene vozilom u donji dio potkoljenica. Ovakav položaj u kojem su obje noge opterećene težinom tijela isključuje trčanje ili brzo kretanje oštećenika u času naleta vozila. Nakon prvog kontakta s vozilom tijelo oštećenika je gornjim dijelom nabačeno na poklopac motornog prostora i udarilo licem u prednje vjetrobransko staklo. Ozljede oštećenika se viđaju u sličnim prometnim nesrećama pri naletnim brzinama od najmanje 45-50 km/h.

9. Vještak dr. Petar Škavić, u svom iskazu koji je uz suglasnost stranaka pročitan naveo da je u cijelosti suglasan sa svim utvrđenjima iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Josipa Škavića od 27. svibnja 2019.. Nastavno je naveo da upravo lokacija ozljeda oštećenika na obje potkoljenice ukazuje, u usporedbi s oblikom i dimenzijama čelnog (prednjeg) djela osobnog vozila da se radilo o tzv. kočenom naletu budući da je jedino na taj način ostvariv udarac prednjeg branika osobnog vozila marke Audi s potkoljenicama oštećenog. Raspored ozljeda oštećenika (višestruki prijelom kostiju lica, prijelomi desnih rebara te prsne kralježnice, ozljeda desnog pluća, jetre, hvatišta crijeva te prijelomi obje potkoljenice te desen nadlaktične kosti) upućuje na zaključak da je sila djelovala na tijelo oštećenoga s prednje, nešto više desene strane, a uspoređujući oštećenja prednjeg kraja vozila koje se nalaze " u liniji" odnosno ne postoji tzv. bočni pomak oštećenja koji bi govorio u prilog nekog bočnog kretanja tijela oštećenog u odnosu na prednji dio vozila, te iz istoga proizlazi da se radilo o položaju sučelice kao što je to navedeno u pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. Josipa Škavića.

9.1. Dopunski ispitan na raspravi 3. veljače 2025., vještak dr. Petar Škavić je naveo da su ozljede oštećenog u ukupnosti predstavljale osobito tešku tjelesnu ozljedu, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju radilo se o realnoj i nastupjeloj opasnosti po život oštećenog te je život oštećenika spašen hitnom liječničkom intervencijom.

10. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud svu pročitanu i razgledanu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer je ista međusobno suglasna i nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Sud je istinitima i vjerodostojnima ocijenio i pisane i usmene nalaze i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića, pisani nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka Josipa Škavića, te dopunsko usmeno vještačenje vještaka Petra Škavića jer su isti po ocjeni suda svoje nalaze dali stručno, na temelju materijalnih dokaza u spisu i u skladu s pravilima struke, te na strani istih sud ne nalazi okolnosti koje bi dovodile u sumnju bilo njihovu stručnost, bilo nepristranost. Iskaz oštećenika i obrana optuženika su ocijenjeni istinitima o nespornim okolnostima, dok je ocjena njihovih iskaza o spornim a odlučnim okolnostima dana nastavno.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

11.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik 17. ožujka 2019. godine oko 00,15 sati, u Zaprešiću, upravljajući osobnim automobilom marke „Audi“, A4, 3,0 TDI “Quatro”, registarske oznake [registarska oznaka], zapadnom prometnom trakom kolnika Ulice bana Josipa Jelačića iz smjera sjevera u smjeru juga, te dolaskom do kućnog broja 201, prednjim desnim dijelom svog vozila naletio na pješaka SZ, koji se kretao kolnikom iz smjera juga u smjeru sjevera, a od kojeg naleta je SZ zadobio osobito teške tjelesne ozljede u vidu natučenja glave, prijeloma lijeve čeone kosti lubanje, prijeloma koštanog sustava obje očne šupljine i sinusa kosti gornje čeljusti, prijeloma koštanog sustava oba čeona sinusa, nalaz slobodnog zraka u lubanjskoj šupljini, prijelom 4.-9. desnog rebra, prijelom trupa 9. prsnog kralješka, nalaz slobodnog zraka u prsištu, nalaz slobodne krvi u trbušnoj šupljini, krvarenje iza potrbušnice u maloj zdjelici, razdor desnog plućnog krila, višestruki razdori jetre, krvni podljev hvatišta crijeva, otvoreni prijelom kostiju desnog gležnja uz iščašenje, prijelom zglobnog nastavka lisne kosti lijevog gležnja, višestruki prijelom desne nadlaktične kosti, djelomična oduzetost desnog radijalnog živca. Nije bilo sporno niti da optuženik, a nakon prometne nesreće nije ostao na mjestu događaja, niti je pružio pomoć SZ, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga. Navedene okolnosti osim što stranke nisu osporavale proizlaze i iz zapisnika o očevidu PUZ, PP Zaprešić, broj 511-19-37/6-9-18/19, situacijskog plana, fotografskog elaborata, originalne medicinske dokumentacije za oštećenog, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa snimkom CD-a nadzorne kamere, serijskog broja [serijski broj], izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi na mjestu događaja, zapisnik o očevidu na vozilu, fotografskog elaborata, pisanog nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Josipa Škavića, pisanog i usmenog nalaza i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića, usmenog nalaza i mišljenja vještaka Petra Škavića, te iskaza SZ i obrane optuženika.

11.2. Međutim sporno je bilo je li od zadobivenih ozljeda SZ bio u životnoj opasnosti, te je li optuženik bio svjestan da je naletio na pješaka, te unatoč navedenom nije ostao na mjestu događaja, niti pružio pomoć SZ, već je istim vozilom pobjegao sa mjesta događaja. Naime, optuženik je u svojoj obrani koja je reproducirana izrijekom suštinski osporavao isključivo svoju svijest da je vozilom naletio na pješaka, tvrdeći da je mislio da je udario u životinju zbog čega je otišao s mjesta događaja.

11.3. Utvrđujući prethodno istaknute sporne okolnost sud je primarno analizirao utvrđenja prometnog i sudskomedicinskih vještaka i na temelju istih našao dokazanim prije svega je je život SZ od zadobivenih ozljeda bio u životnoj opasnosti. Da je tome tako nedvojbeno proizlazi iz iskaza sudskomedicinskog vještaka dr. Petra Škavića koji je iskazujući na raspravi izrijekom naveo da ozljede oštećenog SZ u ukupnosti predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju radilo se o realnoj i nastupjeloj opasnosti po život oštećenog te je život oštećenika spašen hitnom liječničkom intervencijom.

11.4. Nadalje, sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim i da je optuženik itekako bio svjestan da je vozilom naletio na pješaka, a ne životinju kako je to neistinito u svojoj obrani tvrdio.

11.5. Naime, iz pisanog, ali i usmenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ivašića koji je utemeljen na materijalnim tragovima proizlazi da je, a gledano po širini kolnika do naleta na oštećenika došlo na oko jedan metar od desnog ruba kolnika, mjereno od vertikalne osi tijela oštećenika i to uz zapadni rub kolnika na razmaku od oko 1 metar na kolniku (posljedično kojem utvrđenju nije prihvaćen istinitim iskaz oštećenika da se prije i u trenutku naleta kretao po rubu kolnika i to travnatom dijelu). Pritom je vještak Ivašić, iskazujući o načinu i trenutku u kojem je oštećenik došao na mjesto naleta naveo da je najkraći put do mjesta naleta od desnog ruba kolnika za optuženika bilo kretanje oštećenog na putu od 1 metar za što je potrebno vrijeme od 0,9 sekundi, a da bi se oštećenik okrenuo za 90 stupnjeva prema vozilu (i istome bio okrenut šučelice kako je to nedvojbeno utvrđeno da je bio) potrebno je vrijeme od 0,6 sekundi što je ukupno 1,5 sekundi i što bi značilo da bi u tom slučaju u trenutku stupanja oštećenika na kolnik vozilo optuženika bilo udaljeno od mjesta naleta za 21 metar i to ako se vozilom kretao 50 km/h, pri čemu materijalnih tragova da bi optuženik vozio brzinom većom od 50 km/h nema. Iz navedenog jasnim proizlazi da je oštećenik na mjesto na kojem je prema materijalnim tragovima i utvrđenjima prometnog vještaka izvan svake sumnje došlo do naleta vozila na njega (na kolniku jedan metar od ruba kolnika) i u položaj u kojem se nalazio morao doći najkasnije u trenutku kada se optuženik od njega sa vozilom nalazio na udaljenosti od najmanje 21 metar (a moguće i više ukoliko je oštećenik ranije stupio na kolnik). Naime točan trenutak stupanja oštećenika na kolnik i to na mjesto na kojem je došlo do naleta nije bilo moguće utvrditi niti na temelju iskaza oštećenika koji je netočno iskazivao o svom načinu i mjestu kretanja. Tako je isti tvrdio da se kretao skroz uz rub kolnika i to na način da je lijevom nogom hodao po makadamskoj stazici uz potočić dok mu je desna noga bila na kolniku. Međutim, upravo materijalni tragovi i na istima utemeljena utvrđenja vještaka isključuju mogućnost ovakvog kretanja oštećenika, pa u tom dijelu nije prihvaćen njegov iskaz, već su prihvaćena kao istinita utvrđenja vještaka da je isti u trenutku naleta bio na oko jedan metar od desnog ruba kolnika, mjereno od vertikalne osi tijela oštećenika i to uz zapadni rub kolnika na razmaku od oko 1 metar na kolniku i da je u taj položaj došao najkasnije kada je optuženik vozilom od njega bio udaljen 21 metar. 11.6. Prethodno istaknuta utvrđenja sud je dovodio u vezu sa nastavnim utvrđenjima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka i sudskomedicinskog vještaka dr. Petra Škavića da se oštećenik po kolniku i to na razmaku od oko 1 metar od kolnika kretao frontalno ususret vozilu optuženika. Pritom su vještaci, a s obzirom na materijalnim tragovima utvrđeno mjesto kontakta vozila optuženika sa tijelom oštećenika i rasporedu oštećenja na vozilu optuženika koja su bila linearna, izrijekom isključili mogućnost da se oštećenik kretao u koso. Tako je vještak Ivašić u pisanom nalazu i mišljenju naveo da upravo raspored nastalih oštećenja u prednjem donjem desnom dijelu vozila optuženika usporedno s nastalim povredama oštećenika ukazuju da je u trenutku naleta na oštećenika vozilo optuženika bilo duboko spušteno prednjim dijelom vozila prema kolniku, uslijed intenzivnog kočenja, da bi u takvom položaju donjim rubom ukrasne maske motora i donjim rubom prednje registarske tablice sa nosačem bile zahvaćene noge oštećenika u području donjeg dijela potkoljenica, pri čemu su obje noge oštećenika bile opterećene tijelom oštećenika. U odnosu na navedena utvrđenja vještak Petar Škavić je istaknuo da upravo lokacija ozljeda oštećenika na obje potkoljenice ukazuje, u usporedbi s oblikom i dimenzijama čelnog (prednjeg) djela osobnog vozila da se radilo o tzv. kočenom naletu budući da je jedino na taj način ostvariv udarac prednjeg branika osobnog vozila marke Audi s potkoljenicama oštećenog, ali i da raspored ozljeda oštećenika upućuje na zaključak da je sila djelovala na tijelo oštećenoga s prednje, nešto više desene strane, dok oštećenja prednjeg kraja vozila koje se nalaze " u liniji" odnosno ne postoji tzv. bočni pomak oštećenja koji bi govorio u prilog nekog bočnog kretanja tijela oštećenog u odnosu na prednji dio vozila, ukazuje da se radilo o položaju sučelice.

11.7. Dakle, iz prethodno istaknutih utvrđenja vještaka također utemeljenih na materijalnim tragovima u međusobnoj povezanosti nedvojbenim proizlazi da je oštećenik prije naleta vozilu optuženika bio okrenut sučelice i da se kretao po kolniku, konkretno jedan metar od desnog ruba kolnika, te da je na taj položaj došao u trenutku kada je vozilo optuženika od njega bilo udaljeno najmanje 21 metar. Potonju okolnost je sud pak dovodio u vezu s nastavnim utvrđenjima prometnog vještaka da je domet kratkih svjetala oko 30 metara, iz čega nedvojbenim proizlazi da je optuženik oštećenika na kolniku mogao uočiti s udaljenosti od 21 metar, a koje utvrđenje nije dovedeno u sumnju niti činjenicom da je vidljivost tempore criminis bila loša u smislu da je na cesti bilo mračno i da je oštećenik bio odjeven u tamnu odjeću. Naime, iskazujući o ovoj okolnosti prometni vještak Ivašić je izrijekom naveo da je ta okolnost (loše vidljivosti) bila neodlučna za uočavanje oštećenika kraj činjenice da je domet kratkih svjetala oko 30 metara i da su optuženiku bile vidljive potkoljenice oštećenika na kolniku uslijed čega je neodlučno da je bio odjeven u tamniju odjeću. Dakle, iz nalaza i mišljenja prometnog i sudskomedicinskog vještaka nedvojbenim proizlazi postojanje objektivne mogućnosti da optuženik uoči oštećenika, a samim time i da uoči na što je vozilom naletio, odnosno da nije naletio na životinju. U konačnici da je optuženik oštećenika zaista prije naleta i uočio nedvojbenim proizlazi iz činjenice da je optuženik prije naleta poduzeo radnju kočenja, a koju zasigurno ne bi poduzeo da oštećenika nije uočio. Naime, da je optuženik i to prije naleta poduzeo radnju kočenja (a unatoč nepostojanju materijalnih tragova kočenja na kolniku) proizlazi iz utvrđenja vještaka Škavića. Tako je vještak Škavić izrijekom naveo da upravo lokacija ozljeda oštećenika na obje potkoljenice ukazuje, a usporedbi s oblikom i dimenzijama čelnog (prednjeg) djela osobnog vozila da se radilo o tzv. kočenom naletu budući da je jedino na taj način ostvariv udarac prednjeg branika osobnog vozila marke Audi s potkoljenicama oštećenog. Posljedično navedenom istinitost obrane optuženika u dijelu u kojem je tvrdio da je mislio da je udario u životinju je otklonjena izvan svake sumnje. Povrh navedenog nije zanemarivo niti da se optuženik, a kako je sam u obrani naveo kasnije vratio na mjesto događaja gdje je prema njegovim tvrdnjama već bila policija, dok vozila Hitne pomoći nije bilo. Naime, da je optuženik zaista mislio da je udario u životinju tada se zasigurno ne bi vraćao na mjesto događaja. Upravo suprotno isti se očito vratio jer je znao da je udario čovjeka te je evidentno došao provjeriti je li navedeno otkriveno.

12. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je tijekom dokaznog postupka dokazano da su se u postupanju optuženika ostvarila objektivna obilježja terećenog mu kaznenog djela i to na način da nakon naleta vozilom na SZ od kojeg naleta je SZ zadobio po život opasne ozljede nije ostao na mjestu događaja, niti je pružio pomoć SZ, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, budući da promet a kako to proizlazi iz snimke nadzorne kamere i iskaza SZ (koji je u tom dijelu ocijenjen istinitim jer je potvrđen materijalnim dokazima) tempore criminis nije bio gust, već upravo suprotno. U konačnici da je ijedno vozilo naišlo neposredno nakon nesreće optuženik (koji je prama vlastitim navodima nakon 200 metara od naleta zaustavio vozilo na kratko) zasigurno ne bi mogao neopaženo pobjeći, a što je učinio.

13. Nadalje, ocjena je ovog suda i da je tijekom dokaznog postupka dokazano da su se u postupanju optuženika ostvarila i subjektivna obilježja terećenog mu kaznenog djela jer je optuženik itekako bio svjestan da je vozilom naletio na pješaka (a ne životinju), no unatoč navedenom oštećeniku niti je pružio ikakvu pomoć, čak štoviše isti nije, a kako je sam u obrani naveo niti izašao iz auta da provjeri oštećenikovo stanje, a kamoli da mu pomogne. Pritom optuženik niti jednom objektivno neotklonjivom okolnošću nije bio spriječen u pomaganju oštećeniku, već je (iako je oštećeniku mogao pomoći bez ikakve a kamoli veće opasnosti za sebe ili druge) jednostavno s mjesta nesreće pobjegao propustivši pomoći oštećeniku. Stoga je optuženik postupao s izravnom namjerom. Pritom je optuženik morao biti i kao prosječna poslovno sposobna osoba bio svjestan da je njegovo takvo postupanje u vidu nečinjenja (nepružanje pomoći) zabranjeno, dakle bio je svjestan protupravnosti svoga postupanja, a njegova ubrojivost nije dovedena u sumnju te na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

14. Stoga su u ponašanju optuženika, osim objektivnih ostvarila i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, pa ga je sud proglasio krivim za isto.

15. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je na optuženika primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18) jer kasnije izmjene (Narodne Novine 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za počinitelja, s obzirom na jednako propisane kazne.

15.1.Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

15.2 Na strani optuženika sud nije našao niti jednu olakotnu okolnost.

15.3. S druge strane sud je optuženiku otegotnim cijenio činjenicu da je isti višestruko pravomoćno osuđivan. Naime, prema izvodu iz kaznene evidencije optuženik je i prije i nakon počinjena predmetnog kaznenog djela osuđivan i to za razna kaznena djela. Konkretno isti je od srpnja 2018. pa do studenog 2022. četiri puta osuđivan za kaznena djela protiv imovine (krađe, prijevare, računalne prijevare), te dva puta za kaznena djela protiv javnog reda (protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj). Iz navedenog jasnim proizlazi da predmetno kazneno djelo nije izolirani slučaj u optuženikovu životu, već da isti uporno i sustavno čini i to razna kaznena djela. Nadalje, sud je optuženiku otegotnim cijenio jačinu ugroze zaštićenog dobra koja se ogleda u činjenici da je optuženik bez pomoći ostavio osobu kod koje je nastupila osobito teška tjelesna ozljeda, te osim što iz vozila nije uopće izašao da provjeri oštećenikovo stanje nije pa barem naknadno niti pozvao hitnu pomoć, a niti se u konačnici, a kako je to sam oštećenik naveo (i čemu sud vjeruje jer nije imao ikakvog motiva o tome neistinito iskazivati) uopće raspitivao o oštećenikovu zdravstvenom stanju, a što samo dodatno ukazuje na razinu optuženikove bešćutnosti i bezobzirnosti.

15.4. Imajući u vidu sve navedene okolnosti sud nalazi da je u konkretnom slučaju optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Upravo navedenu kaznu sud smatra adekvatnom, kako osobi počinitelja, tako i počinjenom kaznenom djelu te nastupjelim posljedicama, stupnju krivnje sa kojim je optuženik postupao, kao i načinu na koji je djelo počinjeno. Ujedno sud drži da će se izrečenom kaznom utjecati kako na optuženika te ga odvratiti da ubuduće čini kaznena djela, tako i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kao i da će istovremeno izraziti društvenu osudu zbog počinjenih djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak.

16. Konačno, sud je na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženika oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, ocjenjujući da iste ne može podmiriti bez ugroze vlastite egzistencije. S druge strane sud je optuženika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. toč. 8. ZKP/08 i to nužnih izdataka oštećenika te nagrade i nužnih izdatke njegova opunomoćenika u visini i roku koji će biti određeni posebnim rješenjem. Naime optuženika po zakonu ovih troškova nije moguće osloboditi.

U Zagrebu 4. veljače 2025.

ZAPISNIČAR:

SUTKINJA:

Đurđica Vrđuka

Jasmina Sabađija

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, podneskom u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. branitelj optuženika

3. oštećenik po punomoćniku