Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: P-2065/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice FKČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ERSTE & STEIRMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a ,OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i drugi iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. g. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a koja presuda je objavljena 13. veljače 2025. g.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu broj 5102497956 koji je zaključen između tužiteljice i tuženika ništetne sve odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
II. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu broj 5102497956 koji je zaključen između tužiteljice i tuženika ništetne sve odredbe kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju FKČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana isplati iznos od 2.914,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za 1. polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
- na iznos od 0,54 eura od 02.02.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,53 eura od 02.03.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,53 eura od 02.04.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,52 eura od 02.05.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,52 eura od 02.06.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,52 eura od 02.07.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,52 eura od 02.08.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,51 eura od 02.09.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,50 eura od 02.10.2008. g. do isplate,
- na iznos od 6,59 eura od 02.11.2008. g. do isplate,
- na iznos od 0,50 eura od 02.12.2008. g. do isplate,
- na iznos od 8,20 eura od 02.01.2009. g. do isplate,
- na iznos od 8,86 eura od 02.02.2009. g. do isplate,
- na iznos od 9,53 eura od 02.03.2009 g. do isplate,
- na iznos od 7,53 eura od 02.04.2009. g. do isplate,
- na iznos od 10,14 eura od 02.05.2009. g. do isplate,
- na iznos od 7,91 eura od 02.06.2009. g. do isplate,
- na iznos od 5,78 eura od 02.07.2009. g. do isplate,
- na iznos od 6,33 eura od 02.08.2009. g. do isplate,
- na iznos od 8,17 eura od 02.09.2009. g. do isplate,
- na iznos od 6,32 eura od 02.10.2009. g. do isplate,
- na iznos od 6,12 eura od 02.11.2009. g. do isplate,
- na iznos od 8,25 eura od 02.12.2009. g. do isplate,
- na iznos od 9,95 eura od 02.01.2010. g. do isplate,
- na iznos od 12,20 eura od 02.02.2010. g. do isplate,
- na iznos od 11,62 eura od 02.03.2010. g. do isplate,
- na iznos od 15,49 eura od 02.04.2010. g. do isplate,
- na iznos od 14,61 eura od 02.05.2010. g. do isplate,
- na iznos od 15,51 eura od 02.06.2010. g. do isplate,
- na iznos od 25,87 eura od 02.07.2010. g. do isplate,
- na iznos od 23,54 eura od 02.08.2010. g. do isplate,
- na iznos od 31,96 eura od 02.09.2010. g. do isplate,
- na iznos od 27,73 eura od 02.10.2010. g. do isplate,
- na iznos od 22,44 eura od 02.11.2010. g. do isplate,
- na iznos od 33,18 eura od 02.12.2010. g. do isplate,
- na iznos od 38,65 eura od 02.01.2011. g. do isplate,
- na iznos od 34,53 eura od 02.02.2011. g. do isplate,
- na iznos od 35,78 eura od 02.03.2011. g. do isplate,
- na iznos od 32,33 eura od 02.04.2011. g. do isplate,
- na iznos od 32,69 eura od 02.05.2011. g. do isplate,
- na iznos od 42,35 eura od 02.06.2011. g. do isplate,
- na iznos od 44,14 eura od 02.07.2011. g. do isplate,
- na iznos od 56,48 eura od 02.08.2011. g. do isplate,
- na iznos od 54,73 eura od 02.09.2011. g. do isplate,
- na iznos od 45,05 eura od 02.10.2011. g. do isplate,
- na iznos od 44,53 eura od 02.11.2011. g. do isplate,
- na iznos od 43,85 eura od 02.12.2011. g. do isplate,
- na iznos od 46,34 eura od 02.01.2012. g. do isplate,
- na iznos od 49,12 eura od 02.02.2012. g. do isplate,
- na iznos od 49,19 eura od 02.03.2012. g. do isplate,
- na iznos od 47,45 eura od 02.04.2012. g. do isplate,
- na iznos od 48,02 eura od 02.05.2012. g. do isplate,
- na iznos od 49,09 eura od 02.06.2012. g. do isplate,
- na iznos od 48,07 eura od 02.07.2012. g. do isplate,
- na iznos od 48,15 eura od 02.08.2012. g. do isplate,
- na iznos od 47,17 eura od 02.09.2012. g. do isplate,
- na iznos od 45,23 eura od 02.10.2012. g. do isplate,
- na iznos od 47,76 eura od 02.11.2012. g. do isplate,
- na iznos od 48,01 eura od 02.12.2012. g. do isplate,
- na iznos od 48,15 eura od 02.01.2013. g. do isplate,
- na iznos od 44,92 eura od 02.02.2013. g. do isplate,
- na iznos od 47,00 eura od 02.03.2013. g. do isplate,
- na iznos od 47,59 eura od 02.04.2013. g. do isplate,
- na iznos od 46,32 eura od 02.05.2013. g. do isplate,
- na iznos od 42,82 eura od 02.06.2013. g. do isplate,
- na iznos od 41,44 eura od 02.07.2013. g. do isplate,
- na iznos od 43,16 eura od 02.08.2013. g. do isplate,
- na iznos od 44,34 eura od 02.09.2013. g. do isplate,
- na iznos od 47,37 eura od 02.10.2013. g. do isplate,
- na iznos od 45,71 eura od 02.11.2013. g. do isplate,
- na iznos od 46,54 eura od 02.12.2013. g. do isplate,
- na iznos od 47,06 eura od 02.01.2014. g. do isplate,
- na iznos od 47,57 eura od 02.02.2014. g. do isplate,
- na iznos od 48,77 eura od 02.03.2014. g. do isplate,
- na iznos od 48,15 eura od 02.04.2014. g. do isplate,
- na iznos od 46,95 eura od 02.05.2014. g. do isplate,
- na iznos od 46,41 eura od 02.06.2014..g. do isplate,
- na iznos od 46,65 eura od 02.07.2014. g. do isplate,
- na iznos od 48,16 eura od 02.08.2014. g. do isplate,
- na iznos od 49,70 eura od 02.09.2014. g. do isplate,
- na iznos od 49,57 eura od 02.10.2014. g. do isplate,
- na iznos od 50,34 eura od 02.11.2014. g. do isplate,
- na iznos od 51,46 eura od 02.12.2014. g. do isplate,
- na iznos od 51,00 eura od 02.01.2015. g. do isplate,
- na iznos od 51,63 eura od 02.02.2015. g. do isplate,
- na iznos od 51,63 eura od 02.03.2015. g. do isplate,
- na iznos od 51,63 eura od 02.04.2015. g. do isplate,
- na iznos od 51,63 eura od 02.05.2015. g. do isplate,
- na iznos od 51,63 eura od 02.06.2015. g. do isplate,
- na iznos od 51,63 eura od 02.07.2015. g. do isplate.“
IV. Odbija se zahtjev tuženika za utvrđivanje tuženikovog potraživanja prema tužiteljici s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od (167,77 eura-fiksni tečaj konverzije 1 euro = 7,53450 kn )1.264,04 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 0,04 kn od 02.07.2005. g.
- na iznos od 18,17 kn od 02.08.2005. g.
- na iznos od 9,47 kn od 02.03.2006. g.
- na iznos od 16,51 kn od 02.04.2006. g.
- na iznos od 13,85 kn od 02.05.2006. g.
- na iznos od 11,27 kn od 02.06.2006. g.
- na iznos od 16,40 kn od 02.07.2006. g.
- na iznos od 17,98 kn od 02.08.2006. g.
- na iznos od 8,98 kn od 02.09.2006. g.
- na iznos od 11,92 kn od 02.10.2006. g.
- na iznos od 11,41 kn od 02.11.2006. g.
- na iznos od 15,58 kn od 02.12.2006. g.
- na iznos od 27,46 kn od 02.01.2007. g.
- na iznos od 35,45 kn od 02.02.2007. g.
- na iznos od 31,74 kn od 02.03.2007. g.
- na iznos od 33,91 kn od 02.04.2007. g.
- na iznos od 54,13 kn od 02.05.2007. g.
- na iznos od 59,10 kn od 02.06.2007. g.
- na iznos od 65,65 kn od 02.07.2007. g.
- na iznos od 65,61 kn od 02.08.2007. g.
- na iznos od 56,63 kn od 02.09.2007. g.
- na iznos od 69,99 kn od 02.10.2007. g.
- na iznos od 70,32 kn od 02.11.2007. g.
- na iznos od 60,94 kn od 02.12.2007. g.
- na iznos od 61,97 kn od 02.01.2008. g.
- na iznos od 41,97 kn od 02.02.2008. g.
- na iznos od 28,63 kn od 02.03.2008. g.
- na iznos od 15,45 kn od 02.04.2008. g.
- na iznos od 46,37 kn od 02.05.2008. g.
- na iznos od 54,95 kn od 02.06.2008. g.
- na iznos od 45,57 kn od 02.07.2008. g.
- na iznos od 64,27 kn od 02.08.2008. g.
- na iznos od 60,07 kn od 02.09.2008. g.
- na iznos od 41,60 kn od 02.10.2008. g.
- na iznos od 20,68 kn od 02.12.2008. g.
i to do 31.07.2007. g. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 01.08.2008. g. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.07.2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 154,81 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
- CHF 1,04 od 02.06.2011. g. pa do isplate
- CHF 1,03 od 02.07.2011. g. pa do isplate
- CHF 1,01 od 02.08.2011. g. pa do isplate
- CHF 0,99 od 02.09.2011. g. pa do isplate
- CHF 0,98 od 02.10.2011. g. pa do isplate
- CHF 3,74 od 02.11.2011. g. pa do isplate
- CHF 3,67 od 02.12.2011. g. pa do isplate
- CHF 3,60 od 02.01.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,53 od 02.02.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,46 od 02.03.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,39 od 02.04.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,31 od 02.05.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,24 od 02.06.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,17 od 02.07.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,10 od 02.08.2012. g. pa do isplate
- CHF 3,03 od 02.09.2012. g. pa do isplate
- CHF 2,96 od 02.10.2012. g. pa do isplate
- CHF 2,88 od 02.11.2012. g. pa do isplate
- CHF 2,81 od 02.12.2012. g. pa do isplate
- CHF 2,73 od 02.01.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,65 od 02.02.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,57 od 02.03.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,49 od 02.04.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,42 od 02.05.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,33 od 02.06.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,25 od 02.07.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,17 od 02.08.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,10 od 02.09.2013. g. pa do isplate
- CHF 2,01 od 02.10.2013. g. pa do isplate
- CHF 1,93 od 02.11.2013. g. pa do isplate
- CHF 1,84 od 02.12.2013. g. pa do isplate
- CHF 1,76 od 02.01.2014. g. pa do isplate
- CHF 7,59 od 02.02.2014. g. pa do isplate
- CHF 7,20 od 02.03.2014. g. pa do isplate
- CHF 6,80 od 02.04.2014. g. pa do isplate
- CHF 6,40 od 02.05.2014. g. pa do isplate
- CHF 5,99 od 02.06.2014. g. pa do isplate
- CHF 5,58 od 02.07.2014. g. pa do isplate
- CHF 5,17 od 02.08.2014. g. pa do isplate
- CHF 4,75 od 02.09.2014. g. pa do isplate
- CHF 4,34 od 02.10.2014. g. pa do isplate
- CHF 3,92 od 02.11.2014. g. pa do isplate
- CHF 3,50 od 02.12.2014. g. pa do isplate
- CHF 3,07 od 02.10.2015. g. pa do isplate
- CHF 2,64 od 0.02.2015. g. pa do isplate
- CHF 2,21 od 02.03.2015. g. pa do isplate
- CHF 1,77 od 02.04.2015. g. pa do isplate
- CHF 1,34 od 02.05.2015. g. pa do isplate
- CHF 0,89 od 02.06.2015. g. pa do isplate
- CHF 0,46 od 0207.2015.2015. g. pa do isplate
i to do 31.07.2007. g. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 01.08.2008. g. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.07.2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.341,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom tijekom 2005.g. sklopila Ugovor o kreditu broj: 5102497956 . Tim ugovorom tuženik joj je odobrio potrošački-stambeni kredit u iznosu od 21.500,00 CHF. Tužiteljica ga je sklopila kao potrošač a tuženik kao trgovac pa da se radi o potrošačkom ugovoru sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Radi se o standardnom ugovoru o kreditu koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika, o kome se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica kao potrošač imala utjecaj na njegov sadržaj.
2.Tuženik da je ugovorio sa tužiteljicom odredbu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Ta odredba ugovora da je ništava. Smatra da je ništetna i odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Poziva se i na presudu Visokog Trgovačkog suda Pž- 7129/13 od 16.07.2014. g. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. g. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da je nepoštena i ništetna s aspekta zaštite potrošača ali je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala.
3.Nadalje se poziva i na presudu Vrhovnog suda RH Revt-249/14. Tuženik da je stekao određene novčane iznose temeljem ništavih ugovornih odredbi pa je dužan vratiti tužiteljici ono što je na taj način stekao. Slijedom navedenog tužiteljica traži da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev konačno preciziran podneskom od 25.01.2021. g. ( l.s.200 ) odnosno podneskom od 27.01.2025. g. u kojem precizira zahtjev u važećoj valuti euro.
4.U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i osnov i visinu te ističe prigovor zastare. Ističe da zaključci sudova u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke pa da treba utvrditi informiranost tužiteljice u fazi pregovaranja u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. Tužiteljici da su bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz kojih je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF. Stoga da se odredba ugovora kojom se glavnica veže uz CHF ne može smatrati nepoštenom jer je ista razumljiva sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača. Ona je jasna , lako uočljiva i razumljiva a tužiteljica je kao prosječni potrošač znala da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na promjenjivost kamatne stope ističe da je tuženik vršio sve promjene kamatne stope sukladno važećim pozitivnim propisima. Deklaratorna zaštita koju tužiteljica traži da je usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Osporava se da bi na strani tužiteljice nastala šteta kao i da bi eventualnu štetu prouzročio tuženik. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te ističe prigovor prijeboja u podnesku od 20.12.2019.
.g. Tuženik smatra da mu tužiteljica treba vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju za razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog. Stoga traži da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj njegove tražbine u iznosu od 267,77 eura/1.264,04 kn sa kamatama. Dalje navodi da ukoliko bi sud utvrdio ništavom odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi da bi mu tužiteljica bila dužna vratiti svaki potplaćeni anuitet od 01.05.2011. g. pa nadalje stoga je predložio da sud utvrdi postojanje njegove tražbine spram tužiteljice u iznosu od 154,81 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose a kako je to određeno u podnesku od 20.12.2019. g.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao tužiteljicu a proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šprem Maraš. Tuženik je odustao do prijedloga za saslušanjem svjedoka uključujući i predloženog svjedoka FK.
6.Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Prigovor prijeboja istaknut od tuženika nje osnovan jer nije osnovano potraživanje tuženika prema tužiteljici.
8. Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je kredit zatvoren i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.
9. Preinaka tužbe je dozvoljena u smislu odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku pa ju je sud dopustio.
10. Tužiteljica potražuje ovom tužbom povrat isplaćene kamate temeljem ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Potražuje i razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima.
11.Nesporno je da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607- 5102497956 dana 30. lipnja 2005.g. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 21.500,00 CHF protuvrijednosti u kuma a kako je to određeno čl. 2. istog ugovora ( l.s.106 ) a koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti za 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 233,22 CHF obračunatih po srednjem tečaju Banke tuženika na dan odobrenja žiro računa Banke.
12.U čl. 8. ugovora određeno je da kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosi 5,490 % godišnje te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope kao i način obračuna i naplate sukladno važećim odlukama Banke.
13.Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan korištenja kredita iznosio 1 CHF= 4,6890 HRK. 14. Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Tuženik je tužiteljici dostavio otplatne planove u kojima je izmijenio način obračuna i naplate. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetnu posl br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik ako trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.
15.Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati a pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužiteljica se pozvala na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.
16. Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03) jer je sklopila predmetni pravni posao u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužiteljica je podigla predmetni stambeni kredit za adaptaciju stana u privatnoj kući u [adresa] u [adresa] gdje i živi.
17.Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
18.Sporno je među parničnim strankama da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu ništave slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužiteljici isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ).
19. U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze ( čl. 230. st. 3. ZOO-a ). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da bi pravo tužiteljice zastarjelo tek 13. lipnja 2019. g ( u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom )a tužba je podnesena 11. lipnja 2019. g. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužiteljice za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina.
20.U postupku je dakle prvo trebalo utvrditi da li su ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
21.S obzirom na utuženo razdoblje mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača sa svim izmjenama i dopunama( NN-79/07 i dr. ).
22. Odredbom čl. 84. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 99. ZZP-a iz 2007. g. propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
23. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da su odredbe koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile lako uočljive i u njima je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke u kojem slučaju da dolazi i do izmjene anuiteta iz čega slijedi da su te ugovorne odredbe jasne. No ovdje je trebalo utvrditi da li su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive tužiteljici kao potrošaču posljedično čemu da li su poštene u smislu zakonskim odredbi iz čl. 84. ZPP-a iz 2003. g.
24.Analizirajući sadržaj točke 8. predmetnog ugovora o kreditu ocjena je ovog suda da su iste odredbe za prosječnog potrošača nerazumljive. Način i obračun kamata vezan je za više akata tuženika s tim da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovima slijedom čega ovaj sud smatra da navedene odredbe o promjenjivosti kamatne stope uključujući i razloga koji utječu na promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužiteljici kao potrošaču nisu mogle bile razumljive. Tuženik u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije naveo objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužiteljica kao prosječni potrošač mogla provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način.
25.Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kao je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl .272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava.
26.Unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju može se ocijeniti kao suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica kao korisnik kredita i potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužiteljici je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa a to je bilo 5,490 % godišnje dok ostali podaci a to je na koji način će se ta kamatna stopa od 5,490% godišnje mijenjati u budućnosti nisu bili ni određeni niti odredivi. Niti ugovor o kreditu niti akti banke ne sadrže referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužiteljica kao prosječni potrošač bila u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Tužiteljica stoga nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. U svom iskazu je navela da joj u banci nisu posebno objašnjavali zbog čega dolazi do promjene tečaja i kamatne stope, tekst ugovora da je bio unaprijed pripremljen, tražila je pojašnjenje od djelatnice banke vezano za valutnu klauzulu odnosno razloge promjene tečaja što joj ova nije pojasnila. Misli da to djelatnica banke nije ni znala već je postupala po šprancama. Dakle, djelatnica banke koja je razgovarala sa tužiteljicom prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije ju informirala o razlozima zbog čega dolazi do tih promjena te o rizicima koji za nju mogu nastati.
27.Tuženik je banka - financijska institucija čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade i ima pravo na ugovaranje promjenjive kamatne stope posebno kada zaključuje kredita na duže razdoblje ali banke su u sklapanju takvih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. To podrazumijeva da su dužne nudeći svoje proizvode na tržištu maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi se njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Zato je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dužan tužiteljicu kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita a što nije učinio.
28.Slijedom navedenog ugovorna odredba iz točke 8. ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu je ništava a posljedično tome i odredbe koje se odnose a promjenu anuiteta i to u smislu odredbe čl. 102. ZZP- a iz 2007. g. Tužiteljica u biti zahtjeva isplatu s osnova djelomične ništavosti ugovorne odredbe iz točke 8 .ugovora u dijelu u kojem se odnosi na ovlaštenje tuženika na jednostrano mijenjanje kamatne stope i posljedično tome na povećanje anuiteta.
29.Tome u prilog govori i okolnost da je stupanjem na snagu Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju 01. travnja 2014. g. izvršena zakonodavna intervencija za određeno vremensko razdoblje prema kojem zakonu je predviđeno da korisnici kredita bankama plaćaju točno utvrđeni iznos kamatne stope (čl. 11 c) koji ne smije preži maksimalno dopuštenu kamatnu stopu utvrđenu u čl. 11. c tog zakona. To ukazuje na činjenicu da ugovor o kreditu može opstati iako je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništava.
30.Treba reći i da činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu da li su pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljicom o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Javni bilježnik je prije ovjere pročitao ugovor strankama no nije im objašnjavao načine i razloge mijenjanja kamatne stope niti pojašnjavao razloge promjene tečaja i posljedice koje iz toga mogu proizaći. To je upravo bila obveza tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora.
31.Što se tiče valutne klauzule tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl.97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvala i ovdje tužiteljica. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke II. je trebalo usvojiti.
32.Sud je utvrdio ništavim odredbe ugovora kako je to utvrđeno u točkama I. i II.. tužbenog zahtjeva slijedom čega je tuženik u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.
33. Vještak financijske struke Goranka Šmer Maraš je izračunala preplatu koja predstavlja razliku između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu a primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan isplate kredita što iznosi 67,18 eura/506,15 HRK te tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita što iznosi 2.848,32 eura/21.452,12 HRK u utuženom razdoblju. Napominje se da se ovi iznosi dobiju kada se izračunaju samo pozitivne razlike ( kolona 17,18, i 19. Tabele 3. Nalaza vještaka) na koji način je i tužiteljica precizirala svoj zahtjev.Na nalaz imenovanog vještaka stranke nisu imale primjedbi vezano za matematički izračun. Tužiteljica je precizirala svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka koji je onda od strane suda prihvaćen u cijelosti.
34.Tuženik je danom uplate tužiteljice stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja (a to je dan uplate tužiteljice ).
35. Što se tiče eventualnog potraživanja tuženika spram tužiteljice istaknutog u prigovoru prijeboja a radi plaćanja anuiteta po tečaju nižem od početnog isto nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog te po kamati nižoj od početne tužiteljica nije primila niti stekla bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njezina obveza za vraćanjem nečega što nije primila. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužiteljici okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Prigovor prijeboja je onda neosnovan i s osnova naknade štete. Isto se odnosi i na eventualno potraživanje tuženika s osnove potplaćenih anuiteta zbog snižene kamatne stope odnosno kamatne stope niže od početno ugovorene.
36.Osim toga eventualno potraživanje tuženika s osnova potplaćenih anuiteta zbog razlike u tečaju tuženika je u zastari. Prigovor prijeboja je istaknut podneskom od 20.12.2019. g. tj. u odgovoru na tužbu. g. što uz opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima znači da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 20.12.2014.g.što su sva potraživanja navedena u prigovoru prijeboja s osnove potplaćenih anuiteta na ime tečajnih razlika te pretežni dio potraživanja s osnove potplaćenih anuiteta zbog promjene u kamatnoj stopi. Podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ima učinka na prekid zastare samo za potraživanja potrošača prema bankama čija su prava i interesi povrijeđeni sklapanjem kredita s nepoštenim ugovornim odredbama.
37.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Priznat joj je trošak sastava tužbe i podnesaka od 22.07.2019. g. u visini od po 100 bodova, sastava podneska od 09.01.2020. g. i 25.01.2021. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr.8/3 ) , zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 10.01.2020.g. , 28.09.2020. g. 27.11.2020. g. 01.02.2021. g. i 11.02.2025. g. u visini od po 100 bodova što sa PDV-om iznosi 2.000,00 eura. Tome treba pridodati i trošak pristojbe na presudu od 75,65 eura te troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eura što ukupno iznosi 2.341,10 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška je trebalo odbiti. Ovo stoga što joj nije priznat trošak sastava podnesaka nepotrebnih za raspravljanje kao i podnesaka u kojima ponavlja svoje navode a nije joj priznat ni trošak svih podnesaka u kojima precizira svoj zahtjev.
U Rijeci, 13. veljače 2025.
SUDAC
Mirna Santini
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
D N A :
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
Nakon pravomoćnosti pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 26,54 eura
Rijeci, 13.02.2025.