REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-461/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja ŠP, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu, Sarajevska 3a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, (OIB 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/375, URBROJ: 531-03-4-2-24-4 od 8. veljače 2024. i rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula – Pola, KLASA: UP/I-361-05/12-06/960, URBROJ: 2163-18-06/9-23-34 od 9. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula – Pola, KLASA: UP/I-361-05/12-06/960, URBROJ: 2163-18-06/9-23-34 od 9. kolovoza 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu stambene namjene i dvije pomoćne zgrade, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-361-05/23-26/375, URBROJ: 531-03-4-2-24-4 od 8. veljače 2024. odbio tužiteljevu žalbu.

3. Upravna tijela utemeljila su predmetna rješenja na utvrđenju da tužitelj nije postupio po zaključku prvostupanjskog tijela te uklonio dijelove jednostavne zgrade i pomoćne zgrade 1 izgrađene nakon aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., dok da pomoćna zgrada 2 uopće nije vidljiva na snimci DOF5/2011, slijedom čega da se zahtjevu za ozakonjenje ne može udovoljiti.

4. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da je postupio po zaključku na način da je dostavio ispravljeni snimak izvedenog stanja od siječnja 2023. u kojem je površina jednostavne zgrade umanjena za površinu natkrivene terase, te da je smatrao da se u tom dijelu zgrada može ozakoniti, budući da se radi o onom dijelu zgrade koji je nedvojbeno evidentiran do 21. lipnja 2011. Navodi da u postupku nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka, no da je predmetna zgrada čitavo vrijeme jednakih dimenzija, te da je nakon 21. lipnja 2011. samo zamijenjen krov, koja okolnost ne predstavlja zapreku za ozakonjenje. Stoga smatra da je zahtjev valjalo usvojiti, koji je stav u skladu i sa stavom tuženika iz ranijeg rješenja od 28. svibnja 2018. Zaključno ističe da je u međuvremenu platio naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, te ističe da je spreman ukloniti pomoćne zgrade.

5. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 6. veljače 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u skladu s čl. 6 Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim činjenim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja podnesenim 2. listopada 2012. radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu i dvije pomoćne građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Među strankama ovog spora sporno je postoje li zapreke za ozakonjenje predmetnih zgrada u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ), odnosno je li tužitelj postupio po zaključku prvostupanjskog tijela u smislu čl. 20. ZPNIZ-a.

12. Iz spisa proizlazi da je prvotnim rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I- 361-05/12-06/960, URBROJ: 2163/1-18-06/7-18-15 od 28. svibnja 2018. tužiteljev zahtjev odbijen temeljem utvrđenja da je na snimci DOF 5/11 vidljiva zgrada različitih dimenzija od jednostavne zgrade za koju je podnesen zahtjev. Navedeno rješenje poništeno je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/18-26/529, URBROJ: 531-05-2- 2-18-3 od 22. listopada 2018., te je predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno nedvojbeno utvrditi koji je dio predmetne zgrade evidentiran do 21. lipnja 2011., pa ukoliko ne postoje uvjeti za ozakonjenje čitave zgrade, tužitelju omogućiti da u smislu čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a ozakoni dio zgrade koji je evidentiran do tog trenutka.

13. U daljnjem tijeku upravnog postupka provedeno je vještačenje po vještaku Orlandu Bulešiću, dipl. ing. geod., koji je u danom nalazu i mišljenju zaključio da je jednostavna zgrada (zgrada 1) dograđena natkrivenom terasom koja nije vidljiva na DOF5/2011, da izvedeno stanje pomoćne zgrade – spremišta (zgrada 2) ne odgovara prikazu iz arhitektonske dokumentacije, a da pomoćna zgrada – spremište (zgrada 3) uopće nije vidljiva na snimci DOF5/2011. Tužitelj navedeni nalaz i mišljenje nije osporavao, te je nastavno zaključkom prvostupanjskog tijela od 20. kolovoza 2020. pozvan na u roku od 60 dana otkloni nedostatke, na način da na jednostavnoj zgradi ukloni dograđenu terasu i dostavi dokaz o dostavljanju iste; uskladi stanje pomoćne zgrade 1 prema stanju prikazanom u dokumentaciji i dostavi dokaz o otklanjanju nedostataka, te ukloni pomoćnu zgradu 2 ili odustane od ozakonjenja iste, kao i da dostavi ispravljenu snimku izvedenog stanja, uz upozorenje da će u protivnome zahtjev biti odbijen.

14. Nakon što je tužitelj dostavio novu snimku izvedenog stanja iz siječnja 2023., prvostupanjskog tijelo je neposrednim opažanjem na licu mjesta 29. lipnja 2023. utvrdilo da tužitelj nije postupio po zaključku, naime nije uklonio natkrivenu terasu s jednostavne zgrade, kao i da pomoćna zgrada 1 i dalje nije u skladu sa snimkom izvedenog stanja i geodetskim snimkom, naime da je dio na kojemu je prikazana natkrivena terasa i dalje zazidan, te je potom tužiteljev zahtjev za ozakonjenje odbijen u cijelosti.

15. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

16. Odredbom čl. 20. st. 4. ZPNIZ-a propisano je da se rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).

17. Imajući u vidu iznijeto nesporno činjenično stanje, te primijenivši na isto citirane odredbe materijalnog prava, Sud smatra da je upravno tijelo pravilno i zakonito u cijelosti odbilo tužiteljev zahtjev za ozakonjenje predmetnih zgrada.

18. Naime, u pogledu pomoćne zgrade 2, provedenim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da predmetna zgrada nije vidljiva na snimci DOF 5/2011, koju okolnost tužitelj nije osporio. Stoga se predmetna zgrada ne može podvesti pod definiciju "nezakonito izgrađene zgrade" iz čl. 2. ZPNIZ-a.

19. Što se tiče preostale dvije zgrade (jednostavne zgrade za odmor i pomoćne zgrade 1), vještačenjem koje tužitelj nije osporavao u postupku, a ne osporava ni u ovome sporu, utvrđeno je da je jednostavna zgrada djelomično vidljiva na DOF5/2011, naime da nije vidljiva njezina dogradnja u vidu natkrivene terase; dok je u pogledu pomoćne zgrade utvrđeno da njezino izvedeno stanje na licu mjesta ne odgovara nacrtu iz snimke izvedenog stanja (zazidani dio je u dokumentaciji prikazan kao natkrivena terasa).

20. Tužitelj u ovome sporu zapravo i ne osporava da nije postupio po zaključku, odnosno da nije uklonio sporne dijelove jednostavne zgrade i pomoćne zgrade, no smatra da je dostavljanjem (ispravljene) snimke izvedenog stanja udovoljio traženju iz zaključka.

21. Međutim, da bi se zahtjevu tužitelja moglo udovoljiti, nije dostatno da isti u snimci izvedenog stanja prikaže stanje bez dijelova zgrade koji nisu vidljivi na snimci DOF 5/2011 (natkrivena terasa jednostavne zgrade), već je isti bio dužan te dijelove i fizički ukloniti (srušiti), budući da je navedeno propisano odrednom čl. 20. st. 4. ZPNIZ- a, a kako je to isti i upozoren zaključkom. Budući da tužitelj nije postupio po zaključku te nije uklonio navedeni dio, dok u pogledu pomoćne građevine stanje prikazano u dokumentaciji nije uskladio sa izvedenim stanjem, to je pravilno prvostupanjsko tijelo podneseni zahtjev u cijelosti odbilo, neovisno o tome što je dio građevine vidljiv na snimci DOF 5/2011. Pritom okolnost što je tužitelj obvezan na plaćanje naknade za zadržavanje predmetnih zgrada ne predstavlja zapreku za odbijanje podnesenog zahtjeva, ukoliko se utvrdi da je isti neosnovan.

22. Slijedom navedenog, pobijanim rješenjem tuženika pravilno je i zakonito odbijena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja, te je stoga tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

24. Stoga je riješeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 13. veljače 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, Sarajevska 3a

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20