Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-3/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LG, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. listopada 2024. broj Kzd-2/2024., u sjednici održanoj 13. veljače 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog LG i branitelja, odvjetnika Tomislava Boljata,
p r e s u d i o je
Odbija se žalba optuženog LG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim optuženi LG zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. za koje mu je izrečena, temeljem članka 154. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od pet godina, a uz primjenu članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. kolovoza 2023. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08. optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.550,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Tomislavu Boljatu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka. Predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud uvaži razloge žalbe, preinači prvostupanjsku presudu, a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08. izvješteni su optuženik i branitelj, odvjetnik Tomislav Boljat, koji su u žalbi to zahtijevali. Prisutnost optuženog LG na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08., uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), kao i branitelj koji je prisustvovao sjednici vijeća uz optuženika iz Zatvora u Šibeniku. Državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Optuženik u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju nalazi u tome da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, da presuda ne sadrži obrazloženje iz kojih razloga je sporne činjenice sud našao dokazanima ili nedokazanima, niti sadrži ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza.
7.1. Suprotno navodima žalbe, nije ostvarena istaknuta bitna povreda jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni i nisu proturječni. Prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela, za koje se optuženik tereti, utvrdio iz kojih dokaza, obrazložio je zašto smatra iskaz oštećenog LGM vjerodostojnim i koji dokazi podupiru njegov iskaz te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, a to predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.2. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik analizira rezultate dokaznog postupka i daje vlastitu ocjenu pojedinih dokaza, osobito iskaza oštećenika. Međutim, suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenika vjerodostojnim. To stoga što je njegov iskaz potvrđen provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem po vještacima, psihijatrici Klementini Ružić i psihologinji Ines Torić, iz kojeg proizlazi da je oštećenik sposoban prepričati logički strukturirani sadržaj bez iskrivljavanja ili krivog povezivanja činjenica i da mu kognitivni kapaciteti omogućavaju davanje vjerodostojnog iskaza. To što je odbio opisati detalje događaja, po vještacima, može se pripisati izbjegavanju sjećanja na traumatsko iskustvo, čemu je prilog i činjenica da tijekom obrade nije pokazao sklonost simuliranju. Jednako tako, iako su se vještakinje složile s navodom iz izviješća Centra za socijalnu skrb Zagreb da se oštećenik često služi manipulacijama i lažima, objasnile su da je manipulativnost jedna njegova karakterna osobina, da je u ranom razdoblju bio izložen teškim i traumatskim situacijama koje su plodno tlo i za prisutnost smetnji iz kruga posttraumatsko stresnog poremećaja, ali i da je činjenica kako su skale validnosti zabilježile da je odgovarao ozbiljno bez iskrivljavanja rezultata u pozitivnom ili negativnom smjeru.
8.1. Tako je oštećenik, iako se ne sjeća silovanja, jasno opisao susret s optuženikom koji mu se predstavio kao L, da ga je pozvao u svoju kuću, putem ga je grlio i ljubio, kod kuće su pili alkohol, bio je pijan i umoran, ujutro se probudio gol u optuženikovom krevetu i bolio ga je anus. Da je silovan rekao je svjedokinji FG, a to što joj je govorio o drugim događajima za koje je svjedokinja ocijenila da su izmišljeni (da su ga ganjale divlje svinje i nosorog), ne znači, kako prikazuje žalba, da se radi u cijelosti o izmišljenom događaju. Također, bez značaja su na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalbeni prigovori da oštećenik nije odmah događaj prijavio policiji.
8.2. Motiv koji nudi optuženik, da se oštećenik nastojao domoći boljih uvjeta udomljavanja, iz udomiteljske obitelji koja mu nije odgovarala smještajem u Odgojni dom Mali Lošinj, nije logičan i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je izostao bilo kakav motiv lažnog terećenja optuženika od strane oštećenika. Stoga, suprotno navodima žalbe, kojima se nastoji prikazati neistinitim iskaz oštećenika i uvjeriti sud u istinitost obrane optuženika da nije počinio kazneno djelo za koje se tereti, pravilno je prvostupanjski sud analizom svih dokaza, iskaz oštećenika ocijenio vjerodostojnim, a s pravom nije prihvatio obranu optuženika, jer takva obrana je suprotna iskazu oštećenika.
8.3. Stoga je neutemeljena optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je iz obrazloženja presude razvidno da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, pa nije bilo potrebe primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo, niti je osnovana žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na koje se povrede upire žalbom.
9. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni. Smatra da je prestroga, da nisu uzete u obzir sve olakotne okolnosti na strani optuženika, a one koje su uzete da nisu dovoljno cijenjene dok su otegotne okolnosti precijenjene. Smatra da je bilo uvjeta za primjenu odredbi o ublažavanju kazne.
9.1. Međutim, po stavu ovog suda, kao suda drugog stupnja, optuženikova žalba zbog odluke o kazni nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotno je cijenio da je neosuđivan, smanjeno ubrojiv u vrijeme djela i da je otac jednog djeteta o kojem skrbi, a kao otegotno visok stupanj upornosti u počinjenju kaznenog djela, tako da se kazna zatvora u trajanju od pet godina ukazuje podobnom da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz članka 47. KZ/11. Stoga nema mjesta blažem kažnjavanju kako se predlaže u žalbi optuženika, zbog čega nije osnovana žalba zbog odluke o kazni.
10. U odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, valja istaći da je prvostupanjski sud pravilno optuženika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, imajući u vidu njegovo imovno stanje. Ukoliko se u međuvremenu njegovo imovno stanje izmjeni do mjere da neće biti u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka, ima pravo zahtijevati izmjenu odluke o troškovima u skladu s člankom 148. stavkom 6. ZKP/08.
11. S obzirom na izloženo, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08. odučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
