REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2342/2022-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Časlav Žaja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Orešković, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i njegova punomoćnika Časlava Žaje, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Oreškovića, odvjetnika, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10 000 Zagreb isplatiti tužitelju, DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 7.118,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2018. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju, DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 5.198,17 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 13. veljače 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja

. / .

banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu 15. lipnja 2018., navodi da se 31.10.2017. dogodio štetni događaj na način da je tuženik tog datuma oko 14,30 sati u Zagrebu fizički napao tužitelja, dok je on upravljao teretnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] i to na način da je tuženik rukom otvorio vrata vozila, kojim je tužitelj upravljao i potom ga šakom udario u glavu u predjelu lijevog oka zbog čega je tužitelju pružena liječnika pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, kao što je razvidno iz Potvrde Policijske uprave zagrebačke, V policijske postaje Zagreb br. 511-19-31/5-PT-59/17 od 6.11.2017. Protiv okrivljenika (ovdje tuženika) je 31.10.2017. podnesen prekršajni nalog br. 511-19-31/5-PT-59/17 radi počinjenja prekršaja iz čl. 13. st. 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 47/1990, 55/1991, 29/1994). Tužitelj je 30.1.2018. nadležnom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnio kaznenu prijavu protiv tuženika zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede iz čl. 118. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017).

1.1. Dalje tužitelj ističe da mu je u naprijed navedenom štetnom događaju dijagnosticirano natučenje lijevog oka, prijelom incizalnog kuta zuba 11 i 12, prijelom incizalnog brida zuba 12 i prijelom incizalnog kuta zuba 42 kao i laceracija lijeve arkade što je pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke boli, da je prošao dugotrajno liječenje i terapije, potom da je trpio duševne boli i strah, da je kao posljedica predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja nastupilo naruženje te da je imao potrebu za tuđom pomoći i njegom druge osobe. Ističe da mu je tuđa pomoć i njega druge osobe bila potrebna kod održavanja osobne higijene, pribavljanje hrane i obavljanje kućanskih poslova. Napominje da se za vrijeme liječenja nije mogao baviti sportskim aktivnostima, kojima se inače bavi te da kao posljedica predmetnog štetnog događaja još uvijek osjeća nesigurnost, nemir i anksioznost. K tome, ističe da se radi o mladoj osobi te da se naruženje nalazi na licu, pa je kao takvo u svakom trenutku vidljivo svim osobama s kojima dolazi u kontakt. 1.2. Nadalje, kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je u postupku pružanja zdravstvene zaštite nastao trošak liječenja u visini od 554,24 kn, a sve na ime obveznog sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite. Tužitelj ističe da je zaposlen na radnom mjestu vozača motornog vozila kod poslodavca Mepas d.o.o. te da je zbog privremene nesposobnosti za rad u trajanju od 2.11.2017. do 30.11.2017. kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 454,55 kn. U skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. u svezi s čl. 1046. i 1103. Zakona o obveznim odnosima tužitelj tužbom potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete i to za: -duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti, iznos od 7.500,00 kn

. / .

-pretrpljene tjelesne boli, iznos od 2.406,00 kn

-pretrpljen stran, iznos od 1.955,00 kn

-duševne boli zbog naruženosti, iznos od 16.920,00 kn

-potrebu za tuđom pomoći i njegom, iznos od 450,00 kn

-trošak liječenja, iznos od 554,24 kn

-izgubljenu zaradu, iznos od 454,55 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 30.239,79 kn. Konačno specificiranim zahtjevom u podnesku od 5.3.2024. (list 234-236 spisa) tužitelj potražuje isplatu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 7.118,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom i uz naknadu parničnih troškova s kamatama, a kako je to pobliže navedeno u samom podnesku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti. Ističe kako je razvidno da ozlijede, koje tužitelj navodi da je zadobio u ovom štetnom događaju, zasigurno nisu nastale na ovaj način, pa osporava kauzalitet između nastanka predmetnog štetnog događaja te ozljeda i posljedica koje navodno iz njega proizlaze. Navodi da je točno da je između tužitelja i tuženika 31.10.2017. došlo do verbalnog sukoba i to uslijed činjenice da je tužitelj, upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], nekoliko minuta prije spornog događaja iz tužbe, doslovce izgurao s ceste sina ovdje tuženika, gdje je isti izgubio nadzor nad vozilom. Kako se tužitelj nalazio malo dalje od mjesta događaja, sin ga je nazvao na telefon i obavijestio ga o spornim događajima te je tuženik, primijetivši isti ovaj kamion, zaustavio svoje vozilo iza tužiteljeva te upitao tuženika zašto je pobjegao s mjesta nezgode. Netočno je da bi tuženik otvorio vrata kamiona i udario tužitelja, već je tužitelj samoinicijativno izašao iz teretnog vozila i počeo vrijeđati tuženika te je došlo do naguravanja, koje nije eskaliralo jer je naišla policija. Policiji je tuženik na licu mjesta platio kaznu za narušavanje javnog reda i mira. Ističe da navodi iz tužbe nisu niti mogući, a o čemu govori činjenica da je tuženik invalidna osoba, koja ima lijevi umjetni kuk, a desni mu je slabo pokretan, slabo hoda, gubi balans. Tri mjeseca od spornog događaja tuženik je operirao srce te je, obzirom na sve te okolnosti, nemoguć slijed kako ga opisuje tužitelj u tužbi, jer se prvenstveno tuženik nije nikako mogao popeti na kamion, koji je visok preko 2 m, a kamoli se popeti skroz u kabinu i još udariti tužitelja u lijevu stranu lica. Nadalje, u odnosu na navode iz tužbe da je tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv tuženika, ističe da je ista s 16.7.2018. odbačena s obrazloženjem da nema elemenata kaznenog djela. Također, protivi se u cijelosti zahtjevu za imovinsku štetu na ime troškova liječenja i izgubljene zarade i predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Ovdje treba navesti da na ročište za glavnu raspravu 6.12.2021. (list 161 spisa) nije pristupio uredno pozvan punomoćnik tužitelja, dok se punomoćnik tuženika udaljio s ročišta, slijedom čega je, u smislu odredbe čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku, sud donio rješenje posl.br. Pn-1756/2018-48 od 6.12.2021. (list 165-166 spisa) da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. Tužitelj je podneskom od 9.12.2021. (list 168-169 spisa) podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je sud rješenjem posl.br. Pn-1756/2018-54 od 25.4.2022. (list 177-179 spisa) prihvatio prijedlog tužitelja i dopustio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta 6.12.2021. i ukinuo rješenje ovog suda posl.br. Pn- 1756/2018-48 od 6.12.2021., nakon čega je spis dobio novi poslovni broj Pn-2342/2022.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: preslike potvrde V. PP Zagreb br. 511-19-31/5-PT-59/17 od 6.11.2017. (list 7, 38 spisa), preslike medicinske dokumentacije tužitelja (list 8-23, 51-55 spisa), presliku računa KBC Zagreb (list 24-26, 28-30 spisa), preslike računa Doma zdravlja Zagreb-Istok (list 27 spisa),

. / .

presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 31 spisa), obračunske isprave za isplaćenu plaću tužitelju (list 32-34 spisa), presliku uvjerenja o prebivalištu tuženika (list 39 spisa), dopis V. PP Zagreb od 23.11.2018. (list 58 spisa), presliku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl.br. K-DO-359/18 od 16.7.2018. (list 61-62 spisa), presliku potvrde Mepas d.o.o. od 22.5.2019. (list 83 spisa), presliku izjave radnika o ozljedi na radu (list 84-85 spisa), presliku prijave o ozljedi na radu od 1.12.2017. (list 86-89 spisa), saslušani su svjedoci ĐI (list 70-72 spisa), FI (list 72-73 spisa), ZI (list 81-82 spisa), TI (list 92-93 spisa), BI (list 93-94 spisa), a izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Ziti Blažić Potočki, dr. Augustu Mijiću i dr. Darku Marčinku (list 103-106, 110-113, 115- 116, 134, 141 spisa), te su saslušane i parnične stranke (list 158-160, 190-191 spisa), pročitana je medicinska dokumentacija tuženika (list 202-2016 spisa), a izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Mayeru (list 225- 229 spisa) te je pročitana i priložena sudska praksa (list 40-41 spisa). Sud je, nakon nalaza i mišljenja prof.dr.sc. Mayera ponovo zatražio usmeno očitovanje vještakinje dr. Blažić Potočki o mogućnostima oštećenja zuba te prof.dr.sc. Marčinka, koji su se očitovali na ročištu 30. siječnja 2025. nakon čega su se stranke suglasile da nije potrebno ponovo zvati dr. Mijića te nisu imale drugih dokaza, pa je glavna rasprava zaključena.

5. Ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim, a kako je naznačeno u izreci presude.

6. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, kako ga opisuje tužitelj, a tuženik isti izričito osporava. Posljedično tome, sporna je osnovanost i visina utuženog zahtjeva.

7. Pri utvrđenju nastanka štetnog događaja i razrješenju pitanja odgovornosti ovaj sud je saslušao parnične stranke te svjedoke, a izvedeno je i vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine te vještacima specijalistima stomatologije, kirurgije i psihijatrije.

8. Svjedok ĐI se u svom iskazu na ročištu 3.4.2019. (list 70-72 spisa) nije sjećao detalja intervencije od 31.10.2017. jedino da je bio u službi s kolegicom ZI te su bili u autu, a vozili su se ulicom Medvešćak iz smjera sjevera prema jugu, odnosno gradu. Negdje pri dnu ulice Medvešćak zatekli su manje teretno vozilo, koje ih je zaustavilo i u njemu je bio u sudnici prisutan tužitelj na kojem je zamijetio ozljedu arkade te je bilo nešto krvi, ali ne u smislu da bi jako krvarilo. Naveo je da su obavili razgovor s dvije osobe i sjećao se da je podnesen prekršajni nalog zbog prekršaja iz čl. 13. te se sjećao izjave tužitelja, koji je naveo da je upravljao vozilom te je bila gužva i da je došao čovjek, koji je otvorio vrata i udario ga šakom u predjelu glave. Pojasnio je da pod čl. 13. podrazumijeva članak Zakona o javnom redu i miru te kada mu je punomoćnik pročitao dopis V. PP Zagreb od 23.11.2018. u kojem stoji da je policijska službenica ZI zbog počinjenog prekršaja izdala prekršajni nalog KI, odgovorio je da je to točno. Naveo je i da je razlog zbog kojeg predmet nije upućen Prekršajnom sudu u Zagrebu, a kako to proizlazi iz dopisa od 03.12.2018. na listu 63 spisa, vjerojatno taj jer je nalog plaćen, odnosno izvršen i da u takvim situacijama, a ako nije podnesena žalba, spis se ne šalje na Prekršajni sud. Dalje je naveo da je uobičajeno postupanje policije kod intervencije, a kada je riječ o tjelesnim

. / .

ozljedama, da policija utvrdi činjenično stanje, dok kvalifikaciju ozljede utvrđuje liječnik te u situacijama tjelesnih ozljeda prvenstveno se ozlijeđenom ponudi liječnička pomoć kao što je to učinjeno i u konkretnoj situaciji, a poznato mu je da je tužitelj prevezen hitnom pomoći u neku od liječničkih ustanova. Iskazao je i da, a na pitanje je li uobičajeno postupanje u situacijama kad je došlo do tjelesne ozljede da se počinitelju naplati kazna za remećenje reda i mira na javnom mjestu ili je uobičajeno drugačije postupanje, se u takvoj situaciji može i drugačije postupiti, ovisno o kvalifikaciji nanesenih ozljeda te da koliko se sjećao njima je od strane liječnika javljeno o kakvim je ozljedama riječ, ali nije mogao decidirano tvrditi od koga. Iskazao je da oni komuniciraju s njihovim operativnim dežurstvom, koje je u komunikaciji s liječnicima i javljaju im što će poduzeti te nije mogao otkloniti mogućnost da je na licu mjesta liječnik rekao da je riječ o lakim tjelesnim ozljedama, ali naveo je da kada se utvrde elementi prekršaja izdaje se prekršajni nalog. Naveo je još da je, osim njega i kolegice na mjestu događaja u teretnom vozilu bio tužitelj i još jedna muška osoba, a u bijelom osobnom vozilu nalazio se tuženik, kojeg je prepoznao u sudnici te je potvrdio da je osoba koja je tog dana pozvana za svjedoka FI i koji je čekao na hodniku da bude saslušan, muška osoba koja je s tužiteljem bila u teretnom vozilu. Iskazao je i da, nakon što je tužitelj prevezen, izdan je prekršajni nalog, koji se ne može platiti na licu mjesta, međutim, uručuje se uplatnica, koja se može platiti u policijskoj postaji ili na drugi način. Koliko se sjećao, suvozač iz teretnog vozila nije bio ni u kakvom sukobu. Koliko se sjećao, netko je trebao doći po teretno vozilo nakon što je tužitelj odvezen kolima hitne pomoći, jer suvozač nije mogao istim upravljati. Nije se mogao točno sjetiti što je bilo s vozilom i nije mogao decidirano tvrditi da je bilo kako je ušlo u zapisnik kao i da na dnevnoj bazi imaju između 1-3 intervencija radi čega ne može pamtiti sve detalje. Naveo je još da su razgovarali s obje strane, dakle sa tužiteljem i tuženikom i koliko se sjećao nisu sastavili bilješku o razgovoru. Pojasnio je da u situaciji kad postoje oprečne izjave sudionika oni ne bi mogli odmah utvrditi tko je okrivljeni te se u toj situaciji izjave šalju na sud radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a kako je u konkretnoj situaciji izdan prekršajni nalog to nije bio slučaj. Na daljnji upit znači li to da u situaciji kad su oprečne izjave se ne podnosi prekršajni nalog, svjedok je naveo da u situaciji kada ne mogu utvrditi činjenično stanje podnose optužni prijedlog, odnosno mora se utvrditi da li je došlo do prekršaja.

9. Iskaz svjedoka ĐI sud je u cijelosti utvrdio vjerodostojnim jer je iskren, uvjerljiv, a svjedok je iskazivao sigurno o onome čega se sjećao i što mu je poznato u obavljanju njegove dužnosti. Sud nije u držanju svjedoka tijekom iskaza našao postojanje ikakvih naznaka da bi nešto prešućivao ili lagao, a kao policijski službenik sasvim sigurno nije zainteresiran ni za čiji uspjeh u ovom sporu, pa mu i zato sud vjeruje.

10. Svjedok FI se u svom iskazu na ročištu 3.4.2019. (list 72-73 spisa) sjećao predmetnog štetnog događaja jer se s tužiteljem kao suvozač vozio teretnim vozilom prema firmi, a bili su u ulici Medvešćak te stali u kolonu jer je bilo suženje i u jednom trenutku došao je ovdje prisutan tuženik te otvorio vrata vozača, odnosno tužitelja te ga počeo psovati i potom udario u glavu i to u predjelu lijeve sljepoočice. Svjedok je potom izašao iz auta kako bi smirio situaciju, a tuženik je nastavio verbalno napadati, psovati te ga je želio pljunuti što je uspio izbjeći, a prolaznici su počeli vikati da zove policiju. Iskazao je da je uzeo mobitel kako bi zvao policiju, a tuženik ga je krenuo psovati i vikati da će razbiti njegov mobitel i njega, međutim, tada je prolazila policijska patrola, koju je zaustavio tužitelj te je tuženik, kad je vidio policiju, pokušao pobjeći, međutim djelatnica policije uspjela ga je zaustaviti i u tome spriječiti. Naveo je da je policija uzela njihove izjave na licu mjesta i da je on dodatno išao u postaju dati svoj iskaz i to 2-3 tjedna nakon događaja u PP u Bauerovoj, a policajac je zapisivao

. / .

njegov iskaz, ali on ništa nije potpisivao. Iskazao je da je tužitelj u početku mislio da će moći s ozljedom sam otići liječniku, međutim pozlilo mu je, zbog čega se vratio policajcima, koji su pozvali hitnu te je tužitelj istom prevezen u bolnicu, a on je pričekao drugog kolegu da dođe i odveze vozilo. Pojasnio je da je policijska djelatnica prepriječila osobno put tuženiku, koji je autom želio pobjeći i na taj način ga zaustavila. Dalje je iskazao da se radilo o jakom udarcu nanesenom tužitelju te je uočio da je on bio vidno ošamućen, a kasnije mu je i pozlilo i pojasnio je da je tužitelju išla krv iz sljepoočice te je počeo povraćati. Naveo je i da mu nije bilo jasno iz kojeg razloga je tuženik nasrnuo na tužitelja i bio je u šoku te mu nije bilo normalno da krene napadati tuženika, a da ne zna uopće što je točan povod. Naveo je i da je tuženik čitavo vrijeme bio sam, kao i za vrijeme dolaska policije, a da se dolaskom policije situacija smirila, a prethodno je on otišao na drugu stranu ulice kako bih slikao tuženikov automobil i reg. oznaku, na što je on krenuo za njim, ali je spriječen od strane policije. Naveo je i da on nije slušao kad je tuženik iskazivao policiji, pa nije znao što je izjavio da je bio povod sukobu kao i da je hitnu pomoć pozvala policija i došla je za cca 15-20 min. Pojasnio je da tijekom njihove vožnje od Gračana do mjesta štetnog događaja nije bilo nikakvih situacija niti u njihovoj vožnji, a niti od drugih sudionika u prometu da bi im netko trubio ili ih psovao niti su brzo vozili, a to se desilo oko 13,00 sati popodne i promet do mjesta događaja nije bio posebno gust, već je do usporene vožnje došlo tek na mjestu suženja zbog tramvajskih tračnica s time da nisu stajali na mjestu, već su polako vozili. Naveo je da je tužitelja prevezla hitna i da su se čuli kroz par dana kada mu je rekao da mu je napukao zub i bio je vidno potresen, a koliko se sjećao, bolovanje je koristio oko mjesec dana i u tom periodu su se čuli te je i dalje bio u šoku. Iskazao je da se tužitelj i on i danas sjete samog događaja te da je njegov dojam da mu više nije svejedno kad sjeda u auto i sudjeluje u prometu. Naveo je i da mu je tužitelj povjerio da mu je krivo što nije imao kameru u autu kako bi snimio predmetni događaj i da su on i tužitelj danas zajedno došli na ročište te je on osjećao tremu i strah. Naveo je da za tužitelja može reći da je blage naravi i dobar prijatelj, koji pomaže u nevolji kao i da nikada nije vidio i doživio da bi tužitelj nekoga psovao, bio nasilan ili nekog tukao. Naveo je i da se on i tužitelj ne viđaju svaki dan te da su u kolegijalnim odnosima. Iskazao je i da je stao ispred tužitelja, koji se nalazio u kamionu, a kako bi spriječio tuženika da ga ponovno napadne i da je izašao sa suvozačkog mjesta i s prednje strane u nekoliko sekundi došao do tužitelja i stao ispred tuženika. Iskazao je da je tuženikovo vozilo bilo iza njihovog kamiona kada ga je išao slikati. Naveo je da nisu stajali na semaforu, već u koloni i pojasnio je da je tužitelj pokušao voziti kamion te su krenuli i prešli cca 200 metara kada je počeo povraćati i pozlilo mu je, a da je tada tuženik još ostao s policijom na mjestu događaja. Naveo je i da je nakon udarca tužitelj pitao tuženika zašto ga udara i što se dogodilo i koliko se sjećao tuženik na to ništa nije odgovorio, a nakon toga tužitelj je izašao van iz vozila.

11. Iskaz svjedoka FI sud cijeni vjerodostojnim u onim dijelovima gdje navodi da je vidio da je tuženik udario tužitelja u predjelu lijeve sljepoočice, a koja mogućnost nastanka ozljede je i utvrđena nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prof. Mayera. Ostale pojedinosti samog štetnog događaja o psovanju i verbalnom sukobu su također uvjerljive, dok ostale pojedinosti iskaza nisu relevantne za utvrđenje činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari jer kako se tužitelj osjećao i koji je svjedokov dojam o osjećajima i osobnosti tužitelja nisu predmet spora, a jedino sam tužitelj može znati kako se osjeća.

12. Svjedokinja ZI je na ročištu 6.6.2019. (list 81-82 spisa) navela da se predmetnog događaja uopće ne sjeća, a o tome je razgovarala s kolegom ĐI i nije se sjećala niti jednog detalja, a sve ono što je potpisala i što stoji u spisu iza toga stoji. Pojasnila je da standardno policijsko postupanje u situaciji kada se radi o nanošenju tjelesne

. / .

ozljede koja je vidljiva kod oštećenika, a prisutan je počinitelj prekršaja, ovisi o vrsti tjelesne ozljede i ukoliko je riječ o teškoj tjelesnoj ozljedi dalje se postupka po Kaznenom zakonu i ZKP-u s time da napominje da oni čekaju nalaze liječnika, a djelatnik hitne pomoći koji dođe na mjesto počinjenja ne može dok pacijenta ne obrade u ustanovi točno znati je li riječ o teškoj ili lakoj tjelesnoj ozljedi. Dalje je pojasnila da se s oštećenikom, ukoliko je u mogućnosti obavi razgovor ili u bolničkoj jedinici, a ako se utvrde elementi prekršaja obavlja se razgovor sa osumnjičenikom te se dalje postupa ovisno o prekršaju na način da se piše optužni prijedlog ili obvezni prekršajni nalog, s time da se u dogovoru s nadređenim odlučuje koji od navedenih postupanja ćemo izvršiti a to ovisi o više okolnosti, primjerice postoji li opasnost od bijega osumnjičenika, je li isti pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, postoji li opasnost od ponavljanja djela itd. Na pitanje da li bi u situaciji gdje oštećenik ima vidljivu tjelesnu ozljedu koja krvari, a počinitelj je zatečen na mjestu događaja izdala obvezni prekršajni nalog na mjestu događaja, odgovorila je da u toj situaciji to ne bi učinila, već bi napisala optužni prijedlog. Pojasnila je da se u gore opisanoj situaciji, dolaskom na uredovanje sačinjava službena bilješka o pruženoj intervenciji, koja sadrži opis zatečenog stanja, izjave i sve ono što inače sadrži zapisnik te da, ukoliko se sačinjava optužni prijedlog, tada službena bilješka ne sadrži detaljne opise obavljenih obavijesnih razgovora jer se isti prilažu optužnom prijedlogu. Dalje je navela, a vezano za gore opisanu situaciju, da ukoliko je potrebno za postupak obvezno je pozivanje na obavijesni razgovor sudionika i svjedoka, a pri tom pojašnjava da korisno za postupak znači da postoje određene osobe koje imaju relevantna saznanja za daljnje postupanje. Na upit dopušta li mogućnost da bi se u situaciji kako je gore opisana, na mjestu događaja mogao izdati prekršajni nalog s mogućnošću plaćanja kazne na licu mjesta, odgovorila je da o tome odlučuje nadređeni, u konkretnoj situaciji šef smjene kojeg se zove sa lica mjesta i o tome izvještava, a koji usmenim putem tada izdaje uputu o tome da se izda navedeni prekršajni nalog. Navela je da u situaciji izdavanja obveznog prekršajnog naloga na licu mjesta postoji mogućnost plaćanja kazne odmah u kojoj situaciji je 50% manja od one koja se plaća kasnije. Na pitanje kada je moguće da u situaciji kako je gore opisana bude izdana mandatna kazna i to zbog prekršaja javnog reda i mira odgovorila je da je to moguće u situacijama kada osumnjičenik priznaje da je počinio prekršaj i postoji još nekoliko situacija oportuniteta koje je zaboravila jer već 3 godine radi u krim policiji, ali naglasila je da se uvijek takva odluka donosi nakon konzultacije sa šefom smjene. Navela je i da kad se izda mandatna kazna na licu mjesta, te se odmah i plati, o tome se izda potvrdnica i ista se evidentira u sustavu MUP-a. Kada joj je pročitan sadržaj dopisa V.PP Zagreb, koji prileži na listu 58 spisa i u kojem stoji da je ona izdala prekršajni nalog na mjestu događaja tuženiku, odgovorila je da to ne može komentirati i da, kao što je ranije navela, izdavanje prekršajnog naloga na mjestu događaja nije moguće bez odobrenja šefa smjene, koji je nadređen službenicima u smjeni kojom rukovodi.

13. Svjedokinja ZI iskreno je navela da se predmetnog događaja ne sjeća ni u jednoj pojedinosti, a njen iskaz o uobičajenom postupanju policije prihvaćen je kao vjerodostojan, iako nije predmet ovog spora.

14. Svjedok TI je u svom iskazu na ročištu 13.9.2019. (list 92-93 spisa) naveo da su se BI i on vozili sa treninga u vozilu Opel Corsa te su došli do semafora na Mihaljevcu, a prije su se vozili po Gračanskoj prema tom semaforu iza kamiona zadarskih registracija te su stali u desnoj traci, a kamion zadarskih registarskih oznaka stajao je pored njih u lijevoj traci. Naveo je da su oni skretali ulijevo prema [adresa] te je kamion zadarskih registarskih oznaka iz lijeve trake prešao na njegovu desnu stranu, a kako ga nije mogao izbjeći potrubio je i skrenuo naglo desno te je završio na rinzolu gdje mu je pukla guma.

. / .

Naveo je da je navedeni kamion zadarskih registarskih oznaka samo produžio ravno, a BI i on su izišli van te je BI zvao svoga oca te su oni ostali mijenjati gumu. Nakon što su izmijenili gumu, a što je trajalo oko 20-ak minuta krenuli su dalje te na mjestu iznad Male scene, već je bila policija i kamion zadarskih registarskih oznaka stajao je parkiran sa desne strane, a dvojica iz tog vozila su stajala sa strane. Naveo je da su i oni stali na trenutak tamo, međutim, policija ih nije zapisivala niti ispitivala. Iskazao je da na mjestu gdje je bila policija on nije vidio kola hitne pomoći kao i da je dvojicu iz kamiona vidio sa udaljenosti od cca 10- 15 metara i da nije vidio da bi netko od te dvojice imao kakve ozljede po glavi. Iskazao je da su dvojica iz kamiona ušli u isti za vrijeme dok su oni tamo bili i odvezli se. Iskazao je da nije pristupio policiji kada je bila tamo jer se nije želio zezati sa policijom jer nije došlo do kontakta između vozila, kao i da su se na mjestu gdje je bila policija iznad Male scene oni zadržali oko 5 min. Naveo je da je jedan od dvojice u kamionu imao gušću bradu, a vozio je gospodin koji nije imao tako gustu bradu te je potvrdio da se radi o tužitelju koji je u sudnici, s time da nije mogao potvrditi da je upravo tužitelj na mjestu iznad Male scene bio taj koji je ušao u kamion i vozio isti dalje, i da nije mogao točno decidirano reći koji od njih dvojice je tada nastavio vožnju.

15. Iskazu svjedoka TI sud vjeruje u dijelu opisa događaja, koji je prethodio samom napadu tuženika na tužitelja, a isti je iskreno naveo da ne zna da li je upravo tužitelj nastavio vožnju kamionom, dok samom štetnom događaju nije svjedočio, pa njegov iskaz, ustvari, nije od značaja.

16. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 13.9.2021. (list 158-160 spisa) naveo da je vozač motornog vozila te je predmetnog dana s kolegom išao s istovara prema firmi, išli su iz smjera Gračana prema Remetincu kroz centar grada i u jednom trenutku su stali u koloni na pola puta te su se vukli vrlo polako kroz raskrižje da bi se odjednom otvorila vrata vozača gdje je on bio te je njemu zadan udarac šakom u glavu u predio arkade i to lijevi dio lica i vilicu. Naveo je da je odmah bio u šoku, a kolega, koji je bio suvozač, izašao je iz vozila i pokušao smiriti napadača, međutim isti je još burnije reagirao te je ušao u vozilo i krenuo pobjeći s mjesta nezgode, ali ga je presrela policija, koja je došla do njega, a kada je tuženik doveden isti je sve zanijekao te pokušao policiju uvjeriti da su oni napali njega. Naveo je da je policija tuženiku izdala kaznu za remećenje reda i mira i ujedno zvala hitnu pomoć zbog njegovih ozljeda, a kako se on nije dobro osjećao želio je čim prije stići do bolnice i krenuo je autom do Šalate, a on je vozio jer kolega tada nije imao vozačku za C kategoriju te mu je pozlilo već nakon 500 m i morao je zaustaviti vozilo i čekati vozilo hitne pomoći. Iskazao je da je nakon ozljeđivanja bio na bolovanju oko 1 i pol mjesec, a raditi je krenuo zbog velikog financijskog gubitka, a od ozljeda je zadobio puknuće arkade, puknuće prednjeg zuba te mu je u bolnici ustanovljen blaži potres mozga. Iskazao je da je osjećao strah od ponovnog sjedanja u kamion kao i susreta s tuženikom, a ni na dan iskazivanja mu nije bilo ugodno zbog mogućeg susreta s tuženikom. Naveo je i da su mu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, koji su morali biti uz njega, iako je mogao samostalno obavljati higijenu, međutim imao je osjećaj da su mu svi zubi rasklimani, glava mu je bila otečena i teško je mogao gledati na lijevo oko. Naveo je da su i nakon bolovanja ukućani bili uz njega, pružali mu pomoć, a napomenuo je da su ga uvijek vozili na snimanja kod zubara i ostale pretrage. Iskazao je da više ne radi kao vozač kamiona, a okolnost da više ne radi taj posao jednim dijelom leži i u posljedicama ovog štetnog događaja. Naveo je i da ga je trošak liječenja dosta financijski hendikepirao u odnosu na njegova primanja i zbog toga je otišao raditi ranije, unatoč svim strahovima, koje je imao. Naveo je da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja i njegovog liječenja doprinosio uzdržavanju, sada pok. majke, koja tada nije radila i koja je tada bila bolesna i da joj je

. / .

pomagao u troškovima liječenja. Iskazao je još da tuženika od ranije nije poznavao i da je u predmetnom štetnom događaju upravljao kamionom marke Mercedes Atego te da su sjedala u tom kamionu otprilike metar i pol udaljena od poda, odnosno ceste te da su dvije stepenice do samog sjedala u kamion. Naveo je da je tuženik barem cca 40 cm viši od njega i da se nije popeo na navedene stepenice kako bi mu zadao udarac u glavu kao i da je njegova visina cca 180 cm. Iskazao je da je tuženik njemu zadao jedan udarac i da ga je u trenutku dolaska policije tuženik pokušao zaobići s desne strane te je bio cca 30 m ispred njegovog kamiona. Naveo je da se u trenutku udarca nalazio zaustavljen u lijevoj traci. Pojasnio je da, kada je on krenuo u bolnicu, da je policija ostala pisati kaznu tuženiku, a dodao je da mu je policija sugerirala da ode sam u bolnicu. Nije se mogao sjetiti kojom rukom mu je tuženik zadao udarac. Naveo je još da je imao zdravstveno osiguranje preko poslodavca u vrijeme štetnog događaja i da je, koliko se sjećao, za vrijeme bolovanja primao iznos od oko 30% plaće. Iskazao je da ga je hitna odvela u bolnicu Rebro i da mu je, koliko se sjećao, već prilikom prvog pregleda utvrđeno da ima i ozljedu zubi. Iskazao je da, kad je njegov kolega izašao iz auta smiriti tuženika, isti se nalazio iza kamiona, a ispred svog auta te da kada je iskazivao o tome da je tuženik burno reagirao nakon izlaska kolege iz auta, pojasnio je da je po njegovom sjećanju kolega želio slikati tuženika, a on je na njega pljunuo, vrijeđao ga je, te mu je otrgnuo mobitel iz ruku i bacio. Naveo je da je vremenski period, koji je protekao od udarca tuženika do dolaska policije bio najviše 4 min te da je njemu po dolasku policije iz arkade šikljala krv. Nije se sjećao da bi udarcu tuženika prethodio kakav konflikt u vožnji s tuženikom u smislu da bi mu prepriječio put i slično, a na upit da li ga je tuženik udario bez razloga, navodi da kao vozač i s kolegom koji je bio uz njega, doista ne zna da je prema tuženiku počinio ikakav prekršaj.

17. Tuženik je u svom iskazu na ročištu 9.11.2022. (list 190-192 spisa) naveo da se sjeća predmetnog događaja jer se tog dana vozio kući u popodnevnim satima u svom autu marke Golf, a sin ga je nazvao na mobitel te mu rekao da je njega, koji je vozio auto marke Corsa, kamion stjerao sa ceste na Mihaljevcu te da su udarili u rinzol i oštetili kotač. Naveo je da je na skretanju za Zvijezdu uočio kamion o kojem mu je sin govorio, zadarskih reg. oznaka, te je stao iza tog kamiona, izašao iz auta i pokucao momcima u kamionu, a oni su mu se odmah počeli izrugivati i psovati ga te su obojica skočili iz kamiona. Iskazao je da nije točno da bih on zadao bilo kakav udarac jer je to nemoguće izvesti zbog visine kamiona te ograničene pokretljivosti njegove desne ruke, a on je dešnjak, obzirom je pretrpio udes 2005. od kada nije potrčao te je u međuvremenu izmijenio kuk. Također, napomenuo je da je mjesec dana nakon toga imao operaciju srca koju je tada čekao i njegova je pretpostavka da je tužitelj dobio udarac prilikom zalupljivanja vrata, a koja je on zalupio jer je vidio da oni kreću prema njemu. Napomenuo je da se kad je krenuo nazad odmah pojavila policija u sastavu dvije ženske policajke i jednog policajca. Naveo je da je bio prisutan kad je došla policija jednako kao i momci iz kamiona te su svi dali iskaze, a on je platio kaznu za narušavanje reda i mira u iznosu od 380,00 ili 480,00 kn o čemu je dobio potvrdu, ali nije znao gdje mu je te da nitko drugi nije platio tu kaznu, osim njega jer je on njih zaustavio. Iskazao je da, nakon što su dali izjave policiji i što su tamo razgovarali, dečko, koji je bio na vozačkom mjestu u kamionu je ponovno sjeo na isto i odvezao kamion te da nije vidio da bi na mjesto događaja došla hitna pomoć. Pojasnio je da je svoje vozilo zaustavio iza kamiona, izašao iz svog vozila te pokucao na prozor kamiona, koji je stajao u koloni obzirom je bila velika gužva te je vozač kamiona otvorio vrata i pitao ih je zašto nisu stali, a vrata je zalupio onog trenutka kad je vidio da je bradonja sa suvozačkog mjesta krenuo van i dok se vraćao prema svom vozilu došla je policija. Iskazao je da su njegov sin i njegov trener na mjesto događaja došli nakon pola sata i da ih je on tada vidio. Naveo je da zbog ozljeda u prometnoj nezgodi iz 2005. nije pod

. / .

terapijom i nije mu utvrđena invalidnost jer se time nije bavio, a da niti za ograničenu pokretljivost desne ruke o kojoj je iskazivao i koja potječe iz te nezgode ne prima terapiju niti je utvrđena invalidnost. Naveo je da je cijela situacija od njegovog dolaska do njegovog odlaska sa mjesta nezgode po njegovoj procjeni trajala od 45 min do 1 sat i 15 min. Pojasnio je da mu je policija izdala rješenje na temelju kojeg je platio kaznu o kojoj je iskazivao i čiju je potvrdu očito izgubio, ali zna da ju je izdala policija s Medvešćaka. Također je naveo da po dolasku sina i njegovog trenera oni su progovorili koju riječ, a ne sjeća se jesu li policiji dali iskaz. Naveo je da se protiv njega nije vodio kazneni postupak zbog predmetnog štetnog događaja. Iskazao je da ga vozač i suvozač u kamionu nisu fizički napali te da je mjesto samog događaja po njegovoj procjeni na malo više od pola puta između Male scene i Zvijezde u smjeru centra.

18. Iskazi parničnih stranaka međusobno su oprečni glede opisa predmetnog štetnog događaja, a dojam je ovog suda da su obojica „nakitili“ iskaze kako bi sami sebe doveli u bolju poziciju glede uspjeha u sporu. Tako ovaj sud ne vjeruje iskazu tužitelja u dijelu da bi tuženik bio 40 cm viši od njega, koji je visok 180 cm jer to bi značilo da je tuženik div visok 220 cm, a toliko visok nije jer ga je sud vidio. Nadalje, iako je stalni sudski vještak specijalist sudske medicine u nalazu naveo da ne može dovesti u vezu ozljede zubi s udarcem tuženika ipak je sudu uvjerljiv dio iskaza da mu je tuženik zadao udarac, osim u predjelu arkade i lijevi dio lica i u vilicu, jer iz nalaza vještakinje dr. Blažić, koja je oralni patolog i stoga uže specijalizacije od dr. Mayera za predmetnu regiju, izričito navela da ozljeda zubi kakvu je pretrpio tužitelj može isključivo nastati udarcem, koji i nije morao biti jako snažan već srednje jačine. Ipak, sudu nije uvjerljiv dio iskaza tužitelja da mu je „šikljala“ krv iz arkade jer to nisu iskazali ni svjedok ĐI ni FI, već su samo naveli da je tužitelju išla krv u predjelu arkade. U ostalom dijelu gdje navodi kako se osjećao i što su mu ukućani pomagali, sud vjeruje tužitelju jer to samo on može znati, a djelovao je iskreno i uvjerljivo. Tuženiku pak ovaj sud ne vjeruje kada tvrdi da je tužitelj ozljedu zadobio prilikom zalupljivanja vrata budući je taj dio iskaza u izravnoj suprotnosti s nalazom i mišljenjem prof. Mayera, koji je stalni sudski vještak specijalista sudske medicine i koji je jasno naveo mogućnost nastanka predmetne ozljede udarcem u lice u područje lijevog oka. Nisu uvjerljivi ni navodi tuženika o tome da nije mogao zadati predmetni udarac zbog nadolazeće operacije srca, ograničene pokretljivosti desne ruke koja mu je dominantna kao i visine kamiona (a izjavio je da su vozač i suvozač izašli iz kamiona). Preostali dio iskaza o tome da je platio kaznu za narušavanje javnog reda i mira sud cijeni vjerodostojnim.

19. Sud je rješenjem od 9.11.2022. (list 190-192 spisa) odredio izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Davoru Mayeru te je isti u svom nalazu i mišljenju od 12.2.2024. (list 225-229 spisa) naveo da je prema stanju spisa, tužitelj DI (21) zadobio ozljede u fizičkom nasrtaju od strane tuženika KI (50). Inicijalnom medicinskom obradom tužitelja na hitnom bolničkom prijemu utvrđene su sljedeće ozljede:

- rana razderotina iznad lijevog oka;

- krvni podljev vjeđa lijevog oka, praćen otokom vjeđa;

- krvarenje u spojnicu lijevog oka.

Naknadnom obradom od strane stomatologa (treći dan po događaju) utvrđene su još i sljedeće ozljede:

- prijelomi kruna zubiju 11, 12 i 42 (jedinica i dvojka gore desno te dvojka dolje desno), uz nalaz blage pomičnosti prednjih zubiju donje čeljusti.

. / .

19.1. Inicijalno utvrđene ozljede nastale su udarcem tupotvrdog sredstva. U okolnostima fizičkih sukoba, najčešće se radi o udarcu stisnutom šakom. Za nastanak ovih ozljeda je bio potreban jedan udarac u lice, u područje lijevog oka. Prema tome, ove se ozljede mehanizmom nastanka uklapaju u dinamiku štetnog događaja kakav se navodi u tužbi, a dijelom i u iskazu tužitelja. Drugim riječima, mogle su nastati jednim udarcem šakom u glavu od strane tuženika dok se tužitelj nalazio na vozačkom sjedalu zaustavljenog kamiona. Međusobni položaj sudionika u trenutku zadavanja udarca mogao se postići ili na način da je tuženik prethodno rukom (lijevom) otvorio vozačka vrata kamiona te se potom uspeo po stepenicama za prilaz vozačkom sjedalu (kako se to navodi u tužbi) ili na način da je tuženik stajao na tlu ispred prethodno otvorenih vozačkih vrata, a tužitelj da se gornjim dijelom tijela zakrenuo prema vratima i prignuo prema dolje, pa bi mu tako glava došla u doseg zamaha tuženikove ruke. Vještak dopušta i mogućnost da bi ozljeda nastala u trenutku dok su se obojica sudionika nalazili na cesti, dakle izvan kamiona. Naknadno utvrđene ozljede zubi su upitne povezivosti sa štetnim događajem. Naime, ove su ozljede mogle također nastati jednim udarcem stisnutom šakom, ali ne istim onim, koji je rezultirao inicijalno utvrđenim ozljedama u području lijevog oka, već zasebnim, koji bi zahvatio područje usta. S obzirom da tužitelj tvrdi kako je u događaju zadobio jedan udarac, a isto se navodi i u tužbi, nastanak ozljede zubi ostaje bez objašnjenja.

19.2. U odnosu na zdravstveno stanje tuženika, u bitnom se izdvaja kako se radi o pacijentu koji je bolovao od fibrilacije atrija (poremećaj srčanog ritma) što je sanirano invazivnom kardiološkom procedurom 2018. Nadalje, iz zdravstvenog kartona je vidljivo kako je radi otežanog hoda i bolova u lijevom kuku godine 2012. operativno ugrađen tzv. umjetni kuk, a poslijeoperativni oporavak je bio uredan. U medicinskoj dokumentaciji se ne nalazi uporišta tuženikovim tvrdnjama o ograničenim kretnjama desnog ramena niti su razvidne neke druge zdravstvene tegobe koje bi mu onemogućavale djelovanje. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik u vrijeme štetnog događaja – s osnove svog zdravstvenog stanja – mogao postupati na utuženi način; odnosno, mogao je prići kamionu, otvoriti vozačka vrata, uspeti se stepenicama bliže poziciji vozača te zadati tužitelju udarac stisnutom šakom u glavu.

20. Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera prigovorio je tužitelj podneskom od 5.3.2024. (list 234 spisa) te je vještak na raspravi 6.5.2024. (list 242- 243 spisa) naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na upit sadržan u podnesku tužitelja odgovorio je da potencijalna dinamika ozljeđivanja zubi kakvu predlaže punomoćnik tužitelja nije održiva jer u slučaju da udarac bude neke dovoljne siline može doći do pomaka glave u prostoru, odnosno zabacivanja glave, ali bi u tom slučaju se donja čeljust kretala sasvim suprotno od u podnesku predloženog kretanja, odnosno došlo bi do otvaranja usta, odnosno širenja razmaka između čeljusti, pa tako ne bi bio ostvariv mehanizam podesan za konkretne prijelome zubi.

21. Sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim nalaz i mišljenje te usmeno obrazloženje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Mayera jer su i nalaz te usmeno obrazloženje objektivni, stručni, detaljni, razumljivi i u svemu sukladni pravilima medicinske znanosti i prakse. Međutim, u dijelu u kojem vještak isključuje ozljede zubi sud cijeni vjerodostojnijim nalaz i obrazloženje dr. Blažić Potočki jer ona je kao oralni patolog uže specijalizirana za predmetnu regiju od prof. Mayera. Vještak Mayer je argumentirano otklonio sve primjedbe tužitelja i dao valjano obrazloženje nastanka predmetnih ozljeda, međutim, dr. Blažić Potočki dodatno je usmeno izložila mogućnost ozljeđivanja zubi kao što je isključila mogućnost da takvo

. / .

ozljeđivanje nastane od bolesti zubi, a također je naglasila da je ozljeda evidentirana po ozljeđivanju radi čega se jedino može povezati s predmetnim štetnim događajem.

22. Shodno izloženom, sud ocjenjuje iskaz tužitelja ipak vjerodostojnijim od tuženikovog i to stoga jer je nalazom i mišljenjem vještaka specijalista sudske medicine i oralne patologije utvrđeno da je za nastanak ozljede bio dovoljan udarac stisnutom šakom, a logično je i životno uvjerljivo da, u prometnoj situaciji, koja je prethodila udarcu, a u kojoj je sudjelovao sin tuženika, dođe do tzv. "uzavrelih strasti" i zaštitničkog ponašanja tuženika, radi čega nije nevjerojatno da je tuženik u toj situaciji odlučio tužitelju zadati udarac šakom u glavu, a kako je to i vještak sudske medicine utvrdio. Takav opis događaja ovom je sudu potpuno prihvatljiv, unatoč nedvojbenoj činjenici da tužitelj isti nije potpuno istinito prikazao. Imajući na umu da je vještak prof.dr.sc. Mayer isključio mogućnost nastanka ozljeda zubi, bilo je potrebno da se u tom smislu očituje dr. Blažić Potočki, koja je na ročištu 30. siječnja 2025. iskazala, kako na osnovu uvida u vještačenje dr. Mayera, koji negira povezanost oštećenja rubnih dijelova tri prednja zuba kod tužitelja navedena oštećenja nikako ne mogu nastati od bolesti tvrdih zubnih tkiva. Takva osebujna oštećenja rubnih dijelova prednjih zubi mogu nastati isključivo uslijed djelovanja vanjske sile srednjeg intenziteta. Sila može djelovati izvan usne šupljine, pa da dođe do traumatizirajućeg kontakta između donje i gornje čeljusti u kojem slučaju mogu puknuti nježni bridni dijelovi prednjih zuba ili djelovanje vanjske sile srednjeg intenziteta samo po sebi može izazvati takva oštećenja. U ovom slučaju radi se o mlađoj osobi, pa s obzirom na nemogućnost da takva oštećenja nastaju uslijed karijesa ili drugih bolesti tvrdih zubnih tkiva svakako su navedena oštećenja nastala djelovanjem grube sile, a kada i u kojem trenutku nema drugih podataka da bi to mogli povezati, osim sa štetnim događajem. Posebno je naglasila da su navedene ozljede prednjih zuba konstatirane kod tužitelja neposredno nakon predmetnog štetnog događaja kliničkim pregledom u ambulanti KBC Rebro. 23. Slijedom svih izloženih i ocijenjenih dokaza, ovaj sud je mišljenja da je dokazano da su se tuženik i tužitelj sukobili nakon prometne situacije, kojom je tuženik isprovociran, a u kojem sukobu je tuženik tužitelja udario u predio glave stisnutom šakom zadavši mu pri tom ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Unatoč tome što je prihvaćen kao vjerodostojan nalaz vještaka sudske medicine o mogućnosti zadobivanja ozljeda te oštećenja zubi, sukladno kojem je isključena mogućnost nastanka konkretnih prijeloma zubi u opisu događaja kakvog iznosi tužitelj, ovaj sud u tom dijelu prihvaća utvrđenja i izlaganja dr. Blažić Potočki, koja je specijalist dentalne i oralne patologije s paradontologijom i izričito je isključila mogućnost da bi do predmetne ozljede zubi moglo doći uslijed kakve bolesti jer do takvog oštećenja jedino može doći djelovanjem grube sile. Kada se navedeno poveže s nedvojbeno utvrđenom činjenicom da su ozljede zubi kod tužitelja konstatirane na pregledu neposredno nakon ozljeđivanja, jasno se može zaključiti o postojanju uzročno posljedične veze između udarca zadanog od strane tuženika te oštećenja zubi kod tužitelja. Naime, svaki organizam i svako ljudsko biće je jedinstveno i posebno te se ne može isključiti mogućnost da silina udarca, koja je zadana tužitelju od strane tuženika, kod većine ljudi ne bi dovela do oštećenja zubi kako je to objasnio vještak sudske medicine, ali to nipošto ne isključuje mogućnost da takve ozljede nastanu kod tužitelja upravo onako kako je to utvrdila vještakinja specijalist dentalne i oralne patologije jer je riječ o mladoj osobi, a takva ozljeda je nemoguće da nastane od bolesti ili karijesa. Prema tome, u situaciji u kojoj je ozljeda zubi kod tužitelja bez ikakve sumnje evidentirana kod prvog pregleda nakon ozljeđivanja i kad, prema tvrdnji vještaka, specijalista dentalne i oralne patologije, ne može nastati zbog bolesti zubi, već isključivo uslijed djelovanja grube sile, zaključak je ovog suda da je predmetne ozljede došlo isključivom krivnjom tuženika, odnosno njegovim udarcem tužitelja u predjelu glave.

. / .

24. Imajući na umu sve gore izložene okolnosti i zaključke nakon analize izvedenih dokaza sud je utvrdio postojanje odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) prema kojoj tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Budući da iz gore analiziranih dokaza, a cijeneći iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, a poglavito nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Blažić Potočki i prof. dr.sc. Mayera s pouzdanom izvjesnošću proizlazi da je štetu tužitelju isključivo počinio tuženik, to je stoga on tu štetu dužan tužitelju naknaditi.

25. Radi utvrđenja razmjera štete sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima dr.sc. Ziti Blažić Potočki, prof.dr.sc. Augustu Mijiću i prof.dr.sc. Darku Marčinku. Stalni sudski vještak dr. Darko Marčinko je u svom nalazu i mišljenju od 22.11.2019. (list 103-106 spisa) naveo da tužitelj, nakon predmetnog događaja, opisuje jasne psihičke smetnje vezane uz predmetni događaj. Neposredno nakon predmetnog događaja počeo se jako tresti, osjećao je jaki strah za sebe, navodi jači psihički distres. Tada su mu prolazile brojne negativne misli kroz glavu, u strahu za svoj život je bio jakom. Navedeno odgovara akutnoj reakciji na stres. U tjednima i mjesecima nakon predmetnog događaja, opisuje se reaktivno period straha, navedena fobična reakcija je direktno povezana s predmetnim događajem. Jasno opisuje posttraumatsku anksioznost, na spomen predmetnog događaja ima jasnu nelagodu. Raspoloženje sukladno tome bilo sklono oscilacijama, što je velika promjena u odnosu na period prije nezgode. Navodi da kao osoba prije nezgode, nije imao psihičkih poteškoća. Nakon predmetnog događaja osjećao je strah, sram i nelagodu što prije predmetne nesreće nije imao. Smetnje su s psihijatrijske strane bile u formi poremećaja prilagodbe. Vještak kod donošenja ocjene straha i smanjenja životnih aktivnosti, vezano uz predmetni događaj i pitanja suda, jasno uzima u obzir samo psihičke smetnje vezane uz predmetni događaj. Nalaz EEG mozga (za tužitelja) od 1.2.2018. ukazuje na promjene. Srednjevoltažna cerebralna aktivnost je u mješovitoj alfa frekvenciji i blokira se otvaranjem očiju. Značajnijih asimetrija ni paroksizma nema. FAS: bez promjena. HV: sporiji valovi (6-7 Hz) javljaju se difuzno. Nalaz je na HV difuzno dizritimički lakše promjenjen.

25.1. Pregled kod psihijatra tužitelj nije napravio, nije išao radi osjećaja nelagode i srama, nije želio imati etiketu nekog tko je psihijatrijski bolesnik. Tužitelj jasno i nedvosmisleno pokazuje znakove negativnog psihičkog distresa nakon predmetnog događaja. Duševna bol radi smanjenja životne aktivnosti: Obzirom na obavljen pregled i kliničku sliku te dostupnu ostalu medicinsku dokumentaciju – kod tužitelja postojale su psihičke smetnje iz kruga akutne reakcije na stres te poremećaja prilagodbe, koje su se pojavile nakon predmetnog događaja i direktno su povezane s njim. Sukladno navedenom, uzevši u obzir dinamiku i tijek poremećaja, s psihijatrijske strane postojalo je privremeno smanjenje opće životne aktivnosti od 15%. Aktualno, navodi smetnje, osjeća jaku nelagodu kod spomena na predmetni događaj i spomen osobe koja ga je povrijedila, u periodu 2 godine nakon predmetnog događaja i nadalje postoji psihički distres i nelagoda. Sukladno navedenom, uzevši u obzir dinamiku i tijek poremećaja, s psihijatrijske strane postoji i trajno smanjenje opće životne aktivnosti od 3% (paralelna prisutnost simptoma anksioznosti i nelagode, koji se vezuju uz posljedice predmetnog događaja). Strah: Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je postojao, bio je intenzivan i trajao je koliko i samo odvijanje štetnog događaja. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha, trajala je u jakom stupnju kumulativno 3 dana te srednje jakom stupnju kumulativno 4 tjedna / vremensko trajanje poremećaja prilagodbe. Zaostale rezidue straha

. / .

(korelat anksioznosti), vještak je uzeo u obzir pri donošenju prethodnih ocjena. Navedene ocjene vještaka psihijatra su potkrijepljene pregledom tužitelja i uvidom u kompletan spis.

25.2. Stalni sudski vještak dr. August Mijić je u svom nalazu i mišljenju od 23.12.2019. (list 110-113 spisa) naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede: natučenje lijevog oka, sumnja na potres mozga, prijelom incizalnog kuta zuba 11, 12, prijelom incizalnog brida zuba 12 i prijelom incizalnog kuta zuba 42, potkožni krvni podljev oba kapka lijevog oka, rana nagnječina i razderotina lijeve arkade. Vještak je mišljenja da: Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 1% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori. Strah ocjenjuje vještak psihijatar kao i ev. posljedice s psihičke strane. Bol jakog intenziteta je trajala oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana, manjeg još oko 7 dana. Zaostali manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženost je srednjeg stupnja radi zaostalog manjeg ožiljka vanjskog ruba lijeve arkade. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja i imobilizacija) kod kuće od 15 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Računi od 15.11.2017. KBC Zagreb od 86,32 kn, pregled je opravdan; 15.11.2017. KBC Zagreb za perimetriju od 111,80 kn je opravdan; 9.11.2017. KBC Zagreb pregled ORL od 214,76 kn je opravdan; 2.11.2017. Dom zdravlja RTG od 34,48 kn je opravdan; 31.10.2017. KBC Zagreb pregled hitni od 813,54 kn je opravdan; 2.11.2017. KBC Zagreb pregled od 405,60 kn je opravdan; 3.11.2017. KBC Zagreb pregled stomatolog od 789,88 kn je opravdan. Navedeni računi su u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim događajem i opravdani su.

25.3. Stalni sudski vještak dr. Zita Blažić-Potočki je u svom nalazu i mišljenju od 22.11.2019. (list 115-116 spisa) navela da je tužitelj uslijed štetnog događaja od 31.10.2017. sa stomatološkog stanovišta zadobio oštećenje: dva gornja prednja zuba: desno gore zubu 12 oštećen je mezijalni kut i incizalni brid cijelom duljinom, a zubu 11 mezijalni kut, a od donjih zuba jedan prednji zub i to je oštećen – incizalni brid cijelom duljinom, središnjem desnom donjem prednjem zubu (41). Oštećenja su hitno sanirana kompozitnim ispunima 3.11.2017. Plaćena je participacija (str. 27 i 30) na troškove sanacije preko osnovnog zdravstvenog osiguranja HZZO-a u iznosu od 157,98 kn i za RTG snimanje 34,48 kn. Takva sanacija se tokom proteklog vremena ponavljala dva puta po izjavi tužitelja, zbog ispadanja učinjenog kao usluga u privatnoj praksi. Račun nije dobio. Takva sanacija bila je privremena, a ne trajna. Trajna sanacija obuhvaća presvlačenje oštećenih zuba (12,11,41) ljuskicama cijele labijalne plohe zuba ili presvlačenje cijelog zuba protetskom krunicom. Sa stomatološkog stanovišta, uslijed oštećenja dva prednja gornja zuba i jednog prednjeg donjeg zuba, izazvano štetnim događajem, tužitelj je, u dobi od 21 godine starosti – zadobio privremeno naruženje, budući da mu je oštećenje tri prednja zuba bilo vidljivo kod otvaranja usta i u svakoj verbalnoj komunikaciji sa drugim osobama. U razdoblju od dvije godine rađena mu je privremena sanacija nastalih oštećenja u tri navrata.

26. Tužitelj je podneskom od 9.1.2020. (list 118-119 spisa) prigovorio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Darka Marčinka te podneskom od 11.3.2020. (list 123-124 spisa) nalazu i mišljenju dr. Zite Blažić Potočki, dok je u cijelosti prihvatio nalaz stalnog sudskog vještaka dr. Augusta Mijića. Sud je rješenjem od 14.5.2020. (list 126 spisa) pozvao vještaka dr. Zitu Blažić Potočki da se pisano dopunski očituje na navode iz podneska tužitelja od 11.3.2020. te je stalni sudski vještak dr. Zita Blažić Potočki u svojoj dopuni nalaza od 9.6.2020. (list 134 spisa) navela da je zbog navedenog štetnog događaja tužitelj zadobio:

. / .

-oštećenje dva središnja gornja prednja zuba i to zuba 12 – oštećenje griznog (incizalnog) brida zuba cijelom duljinom uz još oštećenje središnjeg kuta zuba 12, i oštećenje središnjeg kuta zuba 11 kao i

-oštećenje središnjeg donjeg prednjeg zuba (zub 41) na kojem je oštećen grizni brid zuba cijelom duljinom. Navedena oštećenja bila su vidljiva drugim osobama pri svakodnevnoj komunikaciji s tužiteljem, što je u dobi od 21 godine starosti ograničavalo u svakodnevnoj komunikaciji izazivajući mu sram i nelagodu. Radi se o privremenom naruženju – srednjeg stupnja, do izvršenja trajne sanacije ozlijeđenih zuba. Trajna sanacija može se izvršiti i u obliku oblaganja prednjih i oštećenih dijelova (ta tri zuba) ljuskicama ili u obliku presvlačenja ta tri zuba protetskim navlakama. Planirani trošak izvršenih radova bi bio – za bilo koje od gornjih rješenja, u srednjoj vrijednosti 2.000,00 kn po zubu, što bi ukupno iznosilo cca 6.000,00 kn.

27. Tužitelj je podneskom od 20.7.2020. (list 137-138 spisa) prigovarao dopuni nalaza i mišljenja vještaka dr. Zite Blažić Potočki u dijelu u kojem je istaknuta procjena predvidivih troškova sanacije presvlačenja oštećenih zuba te je vještak dr. Zita Blažić Potočki pozvana rješenjem suda od 23.9.2020. (list 139 spisa) pisano se očitovati na isti podnesak. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 5.10.2020. (list 141 spisa) dr. Zita Blažić Potočki je navela da protetska sanacija presvlačenja oštećenih prednjih zuba gornje čeljusti (11 i 21) i prednjeg zuba donje čeljusti (zub 41), izradom ljuskica na labijalnim plohama ili presvlačenjem cijelih kruna zuba protetskim krunicama, kada bi bila vođena od strane stomatologa čija je specijalnost stomatološka protetika, predmetna sanacija bi iznosila od 2.500,00 kn do 3.000,00 kn po zubu. Sanacija nastale štete na ozlijeđenim zubima tužitelja iznosila bi tada od 7.500,00 kn do 9.000,00 kn. Na očitovanje vještaka od 5.10.2020. tužitelj nije imao primjedbi, a kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 28.10.2020. (list 144-145 spisa).

28. Tuženik je podneskom od 25.11.2020. (list 149-151 spisa) osporio nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Marčinka, djelomično prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Zite Blažić Potočki, dok je dopunu nalaza istog vještaka prihvatio u cijelosti, a u cijelosti je osporio nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića. Stalni sudski vještaci dr. Darko Marčinko, dr. Zita Blažić Potočki i dr. August Mijić su se usmeno očitovali na prigovore stranaka na ročištu 7.9.2022. (list 185-186 spisa) kada su izjavili da ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja. Stalni sudski vještak dr. Darko Marčinko je naveo kako smatra kako je ocjena privremena bila rezervirana za period neposredno nakon predmetnog događaja konkretno radi se o periodu od 6 mj. nakon predmetnog događaja, a nakon toga je vještak odredio ocjenu za trajno 3%. Stalni sudski vještak dr. August Mijić je naveo da trajna tuđa pomoć ukupno je cijenjena za sve navedene ozljede kroz 15 dana po 2 sata dnevno i to do kontrole oftalmologa 14.11.2017. godine. U nalazu oftalmologa od 14.11.2017. eksplicitno se navodi smetnje koje je tužitelj kroz to vrijeme imao te smatra da sve opisano u nalazu oftalmologa zahtijeva mirovanje i tuđu pomoć od 2 sata dnevno. Pacijent je imao glavobolje, smetnje zamaranja, povremeno krvarenje iz nosa što smatra da sa ozljedama u području usne šupljine zahtijeva tuđu pomoć, odnosno mirovanje od 15 dana po 2 sata dnevno. Zabunom je ostala riječ imobilizacija i ona se treba izbrisati.

28.1. Stalni sudski vještak dr. Darko Marčinko još je naveo da je ocjenu psihičkih simptoma donio temeljem uvida u kompletni spis kao i forenzičke psihijatrijske ekspertize koje uključuju detaljan razgovor s tužiteljem. Ocjena straha, koja je donesena, je u skladu s načelima forenzičke psihijatrijske znanosti te bi ju donio u tom obimu i drugi vještak psihijatrijske struke. Vještak kod donošenja ocjene nije imao dileme tako da je ostao kod svog nalaza i mišljenja.

. / .

Stalni sudski vještak dr. Zita Blažić Potočki odgovorila je da s obzirom na podnesak na vještvo sa stomatološkog aspekta naznaka da oštećenja, koja su navedena da su nastala kao posljedica štetnog događaja od 31.10. nisu sanirana hitno, već tek nakon 10 dana, sa aspekta vještaka s obzirom na ostale ozljede radi se o pokušaju hitne sanacije nastale štete na gornjim prednjim zubima. Sanacija nije bila uspješna što je ustanovljeno pri kliničkom pregledu budući da se radi o specifičnom načinu ozljeđivanju gornjih i donjih prednjih zubi, koji su se pokušavali sanirati ustvari na privremeni način, a koje rješenje je bilo bezuspješno što je navedeno u vještvu i dopuni vještva. Do sanacije istaknuto je da se radi o privremenom naruženju s razlogom budući je vidljivo bilo svima u direktnom kontaktu kod govora, a stvaralo bi smetnje kod žvakanja, a do termina trajne sanacije, koji je postupak također naveden u vještvu. U podnesku se navodi sumnja da li su ta oštećenja nastala na neki drugi događaj, a ne na predmetni štetni događaj što se s obzirom na kliničku sliku oštećenja navedenih zubi isključivo dovodi u vezu sa traumatskim oštećenjem kao što je u predmetnom događaju. Kao što je ranije u obrazloženju navedeno stalni sudski vještak dr. Blažić Potočki usmeno se očitovala na ročištu 30.1.2025. kada je navela da cijene krunica sada iznose od 350-400 EUR što prosječno odgovara cijeni koja je bila po prethodnom vještačenju izražena u kunama. Na istom je ročištu svoj osvrt na nalaz prof. Mayera dao i stalni sudski vještak prof.dr.sc. Marčinko kada je naveo da u vještačenju dr. Mayera fokus je bio na tjelesnim posljedicama tako da je u svemu ostao kod svog nalaza i mišljenja. Punomoćnici su se suglasili da nije potrebno nanovo pozivati na saslušanje prof. Mijića, pa je glavna rasprava zaključena.

29. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne nalaze i mišljenja, dopune i usmena očitovanja stalnih sudskih vještaka jer su dani argumentirano, stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima medicinske znanosti i prakse te na temelju kliničkog pregleda i priložene medicinske dokumentacije. Vještaci su jasno i uvjerljivo obrazložili sve razloge svojih ocjena u nalazu te dali svoju ocjenu trajnih posljedica. Kao što je već ranije u obrazloženju navedeno, sud nije utvrdio da bi nalazi dr. Mayera i dr. Potočki bili različiti, već se na neki način dopunjuju imajući na umu da stalni sudski vještak s područja sudske medicine daje svoju ocjenu nastanka ozljede s obzirom na mehanizam ozljeđivanja dok potpuniju sliku s aspekta uže specijalnosti dentalne patologije može ocijeniti samo stalni sudski vještak dentalni patolog, koji poznaje bolesti i bolesna stanja zubi te mogućnosti nastanka pojedinih nepravilnosti i ozljeda specifičnih za tkiva zubi. U konačnici, nakon što su vještaci iscrpno i argumentirano odgovorili na pitanja i primjedbe, stranke zahtijevale daljnja objašnjenja što svakako doprinosi vjerodostojnosti nalaza i mišljenja. Ovdje treba navesti i to da vještaci nisu dali objedinjenu ocjenu trajnih posljedica jer dr. Mijić, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište 30.1.2025. kada su pozvani svi vještaci kako bi se očitovali na navode dr. Mayera i dali objedinjenu ocjenu, međutim, punomoćnici su suglasno izjavili da nije potrebno ponovo pozivati dr. Mijića, a i ovaj sud smatra da bi na navedeni način bilo znatno narušeno načelo ekonomičnosti postupka i obveze suda da donese odluku u razumnom roku. Naime, treba imati na umu da je konačno postavljenim zahtjevom tužitelj potraživao ukupnu štetu, kako imovinsku, tako i neimovinsku, a njegov je zahtjev kao takav i prihvaćen, pa nije bilo potrebno donositi kvantitativnu ocjenu o svakom pojedinom vidu štete jer je ionako sud sudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu, a za imovinsku onako kako je i zatražena, pa je ukupno tužitelju dosuđen cijeli zatraženi iznos.

30. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da je, uslijed štetnog događaja, došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na sve okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih prava osobnosti, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud smatra da tužitelju pripada pravo na pravičnu

. / .

novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Također, tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći, troškova liječenja i sanacije zubi te izgubljenu zaradu, koju tuženik nije posebno ni osnovano osporio, a jasno proizlazi da je zbog ovog događaja bio na bolovanju od 2.11.do 30.11.2017. (Izvješće na listu 31 i nalaz vještaka Mijića) kao što i utužena visina proizlazi iz dostavljenih obračunskih lista na listovima 32-34 spisa.

31. Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za imovinsku i neimovinsku štetu tužitelju u ukupnom zatraženom iznosu od 7.118,00 €. U odnosu na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripadaju zatezne kamate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezne kamate pripadaju tužitelju od podnošenja tužbe 15.6.2018. kako je to tužitelj pravilno zatražio. Visina stope zatezne kamate određena je prema čl. 29. st. 2. ZOO. 32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik kao i vrijednost predmeta spora prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim zahtjevom, tuženik ima naknaditi parnične troškove, koji se odnose na troškove zastupanja kako slijedi: - za sastav tužbe iznos od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

- za sastav dopisa MUP-u od 12.4.2018. 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife),

- za pristup na ročišta 12.11.2018., 3.4.2019., 6.6.2019., 13.9.2019., 5.5.2021., 13.9.2021.,7.9.2022., 9.11.2022., 6.5.2024., 19.9.2024. i 30.1.2025. po 100 bodova za svako - ukupno 1100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

- za sastav podnesaka od 30.10.2020., 14.12.2020., 5.3.2024. po 100 bodova za svaki- ukupno 300 bodova (Tbr. 8/1),

- za sastav podnesaka od 5.12.2018., 21.12.2018.,11.3.2020.,20.7.2020., 28.10.2020. po 25 bodova za svaki-ukupno 125 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), što ukupno iznosi 1650 bodova, a uz vrijednost 1 boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi te uvećano na ime PDV-a za 25% iznosi 4.125,00 € Tom iznosu valja pribrojati troškove plaćenih predujmova za vještačenja od 3.600,00 kn/ sada: 477,80 € (l-100), u dva navrata 750,00 kn/sada: 99,54 €-ukupno199,08 € (l-130 i l-182), 1.500,00 kn / sada 199,08 € (l-145,146), 35,00 € (l-241) i 85,00 € (l-255, napomena, tužitelju je vraćen preplaćeni iznos od 20,00 €) te sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 77,21 €, pa ukupno dosuđeni troškovi iznose 5.198,17 €. Tužitelj ima pravo na kamate prema čl.151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 20.9.2019., 17.10.2019., 20.5.2020.,2.5.2022., 8.12.2022., 25.3.2024. i 21.10.2024. budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP jer tim podnescima (20.9.2019.) tužitelj ocjenjuje vjerodostojnost iskaza, a što je zadaća suda te ponavlja ranije navode, odnosno ne iznosi sudu nikakve nepoznate činjenice ili obavještava sud o plaćenim predujmovima (17.10.2019., 20.5.2020., 2.5.2022., 8.12.2022., 25.3.2024. i 21.10.2024.). Tužitelju nije priznat u smislu čl. 156. ZPP-a zatraženi trošak povezan s povratom u prijašnje stanje jer je to slučaj koji se njemu dogodio i u odnosu na koji nema pravo tražiti naknadu troškova od tuženika. Tužitelju nije dosuđen kao potreban ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer je to ročište u skladu s ovlastima suda prezakazano i održano unatoč neurednom pozivu za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP-a. Tužitelj je zahtijevao i trošak

. / .

poštarine od 8,88 €, međutim, isti nije dokumentiran računom, pa nije priznat kao dokazan i stoga je neosnovan.

34. Tuženiku nije priznat kao osnovan zatraženi parnični trošak jer je spor izgubio. Zagreb, 13. veljače 2024.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

- pun. tuženika

. / .