Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-800/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Zlatane Bihar predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Košir Skračić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Podružnica Split, Varaždinska 54, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-50/2022 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika EUROHERC osiguranje d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-50/2022 od 28. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika EUROHERC osiguranje d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od1.459,95 eur-a / 11.000,00 kn kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 14. srpnja 2016.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023 g. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. II. Dužan je tuženik i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelj troškove parničnog postupka u iznosu od 3.898,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.«

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57711, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija i zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP odnosno zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka o dinamici nastanka prometne nesreće, a time i odgovorenosti za štetu, ukazuje da dinamika nastanka štetnog događaja nije pravilno utvrđena, ponovno osporava nalaz i mišljenje vještaka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika, predlaže žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu tuženik žalbom ukazuje. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda je razumljiva i može se ispitati, te se ne nalazi proturječnost između razloga presude o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava.

5.1. Ne nalaze se ni druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na vozilu koja je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 14. srpnja 2016. u Splitu na raskrižju [adresa] i [adresa].

7. Među strankama nastanak štetnog događaja nije sporan, a nije sporna ni pasivna legitimacija i visina nastala šteta na vozilu.

7.1. Među strankama je sporno tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer tuženik osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika za prometnu nezgodu, a u povezanosti s tim sporna je i dinamika nastanka štetnog događaja.

8. Radi utvrđivanja dinamike nastanka događaja prvostupanjski sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sretenu Ugrini, dipl. ing. strojarstva.

8.1. Vještak je u svom nalazu naveo da se vozilo tužiteljice (Fiat punto), kojim je upravljao njezin suprug KĆ, kretalo [adresa] iz smjera juga prema sjeveru brzinom od 45 km/h, a da se osobni automobil (Renault), kojim je upravljao DĆ osiguranik tuženika, kretalo iz smjera sjevera i skretao je ulijevo iz [adresa] prema [adresa] brzinom od oko 6 km/h. Prema nalazu vještaka sudarna brzina vozila tužiteljice iznosila je 32 km/hm a vozila osiguranika tuženika 15 km/h i da je sudarni kontakt ostvaren prednjim lijevim dijelom automobila Fiat s prednjim lijevim dijelom automobila Renault. Prema nalazu vještaka da je vozač vozila tužiteljice poduzeo reakciju intenzivnog kočenja izbjegao bi sudar s automobilom osiguranika tuženika da se kretao brzinom od 40 km/h i nižom, te da mu je pri brzini od 45 km/h bio potreban put od oko 24m da bi se kočenjem zaustavio prije točke sudara. Nadalje, prema nalazu vještaka prilikom skretanja u lijevo prosječno pažljiv vozač vozila Renault mogao je vidjeti kretanje osobnog vozila Fiat, procijeniti njegovu brzinu i udaljenost što bi ga navelo na zaključak da treba zaustaviti kretanje svog vozila i tako spriječiti sudar.

8.2. Obzirom na prigovor tuženika da se dinamika nastanka štetnog događaja ne može prikazati ukoliko spisu ne prileže plan rada semafora u kritično vrijeme, a nije sporno da je promet na raskrižju na kojem se dogodio štetan događaj upravljan uređajima za davanje svjetlosnih prometnih znakova (semaforima), već je sporno da li je vozač koji je upravljao vozilom tužiteljice raskrižjem prošao na zeleno ili crveno svjetlo, vještak je sačinio dopunski nalaz i mišljenje. Iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da je 3. svibnja 2019. mjerio režim rada semafora na predmetnom raskrižju i da je utvrdio da se za smjer kretanja oba vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju zeleno svjetlo otvara istovremeno uz najavu žutim svjetlom, da ciklus zelenog svjetla za smjer kretanja vozila osiguranika tuženika traje 20 sekundi, a za smjer kretanja vozila tužiteljice traje 35 sekundi, odnosno da je interval zelenog svjetla za smjer kretanja vozila tužiteljice dulji za 15 sekundi od intervala zelenog svjetla za smjer kretanja vozila osiguranika tuženika. Vještak je naveo da u spisu nema dokaza da je netko od sudionika štetnog događaja prošao kroz crveno svjetlo.

9. Obzirom da je dopunski nalaz i mišljenje vještak dao iako prije toga nije pribavio plan rada semafora na dan i u vrijeme kada se dogodila prometna nesreća, kao i da u spisu nema dokaza da se u razdoblju od nastanka prometne nesreće ( 14. srpnja 2016.) do mjerenja režima rada semafora od strane vještaka (3. svibnja 2019.), režim rada semafora nije mijenjao, provedeno je novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju, dipl. ing.

10. Iz nalaza vještaka Nevena Kralja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, jer to iz nalaza nedvojbeno proizlazi, da je u vrijeme (dan i sat) nastanka štetnog događaja (prometne nesreće) raskrižje gdje se prometna nesreća dogodila bilo regulirano svjetlosnom signalizacijom, signalnim planom 2 čiji ciklus traje 70 sekunda.

10.1. Nadalje, da je za osobno vozilo marke "Renault Clio" – vozilo osiguranika tuženika zadužena signalna grupa V3 čiji je raspored svjetlosne signalizacije takav da zeleno svjetlo traje od 0 do 20. sekunda, nakon čega slijedi žuto svjetlo do 23. sekunde i nakon toga crveno svjetlo do kraja ciklusa odnosno do 70. sekunde.

10.2. Za osobno vozilo marke "Fiat" – vozilo tužiteljice zadužena je signalna grupa V1 čiji signal zelenog svjetla traje od 0 do 35. sekundi, nakon toga slijedi žuto svjetlo do 38. sekunde i na kraju signal crvenog svjetla do kraja ciklusa odnosno do 70. sekunde.

10.3. Vještak je u nalazu naveo da kada se zaustave vozila koja se kreću iz pravca sjevera u pravcu juga i za koja je zadužena signalna grupa V3, tada vozila koja se nalaze na južnom dijelu raskrižja [adresa] u krajnje lijevoj i srednjoj prometnoj traci i koja imaju namjeru skretanja u lijevo, započinju sa svojim skretanjem u vremenskom intervalu od 24. do 35. sekunde, dakle 11 sekundi za njih je otvorena zelena strelica S4, a tada je vozilima u krajnje desnoj prometnoj traci koja nastavljaju smjer kretanja kroz raskrižje u pravcu sjevera (tom trakom se kretalo vozilo tužiteljice) otvoreno zeleno svjetlo do 35. sekunde.

10.4. Mišljenje je vještaka da je osiguranik tuženika, obzirom na njegov iskaz da je radnju skretanja započeo kada je radnju skretanja u lijevo započeo i autobus koji se nalazio na srednjoj prometnoj traci južnog dijela raskrižja, radnju skretanja u lijevo započeo u intervalu od 24. do 35. sekunde, odnosno da je isti u raskrižje ušao na zeleno svjetlo čiji interval traje do 20. sekunde propuštajući vozila iz pravca juga u pravcu sjevera, da mu se iza leđa upalilo crveno svjetlo, a da je vozilu tužiteljice još uvijek do 35. sekunde bilo upaljeno zeleno svjetlo i isti je u raskrižje ušao dok je bilo upaljeno zeleno svjetlo. Vještak je zaključio da se sudar predmetnih vozila dogodio u razdoblju od 24. do 35. sekunde, kada je vozilo osiguranika tuženika ušlo u putanju kretanja vozilu tužiteljice kojem je bilo otvoreno zeleno svjetlo na semaforu.

10.5. Prema nalazu vještaka Nevena Kralja vozač vozila tužiteljice, obzirom na mjesto i vrijeme poduzimanja reakcija intenzivnim kočenjem, mogao je izbjeći sraz pri brzini od 37,3 km/h ili sa bilo kojom manjom brzinom, a prije poduzimanja radnje kočenjem kretao se brzinom od 45,3 km/h. Istovremeno, obzirom na položenost vozila tužiteljice te položenost autobusa u srednjoj prometnoj traci južnog dijela raskrižja, osiguranik tuženika mogao je uočiti vozilo tužiteljice u nailasku krajnje desnom prometnom trakom i istog propustiti čime bi izbjegao nastanak prometne nesreće.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, temeljem nalaza vještaka Nevena Kralja i u povezanosti s ostalim provedenim dokazima pa i iskazima saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je za nastanak štetnog događaja, odnosno prometne nesreće, a u povezanosti s tim i štete odgovoran osiguranik tuženika, odnosno vozač vozila marke "Renault Clio". Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je nalaz vještaka Kralja nekritički prihvaćen, odnosno da isti nije cijenjen u povezanosti s iskazima svjedoka. Napominje se da i iz iskaza osiguranika tuženika proizlazi da je u raskrižje ušao dok je bilo upaljeno zeleno svjetlo i da je čekao da prođu sva vozila iz suprotnog smjera, te da je radnju skretanja poduzeo kada se u srednjoj traci zaustavio autobus. Obzirom da je autobus skretao u lijevo, i to sretanje je regulirano lijevom strelicom na semaforu koja je upaljena od 24. do 35. sekunde, a do 35. sekunde zeleno svjetlo ima i vozač vozila tužiteljice, očito je osiguranik tuženika radnju skretanja poduzeo u vrijeme dok je njemu bilo upaljeno crveno svjetlo, a vozaču vozila tužiteljice zeleno svjetlo.

12. Dakle, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 1072. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/03, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) pa je neosnovan i taj žalbeni prigovor tuženika.

13. Odluka o troškovima postupka je pravilna pa i u odnosu na priznati trošak zastupanja na ročištima 15. rujna 2022. i 11. prosinca 2023., jer se suprotno žalbenim navodima na istima raspravljalo o predmetu postupka. Naime, ročište 15. rujna 2022. je prvo ročište nakon ukidanja ranije donesene presude na kojem je ukidna odluka ovog suda pročitana i stranke su se na istu očitovale i predložile dokaze, a o meritumu stvari se raspravljalo i na ročištu 11. prosinca 2023.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 368. stava 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

15. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Sisku 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar