Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-489/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom postupku protiv opt. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru br. K-313/2023-22 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ČČ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, proglašen je krivim opt. ČČ zbog kaznenog djela protiv imovine - oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11), te je na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u paušalnoj svoti od 66,36 Eura, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. ČČ putem branitelja Ante Šeparovića, odvj. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u svezi čl. 3. st. 2. i 3. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se primjenom odredbe čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP/08 optuženika oslobodi optužbe u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i čl. 468. st. 3. u svezi čl. 3. st. 2. i 3. ZKP/08, navodeći u osnovi vlastitu preocjenu izvedenih dokaza a posebno iskaza svjedoka FČ, koje ocjenjuje proturječnim i nelogičnim, a na temelju kojeg dokaza je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku o dokazanosti protupravnog djela. Nadalje, smatra da su zaključci u obrazloženju pobijane presude nejasni i proturječni jedni drugima te arbitrarni u pogledu odlučne okolnosti da je optuženik bio u vrijeme i na mjestu opisano u opisu radnje, te zaključuje da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo i u nedostatku dokaza osloboditi optuženika optužbe.

6.1. Suprotno navedenim prigovorima, prvostupanjski sud nije počinio opisane bitne povrede. To stoga, što u obrazloženju prvostupanjske presude nema proturječnosti i nejasnoća, na koja upire žalitelj, a sadrži valjane razloge, koje kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je dao valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, time da je pozorno ocijenio sve dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, te dao ocjenu proturječnih dokaza. Valjani su razlozi koje je sud dao u analizi i ocjeni obrane opt. ČČ, u odnosu na sadržaj iskaza svjedoka FČ i ošt. TČ i materijalne dokumentacije – izvješća policije o dojavi i utvrđenom stanju i fotografijama oštećenja na vozilu ošt. TČ, da je upravo optuženik počinitelj, kojeg je osobno vidio svjedok FČ i to potvrdio na raspravi, da tu osobu sa sigurnošću prepoznaje, da je upravo optuženik ta osoba koja je na opisani način iz opisa radnje počinio obilježja kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 na štetu TČ. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i dao valjane i provjerljive razloge, kako o odlučnim, tako i o drugim važnim činjenicama i okolnostima koja čine obilježja navedene protupravne radnje za koju je optuženik utužen, te dao razloge, kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nema opisanih povreda na koje ukazuje žalitelj, a niti koja druga, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelj ističe i osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08, te u navodima daje preocjenu izvedenih dokaza i zaključuje da je prvostupanjski sud na temelju samo jednog personalnog dokaza koje je ocijenio vjerodostojnim pogrešno zaključio da je dokazano da je optuženik počinio sva bitna obilježja kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. Smatra da iz ostalih dokaza proizlazi da nije sa potpunom sigurnošću utvrđeno da je optuženik počinio djelo iz opisa radnje, te da ga je trebalo u nedostatku dokaza osloboditi optužbe.

7.1. Suprotno žalbenom navodu, nakon pozorne ocjene obrane opt. ČČ, koji poriče počinjenje utuženog kaznenog djela, a posebno sadržaj iskaza svjedoka FČ i ošt. TČ, te uvida i pročitane materijalne dokumentacije, proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da svjedoci svojim iskazima u cijelosti dovode u sumnju vjerodostojnost obrane optuženika, te da sadržaj materijalne dokumentacije – izvješća o dojavi i utvrđenom stanju – oštećenja vozila i fotografije oštećenja vozila, koji dokazi pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu i po ovom drugostupanjskom sudu ukazuju da je prvostupanjski sud na pravilan i zakonit način utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje bi isključivale njegovu kaznenopravnu odgovornost.

7.2. Stoga nije osnovana žalba opt. ČČ zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud, slijedom žalbenih navoda, ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, ovaj sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, koji su jasni i potpuni u izvedenoj analizi i zaključku o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima se u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Za ukazati je da za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 obilježje protupravna radnja optuženikovog oštećenja tuđe stvari što je i pravilno utvrđeno iz izvedenih dokaza na raspravi, dok je za kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 235. st. 3. KZ/11 obilježje da je takvom radnjom prouzročena znatna šteta.

8. Kako izjavljena žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnijeta u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog kazne, shodno čl. 478. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o kazni potpuno utvrdio kao olakotno optuženikovu neosuđivanost i primjereno držanje tijekom postupka, a otegotno da je prekršajno kažnjavan zbog čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, o kojim okolnostima ovisi izbor, vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge. Pravilno je prvostupanjski sud osudio optuženika za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te istu uvjetovao rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine. Navedena kaznena sankcija i u označenom trajanju provjeravanja je po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, dostatna utvrđenom stupnju krivnje kod optuženika i društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela, zbog kojeg je proglašen krivim i u okviru bliže minimumu predviđene kazne za navedeno kazneno djelo mu je izrečena kazna zatvora i koja je uvjetovana izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od dvije godine. Upravo uvjetna osuda koja je izrečena je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve druge, da više ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje pravedno i da takva sankcija sadrži odgovarajuću količinu moralne osude (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je istu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, shodno čl. 482. ZKP/08.

Osijek, 13. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić