Poslovni broj Ovr-205/2025-3
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste UČ, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B 2 kapitala d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, protiv ovršenika EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Eni Mohorić Bunjevčević, odvjetnici iz Delnica, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, 13. veljače 2025. godine
r i j e š i o j e
I – Odbija se prijedlog ovršenika da sud donese rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci dana 12.lipnja 2014.godine pod brojem OV-3730/2014.
II -Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe temeljem zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci dana 12.lipnja 2014.godine pod brojem OV-3730/2014, kao neosnovan.
III – Odbija se ovršenikov zahtjev za naknadu troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 11.veljače 2025.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe u kojem je naveo da je ovrhovoditelj 16. prosinca 2024. godine Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu sukladno čl. 209 Ovršnog zakona, temeljem zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci dana 12.lipnja 2014.godine pod brojem OV- 3730/2014. Smatra da je ovrhovoditeljev zahtjev za naplatu nedopušten jer da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50. st. 1. toč. 7 OZ-a). Ističe da je ovršenik dana 3. veljače 2025. godine u saznanju da je osnova za plaćanje dana 4. kolovoza 2018. godine isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Obrazlaže da je prednik ovrhovoditelja već ranije podnosio zahtjeve za izravnu naplatu, i to dana 26.01.2015. godine, dana 26.02.2015. godine te dana 01.04.2015.godine, te je protekom 3 godine od dana primitka osnove kada po osnovi nije bilo nikakvih naplata najmanje posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa, FINA prestala s provedbom ovrhe sukladno čl. 12 st 1. ZPONS propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanja za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Dalja navodi da niti jedna odredba OZ-a kao ni ZPONS-a ne predviđa mogućnost da se Agenciji ponovno dostavi ista osnova za plaćanje pa nije dopušteno ponovno podnijeti FINA-i istu osnovu za plaćanje, a što jasno proizlazi iz navedene odredbe jer FINA po proteku 3 godine od dana obustave osnovu za plaćanje uništava sukladno čl. 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Smatra da ovrhovoditelj nakon što je predmetna osnova za plaćanje isknjižena po čl. 12. ZPONS nije više bio ovlašten podnositi zahtjev za izravnu naplatu temeljem iste osnove, stoga je predmetna ovrha nedopuštena. Navedeno da potvrđuje i brojna sudska praksa, tako rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću posl. br. Gž Ovr-144/2023-2 od 15. rujna 2023. godine i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-195/2020-3 od 12. lipnja 2020. godine. Poziva se na zaključak broj: Su-IV-245/2019-3 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. godine na kojem je postavljeno slijedeće pitanje:
"6. Je li dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome?
Nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome."
Slijedom svega navedenog, a obzirom da su iznijeti navodi potkrijepljeni ispravama i radi se općepoznatim činjenicama te je ovdje riječ o pravnom pitanju, to se predlaže postupiti sukladno čl. 52. st. 4. OZ-a. Ovršenik nadalje, predlaže i odgodu ovrhe temeljem odredbe čl. 65. Ovršnog zakona i ističe da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu s obzirom da je isti namjeravao podignuti kredit te je u tome sada onemogućen radi neosnovane blokade. Ishođenje kredita mu je prijeko potrebno radi podmirenja tekućih životnih troškova, obzirom na tešku materijalnu situaciju. Predlaže da sud donese rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, temeljem zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Miroslava Banića u Rijeci dana 12. lipnja 2014. godine pod brojem OV-3730/2014 te da se nalaži Financijskoj agenciji da prestane postupati po istoj osnovi te istu isknjiži iz redoslijeda osnova za plaćanje po novčanim sredstvima ovršenika. Predlaže i odgodu ovrhe temeljem navedene zadužnice, uz naknadu prouzročenog troška.
2.Uz prijedlog je dostavljen zahtjev ovrhovoditelja za naplatu s popratnim dopisom ovrhovoditelja, osnova za plaćanje-zadužnica, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje, e-mail FINE od 3.veljače 20245.godine, zahtjevi za izravnu naplatu iz 2015.godine, potvrde o blokadi ovršenika i platna lista ovršenikove plaće za studeni 2024.godine.
3.Prijedlog je dana 12.veljače 2025.godine dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju u roku od 3 dana, no okolnosti slučaja su zahtijevale žurno postupanje shodno odredbi čl. 65 st. 2 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24). Naime, ovršenikov prijedlog je zaprimljen na sud dana 12.veljače 2025.godine, a rok od 60 dana sukladno odredbi čl. 209 st. 7 OZ-a kada će se izvršiti prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju istječe 16.veljače 2025.godine slijedom čega se ne može primijeniti rok iz čl. 210 st. 3 OZ-a cijeneći činjenicu da je ovršenik svoje pravo iz čl. 210 OZ-a odlučio iskoristiti svega par dana prije isteka 60.-tog dana od zatražene izravne naplate. Zbog toga sud nije čekao istek roka od 3 dana koji je dan ovrhovoditelju za podnošenje odgovora na prijedlog jer se ne bi mogao ispoštovati rok iz citirane zakonske odredbe.
4.Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog obroka plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Odredba čl. 210 OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Ovršenik tako može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe.
5. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 16.prosinca 2024.godine temeljem zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Miroslavu Baniću iz Rijeke dana 12.lipnja 2014.godine pod brojem OV-3730/2014.
6. Izvansudska ovrha je postupak izravne naplate koji se pokreće podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI. Odredba čl. 12 st. 1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20, dalje ZPONS) na koju se poziva ovršenik glasi: Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. FINA dakle, prestaje s izvršavanje osnove za plaćanje nakon propisanog roka jer se nakon proteka roka objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća. Međutim, ovdje valja razlikovati izvansudsku ovrhu, kao što se u konkretnom slučaju vodi postupak izravne naplate na temelju zadužnice podnijete FINI dana 16.prosinca 2024.godine, od sudske ovrhe u kojoj ovrhovoditelj predlaže da FINA, nakon što je, na temelju odredbe čl. 12 ZPONS, prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno toj osnovi. Nesporno je ovdje da je FINA prestala postupati po ranijim zahtjevima ovrhovoditelja za izravnu naplatu iz 2015.godine sukladno odredbi čl. 12 ZPONS jer nije bilo naplata sa računa ovršenika. Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27.studenog 2019.godine ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer se on odnosi na nedopuštenost ovrhovoditeljevog prijedloga da FINA, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno ovršnu ispravu u okviru istog postupka upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj. Ovrhovoditelj ovdje nije predložio da se ovršna isprava, koja je na temelju čl. 12 ZPONS izbrisana iz Očevidnika, ponovno upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj, već je FINI podnio novi zahtjev za izravnu naplatu (dana 16.prosinca 2024.godine) na temelju ovršne isprave radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine iz ovršne isprave. Podnošenjem novog zahtjeva za izravnu naplatu, ovrhovoditelj je, na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnio prijedlog da je FINA upiše u Očevidnik, budući da nije isključeno da ovrha na novčanim sredstvima ovršenika naknadno postane moguća i provediva pa nema opravdanog razloga da se u tom slučaju ovrhovoditelju, koji i nadalje raspolaže valjanom i važećom osnovom za plaćanje, zabrani zahtjev za njezinom provedbom. Da je tome tako, upravo i proizlazi iz podataka FINE iz kojih je razvidno da po naplati zatraženoj 2015.godine nije ništa naplaćeno u korist ovrhovoditelja, dok su po naplati zatraženoj 16.prosinca 2024.godine sa računa ovršenika zaplijenjena novčana sredstva u iznosu od 1.622,06 eura. Zaključno se ističe da se izvansudska ovrha pokreće podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI, pa kada FINA primjenom odredbe čl. 12 ZPONS, odnosu za plaćanje (ovdje zadužnicu) isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćenje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, a što ovdje jest slučaj. Slijedom navedenog odlučeno je i kao u toč. I izreke.
7. Prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan. Odredbom čl. 65 OZ-a propisano je da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Međutim, navodi ovršenika kojim pokušava uvjeriti sud da bi provedbom ovrhe njemu nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta nisu učinili vjerojatnim postojanje te opasnosti zbog čega sud utvrđuje da nije ispunjen uvjet da se dopusti odgoda ovrhe po ovršenikovom prijedlogu. Činjenica da bi se naplatom po ovršnoj ispravi ovršenik našao u teškoj materijalnoj situaciji i da ima namjeru podignuti kredit, nije dovoljna za odgodu predmetne ovrhe, budući da je upravo svrha zatražene izravne naplate tražbine kod FINE izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja sa računa ovršenika. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj.mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) i isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da upravo ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja ili druge podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Umanjenje imovine ovršenika nastalo uslijed provedbe ovrhe nije šteta u smislu čl. 65 st. 1 OZ-a, obzirom na činjenicu da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na imovinu ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom prema čl. 65 st. 1 OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelj nikada ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik imao razlog za odgodu ovrhe.
8.Stoga je odlučeno odbiti prijedlog ovršenika pozivom na odredbu čl. 210 st. 2 u svezi čl. 65 st. 1 OZ-a i riješiti kao u toč. II izreke rješenja. Ovršenik nije uspio sa svojim prijedlozima, zbog čega je valjalo odbiti i zatraženi trošak kao u toč. III izreke.
U Rijeci, 13. veljače 2025.
S u d a c :
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA: 1. ovrhovoditelju
2. pun ovršenika
3. Financijskoj agenciji
