Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Pn-156/2024-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čačić, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika IČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bošku Žak, odvjetniku iz Bjelovara, radi naknade štete, nakon dana 27. siječnja 2025. godine održane i zaključene usmene glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnice Marine Lacković te punomoćnika tuženika Boška Žak, temeljem odredbe članka 335 Zakona o parničnom postupku, dana 13. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 5.016,92 EUR (slovima: pet tisuća šesnaest eura devedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2021. godine kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje povećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.350,43 EUR (slovima: tri tisuće tri stotine pedeset eura četrdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude od 13. veljače 2025. godine do konačne isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Kod ovoga suda tužitelj ŽČ podnio je tužbu protiv tuženika IČ, radi naknade štete.
2. Tužitelj u tužbi navodi je dana 23. lipnja 2018. godine u [adresa] na terasi ug. objekta „H2“ tuženik, u nakani da teško tjelesno ozljedi tužitelja, metalnom stolicom snažno udario tužitelja u glavu, od kojeg udarca je tužitelj pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu spiralnog prijeloma dijafize lijeve goljenične kosti s pomakom, višestrukog prijeloma lijeve lisne kosti s pomakom i razderno nagnječnu ranu glave. Vezano za prethodno navedeni događaj Općinski sud u Bjelovaru izdao je kazneni nalog broj K-24/2020-3 od 4.veljače 2020. godine, kojim je tuženik kao okrivljenik oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 118 stavak1 Kaznenog zakona – teška tjelesna ozljeda na štetu tužitelja kao oštećenika. Isti kazneni nalog postao je pravomoćan. Tužitelj je prilikom nastanka štetnog događaja zadobio tešku tjelesnu ozljedu, zbog čega je bio hospitaliziran i trpio je velike fizičke boli, kako prilikom ozljeđivanja, tako i tijekom liječenja s obzirom da je bio podvrgnut operativnim zahvatima i fizikalnoj rehabilitaciji, pa za iste tužitelj od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 23.000,00 kn. Prilikom ozljeđivanja, a i kasnije, posebice tijekom liječenja tužitelj je trpio intenzivan strah koji se osobito osjećao kao strah od ishoda liječenja i trajnih posljedica ozljeđivanja, zbog čega tužitelj potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 15.000,00 kn. Nadalje, uslijed predmetne teške tjelesne ozljede tužitelju je trajno smanjena životna aktivnost, zbog čega tužitelj na ime smanjenja životnih aktivnosti potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn. Tužitelju je nakon hospitalizacije bila potrebna i tuđa pomoć i njega, zbog čega na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 2.000,00 kn. Slijedom navedenoga, tužitelj prvobitno na ime povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu i to: pravične novčane naknade na ime fizičkih bolova 23.000,00 kn, pravične novčane naknade na ime straha 15.000,00 kn, pravične novčane naknade na ime smanjenja životne aktivnosti 10.000,00 kn, naknade na ime tuđe pomoći i njege 2.000,00 kn, tj. ukupno 6.636,14 EUR (50.000,00 kn). Podneskom od 2. svibnja 2023. godine, tužitelj je snizio tužbeni zahtjev za naknadu ukupne štete sa iznos od 6.636,14 EUR (50.000,00 kn) na iznos od 5.016,92 EUR (37.800,00 kn). S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženik obvezati naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 5.016,92 EUR (37.800,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2021. godine pa do isplate, te naknaditi i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
3. U odgovor na tužbu tuženik je naveo da ne osporava navode iz tužbe da je pravomoćnim kaznenim nalogom broj K-24/2020-3 Općinskog suda u Bjelovaru od 4. veljače 2020. godine tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Osporava se u cijelosti i to kako osnov tužbenog zahtjeva, tako i visina. Tuženik osporava da bi predmetnim događajem tužitelju prouzročio neimovinsku štetu, a na osnovu koje tužitelj potražuje novčanu naknadu na ime fizičkih bolova, na ime pretrpljenog straha, na ime smanjenja životne aktivnosti, kao i naknadu na ime tuđe njege i pomoći. Naime, u predmetnom događaju nisu sudjelovali samo stranke u ovom parničnom postupku, već i otac tuženika FČ, kao i ZČ, te su svi sudionici bili pod utjecajem alkohola, a što je za tužitelja vidljivo i iz dokumentacije dostavljene uz tužbu. Do sukoba je došlo, kada su tužitelj ŽČ i ZČ započeli svađu i tučnjavu sa tuženikom i ĐČ, a čemu je prisustvovao i HČ. Da je to tako proizlazi i iz navoda optužnice KO-DO- 928/2020-1 od 23. siječnja 2019. godine gdje se navodi da je prema snimci video nadzora ugostiteljskog objekta vidljivo da je između ZČ i ŽČ s jedne strane, te FČ s druge strane došlo do verbalne prepirke u unutrašnjosti ugostiteljskog objekta te da ZČ u jednom trenutku odguruje FČ, nakon čega im prilazi tuženik KČ. Potom ZČ i tužitelj ŽČ zajedno fizičkom snagom izguruju FČ i tuženika KČ na terasu ugostiteljskog objekta i obaraju ih na tlo, nakon čega ZČ više puta šakom udara u smjeru FČ i tuženika, a potom fizički nasrće i na mlađu mušku osobu koja je pokušavala razdvojiti sudionike sukoba. Prema tome, iz činjeničnog opisa događaja od dana 23. lipnja 2018. godine jasno proizlazi da su upravo tužitelj ŽČ i okrivljenik ZČ započeli sukob, te su isključivo odgovorni za štetu i štetni događaj pa s naslova toga tuženik osporava da bi bio uopće odgovoran za nastalu štetu i štetni događaj. Ukoliko sud smatra da postoji i odgovornost tuženika za nastalu štetu, u svakom slučaju je tužitelj sam pridonio nastanku štete, pa se tuženik poziva na članak 1092 Zakona o obveznim odnosima prema kojemu oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Što se tiče u tužbi zatražene visine naknade štete, tužitelj u tužbi ne precizira jačinu i trajanje fizičkih bolova, kao i navodno pretrpljeni strah, a posebno ne precizira u čemu se sastoji trajno smanjena životna aktivnost na temelju koje potražuje pravičnu novčanu naknadu, kao i u čemu se sastojala potrebna tuđa pomoć i njega i tko ju je obavljao, pa će se tuženik na ove okolnosti ukoliko tijekom postupka budu precizirane, detaljno očitovati. Tuženik je od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje primio zahtjev za nadoknadu štete od KLASA: 502/10/20-07/97, URBROJ: 338-07-03-20-07 od 27. srpnja 2020. godine u ukupnom iznosu od 7.470,44 kn (kojega je tuženik prema dogovoru sa HZZO-om dio platio, a ostatak će podmiriti do kraja 2021. godine), a i kojega je vidljivo da je prema računu broj 500418465512 Ustanove za zdr. njegu u kući Žagar plaćena tuđa njega i pomoć, pa i iz ovoga proizlazi da je tužiteljev zahtjev za naknadom na ime tuđe njege i pomoći u potpunosti neosnovan. Stoga tuženik predlaže da se nakon provedenog postupka odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, a sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (list 6- 14), presudu (list 15-18), podatke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 25-28), karton pacijenta (list 38-41), sudsku praksu (list 117-160) uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka TČ, MČ (list 57-58), svjedoka VČ te tužitelja i tuženika (list 65-67), iskaz liječničkog vještaka Maria Bartol (list 95-96), uz suglasnost stranaka izvršen je uvid te je pročitan nalaz i mišljenje liječničkog vještaka Maria Bartol (list 77-80), te je izvršen uvid u priloženi spis ovog suda broj K-24/2020.
5. Temeljem provedenih dokazana utvrđeno je slijedeće činjenično stanje: 6. Uvidom u kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj K-24/2020-3 od 4. veljače 2020. godine, priloženog spisa K-24/2020 (list 109), utvrđeno je da je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim i kažnjen, jer je dana 23. lipnja 2018. godine u [adresa] na kbr. 154/A, na terasi ugostiteljskog objekta "H2" teško tjelesno ozlijedio tužitelja BČ, na način da je metalnom stolicom snažno udario tužitelja u glavu, od kojeg udarca je tužitelj pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu spiralnog prijeloma dijafize lijeve goljenične kosti s pomakom, višestrukog prijeloma lijeve lisne kosti s pomakom i razderno nagnječnu ranu glave, a navedena presuda je pravomoćna.
7. Uzimajući u obzir da se od strane tuženika UČ tijekom postupka iznosi prigovor podijeljene odgovornosti u svezi spornog događaja od 23. lipnja 2018. godine tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TČ, MČ, VČ, te stranaka, a sve kako bi se utvrdile sve činjenice u pogledu spornog događaja od 23. lipnja 2018. godine o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.
8. Svjedok FČ u svom iskazu (list 57) kao otac tuženika navodi da se nalazio u ugostiteljskom objektu benzinske stanice Hodak u [adresa] dana 23. lipnja 2018. godine, te je pokušao kupiti cigarete na šanku. Tom prilikom brat tužitelja ZČ rekao mu je da je šank zauzet, te se stoga svjedok prebacio na drugo mjesto. U tom trenutku je došao i tužitelji ŽČ i pitao ga što se on tu miješa, te mu je rekao da je ZČ njegov brat, a svjedok mu je rekao da je KČ njegov sin i da ne zna šta su ono ranije imali s njegovim sinom. Odmah po dolasku na izlazna vrata ZČ je udario njegovog sina tj. tuženika šakom u arkadu, uzeo stolicu, te je svjedoka udario stolicom i onda je nastala tuča. Smatra da su on i njegov sin bili prvi napadnuti, a nakon tuče je nastao lom, te je svjedok vidio da tužitelj ŽČ leži na zemlji i da je rekao da se ne može ustati iz razloga što je strgao nogu. Na upit svog brata tužitelj je rekao da se okliznuo, a vidio je tužitelja u bolnici kojom prilikom je isti imao flaster i mrežicu na glavi. Svjedok navodi da je vidio tužitelja kako je pao nakon što se okliznuo i nije vidio da je prilikom pada udario na tlo.
9. Svjedok HČ u svom iskazu (list 58) kao bratić tuženika navodi da je bio prisutan spornom događaju od 23. lipnja 2018. godine, te je vidio da se njegov stric FČ i bratić KČ prepiru s tužiteljem BČ i njegovim bratom. Misli da su tužitelj ili njegov brat prvi udarili FČ šakom u glavu, a nakon toga ga je stolicom udario, ali se ne može izjasniti da li je to bio ŽČ ili ZČ. To se događalo na terasi lokala, a svjedok ih je pokušao razdvojiti od tuče, ali nije mogao, pa se vratio natrag u kafić. Nije vidio da bi netko udario tužitelja stolicom u glavu, a misli da su njih sva četvorica bili pod utjecajem alkohola.
10. Svjedok ZČ u svom iskazu (list 65-66) kao brat tužitelja navodi da je bio prisutan tijekom spornog događaja od 23. lipnja 2018. godine, te su se tuženik i njegov otac njemu i njegovom bratu obraćali pogrdnim riječima. Svjedok navodi da je on u jednom trenutku izgurao tuženika i njegovo oca van iz lokala, gdje su svi pali a u jednom trenutku tuženik je stolicom udario BČ koji je pao i u padu slomio nogu. Također navodi da je treća osoba koja je bila s tuženikom i njegovim ocem udarila odostraga svjedoka bocom u glavu. Pojašnjava da je tuženik udario tužitelja tj. njegovog brata stolicom, a naknadno su pozvani policija i hitna koji su ubrzo došli.
11. Tužitelj ŽČ u svom iskazu (list 66) navodi da su u spornom događaju 23. lipnja 2018. godine tuženik i njegov otac vrijeđali brata tužitelja, te su ga u jednom trenutku izvukli izvan lokala na terasu gdje su svi pali. Tužitelj navodi da je u jednom trenutku izašao van da smiri situaciju i od jednom je dobio udarac u glavu odozad, pao je i izgubio svijest. Kada je došao k svijesti vidio je da mu je lijeva noga slomljena, a kasnije je doznao da je dobio udarac stolicom u glavu. Napominje da u tuči nije zadao nikome udarac, a bio je pod utjecajem alkohola jer je popio dva piva.
12. Tuženik KČ u svom iskazu (list 66) navodi da je u spornom događaju 23. lipnja 2018. godine došlo do prepirke između njegovog oca TČ i brata tužitelja VČ, a u jednom trenutku tužitelj i njegov otac su izgurali tuženika i njegovog oca van iz lokala, a u tom naguravanju su svi pali preko stola. Tada je ZČ udario oca tužitelja, te je tuženik vidio da ga je udario šakom i uz to ga je nastavio dalje udarati i pri tome zavrtati rukom. Tada je i tuženika netko udario ali ne zna tko, a da bi obranio oca i sebe, tuženik je stolicom udario tužitelja BČ. On tada nije pao, već je vjerojatno htio uzvratiti udarac i tada je pao jer s poskliznuo i pao u nesvijest. U tom trenutku ZČ i dalje je nastavio udarati oca tuženika, ali kada je vidio da je tužitelju slomljena noga ponovno je krenuo i na njega i tada je tuženik uzeo bocu i udario ga u glavu. Smatra da se tužitelj ŽČ pokliznuo jer je pod bio mokar uslijed prevrtanja stola s pićem.
13. S obzirom na djelomično proturječje iskaze prethodno navedenih svjedoka i stranaka u svezi spornog događaja od 23. lipnja 2018. godine, tijekom postupka rješenjem ovog suda broj Pn-105/2021-22 od 26. kolovoza 2022. godine (list 68-69) određeno je liječničko vještačenje, a sve kako bi se u cijelosti utvrdila dinamika spornog događaja od 23. lipnja 2018. godine, te kako bi se utvrdila vrsta odnosno jačina ozljeda koje je tom prilikom pretrpio tužitelj u sukobu s tuženikom, te kako bi se utvrdilo trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha kao i postojanje postotka smanjenja životne aktivnosti te eventualno potrebne tuđe pomoći i njege nakon ozljeđivanja, a vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku Mariu Bartol iz Daruvara.
14. Liječnički vještak Mario Bartol u svom pismenom nalazu i mišljenju od 5. listopada 2022. godine (list 77-80) navodi da je na osnovu pregleda liječničke dokumentacije utvrdio da je u spornom događaju od 23. lipnja 2018. godine tužitelj ŽČ zadobio ranu razderotinu u vlasištu te višeiverni prijelom goljenične i lisne kosti pomakom ulomaka, a verificirano je i akutno opijeno stanje. Rana u vlasištu primarno je kirurški zbrinuta šavovima, zbog prijeloma potkoljenice liječen je operativnim zahvatom 24. lipnja 2018. godine. Dana 17. srpnja 2018. godine upućen je na bolničko liječenje u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice u trajanju od 3 tjedna, a zadnju kontrolu kirurga je obavio 14. rujna 2018. godine. Navedene ozljede predstavljaju teške tjelesne ozljede. Ozljedu u vlasištu uzrokovala je mehanička sila srednje jake snage, a izvršena je tupotvrdim predmetom od drveta ili metala. Prijelom obje kosti potkoljenice s pomakom ulomaka mogao je nastati padom s visine veće od 50 cm pri čemu je došlo do zakretanja (torzije) potkoljenice u odnosu na trup. Moguće je i da je prijelom potkoljenice nastao jačom mehaničkom silom okomito na visinu potkoljenice pri čemu je predmet koji je prenio silu veće mase i veće površine, tako da nije ostavio vidljivog traga na površinskim mekim tkivima ili takav eventualan trag na površinskim tkivima nije opisan. Liječenje je provedeno prema pravilima medicinske struke, a kirurško liječenje posljedica štetnog događaja smatra se završenim 14. rujna 2018. godine. Zbog navedenih ozljeda tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 2 dana, bol srednjeg intenziteta slijedećih 6 tjedana, a u navedenom razdoblju se redovito previjao, odstranjeno je prvobitno pola šavova, a potom i svi preostali. Bol slabijeg intenziteta i povremenog karakter tužitelj je trpio tijekom sljedeća 4 tjedna. Primarni strah jakog intenziteta tužitelj je pretrpio tijekom tjelesnog napada, a sekundarni strah za zdravlje tužitelj je trpio slijedeća 4 tjedna. To je vremenski period u kojem je tužitelj obavio kontrolne preglede kirurga i započeo fizikalnu terapiju. Strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja tužitelj je trpio tijekom narednih 6 tjedana sve do završetka liječenja. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć tijekom 4 tjedna po 3 sata dnevno, i to u smislu pomoći oko obavljanja svakodnevnih poslova koji svi ukućani u kućanstvu obavljaju solidarno, a sve iz razloga zadobivenih ozljeda koje zahtijevaju mirovanje i izbjegavanje tjelesnog naprezanja. Iz istih razloga tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć tijekom slijedeća 4 tjedna po 2 sata dnevno, a tuđa njega tužitelju nije bila potrebna. Zbog zadobivenih ozljeda nastupilo je smanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 5% tijekom 5 mjeseci. Naime, liječenje se smatra završenim 14. rujna 2018. godine, ali je na kontrolnom pregledu kirurg preporučio poštedu od sportskih aktivnosti i težih fizičkih poslova tijekom slijedeća 3 mjeseca.
15. S obzirom na izložene primjedbe na nalaz liječničkog vještaka Maria Bartol na glavnoj raspravi kod ovog suda održanoj 2. svibnja 2023. godine (list 95-96) izvršeno je neposredno saslušanje liječničkog vještaka, te je isti u cijelosti ostao kod svog ranijeg nalaza i mišljenja. Pri tome je istaknuo da je nemoguće sa 100% sigurnošću reći koji je zaista mehanizam ozljeđivanja bio u pogledu prijeloma, ali su moguće sve tri mogućnosti koje je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju.
16. U pogledu neposrednog saslušanja liječničkog vještaka Maria Bartol stranke nisu izložile daljnje primjedbe, te je sud isti u cijelosti prihvatio s obzirom da se isti detaljno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, očitovao o svim okolnostima slučaja, a njegov nalaz je u cijelosti u skladu s liječničkom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.
17. Sukladno prethodno izvedenim dokazima, posebno uzimajući u obzir kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj K-24/2020-3 od 4. veljače 2020. godine, iskaze saslušanih svjedoka i stanaka, te provedeno liječničko vještačenje, utvrđeno je da je u spornom događaju od 23. lipnja 2018. godine tuženik KČ teško tjelesno ozlijedio tužitelja BČ na način da ga je metalnom stolicom snažno udario u glavu, od navedenog udarca tužitelj je pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu spiralnog prijeloma dijafize lijeve goljeničke kosti s pomakom, višestruki prijelom lijeve lisne kosti s pomakom i razderno nagnječnu ranu glave, te stoga postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tom prilikom nastala tužitelju.
18. U svezi prigovora podijeljene odgovornosti koji je istaknut od strane tuženika isti je reguliran člankom 1092 Zakona o obveznim odnosima, te isti određuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a pri tome mora postojati uzročna veza između radnje ili propuštanja tužitelja s nastalom štetom. Okolnost da je ozljeđivanju tužitelja prethodio verbalni sukob tužitelja BČ i njegovog brata VČ s jedne strane, te tuženika IČ i njegovog oca TČ s druge strane, a potom i njihova međusobna tuča u kojoj je tužitelj sudjelovao, sami po sebi, nemaju značaj doprinosa nastanku štete koje bi dovele do primjene odredbi o podijeljenoj odgovornosti. Naime, iz iskaza samog tuženika IČ proizlazi da do početka verbalnog sukoba nije došlo uslijed postupanja tužitelja, već je isti započeo prepirkom između brata tužitelja VČ i oca tuženika TČ. Uz prethodno navedeno iz iskaza tuženika IČ proizlazi da isti nema saznanja da ga je tijekom tuče udario upravo tužitelj ŽČ, a isto ne može potvrditi niti bratić tužitelja HČ koji navodi da se ne može točno izjasniti da bi doista tužitelj udario nekoga od sudionika tučnjave, već samo dozvoljava mogućnost da je to učinio tužitelj iako postoji mogućnosti da je to učinio i njegov brat ZČ. Kada se uz prethodno navedeno uzmu u obzir suglasni iskazi tužitelja BČ i njegovog brata VČ, koji osporavaju da bi tužitelj ŽČ udario ili na bilo koji drugi način napao tuženika ili druge sudionike tuče, onda sve navedeno upućuje na zaključak da u konkretnom slučaju nema podijeljene odgovornosti u smislu članka 1029 Zakona o obveznim odnosima prema kojoj bi tužitelj imao pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, već istom pripada naknada štete u punom iznosu.
19. Cijeneći nalaz i mišljenje liječničkog vještaka Maria Bartol sud smatra da tužitelju za pretrpljene fizičke bolove pripada iznos od 17.910,00 kn odnosno nakon promjene valute 2.377,10 EUR, temeljem članka 19 stavak 2 u svezi članka 1100 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, budući da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta slijedećih 6 tjedana, te bolove slabijeg intenziteta slijedeća 4 tjedna.
20. U odnosu na trajanje i postojanje straha kod tužitelja uslijed zadobivenih ozljeda u zadobivenom događaju cijeneći nalaz i mišljenja vještak, sud smatra da tužitelju pripada pravo na iznos od 15.000,00 kn odnosno nakon promjene valute 1.990,84 EUR, temeljem članka 19 stavak 2 u svezi članka 1100 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, smatrajući da će navedeni iznos biti dovoljna satisfakcija tužitelju za pretrpljeni strah. Pri tome je uzeto u obzir da je primarni strah jakog intenziteta trajao tijekom tjelesnog napada, sekundarni strah za zdravlje trajao slijedeća 4 tjedna, a strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja trajao je naredni 6 tjedana, odnosno sve do završetka liječenja.
21. Nalazom i mišljenjem vještaka u pogledu zatražene tuđe pomoći i njege utvrđeno je da tužitelju nije bila potrebna tuđa njega, ali mu je bila potrebna tuđa pomoć tijekom 4 tjedna po 3 sata dnevno i to u smislu pomoći oko obavljanja svakodnevnih poslova koje poslove svi ukućani obavljanu solidarno a sve uzimajući u obzir zadobivene ozljede koje zahtijevaju mirovanje i izbjegavanje tjelesnog naprezanja. Iz istih razloga tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć tijekom slijedeća 4 tjedna po 2 sata dnevno. Uzimajući u obzir prethodno navedeno sud cijeni da u pogledu naknade za tuđu pomoć tužitelju pripada pravo na novčani iznos od 371,00 EUR (uzimajući u obzir da prema postojećoj sudskoj praksi navedena pomoć iznosi oko 20,00 kn odnosno nakon promjene valute 2,65 EUR po satu), a sve obzirom da je tužitelju trebala pomoć u ukupnom iznosu od 140 sati, dakle 140 x 2,65 EUR, a što ukupno čini 371,00 EUR.
22. U pogledu duševnih boli zbog smanjena ja životnih aktivnosti tužitelja cijeneći nalaz i mišljenje vještaka, sud smatra da tužitelju pripada iznos od najmanje 277,98 EUR, sve temeljem članka 19 stavak 2 u svezi članka 1100 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, a sve uvažavajući činjenicu da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od 5% tijekom 5 mjeseci. Pri tome je sud uzeo u obzir da se u sudskoj medicinskoj praksi kratko smanjenje životnih aktivnosti (do 3 mjeseca) i u manjem stupnju (do 10%) obično smatra neopravdanim, ali u konkretnom slučaju ovaj vid štete u dosuđenom iznosu sud smatra opravdanim s obzirom na činjenicu da je smanje životnih aktivnosti trajalo kroz duži period odnosno čak 5 mjeseci. Prilikom donošenja odluke o ovom vidu štete sud je tužitelju dosudio iznos od 277,98 EUR kao najviši iznos koji mu je mogao dosuditi s obzirom na ukupno postavljeni tužbeni zahtjev u ovom predmetu.
23. Zaključno, proizlazi da u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju pripada pravo na novčane iznose od 2.377,10 EUR, 1.990,84 EUR, 371,00 EUR i 277,98 EUR, a što ukupno predstavlja zatraženi iznos od 5.016,92 EUR, te je stoga tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan i kao takav usvojen, a sve na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude. Pri tome tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate u svezi dosuđenog iznosa od dana podnošenja tužbe 23. lipnja 2021. godine do isplate, a sve uzimajući u obzir da iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Mario Bartol proizlazi da je liječenje tužitelja završilo ranije odnosno 14. rujna 2018. godine.
24. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama tužitelju je priznato pravo na nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 30. rujna 2021. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 14. veljače 2021. godine 200,00 EUR, zastupanje na raspravi 26. travnja 2022. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 20. lipnja 2022. godine 200,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 27. listopada 2022. godine 200,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 2. svibnja 2023. godine 200,00 EUR, za zastupanje na raspravi 2. svibnja 2023. godine 200,00 EUR, za zastupanje na objavi 100,00 EUR, za sastav žalbe 250,00 EUR, za zastupanje na raspravi 27. siječnja 2024. godine 200,00 EUR, za zastupanje na objavi 13. veljače 2025. godine 100,00 EUR, ukupno 2.250,00 EUR, na ime PDV 562,50 EUR, za troškove vještačenja 331,81 EUR, za troškove sudskih pristojbi 206,12 EUR, sveukupno 3.350,43 EUR, te je tuženik obvezan tužitelju da naknadi iste troškove, sve uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, a sve na način kako je to navedeno u točki II izreke ove presude.
25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Daruvaru 13. veljače 2025. godine
S U D A C:
Damir Palatinuš
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. odv. PČ, [adresa]
2. odv. EČ, [adresa]
