REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1790/2023-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja KOMRAD d.o.o., Slatina, Kolodvorska 3, OIB: 96537643037, kojega zastupa opunomoćenik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske Unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, kojega zastupa EF , službena osoba, radi fondova Europske unije – prigovora na utvrđene nepravilnosti, 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske Unije KLASA: UP/I-910-04/21-02/102, URBROJ: 538-05- 3-3-2/400-23-3 od 21. studenog 2023.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 98,34 EUR (devedeset i osam eura i trideset i četiri centa) u roku od 60 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325- 04/19-08/203, URBROJ: 374-1-13-21-49 od 26. travnja 2021.

1.1. Navedenom Odlukom o utvrđenoj nepravilnosti utvrđeno je počinjenje nepravilnosti broj 7. „Propuštanje produljenja rokova za dostavu ponuda u slučaju značajne izmjene dokumentacije o nabavi, sukladno Pravilima o financijskim korekcijama v.5.1., koja su prilog IV Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Financijska korekcija za sumnju na nepravilnosti po ovoj osnovi iznosi 10% od ugovorenog iznosa, te je određena financijska korekcija u iznosu od 10 % od svih prihvatljivih troškova po predmetnom sekundarnom ugovoru.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako u konkretnom slučaju ne postoji nepravilnost na koju se u svojoj Odluci Hrvatske vode pozivaju. Pojašnjava da Odluka Hrvatskih voda kao Posredničkog tijela razine 2 i osporeno rješenje tuženika predstavljaju primjer ekstenzivnog tumačenja odredbi Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 120/16. - dalje: ZJN) i Pravila o financijskim korekcijama br. 5. 2014-2020, verzija 5.1., Prilog 17, što je dovelo do potpuno krivih i arbitrarnih zaključaka u osporenim odlukama. Naime, pojašnjava da sukladno odredbama ZJN-a korisnik ima pravo propisati odredbe Dokumentacije o nabavi (dalje: DoN) i iste mijenjati prema svojim potrebama, dok Hrvatske vode nisu dokazale zašto bi se radilo o značajnim izmjenama DoN-a, zbog čega bi bilo nužno i obvezno produljenje rokova za dostavu ponuda. Tvrdi da su predmetne izmjene DoN-a zanemarive za sve gospodarske subjekte koji su sudjelovali u postupku ili su imali namjeru sudjelovati u postupku javne nabave, da nisu utjecale na potrebu dodatnog vremena kako bi ih gospodarski subjekti mogli razumjeti i adekvatno na njih odgovoriti. Napominje kako predmetnim izmjenama ugovor nije postao bitno različit od prvotno navedenog u DoN-u. Ističe da potencijalnim ponuditeljima nije otežana priprema ponuda niti im je za pripremu ponuda bilo potrebno dodatno vrijeme, nego je takvom izmjenom sastavljanje ponuda pojednostavljeno.

2.1. Nadalje, tužitelj navodi kako potencijalni ponuditelji zbog izmjena nisu morali prilagođavati odnosno pripremati svoje ponude jer je svaki potencijalni ponuditelj za podnošenje ponude morao pripremiti samo popunjeni ponudbeni list, popunjen ESPD obrazac, jamstvo za ozbiljnost ponude, troškovnik i životopis za E 1 i 2., za što se ne zahtijeva pretjerano dugo vremena, ne više od sat vremena. Dalje pojašnjava da brisanjem odredbe u DoN-u („Ponuditelj mora za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu“) nisu pooštreni kriteriji za odabir ponude, već su značajno ublaženi jer je svim potencijalnim ponuditeljima omogućeno podnošenje ponuda bez dokazivanja provedenih usluga nadzora. Smatra kako potencijalnim ponuditeljima zbog toga nije bilo potrebno nikakvo dodatno vrijeme za prikupljanje dokumentacije ili eventualno traženje stručnjaka te sastavljanje ponude u odnosu na kriterij za odabir ponude odnosno bodovanje njihovih ponuda. Navodi da nije izmijenjena tablica bodovanja specifičnog stručnog iskustva Stručnjaka 1 i 2 iz Poglavlja 50 DoN-a. Ističe kako su izmjene bile objavljene na jasan i nedvosmislen način, te da su lako razumljive svim potencijalnim ponuditeljima. Zatim pojašnjava kako nijedan ponuditelj nije zatražio produljenje roka zbog tih izmjena, niti je podnio žalbu na predmetne izjave, a od tri dostavljene ponude nijedan ponuditelj nije uložio žalbu na Odluku o odabiru najpovoljnije ponude zbog bilo kakvih eventualnih nezakonitosti u postupanju tužitelja. Po shvaćanju tužitelja pogrešan je i proizvoljan zaključak da se radi o značajnim izmjenama dokumentacije zbog kojih bi postojala obveza produljenja rokova, budući su navedenim izmjenama smanjeni, odnosno ublaženi kriteriji za kvalitativni odabir, pa stoga nije ni postojala obveza produljenja rokova. Pri tom ukazuje i na sudsku praksu izraženu u odluci Visokog upravnog suda Us-II-330/21-7, a u kojoj odluci se iznosi stajalište po kojoj se brisanje pojedinih uvjeta u pogledu obrazovne i stručne kvalifikacije ne smatra bitnim izmjenama DoN-a, već se radi o ublažavanju kriterija i uvjeta zbog kojih ponuditeljima nije potrebno dodatno dopunsko vrijeme kako bi udovoljili i dostavili dokaze o tim blažim kriterijima i uvjetima.

2.2. Osim toga, tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti nepravilnosti. Nepravilnost definira kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. Napominje kako uopće nije razvidno u čemu se sastoji šteta koja je prouzročena proračunu Unije, odnosno kakvu je to štetu proračun općenito pretrpio. Po shvaćanju tužitelja izmjene koje su sačinjene u DoN-u nemaju niti mogu imati negativan financijski učinak na proračun Unije, niti je mogla nastupiti bilo kakva šteta. Tumačenjem pojma „nepravilnosti“ dolazi do zaključka kako bi, i pod uvjetom da se radi o kršenju nacionalnog prava ili prava Unije, takva povreda morala dovesti do nastanka štete ili mogućnosti nastanka štete, što znači da nepravilnost nastaje kada kumulativno nastanu oba uvjeta: kršenje nacionalnog prava ili prava Unije i nastanak štete. Smatra kako u konkretnom slučaju nije nastala šteta niti je bilo kakva šteta prijetila, a tužitelj nije počinio povredu nacionalnog prava niti prava Europske Unije. Zaključuje da nije bio u obvezi produljiti rok za dostavu ponuda jer se nije radilo o značajnoj izmjeni DoN-a, a zahtjev Hrvatskih voda nije bio pravodoban, pa u smislu odredbe čl. 241. ZJN-a, odluka Hrvatskih voda i tuženika nije utemeljena na navedenoj odredbi. Predlaže poništenje osporenog rješenja tuženika i odluke prvostupanjskog tijela uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj kao sektorski naručitelj proveo otvoreni postupak javne nabave usluga velike vrijednosti te da je uvidom u EOJN utvrđeno da je tužitelj inicijalni DoN (Knjigu 1, Knjigu 2 i Knjigu 3) objavio 10. ožujka 2020. Nadalje, da je tužitelj 9. travnja u 14:56 sati objavio 1. Izmjenu DoN-a, dok je 2. Izmjenu DoN-a i 3. pojašnjenje ili izmjenu DoN-a objavio 14. travnja u 12:52 sati. Po stavu tuženika, tužitelj je navedenim izmjenama u DoN-u izmijenio prvotno postavljeni kriterij za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, tehničku i stručnu sposobnost za Stručnjaka 1 i 2, dodavši zahtjev minimalne opće stručne kvalifikacije, odnosno ovlaštenje za provođenje stručnog nadzora građenja za građevinske radove, sukladno pravu države državljanstva jer u inicijalnom DoN-u minimalna opća stručna kvalifikacija nije uopće bila definirana već je ista naknadno izmijenjena na prethodno opisani način. Također, tužitelj je izmijenio i kriterij za odabir ponude vezano uz specifično stručno iskustvo jer je inicijalno u DoN-u traženo da ponuditelj mora za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu slijedom čega su samo ponude koje su zadovoljile navedeni uvjet mogle biti ocijenjene kao valjane odnosno ponude ponuditelja koji nisu dostavili za svakog stručnjaka minimalno 1 izvršenu uslugu bile bi odbijene. S obzirom da je rok za dostavu ponuda bio do 21. travnja 2020. u 12:00 sati, potencijalnim ponuditeljima je od dana dostupnosti izmjene do isteka roka za dostavu ponuda bilo ostavljeno 6 dana za podnošenje ponude te je stoga sukladno članku 240. ZJN-a trebalo produžiti rok za dostavu ponuda. Predmetnom izmjenom DoN-a tužitelj je izbrisao uvjet prema kojemu je ponuditelj morao za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu čime je naknadno izmijenio traženi uvjet. Smatra da se radi o značajnoj izmjeni DoN-a jer je izmjenom predmetnoga uvjeta odnosno brisanjem istoga iz DoN-a tužitelj proširio krug potencijalnih ponuditelja. Nakon izmjene u konkretnom postupku nabave mogao se javiti i ponuditelj koji raspolaže stručnjakom koji nema niti jednu izvršenu uslugu u kojem slučaju njegova ponuda ne bi bila odbijena nego bi ista prilikom ocjenjivanja dobila 0 bodova. S obzirom na to, tvrdi da je tužitelj bio u obvezi ponuditeljima koji bi nakon navedenih izmjena DoN-a sudjelovali u predmetnom postupku nabave ostaviti primjeren rok za prilagodbu ili pripremu ponuda.

3.1. U odnosu na pravodobnost zahtjeva za pojašnjenjem, tuženik ističe da se uvidom u pojašnjenja DoN-a koja su objavljena na EOJN-u jasno može utvrditi kako je gospodarski subjekt poslao zahtjev za pojašnjenjem DoN-a 6. travnja 2020., a da je isti ponovio jer nije dobio jasan odgovor, na koji je 14. travnja 2020. dobio odgovor. Dakle, gospodarski subjekt je dostavio zahtjev za pojašnjenje DoN-a prije isteka osmog dana prije roka određenog za dostavu ponuda.

3.2. Nadalje, ističe da se odluka Visokog upravnog suda Us-II-330/21-7 i rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 22. rujna 2021. odnose na situaciju kada je naručitelj izmijenio dio DoN-a na način da je, bez da je produžio rok za dostavu ponuda, iz iste brisao zahtjeve koji se odnose na specifično obrazovanje određenih stručnjaka čime je smanjio kriterije kojima ponuditelji moraju udovoljiti dok se u konkretnom slučaju nepravilnost ogleda u činjenici da je tužitelj izmjenama DoN-a prvotno postavljen kriterij za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, tehničku i stručnu sposobnost za K 1 i 2 izmijenio dodavši zahtjev minimalne opće stručne kvalifikacije, odnosno ovlaštenje za provođenje stručnog nadzora građenja za građevinske radove, sukladno pravu države državljanstva koja u inicijalnom DoN-u nije uopće bila definirana te je izmijenio i kriterij za odabir ponude vezano uz specifično stručno iskustvo stručnjaka na način da je izbrisao uvjet prema kojemu je ponuditelj morao za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu, slijedom čega su samo ponude koje su zadovoljile navedeni uvjet mogle biti ocijenjene kao valjane dok bi ponude ponuditelja koji nisu dostavili minimalno 1 izvršenu uslugu za svakog stručnjaka bile odbijene. Pojašnjava da je tužitelj izbrisao uvjet ponuditeljima koji su zadovoljavali inicijalno tražene uvjete, no zbog činjenice da istovremeno nije produžio rok za dostavu ponuda, iz natjecanja je isključio ponuditelje koji mogu ispuniti kriterije sukladno izmjenama DoN-a, pri čemu im nije ostavljeno dovoljno vremena da pripreme potrebnu dokumentaciju i predaju ponudu.

3.3. U odnosu na navode o štetnom učinku na proračun Unije, tuženik ističe kako iz sadržaja definicije nepravilnosti ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom iznosom točno određenog financijskog učinka na proračun Unije, nego da je sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena, kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Ističe kako se predmet nepravilnosti ne očituje u direktnom utjecaju na proračun Europske Unije već u činjenici da je nepravilnost mogla imati utjecaja na sam proračun. Pritom upućuje na presude Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. i C-408/16 od 6. prosinca 2017. Također upućuje i na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022., poslovni broj: Usž-1561/23-3 od 10. svibnja 2023., poslovni broj: Usž- 3255/22-4 od 12. listopada 2022. i poslovni broj: Usž-3420/22-2 od 12. svibnja 2022. u kojima se Visoki upravni sud poziva na presude Suda EU: C-406/14 1 C-408/16. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 16. siječnja 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" broj: 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika.

4.1. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i kod tužbenog zahtjeva. Smatra da se ovdje primarno radi o pravnom pitanju te da je sve bitno pojašnjeno u pisanim podnescima. Potražuje trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR i za zastupanje na tom ročištu u iznosu od 1.000,00 EUR, sve uvećano za pripadajući PDV.

4.2. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala kod svih navoda iz osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Potražuje trošak prema troškovniku koji se sastoji od troška cestarine i goriva za službeni automobil.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U dokumentaciji spisa upravnog postupka sadržan je Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Poboljšanje vodnokomunalne infrastrukture aglomeracije Slatina", referentni broj: KK.06.4.2.53.0001 (dalje u tekstu: Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava), sklopljen između Posredničkog tijela razine 1 (Ministarstvo zaštite okoliša i energetike) i Posredničkog tijela razine 2 (Hrvatske vode) s jedne strane, i Korisnika bespovratnih sredstava (Komrad d.o.o.) s druge strane.

8. Sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava čini Prilog II Opći uvjeti kojim je u članku 20. stavku 20.6. ugovoreno da Korisnik ovim putem razumije i prihvaća da izvršavanje ili neizvršavanje ugovornih obveza posljedica kojih je nastanak nepravilnosti predstavljaju osnovu za jednostrani raskid Ugovora (prema članku 26. ovih Općih uvjeta), uslijed čega je dužan vratiti financijska sredstva koja je primio na temelju Ugovora. Nadalje, člankom 20. stavkom 20.8. ugovoreno je da ako okolnosti slučaja to opravdavaju, umjesto raskida Ugovora može se primijeniti blaža mjera, primjenom Pravila o financijskim sredstvima, koja su sastavnim dijelom ugovora.

9. Nadalje, člankom 7. stavkom 7.1. Općih uvjeta ugovoreno je da ako se u svrhu provedbe projekta provodi nabava radova, robe i/ili usluga, Korisnik i/ili partner koji provodi nabavu obvezan je prilikom provedbe nabave poštivati primjenjiva pravila, u skladu s uvjetima Ugovora. Ako je Korisnik i/ili partner koji provodi nabavu naručitelj u smislu ZJN-a, obvezan je postupiti u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima. Ako Korisnik i/ili partner koji provodi nabavu nije obveznik ZJN-a dužan je provesti nabavu sukladno Pravilima za neobveznike ZJN-a, koja su, kada je to primjenjivo, sastavni dio Ugovora.

10. Korisnik je sukladno ZJN-u, proveo otvoreni postupak javne nabave procijenjene vrijednosti 7.046.282,00 HRK bez PDV-a. Obavijest o nadmetanju za predmetnu nabavu poslana je na objavu na stranice EOJN-a 10. ožujka 2020., s rokom za dostavu ponuda do 21. travnja 2020., pod brojem 2020/S OF5-0010230.

11. Uvidom u točku 43. DoN-a, utvrđeno je kako ponuditelji koji ponudu dostavljaju u papirnatom obliku, dostavljaju istu u roku za dostavu ponuda, najkasnije do 21. travnja 2020. do 12:00h. Uvidom u 2. Izmjenu DoN-a, utvrđeno je kako je navedeni datum ostao neizmijenjen.

12. U točki 24.3.2.1. Stručnjak 1: Glavni nadzorni inženjer DoN-a, navedeno je da se unutar minimalne opće stručne kvalifikacije temeljem članka 268., stavka 1., točke 8. Z.JN-a specifično stručno iskustvo Stručnjaka 1 ocjenjuje u okviru Kriterija za odabir ponude.

13. Nadalje, u točki 24.3.2.2. Stručnjak 2: Nadzorni inženjer za građevinske radove DoN-a, navedeno je da se unutar minimalne opće stručne kvalifikacije temeljem članka 268. stavka 1. točke 8. ZJN-a specifično stručno iskustvo Stručnjaka 2 ocjenjuje u okviru Kriterija za odabir ponude.

14. Dalje, u točki 50. Kriterij za odabir ponude, podtočki 2. Specifično stručno iskustvo Stručnjaka 1 i 2 DoN-a, između ostalog, navedeno je kako ponuditelj mora za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu.

15. Tužitelj u sklopu 2. Izmjene DoN-a mijenja točke 24.3.2.1. i 24.3.2.2. te točku 50. DoN-a.

16. Uvidom u točku 24.3.2.1. Stručnjak 1: Glavni nadzorni inženjer 2. Izmjene DoN-a vidljivo je da se unutar minimalne opće stručne kvalifikacije ovlaštenje za provođenje stručnog nadzora građenja za građevinske radove procjenjuje sukladno pravu države državljanstva. Nadalje, navodi se da se temeljem članka 268. stavka 1. točke 8. ZJN-a, stručno iskustvo K 1 ocjenjuje u okviru Kriterija za odabir ponude.

17. Iz točke 24.3.2.2. Stručnjak 2: Nadzorni inženjer za građevinske radove 2. Izmjene DoN-a razvidno je kako je navedeno da se unutar minimalne opće stručne kvalifikacije ovlaštenje za provođenje stručnog nadzora građenja za građevinske radove procjenjuje sukladno pravu države državljanstva. Nadalje, navodi se da se temeljem članka 268. stavka 1. točke 8. ZJN-a stručno iskustvo K 2 ocjenjuje u okviru Kriterija za odabir ponude.

18. Uvidom u točku 50. Kriterij za odabir ponude, podtočku 2. Specifično stručno iskustvo K 1 i 2 2. Izmjene DoN-a, vidljivo je kako je izbrisano da ponuditelj mora za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu.

19. Člankom 240. stavkom 1. ZJN-a popisano je da je javni naručitelj obvezan produžiti rok za dostavu ponuda ili zahtjeva za sudjelovanje u sljedećim slučajevima:

1. ako dodatne informacije, objašnjenja ili izmjene u vezi s dokumentacijom o nabavi, iako pravodobno zatražene od strane gospodarskog subjekta, nisu stavljene na raspolaganje najkasnije tijekom šestog dana prije roka određenog za dostavu, a u slučaju ubrzanog postupka iz članka 234. ovoga Zakona te postupka javne nabave male vrijednosti nisu stavljene na raspolaganje najkasnije tijekom četvrtog dana prije roka određenog za dostavu,

2. ako je dokumentacija o nabavi značajno izmijenjena

3. ako EOJN RH nije bio dostupan u slučaju iz članka 239. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka ZJN-a propisano je da u slučajevima iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka, javni naručitelj produljuje rok za dostavu razmjerno važnosti dodatne informacije, objašnjenja ili izmjene, a najmanje za deset dana od dana slanja ispravka poziva na nadmetanje.

20. Člankom 241. ZJN-a propisano je da javni naručitelj nije obvezan produljiti rok za dostavu ako dodatne informacije, objašnjenja ili izmjene nisu bile pravodobno zatražene ili ako je njihova važnost zanemariva za pripremu i dostavu prilagođenih ponuda.

21. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako je tužitelj izmijenio prvotno postavljeni kriterij za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, tehničku i stručnu sposobnost za K 1 i 2, dodavši zahtjev minimalne opće stručne kvalifikacije, odnosno ovlaštenje za provođenje stručnog nadzora građenja za građevinske radove, sukladno pravu države državljanstva. U prvoj inačici DoN-a minimalna opća stručna kvalifikacija nije bila definirana, već je ista naknadno izmijenjena na prethodno opisani način. Tužitelj je izmijenio i kriterij za odabir ponude vezano uz specifično stručno iskustvo jer je inicijalno u DoN-u traženo da ponuditelj mora za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu, slijedom čega su samo ponude koje su zadovoljile predmetni uvjet mogle biti ocijenjene kao valjane odnosno ponude ponuditelja koji nisu dostavili za svakog stručnjaka minimalno 1 izvršenu uslugu bile bi odbijene.

22. Tužitelj je inicijalni DoN (Knjigu 1, Knjigu 2 i Knjigu 3) objavio 10. ožujka 2020. Nadalje, 9. travnja objavio je 1. Izmjenu DoN-a, dok je 2. Izmjenu DoN-a i 3. pojašnjenje ili izmjenu DoN-a objavio 14. travnja 2020. S obzirom da je rok za dostavu ponuda bio do 21. travnja 2020. u 12:00 sati, potencijalnim ponuditeljima je od dana dostupnosti izmjene do isteka roka za dostavu ponuda bilo ostavljeno 6 dana za podnošenje ponude te je stoga sukladno članku 240. ZJN-a trebalo produžiti rok za dostavu ponuda.

23. Predmetnom izmjenom DoN-a tužitelj je izbrisao uvjet prema kojemu je ponuditelj morao za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu čime je naknadno izmijenio traženi uvjet. Razvidno je da je riječ o značajnoj izmjeni DoN-a iz razloga što prema inicijalnom uvjetu ponuditelj koji nije za svakog stručnjaka dostavio minimalno izvršenu 1 uslugu nije mogao podnijeti ponudu, odnosno takva podnesena ponuda bila bi odbijena. Izmjenom, odnosno brisanjem navedenog uvjeta tužitelj je proširio krug potencijalnih ponuditelja jer se nakon izmjene u konkretnom postupku nabave mogao javiti i ponuditelj koji raspolaže stručnjakom koji nema niti jednu izvršenu uslugu u kojem slučaju njegova ponuda ne bi bila odbijena. S obzirom na to da je utvrđenim izmjenama DoN-a omogućeno sudjelovanje većem broju potencijalnih ponuditelja, tužitelj je bio u obvezi ponuditeljima koji bi nakon navedenih izmjena DoN- a sudjelovali u predmetnom postupku nabave ostaviti propisani rok za prilagodbu ili pripremu ponuda. Stoga se ne može prihvatiti navod tužitelja da je riječ o zanemarivoj izmjeni DoN-a.

24. Slijedom navedenoga, pravilno je utvrđeno postojanje vrste nepravilnosti broj 7. (Propuštanje produljenja rokova za dostavu ponuda u slučaju značajne izmjene dokumentacije o nabavi) Pravila o financijskim korekcijama i određena financijska korekciju u iznosu od 10% prihvatljive vrijednosti sekundarnog ugovora. Za utvrđenu vrstu nepravilnosti broj 7. predviđena je financijska korekcija od 100% sa mogućnošću umanjenja na 25%, 10% ili 5% od ugovorenog iznosa. Za utvrđenje korekcije od 10% kao opis nepravilnosti je navedeno: ako je smanjenje rokova propisanih pravilima o javnoj nabavi ≥ 30%, ali ne prelazi 50% ili rokovi nisu produženi u slučaju značajne izmjene dokumentacije o nabavi.

25. Navod tužitelja da je zahtjev za pojašnjenje gospodarskog subjekta nepravodoban se ne može prihvatiti. Naime, iz pojašnjenja DoN-a objavljena na EOJN-u razvidno je kako je gospodarski subjekt poslao zahtjev za pojašnjenjem DoN- a 6. travnja 2020. 14. travnja 2020. dobiva odgovor, dakle, gospodarski subjekt je dostavio zahtjev za pojašnjenje DoN-a prije isteka osmog dana prije roka određenog za dostavu ponuda.

26. Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje: Uredba (EU) 1303/2013) u članku 2. točka 36. definirana je „nepravilnost" kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

26.1. U odnosu na tužbene navode o šteti učinjenoj proračunu Europske Unije, za istaknuti je da iz sadržaja definicije nepravilnosti članka 2. točke 36. Uredba (EU) br. 1303/2013 ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom iznosom točno određenog financijskog učinka na proračun Unije. Naime, sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena je, kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Sukladno navedenom, predmet nepravilnosti ne očituje se u direktnom utjecaju na proračun Unije, već u činjenici da je nepravilnost mogla imati utjecaja na sam proračun. 26.2. Također, upućuje se na presudu Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti, odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun Fonda. Ukazuje se i na presudu Suda Europske unije C-408/16 od 6. prosinca 2017. kojom se izričito navodi da iz definicije sadržane u članku 2. točki 7. Uredbe br. 1083/2006 proizlazi da kršenje prava Unije predstavlja "nepravilnost" u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Stoga je taj sud presudio da takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj kao takva može imati posljedice za proračun. Sud navodi kako ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice. Stoga se zaključuje kako povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost u smislu članka 2. točke 7. Uredbe br. 1083/2006 ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.

27. U odnosu na odluku Visokog upravnog suda UsII-330/21-7 i rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave od 22. rujna 2021. sud je suglasan sa stavom tuženika. Naime, u konkretnom slučaju nepravilnost se sastoji u tome da je tužitelj izmjenama DoN-a inicijalno postavljen kriterij za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, tehničku i stručnu sposobnost za Stručnjaka 1 i 2 izmijenio dodavši zahtjev minimalne opće stručne kvalifikacije, odnosno ovlaštenje za provođenje stručnog nadzora građenja za građevinske radove, sukladno pravu države državljanstva koja u prvotnom DoN-u nije uopće bila definirana te je izmijenio i kriterij za odabir ponude vezano uz specifično stručno iskustvo stručnjaka na način da je izbrisao uvjet prema kojemu je ponuditelj morao za svakog stručnjaka dostaviti minimalno 1 izvršenu uslugu, slijedom čega su samo ponude koje su zadovoljile navedeni uvjet mogle biti ocijenjene kao valjane dok bi ponude ponuditelja koji nisu dostavili minimalno 1 izvršenu uslugu za svakog stručnjaka bile odbijene. Tužitelj je izbrisao uvjet ponuditeljima koji su zadovoljavali inicijalno tražene uvjete no zbog činjenice da istovremeno nije produžio rok za dostavu ponuda, iz natjecanja je isključio ponuditelje koji mogu ispuniti kriterije sukladno izmjenama DoN-a, a nije im ostavljeno dovoljno vremena da pripreme potrebnu dokumentaciju i predaju ponudu.

28. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

29. U smislu odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud je tuženiku, u skladu sa zahtjevom, priznao zatražene (materijalne) troškove putovanja, koji se sastoje od cestarine u iznosu od 35,40 eura te putni trošak na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb u iznosu od 62,94, eura, odnosno ukupno 98,34 eura (točka II. izreke).

30. U dijelu pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.

U Osijeku 13. veljače 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku