Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-2375/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-476/2018-26 od 25. ožujka 2022. godine, dana 13. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-476/2018-26 od 25. ožujka 2022. godine u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.136,16 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa glavnice kako je pobliže određeno u izreci pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće (točka I izreke). Naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.900,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2022. godine do isplate (točka II izreke).
2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke žali se tužena zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima i da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se pobijan presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskome sudu. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.
3. Žalba tužene nije osnovana.
4. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, u smislu čl. 458. st. 1. ZPP, može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz č. 354. st. 2. toč. 3. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga nije razmatran žalbeni navod o počinjenoj relativno bitnoj povredi odredbe članka 354. st.
1. ZPP u vezi članka 220. ZPP.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni i proturječni, niti proturječe sadržaju priloženih isprava i dokaza provedenih tijekom postupka. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP-a na koju određeno upire žaliteljica.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. st. 2. ZPP-a, to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
7. Predmet spora jest zahtjev za isplatu na ime neplaćenih sati prekovremenog rada, te naknadu troškova parničnog postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
- tužitelj je zaposlenik tuženice, djelatnik Područnog carinskog ureda [adresa] na radnom mjestu carinika III vrste sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto;
- u razdoblju od siječnja 2016. do travnja 2018. godine tužitelj je radio prema utvrđenom radnom vremenu tuženice;
- tužitelj tvrdi kako je radeći u smjenama, turnusima noću, subotom, nedjeljom i na dane blagdane i neradnih dana, radio dulje od mjesečnog fonda radnih sati zbog čega je odradio prekovremene sate koje mu poslodavac nije platio;
- neke prekovremene sate poslodavac je tužitelju naknađivao slobodnim danima, ali ne sve;
- vještačenjem je utvrđeno kako tužitelju u utuženom razdoblju nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati koje je ovaj odradio po pojedinim mjesecima i to, nakon umanjenja istih za slobodne dane po kriteriju 1:1,5 (1 sat prekovremenog rad = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada) prema podacima iz Obračunskih lista, u ukupnom bruto iznosu od 3.136,16 kuna, dok u slučaju ako se podaci o slobodnim danima preuzmu iz Evidencije o korištenju radnog vremena, iznosi 543,53 kuna.
8. U žalbenom stadiju prijeporno je i dalje da li tužitelju pripada za utuženo razdoblje s osnova prekovremenog rada naknada za sve sate rada kada je radio na blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka, obzirom da je tužitelj radio u smjenama te mu se plaća uvećavala zbog rada na blagdan sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/08, 89/12 i 104/13, dalje KU) i čl. 38. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 i 12/18, dalje: KU/18) odnosno da li blagdan ulazi u mjesečni fond radnih sati ili u mjesečni fond sati.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da tuženica nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod tužitelja (koji radi u smjenama) na pravilan način, jer se prekovremeni sati kod takvih državnih službenika evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati, tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca pa stoga nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbi Kolektivnog ugovora, a da u prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom s time da je identično tumačenje Komisija dala i 29. travnja 2013. u odnosu na rad u smjenama, slijedom čega je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je utvrdio da je tužitelj ostvario pravo na isplatu razlike na ime neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 9.333,76 kuna bruto, koji iznos je tužitelju i dosuđen u cijelosti kao u izreci pobijane presude.
10. Takav zaključak i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 10.547,84 kuna bruto kao naknadu za tužiteljev prekovremeni rad na radnom mjestu carinika u Područnom carinskom uredu [adresa] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci pobijane presude, utemeljeno na utvrđenju neisplaćenih prekovremenih sati rada tužitelja, pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13 – dalje: KU) i čl. 38. st. 10 i 12 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 i 12/18, dalje: KU/18) te odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 29/18, dalje: ZOO).
11. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba čl. 44. st. 10. KU propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (čl. 44. st. 11. citiranog KU). Isto tako, st. 12. istog čl. propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Također, čl. 38. st. 11. KU/17, propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, dok je st. 12. propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.
12. Slijedom navedenog, kako je tuženica u konkretnom slučaju pogrešno tužitelju prekovremene sate utvrđivala na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU, to je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU (isto i čl. 38. st. 12 KU/17) kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Stoga, kada jeblagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka), to taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, slijedom čega žalbeni navodi tuženice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
14. Tek je za istaknuti da je sud prvog stupnja dao razloge zašto je izračun temeljio na isplatnim listama, koji dio obrazloženja prihvaća i ovaj viši sud.
15. U odnosu na odluku o zateznim kamatama treba reći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za razdoblje koje nije obuhvaćeno tijekom zateznih kamata naveo normu materijalnoga prava koja se primjenjuje za to neutuženo razdoblje prije dospijeća dosuđenoga iznosa, ali takav propust nikako nije mogao utjecati na zakonitost i pravilnost pobijane prvostupanjske presude.
16. U odnosu na žalbeni navod kako tužena nije dala povoda za tužbu u smislu odredbe članka 157. ZPP treba reći da nije osnovan s obzirom da je u ovome postupku podnesena stupnjevita tužba te je tužbeni zahtjev određen nakon provedenoga financijskoga vještačenja u iznosu od 3.136,16 kuna, a koji iznos je tužitelju i dosuđen, pa je tužena u obvezi naknaditi troškove parničnoga postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer je izgubila spor u cijelosti, a niti djelomično nije podmirila potraživanje tužitelja.
17. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) iz kojeg razloga su neosnovani žalbeni navodi tužene, koji su u suprotnosti sa navodima obrazloženja prvostupanjskog suda.
18. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenio, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević
