Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2964/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Gašević, odvjetnik u Zagrebu, Pokornoga 16, protiv I-tuženice JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice ZDŽ iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, Praška 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 2-P-2801/21- 35 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 2-P-2801/21-35 od 1. ožujka 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti I-tuženoj JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 45.641,97 kn. sa zateznim kamatama od dana dospijeće svakog pojedinog iznosa koje teku do 29.06.2013. godine po stopi i na iznose pobliže navedenoj u točki I. izreke.
1.1. U odluci pod točkom II. izreke odbije je i tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti II-tuženoj JDŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 45.641,97 kn. sa zateznim kamatama od dana dospijeće svakog pojedinog iznosa, koje teku do 29.06.2013. godine po stopi i na iznose pobliže navedenim u ovoj točki izreke.
1.2. Ujedno je naloženo tužitelju ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi II-tuženici ZDŽ iz [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu 1.153,42 Eur u roku od 15 dana ( točka III.izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za povrat izvršenih isplata u postupku Ovrpl-842/04, a temeljem obveze uzdržavanja prednika tužitelja ED za utuženo razdoblje do 14. listopada 2011., određene ovršnom ispravom- presudom istog suda pod poslovnim brojem P2-1350/00, koja je u međuvremenu pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda od 9.rujna 2011. broj P2- 1763/09 prestala s danom 31.srpanj 2008., koji iznos su tuženice prema navodima tužbe primile preko računa majke LD, kao bivše zakonske zastupnice.
4. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku u bitnom utvrdio slijedeće:
-da je povodom prijedloga ovdje tuženica od 20. veljače 2004. protiv ovršenika ED pod brojem Ovrpl-842/04, rješenjem o ovrsi od 11. ožujka 2004. određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine, određene na temelju presude tog suda od 5. prosinca 2002. broj: P2-1350/00, radi naplate dospjele novčane tražbine od po 18 % mirovine za ovdje tuženice počev od 1. ožujka 1998., uz obvezu platiti dospjele obroke odjednom, a tekuće najkasnije do 25. -og slijedećeg mjeseca za protekli mjesec s pripadajućim kamatama na ruke ovdje tuženica,
-da je rješenjem ovog suda od 2. travnja 2008. broj Ovrpl-842/04 djelomično obustavljena ovrha određena rješenjem od 11. ožujka 2004. u dijelu koji se odnosi na isplatu mjesečnih iznosa uzdržavanja počev od 1. ožujka 1998. do zaključno veljače 2007., dok je isto rješenje o ovrsi ostalo na snazi u dijelu koji se odnosi na isplatu za razdoblje počev od ožujka 2007. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti,
-da su u razdoblju od srpnja 2008. pa do listopada 2011. vršene ustege mirovine ED po rješenju o ovrsi Ovrpl-842/04 te su pojedini iznosi navedeni u dopisu HZMO od 7. siječnja 2013. uplaćivani na tekući račun zakonske zastupnice LD, koja je zastupala mldb. ovdje I i II-tuženice,
-da je HZMO u dopisu od 20. svibnja 2022. naveo da su ustegnuta sredstva po rješenju o ovrsi Ovr-842/04 doznačena na tekući račun tadašnje zakonske zastupnice ovdje tuženica – majke LD,
-da u prometu po računu tuženice JD u razdoblju od srpnja 2008. do lipnja 2011. nema podataka iz kojih bi proizlazilo da je primila iznose uzdržavanja koji su predmetom ove parnice.
-da je presudom tog suda od 9. rujna 2011. broj P2-1763/09 (pravomoćna i ovršna 28. veljače 2012.) utvrđeno da tužitelju ED prestaje obveza uzdržavanja ovdje tuženica s danom 31. srpanja 2008. te je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženima da tužitelju isplate ukupni iznos neosnovano oduzetog novca ovrhom sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 1. kolovoza 2008. pa sve do završetka sudskog spora.",
-da se u obrazloženju gore navedene presude navodi da je I-tuženica JD rođena **.**.1980. te je u dobi od 28 godina života izgubila status redovnog studenta 30. rujna 2008., a isto tako je vlastitim radom ostvarivala zaradu od siječnja 2008., dok je II-tuženica ZDŽ rođena **.**.1985., stekla je status redovnog studenta tek 2009./2010. upisom Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru, a prije toga je u dobi od 21 godinu (2006./2007.) kao izvanredan student upisala Društveno veleučilište u Zagrebu – Odjel za izobrazbu trenera, međutim, nije dostavila dokaz o urednom i redovnom ispunjavanju fakultetskih obaveza, slijedom čega je utvrđeno da obveza tužitelja ED za uzdržavanja prestaje s danom 31. srpnja 2008., kao danom kada je isti podnio tužbu,
-da iz obrazloženja gore navedene presude također proizlazi da je dio tužbenog zahtjeva odbijen iz razloga jer je neodređen i kao takav nepodoban za raspravljanje (čl. 186 ZPP),
-da su rješenjem ovog suda 7. prosinca 2017. broj O-8307/15 nasljednicima iza ED, temeljem oporuke i zakona, proglašena njegova djeca, ovdje stranke,
-da iz obrazloženja gore navedenog rješenja proizlazi postojanje oporuke kojom se, između ostalog, tražbina iz "sudskog procesa kod odvjetnika Škarice" ostavlja ovdje tužitelju, koja imovina nije uvrštena u ostavinsku masu jer nasljednici nisu dostavili pravno relevantne dokaze,
-da Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.oec. Snježane Herceg, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen na temelju priložene dokumentacije te u skladu s pravilima struke, proizlazi da je ustegama s mirovine prednika tužitelja u razdoblju od 17. prosinca 2008. do 14. listopada 2011. preplaćeno 91.284,23 kn / 12.115,50 EUR pri čemu su pojedini iznosi pobliže navedeni u tablicama na l.42-46. spisa.
5. Temeljem navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je smatrao osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženica u postupku, a obzirom da su iznosi uzdržavanja u spornom razdoblju "sjedali" na račun LD te da ih ista nije predala tuženicama. Dakle, tuženice nisu primile navedene iznose pa obzirom da spornim isplatama nije došlo do prijelaza imovine prednika tužitelja u imovinu tuženica, to tuženice nisu pasivno legitimirane za predmetni zahtjev, već je to upravo treća osoba - LD – na čijoj je strani došlo do povećanja imovine, otklanjajući pri tome prigovor zastare temeljem čl.225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) jer je tužba podnesena 28. veljače 2013., a najstariji iznos koji se traži tužbom je isplaćen 17. prosinca 2008.
5.1. Pri tome se sud pozvao na odredbu članka 1111. ZOO-a, kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, kao i u slučaju da se nešto primi po osnovi koja je kasnije otpala, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.
7. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja navodi kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka, posebice kazivanja saslušanih tuženica i u svojstvu svjedoka, njihove majke LD, proizlazi da su u konkretnom slučaju pojedini novčani iznosi, koje tužitelj potražuje predmetnom tužbom, isplaćivani na račun LD, koja u trenutku plaćanja nije bila zakonska zastupnica tuženica jer su iste bile punoljetne (I-tuženica je rođena 1980., a II-tuženica 1985.), a nema dokaza niti da bi joj ti iznosi eventualno bili isplaćivani u svojstvu punomoćnice tuženica, pri čemu iz rješenja o ovrsi od 11. ožujka 2004. broj Ovrpl-842/04 jasno proizlazi da se traži isplata na ruke ovdje tuženica, a ne neke treće osobe.
8. Međutim, u postupku je nesporno da su upravo na temelju prijedloga ovdje tuženica od 20. travnja 2004. u predmetu pod poslovnim brojem Ovrpl-842/04, izvršene isplate utvrđene u ovom postupku osnovom provedenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, a temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2-1350/00 od 5. prosinca 2002., kojom je utvrđena obveza ovdje prednika tužitelja ED isplaćivati mjesečne iznose i to na ruke majke i zz tuženica LD.
9. U tom smislu, po ocjeni ovoga suda, nije od pravnog značaja na koji račun su predmetne isplate vršene u navedenom ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovrpl-842/04, već utvrđenje jesu li navedene isplate izvršene u ime i za račun ovdje tuženica, a s tim u svezi i njihovo saznanje o izvršenim uplatama temeljem pravomoćne presude kojom je utvrđena obveza njihova oca ED, a koja je u međuvremenu otpala osnovom citirane pravomoćne presude o prestanku njegove obveze iz presude temeljem koje je bila određena ovrha na prijedlog ovdje tuženica i sukladno kojoj su vršene sporne isplate.
10. U tom pravca je ukazati i na rješenje kojeg je ovršni sud donio u predmetnom postupku 2. travnja 2008. broj Ovrpl-842/04, a kojim je djelomično obustavljena ovrha određena rješenjem od 11. ožujka 2004., upravo zbog izvršenih isplata od strane ovdje tužitelja ovdje tuženicama kao ovrhovoditeljicama, koje su stoga djelomično povukle svoj prijedlog za ovrhu.
10.1. No, kako bi proizlazilo iz utvrđenja suda prvog stupnja, temeljem pribavljene obavijesti HZMO-a, isplate osnovom rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrpl- 842/04 od 11. ožujka 2004. i tada su vršene u njihove ime na račun majke tuženica.
11. Naime, u predmetu je nesporno da je imovina ED - novac u utuženom iznosu isplaćen temeljem rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrlp- 842/04, a osnovom presude Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2- 1350/00 od 5. prosinca 2002., kojom je utvrđena njegova obveza prema tuženicama, a koja je u međuvremenu prestala s danom 31. srpnja 2008. temeljem pravomoćne presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P2-1763/09 od 9. rujna 2011. Naime, iako je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu pod poslovnim brojem Ovrpl-842/04 postojala valjana osnova za prijenos te imovine, a to je pravomoćna presuda kojom je utvrđena obveza prednika tužitelja, ta osnova naknadno je otpala temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P2-1763/09 od 9. rujna 2011.
12. Slijedom navedenog, otpala je osnova po kojoj je bi u imovinu tuženica prešla imovina tužitelja, pa je stoga sud u primjeni odredba članka 1111. stavka 3. u vezi stavka 1. ZOO-a na koju se sud prvog stupnja poziva u kontekstu neosnovanosti zahtjeva za isplatom.
13. No, zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja u postupku nije utvrđivao navedene odlučne činjenice na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem, radi čega je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažavanjem žalbe tužitelja, pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
14. U nastavku postupku prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno naprijed iznesenim primjedbama i uputama, pribavom cjelokupnog ovršnog spisa u predmetu tog suda pod poslovnim brojem Ovrpl-842/04, koji se u privitku spisa nalazi u preslici, te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
U Splitu, 13. veljače 2025.
PREDSJENIK VIJEĆA
Boris Mimica
