Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-131/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-46/2023-21 od 27. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Pn-46/2023-21 od 27. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„1. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb 10000, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623 na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-05103668264 iznos od 69.020,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2021 godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 398,16 EUR/13.000,00 kn (tristodevedestosameurašesnaestcenti / tritisućekuna), u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

3. U odgovor na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu uz nadoknadu tuženiku troškova za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu citirane odredbe ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se tužitelj poziva u žalbi.

7. Stajalište o neosnovanosti tužbenog (regresnog) zahtjeva, kojim tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 69.020,70 kn na ime naknade štete koju trpi isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku OL, koji je stradao u prometnoj nesreći 22. kolovoza 1992., koju je uzrokovao osiguranik tuženika, a za koju štetu odgovara tuženik kao osiguravatelj, prvostupanjski sud iznosi u toč. 13. i 14. obrazloženja:

„Budući da je sud kao materijalno pravo primijenio odredbu čl. 27. ZOOP-a (Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - NN br. 151/05; 36/09; 75/09; 76/13 i 152/14 - opaska ovog suda), utvrdio je da u ovom slučaju tužitelju nije nastala nikakva šteta isplatama invalidske mirovine njegovom osiguraniku, a koju bi on mogao potraživati od tuženika. Naime, tužitelj svom osiguraniku plaća invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, pa u smislu čl. 27. ZOOP-a ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju, odnosno nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u kojem bi slučaju tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine.

Ovaj sud nije prihvatio pravni stav tuženika da bi obvezu tuženika prema tužitelju trebalo procjenjivati utvrđenjem razlike između invalidske mirovine koju prima osiguranik tužitelja i starosne mirovine koju bi primao zbog godina života, s obzirom da ispunjava uvjete za starosnu mirovinu. Ovo iz razloga jer prema odredbama ZOMO (Zakon o mirovinskom osiguranju - NN br. 157/13; 151/14; 33/15; 93/15; 120/16; 18/18; 62/18; 115/18; 102/19; 84/21 i 119/22 - opaska ovog suda) jednom stečeno pravo s osnova potpunog gubitka radne sposobnosti koje se manifestira kroz pravo na invalidsku mirovinu ne može se prevesti u pravo na starosnu mirovinu, zbog čega se obveza osiguravajućeg društva štetnika ne može prosuđivati u odnosu na kriterije starosne mirovine u slučaju kada tužitelj traži isplatu iznosa kojeg je isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine, a što proizlazi iz odredbe čl. 60. st. 1. ZOMO.“

8. Žalbeni navodi tužitelja, u bitnome, iscrpljuju se u osporavanju pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o primjeni ZOOP-a. Naime, tužitelj u žalbi tvrdi da mu isplatom svake mjesečne mirovine u visini izvršene isplate nastaje šteta i da za utvrđivanje osnove i visine nastale štete za tužitelja kao posebni propis treba primijeniti ZOMO, koji definira stvarnu štetu kao novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, a ne ZOOP.

9. Pravno shvaćanje tužitelja nije pravilno.

9.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga Suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev- 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022., Rev- 866/2022 od 30. kolovoza 2022.). S obzirom da je to pravno shvaćanje doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, primjenjivo je i u ovom predmetu.

10. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s izričajem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pritom se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju koji je uređen ZOOP-om kao posebnim zakonom.

11. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud o predmetu spora odlučio primjenom odredbi ZOOP-a (čl. 27.), koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

11.1. Prema čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. S obzirom na to da je u ovom predmetu rješenjem tužitelja utvrđena mirovina zbog ozljede na radu, ne postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga su pravilno primijenjene odredbe čl. 27. st. 1. i 3. ZOOP-a kada je zbog nepostojanja stvarne štete u smislu tog Zakona, tužbeni zahtjev odbijen.

12. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj u žalbi posebno niti ne pobija.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

14. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijene žalbe u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, ocjena je ovog suda da troškovi sastava odgovora na žalbu nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi pa je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 13. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun